Mame i bebe forum

E ovako, više neznam stvarno što da učinim. Pedijatrica je rekla da je to normalno za njene godine ali uspoređujući je sa drugim njenim vršnjacima mislim da nije. Što god da joj govoriš jednostavno te ne doživljava, ako joj kažeš da ponovi što si joj rekao ne zna. ona je dijete rastavljenih roditelja u kojem je braku proživljvala fizičko i psihičko maltretiranje svoje majke od strane oca ali tada je imala samo 2 godine pa mislim da je bila premalena da bi to utjecalo na nju. Nedavno je dobila dva brata blizanca novu obitelj, pa je to još dodatno pogoršalo stvar jer je ljubomorna na braću. Bili smo u Tiću u rijeci kod psihologinje i ona kaže da je sve uredu ali nevjerujem. JEDNOSTAVNO NEMOGU S NJOM RAZGOVARATI KAO DA GOVORIM ZIDU. Svaki savjet je dobrodošao. Unaprijed hvala

i tebi i malenoj
da li ste barem dobili naki savjet kako se postaviti, kako si olaksati medjusobnu komunikaciju?
ja bi vjerojatno trazila drugo misljenje.

Probaj naći psihologa koji će vam pomoći, ne samo reći je li u redu ili nije. Iz ovako opisanog, ne vidim problem (samo) s koncentracijom nego i reakciju na dolazak braće kojoj si svakako (jer su mali i jer ih je dvoje) više posvećena silom prilika. Bilo bi dobro naći vremena za posvetiti samo njoj, a pomoć psihologa je dobrodošla, ne treba to gledati kao problem nego pomoć u prevladavanju trenutne teškoće - ako postoji poremećaj koncentracije, u školi će dodatno doći do izražaja pa je dobro potražiti savjet i pomoć i prije.

Možeš li napisati malo više, opisati konkretne situacije, da li se tako ponaša samo s tobom?

ona je takva prema svima. Jednostavno živi u nekom svom svijetu i nikoga ne doživljava. U zadnje vrijeme postala je strašno zločesta, vulgarna, otresita i drugu djecu nagovara na isto. To mi je sve čudno jer kod nas u kući nitko ne psuje. Otac joj je psihički nestabilna osoba, pa vjerujem da i to utječe na nju svaki put kad ode kod njega. evo primjera: kažem joj vanja nemoj skakat po madracu i spremi sobu, to naravno ne napravi na prvu, već joj se mora deset puta reći, a kad je nakon minutu pitam šta sam ti maloprije rekla kaže ne znam. isto tako kad joj nešto pokušavaš objasnit jednostavno ne čuje riječi, gleda u tebe, pravi grimase i ne upija ništa. nisam je još nikada udarila ali čini mi se da će morat dobit po turu. luda sam.....

Ona je osjetila taj razvod i napravila zid kojim nikome ne da da joj se priđe. Svojim otresitim ponašanjem buntovno protestira za sve što joj se od ranog doba djetinjstva dogodilo. Naravno da je ljubomorna na braću jer su joj i oni na neki način udaljili tebe i oca od nje. Moraš s njom imati puno strpljenja i ne joj toliko zapovjedati jer ona je isto dijete, malo dijete, koje traži tvoju i tatinu svu pažnju. Rastrgana je između svih odnosa u kući: mama-braća, mama-tata, mama-mamin partner, tata-? (ne ulazim u intimu tebe i tvog bivšeg muža).
Trebaš se njoj posvetiti, koliko god je moguće, igrati se samo s njom, crtati, pisati, slagati neke slagalice... a onda kad to bude štimalo, uključiti polako nju da ti pomaže i igra se s braćom. Naravno, kad god učini nešto dobro, pohvaliti ju jer će njoj to puno značiti, polako će joj se vraćati samopouzdanje.
Savjet i rad psihologa nije na odmet ali ja mislim da biste joj se vi svi trebali prvo posvetiti, dati joj zeleno svjetlo da razbije zid koji je stvorila.

evo primjera: kažem joj vanja nemoj skakat po madracu i spremi sobu, to naravno ne napravi na prvu, već joj se mora deset puta reći, a kad je nakon minutu pitam šta sam ti maloprije rekla kaže ne znam.

Ovo nije ništa neobično ni kod mnogo starije djece.

Udarac neće riješiti neslušanje - nađi vremena s njom mirno razgovarati, u trenucima kad može i hoće slušati, treba naći tren za takve razgovore, što voli, s kim se druži (iz vrtića se svašta može "donijeti" doma od ponašanja), šta ju muči, polako i strpljivo, kroz neku igru lutkama ili priču...

Inače: ne poznajem dijete koje voli pospremati krevet ili koje će voljno ponavljati što mu je netko par minuta prije rekao, kao test

Meni se jako sviđa ovo šta je Mrava napisala, mislim da bi tribala ići u tom smjeru
Polako, strpljivo s njom, teško je i njoj i tebi sada triba vrimena da sve dođe na svoje
i da - nipošto se služiti udarcima dosta je bilo i tebi i njoj nasilja i to je ono šta joj sad najmanje triba nakon svega što ste prošle (ne kažem da ikome ikad triba)...
Nije lako, ali strpljivo, smireno i ići će to

Veliki potpis na mravu.

Cure dobro kažu kad pišu da djeca nevole baš primati naređenja oko neček što se njima ne u određenom trenutku. Ali isto tako se može dogoditi da dijete i posluša kroz npr. zajednički rad. Zašto ne bi skupa krenule pospremiti sobo pa da vidiš jel vojna surađivati.

Udarci nisu rješenje i stim se slažem.

I nije na odmet potražiti psihologa ne samo radi drugog mišljenja nego i radi zajednočkog pronalaska rješenja. Možda kako bi uputio na način koji bi kod tvoje cure najbolje funkcionirao između vas.

Oboružaj strpljenjem i pokušaj ignorirati njene ispade "zločestoće". Kad shvati da te ne tangira psovanje, možda joj više ne bude zanimljivo to govoriti.

hvala svima na savjetima, poslušat ću mravu i pokušat tako. Puno ste mi pomogle, javit ću vam da li je upalilo. Još jednom hvala!!!