Mame i bebe forum

da ili ne?
koliko je izvedivo ići s djetetom (bebom) od godinu i par mjeseci na neki road trip po španjolskoj ili francuskoj?
s obzirom da je dijete u pitanju nemamo nikakvih ambicioznih planova o provođenju po 10 sati u autu ili spavanju svaki dan u drugom mjestu ili hodanju po mjestu dok ne svisnemo, ali otišli bismo na dva tjedna na putovanje autom sa zaustavljanjima po cca 2 dana u interesantnim nam mjestima.

ja nemam predodžbu koliko je dijete u toj dobi još malo ili veliko i sposobno razumijeti i je li to sposobna podnijeti.
iskustva, savjeti?

moje mišljenje je da je bebi najvažnije da ste vi s njom, a gdje ćete ići uopće nije bitno. bitno je da je vama ok i gušt. mi često idemo na izlete od nekoliko dana i svaki naš godišnji je otprilike takav. ali M je sa 14 dana već putovala iz njemačke u hrvatsku tako da je već prekaljeni mali putnik.
gdje god smo išli ponijeli smo ruksake sa njezinim potrepštinama i kolica da u njima može spavati dok se mi klatimo po zanimljivim mjestima i svima nam je super. ona osjeti naš ushit kad smo na putovanjima i vesela je jer je s nama, a uz to je već mnogo naučila (drukčija hrana, disciplina-čekanje dok se ne stigne na odredište i sl).
ali kad dođemo doma onda vodimo računa da brzo ustalimo na kućnu rutinu i sigurnost. no to treba i nama dvoma tako da smo poslije putovanja u blaženoj svakodnevici nekoliko dana. do planiranja novog puta

cookie je napisao/la:moje mišljenje je da je bebi najvažnije da ste vi s njom, a gdje ćete ići uopće nije bitno.

a rutina, poznata okolina i to?
hoće li biti izvan sebe jer treba spavat svake druge noći u drugom krevetu i slična pitanja me more. znam da je to samo par mjeseci, ali ne mogu si uopće pojmit koliko je dijete od godinu i nešto osjetljivo na takve stvari, a koliko kuži i koliko može podnijeti
(da ne pričam da mi je prva pomisao bila da ne može jer kak će dva tjedna živjet na kupovnim kašicama, a tek onda sam se sjetila da u toj dobi već može jesti i normalna jela)

lako ić s bebom od 14 dana, toj je samo bitno da spava i jede

edit: bili smo već s njom na moru dva puta i na vikend izletu, ali to ipak dođeš na jedno mjesto, beba se privikne i onda je to 'njezino' mjesto.

A gle, to ti jako ovisi od djeteta do djeteta, mislim ovo o rutini što pitaš. Mom je sinu uvijek bilo važno samo da sam ja pored njega, a gdje je i koliko je sati sasvim nebitno. Juniorka već ima drugačiju priču no mi smo kaotični pa smo valjda uspjeli zbrkati i njenu potrebu za rutinom.

Ja bih išla, ako baš ne bude o.k. uvijek se možete vratiti doma ranije.

Dobro ti veli Barbi. Imas djecu koja nikako ne reagiraju na promjenu rutine. Imas djecu koja mrze duzu voznju u automobilu. S takvim ne bi isla na put. Inace da, odmah.
Planiraj voznju autom tada kad malena spava. Isplaniraj si dane tako da ne bude cijelo vrijeme u kolicima nego da ce se imati vremena i poigrati negdje. Zaboravi dugotrajne setnje muzejima, biraj destinacije pogodne za malu djecu. Hrana - uzmi si ipak neku gotovu hranu jer u stranim zemljama hrana zna biti drugacija, ja sam recimo s Lukasom kad je bio tako mali ipak birala smjestaj s kuhinjom i kuhala mu sama. (skuhala bi i jela koja se mogu ohladiti, tako da ako smo negje salabajzali cijeli dan imali smo klopu sa sobom).
Glede spavanja... nama je Lukas spavao doma u putnom kimbacu kojeg smo svugdje vukli sa sobom, dakle njegov krevet od doma je isao s njim, time smo rijesili pitanje moguce aksioznosti zbog novog kreveta.
Ona od tog road tripa naravno nece razumijeti nista ali ce joj bili lijepo jer je s vama.

joj, baš super što me hrabrite...mi prvo totalno oduševljeni krenuli planirati, a onda nam naglo splaslo oduševljenje kad smo se počeli pitati je li to sve tu mač za nju....

čitam i pamtim tip&tricks. računam da, ako već nije morsko mjesto i ima plažu, uvijek možeš nać komad parka ili livade gdje se dijete može poigrati. pa se onda sjetim koliko stvari moram nositi za dva tjedna bez veš mašine pa mi dođe da odustanem. i tak stalno nešto.

Blago vama.
Slažem se sa tim da izuzetno ovisi o djetetu.
Ja se nikad ne bih upustila u tak nekaj.

Zaista zavisi od deteta. S. je obozavao da se vozi u kolima, M. je vristao bez pauza sve vreme do pre mesec dana (onda je resio da i on moze zaspati u voznji).

Mi imamo iza sebe par dugih puteva sever Nemacke-Beograd. I iskustvo je sledece, lakse je kad prespavamo u hotelskoj sobi i presecemo put. Obojici je bilo vazno da smo mi pored njih i nisu negodovali na nepoznati krevet i okolinu.

Najvise voznje je bilo dok spavaju. U budnom stanju tako mali,su bili u stanju cca. 1h izdrzati vezani u sedistu i onda smo morali stati. U urbanim uslovima (citaj Nemacka, Austrija) pauzu je lako obaviti, jer svuda postoje igralista i relativno je cisto. U neurbanim uslovima je znatno teze.

Bili smo sa S. kad je imao oko 15 meseci u Amsterdamu, totalni fijasko, on jurca u svim pravcima osim u onom u kom mi hocemo, podlece pod bicikle i ljudske noge (guzva je, veliki grad), juri u kanal. Onda smo isfrustrirani otisli na plazu u Haarlem i uprkos tome sto je duvao vetar i bilo oblacno, on je prekapao pesak beskonacno i bio savrseno zadovoljan.

Stefanova_mama je napisao/la:
Bili smo sa S. kad je imao oko 15 meseci u Amsterdamu, totalni fijasko, on jurca u svim pravcima osim u onom u kom mi hocemo, podlece pod bicikle i ljudske noge (guzva je, veliki grad), juri u kanal. Onda smo isfrustrirani otisli na plazu u Haarlem i uprkos tome sto je duvao vetar i bilo oblacno, on je prekapao pesak beskonacno i bio savrseno zadovoljan.

Ovo bi bio i scenarij kod nas.
Nema šanse da si to priuštim

ovisi o djetetu, ali vjerujem da ovisi i o roditeljima, da djeca koja su navikla na "takve" (ko Barbina cura) roditelje, začas zavole taj stil života, makar su možda rođena ko miljenici rutine.
Ja nebi oklijevala, pogotovo jer je M spavao s nama i mogao je na mjesec, samo da smo s njime...
pretpostavljam da će i T spavati s nama, financijski uvjeti su nam drugačiji, i moguće je da ćemo isto odlučit s njom ići tako negdje, kad bude mladja od Dore.

Da, najbitnije je a) kako dijete podnosi vožnju i b) u kojoj je fazi i koliko mobilno; dakle - hoda li, vozi se ili se nosi - probaj si zamisliti dan s njom u uvjetima hotela ili gdje već mislite spavati. (npr jesi li tip koji može podnijeti da joj dijete puže po nepoznatim mjestima i sumnjivim podlogama)

Ovo sa rutinom nije toliko bitno, vjerujem da se većina djece može prilagoditi vanjskim okolnostima sve dok su roditelji tu (potpisujem tanju - putni krevetić je majka, nama je pomogao puno puta)
Neće se ona toga sjećati, niti će joj nešto značiti vozate li se po provansalskim brežuljcima ili dalmatinskoj Zagori. I neće joj smetati 10 dana kupovnih kašica.
Pitanje je kako ćete se vi osjećati i što ćete moći raditi s njom, ako si ok sa tim da bez pritiska i ambicioznog plana bauljate okolo, da stalno imaš oko na njoj (ako hoda) i da naveče šapućete na balkonu dok ona spava ja bih rekla - go for it.

Prvi let avionom je moj junior obavio s recimo 9 mjeseci (a majka mu s recimo 26 godina ), Pariz je obišao u 4 dana (na suprugovim leđima podosta jer nismo htjeli vući kolica, ali i u podzemnoj koju mu je bilo gušt gledati) s nepune 2, poštujući dio njegovog ritma (popodnevno spavanje u nekom obliku) mogao je istrpiti i večernju vožnju Seinom i oduševio se mahanjem promatrača s obale, u Louvre-u smo istina obišli samo suvenirnicu (toliko je strpljenje trajalo, no bilo je super maketa vitezova ), i danas se poigra Eiffelovim tornjem na napuhavanje - u svakom mjestu ima nešto što se i djetetu svidi, pelena se može presvuć na na klupi u parku, štos je ako je park npr. u centru Pariza, why not? Pa takvu fotku čuvam za neke dane kad mi kao teen bude svašta predbacivao ...Do Azurne obale smo potegnuli (autom) kad je imao 4, i sad kad ga se pita koje je naljepše mjesto na svijetu bubne Nica jer se sjeti balkona s pogledom i velikih trešanja koje smo jeli i zaflekali razglednice koje smo pisali. Tamo smo kupili male gumene autiće iz Jurića, i to je "suvenir", pa eto savjeta, neke se sitnice ponesu, neke kupe, naravno dio razgledavanja se definitivno izbaci i u hodu prilagođava (imaš vlakiće tipa Bubi s Trga, prije djeteta nisam o tome razmišljala kao način razgledavanja nečega, sada sam shvatila kako su super ), na raznim putovima smo kombinirali hranjenje - gotove kašice ako nije u lokalu bilo npr. tjestenine s umakom od paradajza koja je mogla proći uvijek u to neko sitno doba njegovo. A vrijeme obroka smo "kupovali" jabukom ili kruškom, lubenicom, dinjom...na sitno narezanom kojom se mali jelac zabavlja nakon što svoje sredi.
Bez forsiranja i uz očito uživanje roditelja, dijete će pokupiti nešto od atmosfere, sigurna sam da se to upije i za kasnije, vidjeti različitosti, čuti razne jezike - naravno, ne bih išla na potencijalno nesigurna mjesta, ni u ona baš upitne čistoće, dezinfekcijski gel i maramice i slično smo uvijek nanašali.
No o djetetu ovisi koliko mu je i rutina bitna - nekako smo uspijevali rutinu nadomještati izazovima, ali opet ne pretjeranim, a plišanac za spavanje poneki je uvijek putovao s nama, kao i poznate pjesme u autu koje su se do besvijesti vrtile, uspjeli smo dobiti (možda je to oduvijek bio ) i malog putnika, uz nas 2 radoputujuća

Kako mi je podnick eto ponešto nezgodan (a raspisala sam se o super usisavaču) moram još malo pisati možda me se tu zapamti - Budimpešta je grad u kojem 2-godišnjak može sam prehodati duugačak lijepi most i za nagradu se voziti uspinjačom nalik na našu, zoo je krasan a blizu je Playmobile igraonica , u Bratislavi uz Dunav ima krasno malo igralište kojeg jedna teta penzionerka čuva i po potrebi otključava toi toi wc , u Shoenbrun treba ponijeti lješnjake za hraniti vjeverice pa je lakše hodati uzbrdo do muzeja, u Atomiumu se može slaviti dječji rođendan u jednoj od kugli (nisam u mogućnosti financirati dolazak gostiju do tamo pa to znam samo na nivou informacije )- kako mislite da bih to sve znala (a gradove obiđoh po 4 dana max) da nismo bili u punom sastavu, nije to loš kut gledanja na znamenitosti, zar ne?

Volvo, tako si slikovito opisala vaše putešestvije da se sada osjećam kao da sam slike gledala.

Kad je P imao nešto preko dvije godine išli smo autom u Milano na nekoliko dana, a on je netom par tjedana prije toga skinuo pelenu, zamislite to. Sjećam se da bi viknuo "pikio bi!" a mi bi u roku odmah davali desni žmigavac nasred smrdljive autoceste i pišali po asfaltu zaustavne trake dok su kamioni tutnjali pored nas.


Kad je imao tri godine letjeli smo za Kanadu na dva tjedna i on je bolje od nas podnio let, presjedanje, vremensku razliku...

Sve je zapravo kako se postaviš, ako razmišljaš u startu da će bit prekomplicirano vjerojatno će na kraju tako i ispasti, ako misliš da će biti super onda i hoće.

Mislim da to jako ovisi od djeteta do djeteta.

Evo naš primjer.
Mi smo otišli na tri tjedna u Ameriku kad je malac bio star 8 i po mjeseci.
Ukratko bilo je super. Bez ikakvih problema. Put i promjenu vremnske zone (8 ili 9 sati razlike, ne sjećam se više točno) je podnio definitivno bolje nego mi.

Za put sam se duuuuugo pripremala, kupili smo mu specijalno široka kolica koja smo nosila s nama tako je u njima mogao bez problema obaviti svoja dnevna spavanja dok smo šetali kojekuda. Jeo je kupovne kašice, nikakv problem. Toliko je uživao u svemu, da smo mi stvarno bili oduševljeni. Mi smo obišli Kalinforniu, izmijenjali bar 5-6 hotela, možda i više, ništa mu nije bio problem. Navečer smo poštovali njegovu stalnu rutinu odlaska na spavanje, a preko dana je odradio spavanje u kolicima, ništa ga nije smetalo, nikakva buka...

Prije puta smo odlučili da nećemo ići u Las Vegas (to je ipak dosta vožnje autom od npr. L.A.) jer smo mislili da je to sve too much za njega. Međutim, kad smo bili tamo predomislili smo se i promijenili unaprijed planiranu rutu puta. pa smo bili i u Las Vegasu.

ALi, kad smo sljedeće godine imali priliku ponovo u Ameriku odustali smo jer smo smatrali da nam to ne bi bilo dobro. Naime, u to doba njega je bilo teško uhvatiti za rukicu dok prelazi cestu, za kolica više nije htio čuti, samo je volio jurcati svuda. Bilo nas je previše strah, gužve, prometa i ne daj Bože da nam ga ne ukradu (meni je toga bilo najviše strah) i odustali smo.

Tako da zapravo trebaš sama procijeniti svoje dijete. Ako ti inače ne pravi probleme kod vožnje u autu, ili kod male promjene rutine vjerum da ne bi trebalo biti nikakvih problema.

Volvo, bas te je gust citati
frrr-je, ovisi puno o djetetu, ali i o tebi. Za usporedbu, ja totalno nisam taj tip osobe i ja sam ta kojoj treba rutina u smislu djeteta. Tj, posto mislim da njoj treba rutina, ja ne mrdam od nje i postanem nervozna ako se nesto posemeri. Meni bi najveca frka bila za klopu (jer sam sa njom jos uvijek opterecena ) i cinjenica da joj ja ne kuham svaki dan bi me izula iz cipela. Toliko o pishoticnoj meni A ako ti nista od toga nije toliko bitno tj ne opterecuje te- pinklec na rame i put pod noge

Ne znam što Mahima čeka da stavi svoje iskustvo s dvogodišnjim Lucijanom koji usred Indije pije vodu iz slavine? To su za mene odvažni ljudi! Ja odem s klincima do Bundeka i vratim se doma psihički i fizički slomljena.

Da je neizvedivo (sa tvog stajališta) ti ne bi niti pomišljala na takvo putovanje.
Zato...go for it.

ovisi o djetetu, ali vjerujem da ovisi i o roditeljima, da djeca koja su navikla na "takve" (ko Barbina cura) roditelje, začas zavole taj stil života...

X

hvala vam svima na odgovorima

dakle, da je dora dijete koje ne podnosi AS ne bih ni sekunde pomišljala na tako nešto. ona se super ponaša u vožnji, mene mori što se može dogoditi da joj baš tad puhne u glavu da se neće vozit u autu, a mi sve isplanirali..ma štajaznam, možda bez veze kompliciram...
mi smo odlučili, idemo, to će nam biti bračno putovanje iliti medeni mjesec...htjela sam čuti mišljenja i iskustva, a i provjeriti je li to tako nevjerojatna ideja, s obzirom da svi kojima smo dosad rekli da ove godine ljetujemo u španjolskoj prvo kažu 'bez dore?!?!', a ona naprave sumnjičavu facu kad kažemo da s njom

ma bit ce vam super

na momente možda dosta stresno, ali super
ne mogu si više ni zamisliti da putujemo bez M. to je jednostavno jedna posebna avantura i svijet s njom doživljavam na sasvim drugi način. a ona osjeti naš ushit i veselimo se skupa i kad se guramo sve troje na hotelskom krevetu i kad žicam noćnog barmena da mi zgrije mlijeko u bočici i kad napravimo nered na doručku. ili kad se bacamo po restoranu na večeri (gdje su samo odrasli i fancy gosti hotela)
ma zakon

potpisujem sve iznad receno
mi imamo iza sebe nekih 4 ili 5 putovanja, naucila sam iz njih da voznja u autu moze trajati max 4sata u komadu i da tada moramo biti na destinaciji (i to moramo krenuti kada on spava), da uvijek imam kod sebe 2 gotove kasice, mjericu mlijeka i nesto vruce vode - sve to stane u malu torbicu, a takoder sam naucila da mu se nista nece desiti ako jedan dan prezivi na mlijeku, jabukama i bananama .... da ne duljim - sto je stariji to je s njim definitivno lakse putovati, ali ti moras biti spremna na fizicki napor putovanja, kolica,marame,... i svega sto ide uz to, te ono najteze - psihicki na promjene u njenom ritmu na putu i po povratku doma (ja sam na putu uvijek lezerna sto se tice ritma, trudim se drzati isto ali ako ne ide opustim se i uzivam u tom vremenu, ali kad se vratimo doma uvijek nas doceka mjesec dana navikavanja)....
ono sto sam htjela reci (a znate da ja uvijek oduzim na roman ) - ako si ti opustena i lezerna na putovanju i ona ce biti dobra

nama je svaki put sve laksi pa se tako nadam da ovo ljeto necemo uopce imati frke sa putovanjima