E, vratila se ja. Bilo je fizički prilično naporno, ali sam se psihički odmorila. Pomaže i nedostatak TV signala u Istri i činjenica da nemam laptop.

A informatička blokada se pokazala odličnom lijekom za nesanicu...
Dakle, autoput je nama nepoznanica. Kad idemo na GO, onda idemo alternativnim putevima. Ovaj put, jadranskom magistralom. Koja je bila ok sve tamo do Paklenice i od Senja. Dionica između je...

Vjerojatno zato što tu nema ništa nego more, sunce i kamen, a naš auto bez klime...
Negdi kod Paklenice svratili smo na kavu u neku neobičnu birtiju, a ostali na marendi, odnosno ručku. Marenda je ime birtije, a serviraju se gotova jela, u ovom slučaju fažol. Ovako izgleda iznutra, domaćinski, baš po mom guštu:

Držali smo se uglavnom preporučenih ruta, izleta i mista za jesti.

Prvi dan smo dovršili, nakon 8-satnog puta, šetnjom Medulinom. Strašno ružna, nagrđena riva, sa jezivim restoranima i slastičarnama, štandovima sa svime (od igle do lokomotive), tako da se stari dio grada ni ne primjećuje.
Drugi dan smo odlučili provesti uz obalu, dakle, Rovinj, Poreč, Novigrad, Umag... Prošli smo i kroz Bale, oduševilo me...
Bale:


Od primorskih mista, Rovinj je moj favorit. Zbog starog grada, skalina i milijun malih galerijica. Nisam ušla ni u jednu, jer da jesam, ode moja financijska konstrukcija...


