Mame i bebe forum

Kad su vam djeca pocela ostajati sama kod kuce i imate li pravila sto i kako kad su sami?

Moje su 10g i 4 razred. Od treceg povremeno ostaju same kod kuce i sada je to vise manje svaki dan. Za sada je sve bilo ok. Vole biti same, znaju si uzeti jesti, podgrijati rucak, otici u trgovinu ako im nesto zafali, no najvise se sporimo oko dovodjenja prijatelja u kucu kad nema nas i isto tako odlazenje drugima u kucu kada nema odraslih.

Smiju kad odrade skolu ici van se igrati, no ne dam da dovode djecu u kucu dok nas nema One negoduju da kod drugih nije tako i da se svi normalno posjecuju i kad su sami. Meni opet kroz glavu prolaze raznorazni crni scenariji

Starija od 8.me godine. Pravilo je samo da moram znati di je i s kim pa se to odnosilo i na prijatelje.
mladja ne znam jer je uvijek starija bila tu negdje.
A koji su ti scenariji u glavi? Ja stvarno nisam imala zabrane takvog tipa

Sad jedista njenih frendica solo doma dio dana, ode do neke ili dodje neka nama bez obzira na odrasle. Naravno, uvijek se radi i djetetu kojeg znam, ne vidim problem

Uvijek me nazove! Jedan mu uvijek moze doc, horda bome ne moze ako nemam obilato ručka. Jos najbolje da dodjem s posla i da nema ničega
Onda mu velim da se dogovori za suzra preksutra pa nakuham
Nemam crnih scenarija, muški se nece ko Dado i Marina latit kolača već se drže plejke il sporta kombinirano.

ja sa "Marlin sindrom" nekako hendlam
solo je od četvrtog razreda...kad više nije bilo boravka
obično uvijek znam tko je kod nas. javi mi. to je manji problem....veći problem mi je bilo korištenje kućanskih aparata - faza frapea, mućkalica svih vrsta uz upotrebu blendera i inih pomagala bila mi je stresna...no prošla je, bez vidljivih posljedica
još malo imam strah od pečenja jaja i toplih sendviča i zagoretina, paljenja i gašenja plinskog štednjaka ali i to bum riješila

sljedeći strah su mi muški pubertetlije koji bi se mogli motati po kući
za to imamo taticu to je njegov resor

primarno me strah *izdarija koji im padnu napamet kad su u čoporu, a nekako imam osjećaj da je više izazova u kući nego vani. to što obrste sve jestivo u krugu pet metara na to sam navikla

sad čujem da uredno idu drugima kad su sami i to mi je još gore jer su u meni nepoznatom okruženju valjda se trebam opustiti.


šapto moje već jesu mijesile kolače

Ja imam čopor doma ionako pa nema razlike je li još koje tu.
Kad su moji doma sami, a počeli su ostajati od drugog polugodišta trećeg razreda (nekih 9,5 godina) u pravilu im nema tko doći osim uz zbilja komplicirane dogovore jer ekipa iz škole stanuje prilično daleko. Specifičan kvart, nitko nije dovoljno blizu da može doći pješke.
Inače, ne bi imala problema s tim da se druže, uvjet je da prije toga izvrše sve obaveze, zadaća, pospremanje i slično.

Od trećeg razreda starija, mlađa već od prvog, ali na kratko dok npr starija ne bi došla iz škole.
Prijatelji im dolaze bez problema ili one odu van ili k nekome, ali sve prije dogovorimo ili me zovu. Pravilo je jedino da nema čopora, znači ne može dovest doma 4-5 ili više djece, uvijek to može biti jedno, max. dvoje djece koje je na igri plus što znam znam ko su ta djeca i znam kak se igraju.
Curice su, nisu sklone divljanju i nikad nije bilo problema.

Od 4. razreda (od tada bez boravka) - nađu se nekad više njih, k'o i kod Šapte uglavnom s najavom, osim sporta, tv-a i igara im kuhanje i slično nikad nije palo na pamet, jedva da i frižider otvore ili čaše uzmu - nekad i nešto tipa plakata i slično slažu, to budu onda velike pripreme obično i kao i u većini "timskog rada", više od pola vremena prođe u prazno ali ne beskorisno - čak se i zadaće tako grupno znaju riješiti

teutonija je napisao/la:Curice su, nisu sklone divljanju i nikad nije bilo problema.

nekak nisam sklona spolnim razlikama ...kod nas većinu *izdarija smisle žene pardon, curice

kod nas u kvartu su čopori djece. zapravo djeca hodaju u čoporima ...i svi su zgrada do povedu i peseke sa sobom, tak da imaš i kućne ljubimce i djecu. našim mačkama su bili u viziti hrčci, zečevi i psi
srećom ja nisam bila doma

Dora je sama od drugog razreda, Matija cak od prvog.
Nemam problema s tim da kod nekog idu ili da im dodju prijatelji. To se radi iskljucivo o par djece iz susjedstva koje znam, ali mi se obavezno jave (ionako me zovu tisucu puta na posao i za sto treba i za sto ne treba).
Jos uvijek im ne dozvoljavam peiblizavanje stednjaku ako nisam u blizini.

Ostaje sam u kući od 1.razreda, od 7 godina.
Nije ostajao sam uvijek i stalno, svaki dan, nego spletom okolnosti, prema potrebi.
Negdje od 3. razreda zna podgrijati sebi ručak. Zna rukovati mikrovalnom i štednjakom. A od 11 godine i skuhati jednostavno
To s kuhinjom smo vježbali, ja bi mu objasnila kako što funkcionira, on bi preda mnom probao i još bi mu zapisala točan redoslijed postupaka, kako što ide.

A ja bi voljela da je i više ostajao sam jer mi se čini da bi sad već bio samostalniji.
Djeluje mi da je puno organiziraniji u svemu ako je sam. više brine i o urednosti stana, zna da je sve na njemu, pa ne može npr. bezveze ostaviti stol zatrpan suđem. valjda mu smeta i tako...

Nemam problema s tim da mu dolaze prijatelji i da ide kod njih jer zna dogovor. A što je jako važno ja još dodatno naglasim.
Znam i rditelje djece s kojima se druži. Nikad nije došla hrpa njih, osim na rođendan (ali tu sam ja bila pazitelj i animator). Kako se inače druži s djecom koja su njemu ok, imaju dobre zanimacije, interese, mislim da se mogu dogovarat, i iskreno, ne bojim se gluposti. Čini mi se da bi ja mogla "nanjušiti" neku eventualnu glupastu ideju. zasad mi dobro ide
Meni je važno da imamo neki ok odnos, neki dogovor oko važnih stvari. Svaki izlazak, druženje, aktivnost mu je ulog za dalje. zna da, ako je sve dobro prošlo, da se i dalje možemo dogovarati za razne stvari poštivajući i njegove želje.
Mislim da im treba dati i slobodu da se nauče životu.

malamaja je napisao/la:

teutonija je napisao/la:Curice su, nisu sklone divljanju i nikad nije bilo problema.

nekak nisam sklona spolnim razlikama ...kod nas većinu *izdarija smisle žene pardon, curice

uf kako cu potpisati
Decki dodju i samo briju po kompu a ove muhe slijecu posvuda i po ormarima i po sobama a da ne kazem da su kod nas odlucile jednom na krov malo sjesti Mislim nije neki krov i nis im se ne bi desilo, ali opet ko kaze da bi to deckima palo na pamet.

Crazy ja sam kroz te grupnjake shvatila da moja djeca nisu jako glupa. One su same vrlo efikasno rjesavale nezgodne situacije tako da su tu djecu koja nisu htjela postivati pravila (njuskale po ormaru ili ova kaj je htjela sjesti na krov) sami dovodili u red. Istjerali ih iz kuce i zabranili povratak.
Ima to sve svojih prednosti