Mame i bebe forum

čini mi se kao jako zgodna stvarčica za mog malog školarca.
ima li netko? kakva su iskustva?

Mene isto zanima. Sad ga vodimo u skolu i idemo po njega ali kssnije bi ovo bilo bas fora! Mm je nabrijan na tu ideju odavno, ali nismo se nista informirali jer nam nece bss brzo trebat!

A zašto? Za koju dob i šta kad se izgubi signal?
Mislim, ja poštujem paranoju
Meni je to sve malo helikopterski ipak.
Do neke dobi moraš s njima, jer što ako se nešto dogodi, udari ga auto, zaustavi se kretanje GPS-a, što onda? Istrčavaš u panici iz kuće? Zoveš? Što radiš?
Od neke dobi ih moraš učiti odgovornosti, telefonu, mobitelu, pitanju za upute, snalaženju u tramvajima i krivim stanicama, dolasku do doma iz svih obližnjih točaka...

A da ih netko otme, razbio bi GPS sat.

Zakaj mislis da bi vam to trebalo?
Ovako na prvu ne vidim nikakvu drugu svrhu osim pratiti dijete di se krece. To mi nije dobro. S moje strane jer mi daju preveliku kontrolu nad djetetom sto nikako nije dobro a s djetetove da roditelji nemaju povjerenja i sto je Krumpi rekla dijete nema odgovornost

zapravo ni sama ne znam. čini mi se zgodno.
ja nikako da prihvatim da mi je dijete dovoljno odgovorno i samostalno
moj ide sam iz škole i ima u torbi mobitel i imamo dogovor da me nazove kad dođe doma.
škola je do 15:30 i ako me ne nazove do 16 brinem se. nije da jurim doma ali nije mi svejedno. mobitel mu je stišan zbog nastave tako da i ako ga zovem ne čuje. ovako si nekako mislim barem bi znala di je.
a i želi si sat za rođendan

i ako me ne nazove do 16 brinem se. nije da jurim doma ali nije mi svejedno.

al to ti je jasno da je problem u tebi a ne u njemu? Pitam jer sam ja taj isti problem imala i imam još uvijek, nije da se toga možeš izliječiti, ali pokušavam se smiriti, raditi nešto drugo jer ruku na srce to nije njegov problem nego moj.
Dogovorite rađe u startu do kad najkasnije mora doći doma; realno da ima vremena i popričati s dečkima pa onda vježbaj da se smiriš do tog vremena, pa produžavajte i tak.

Snow, moja ti mora prijeći dvije vrlo prometne ceste (manje ni ne računam), s tim da jedna cesta ima četiri kolnička traka. Svuda je samo zebra. Prelazi ih od trećeg razreda. Dan danas mi uopće nije svejedno i potpisujem adorablu, u potpunosti.
Imala sam i ja, u startu, šašavi poriv da joj instaliramo neku aplikaciju na mob, ubrzo odustala jer bi to bilo , a ne pomoć (mislim, šta bih ja s tim podatkom gdje je trenutno - zapela nasred ceste?! ). Podučavati ih, razgovarati, sebe vježbati...najbolja opcija .

znam ja da je problem u meni

al si mislim da bi s ovim bila mirnija. znači ne prolazi? nikad?
već sada sa njegovih 8 se pitam kako će biti moguće jednog dana mirno spavati dok on noću vani landra

mislim da ne mozes biti mirnija s tim satom, iz razloga koje su cure vec navele. tek sa satom bi bila van faze kad bi se nesto poremetilo, a naravno da bi se poremetilo.

njemu radis uslugu ako se opustis

meni je taj sat pao na pamet pošto damjan voli otići. odlutati.
inače ga ne bih uzimala
dobro bi došao kad je bio sad slučaj s dečkom iz crne gore
tj uzela bih ga ako je dijete sklono bježanju, ili nešto tog tipa

al si mislim da bi s ovim bila mirnija. znači ne prolazi? nikad?
već sada sa njegovih 8 se pitam kako će biti moguće jednog dana mirno spavati dok on noću vani landra

prolazi, prolazi ali jako jako polako kod nas paničara
prvi puta je koma, drugi puta ako nije zeznuo prvi puta je super, pa treći puta panika pa četvrti puta zaspiš i budiš se, peti puta čekaš i pregledavaš mob, šesti puta opet mantraš i tako vremenom, jedan korak naprijed, dva unazad, nakon 100 puta shvatiš da nemaš izbora nego vjerovati da si dobro odgojio dijete.

Nevenera mislim da tu sat pogotovo nije rješenje.

Imas neki link na taj sat? Zvuci odlicno.

Vrlo dobar članak o slabostima sličnih naprava za praćenje. U članku je sve rečeno.

http://www.educationalpsychologisttherapist.com/gps-tracker-watches-schools/

snowwhite je napisao/la:znam ja da je problem u meni

al si mislim da bi s ovim bila mirnija. znači ne prolazi? nikad?
već sada sa njegovih 8 se pitam kako će biti moguće jednog dana mirno spavati dok on noću vani landra

ne bi bila mirnija, pročitaj kaj ti je krumpi napisala.

ti satovi su prvenstveno napravljeni i genijalni su za djecu s poteškoćama, prvenstveno neverbalnu i prvenstveno za djecu s autizmom i down sindromom te sličnim poremećajima, gdje se može dogoditi da odlutaju.
no čak i pri takvim dijagnozama se ne preporučuje ako dijete nije sklono lutanju i odlascima od kuće.
zašto, jer ih se treba učiti da budu koliko toliko samostalni i sebe treba učiti isto to.

i nakok toga se pokazalo kao pun marketinški pogodak za overprotektiv majke.
mislim, ok, kupujte, ali razmislite.

moja je autistična i neverbalna, nesklona lutanju i da, mada mi je prvi poriv bio kupiti tako nešto, malo sam se skulirala, razmislila i nisam kupila.

ono što bi trebalo, a ja nisam detaljno prošla sa svojom , što ako zaboravi ključ.
Moja je u trećem razredu krenula sama u školu i iz škole i nakon par tjedana desilo se da je zaboravila ključ i mobitel.
Uglavnom zovem ja doma na fiksni, nje nema. Pričekam još određeno vrijeme, nje još uvijek nema. Zovem na mobitel, možda je negdje s prijateljicama. Ne javlja se. Polako zovem mame njenih prijateljica, sve kažu njihovi došli doma. Moja se još uvijek ne javlja. Sjedam u auto i krećem prema doma. I nađem ju kako sjedi ispred vrata stana. Izgrlile smo se i onda mi je ispričala da je došla doma i skužila da nema ključ. Sjela ispred vrata i malo nešto čituckala i napisala zadaću, pa je pojela ostatak sendviča. Kad je čula uzastopnu zvonjavu telefona malo je i zasuzila, pretpostavljala je da ju mi zovemo. Uglavnom niti je otišla do prijateljice, niti je pozvonila susjedima nego je čekala da mi dođemo s pola. Pitam ja nju pa zar nitko od susjeda nije prošao katom. Rekla mi je da je s druge strane hodnika došla susjeda no ona se zavukla u dovratnik vrata da ju ne vidi. A dečko školarac koji je prošao pored nje joj je rekao bok i ona njemu isto.

i mojima se to dogadjalo. Otisle su susjedima i molile da ih udome dok roditelji ne dodju
Ali da jesmo, posebno smo to naglasavali da ako se ikada ista desi da nemaju srama ni straha otici i pozvoniti na vrata susjeda. Prvi susjed ima nas kljuc pa bi im mogao i otvoriti a ako nema njega onda imaju jos dvije moje prijateljice, susjede kojima se mogu obraititi

Moje mene nazovu iz ducana koji je u prizemlju zgrade