Mame i bebe forum

hm...odakle da počnem? dakle,svi znate da smo roditelji jedne male Zvončice,male haharice naša haharica ima 3,5 godine i jako je živahna ono sa čim se susrećemo su zapravo problemi sa okolinom tj bakama i dedama.u situacijama kada je nemoguća i radi gluposti,mi nesmijemo na nju viknuti ili staviti ju u kaznu(koja podrazumijeva sjedenje na kutnoj garnituri par minuta),ukoliko viknemo to su takve drame da je to strašno.ona naravno plače jer traži utjehu u baki,mi smo najgori roditelji na svijetu,zašto vičemo na nju??? ona je posebna (zato jer je posvojena...)kako se snalazite u takvim situacijama?meni je ovo zaista već postao veliki problem jer je ona počela dizati ruku na mene,kad je baka u blizini viče na mene da se maknem,nek odem nekud...ona baki skače po glavi i zaista nema granice...to se vrti sve u krug i zasita mi je postalo teško jer se takve situacije ponavljaju svaki dan.jako je ljubomorna na sve,na psa,na sina od mog brata koji ima 8 mj i baka ga nesmije primiti na ruke jer ona odmah drami i baka ga odmah ispušta iz ruku...trenutno živimo kod mojih,spletom okolnosti pa se nemogu maknuti od tog okruženja....molim vas za savjet i iskustva...hvala vam

Posjedni bake i s njima porazgovaraj. Objasni im da je nepostojanje granica loše za dijete i da ti (vam) moraju dopustiti da je odgajaš.
Razumiješ ih jer su bake i uvijek će biti popustljiviji od tebe ali i one moraju shvatiti da si ti roditelj i da ti postavljaš pravila.
Možda neće upaliti iz prvog razgovora - ponovi nekoliko puta.

Dobro došla u klub
Ja bi rekla da su sad to te godine, ali i moj sad 6-godišnjak koristi dedu i baku za nešto što mu mi nedamo. Npr.neki dan mu je deda napravio sendvič iako nije pojeo ručak (a zna da mu mama ne bi) i mogla sam se samo nasmijati njegovoj snalažljivosti .
U početku sam se živcirala oko svega i dramila na bake i dede, a onda sam skužila da oni samo rade svoj posao (razmazuju unuka ), a ja svoj (držim prodike i grmim i sijevam na njega ).
Dok god ne pretjeruju ja se ne živciram jer će počet bježat od mene (za sve postoji ravnoteža).
Što se tiče ljubore, imali smo je jako puno i još je prisutna, mislim da je to normalno kod djece i da će proći, moj je isto tako bio, kad je bio s bakom doslovce me znao odguravati i sl., mi smo ga nekad grdili, pa ispravljali, ignorirali,..kako kad. Uglavnom sve je to bilo zbog njegove nesigurnosti, straha, isto tako i agresija. Ja ću reći puno ljubavi i strpljivosti, sve su to faze. Bitno je kako se ti osjećaš i kako reagiraš.
Ne znam koliko sam ti pomogla, ali sretno

Što se tiče toga da ste "najgori roditelji na svijetu" imamo i mi to; on bi prodao mamu odma ili zamijenio, ali kad nema mame već je problem.
Ja sam se u početku loše osjećala jer sam se propitkivala jesam li dobra "zamjenska" mama, ali onda kad sam vidjela da se to događa u skoro svim obiteljima gdje roditelji nastoje odgojit svoje dijete, prestala sam se živcirati. Mislim da je problem u tome što je dijete posvojeno i stalno se pitamo kako da djetetu nadoknadimo što je izgubilo, a dijete je dijete, stalno isprobava granice.
Nemoj popustiti na ucjene, budi sigurna u sebe i sve će biti ok.

draga moja,dali je sve to normalno,je! Jer koliko god ste je vi cekali,cekali su je i oni.Ali ja takve situacije ne dopustam.Moji su probali ali ja sam inace stroga mama.Ja sam imala problema sa mojom,a ne sa muzevljevom stranom,dok se nisam zakacila i rekla u facu kako stvari stoje a stoje tako da sam ja mama.

A oni s sporedni...Bitni ali sporedni...Ja znam kad prekrdase staviti ih u kaznu i kod dide i babe,i niko ne smi zucnuti rijec.Rekla sam ja svojima ,jos jedna ovakva situacija dobro zapamti kad ste ih vidjeli,jer necete ih vidjeti dok vam musice ne izidju iz glave.

Ne dopustam ti ja gluposti.Nisu dica kriva,krivi su oni jer u biti oni nemaju granice a dica samo iskoristavaju novonastalu situaciju...Mi zivimo sami,ali da zivimo i zajedno isto bi bilo..Ali tvoju situaciju iskoristavaju starci a bome i mala...I moje su ucili da nek udre mamu,daj mami roge.E onda se islo u kaznicu,i rekla sam pred svima njima,sad sjedis tu zbog babe i dide.Mamu se nesmije tuci.
Pa kad su i oni vidili moju predstavu,drukcije su se poslozile stvari...A bolje da ti ne pricam sve,jer kad bi cula sto sam sve prolazila,tvoje je med i mliko..

Uglavnom ja sam ti hitler,staljin,blablabla,ogranicavam ljubav njihovu.balblabal...a brate mili nemore on mene mlatiti toljagom da bi tebi pokazao da te voli...Znas mene ja ti neman dlake na jeziku,i zelim zastiti svoju dicu,a i volim odgajati dicu po svome.

Rekla sam jasno i glasno ako ja ucim svoje dite da te postuje ,onda ga i ti uci da ono postuje mene,a ne ga ucit da me psuje i tuce i neznam sto...

Stara moja razrijesi jezicinu i kazi sto mislis...ali dobro to vam je privremeno pa ce valjda opet sjest sve na svoje....

Moja djeca su posebna,ali odgajam ih kao da nisu,pricamo da su posvojena ali radi toga nece sigurno imat privilegije u odgoju ili nesto.Ja naprosto odgajam svoje dite,i ne pravim dramu oko toga dali je posvojeno ili ne...jer budes li joj to govorila ili davala do znanja,pocet ce ti iskoristavati to i svaki put kad je posaljes u kaznu ce reci ti mene ne volis ,ili ti se drukcije ponasas jer sam ja posvojena.A zapravo se ponasas ok...Iako citajuci u knjigama mislim da nam je to neizbjezno,jer citala sam da inace kad se djete naljuti na mamu ili tatu,kaze ti nisi moja mama,nemozes ti meni govoriti sto da radim,i to...ali opet bolje ti smanjiti obujam takvih situacija...Pricaj sa malom ,jer mala je pametnica i shvatiti ce,pricaj i sa svojima ali prije ce mala shvatiti nego oni.

Malo popricaj sa Tinkerbel,malo sa svojima.Moras svatiti da ces uvijek biti dezurni krivac,i vjestica koja kvari zabavu.ali u biti ti si mama to ti je posa... Jer ko sutis,samo ces si zagorcati zivot,a ocito ti je tesko jer inace nebi tu pisala,a ti si s njom 24 h,a ne oni...

Ja se jezim od zajednickog zivota sa bilo kime.Ja naprosto imam fobije...Pa makar bilo to i privremeno...

ančica28 je napisao/la:Dobro došla u klub

U početku sam se živcirala oko svega i dramila na bake i dede, a onda sam skužila da oni samo rade svoj posao (razmazuju unuka ), a ja svoj (držim prodike i grmim i sijevam na njega ).
Dok god ne pretjeruju ja se ne živciram jer će počet bježat od mene (za sve postoji ravnoteža).

ovo debelo potpisujem

nemamo još tih problema... nažalost :-(
ali već sam unaprijed najavila bakama i dedama da neću dozvolit miješanje niti ću tolerirat da netko dijete izvuće iz kazne kad ga ja tamo stavim ili da govori "ma dođi ti bakici, ne slušaj mamu"...
moja mama još nije baka, dok sveky ima dva unuka i gledam kako radi upravo ono što nebi smjela (dođi baki, pusti mamu i kaznu... ma sad ćemo mi tući mamu jer te špotala.. i sl. stvari) i uvijek dam do znanja kaj mislim
tako da lagano pripremam teren što se sveky tiće jer znam kako diše
a poznavajući moju mamu - ona bi mogla u sve ugurati svoj nosić tako da ću i tu imati posla

... ispada da su samo bake problem ...

cure moje,hvala vam (Flori ) ali nakon što sam pokušala riješiti situaciju,zakačila se sa mamom opako,ništa se nije promjenilo...ona je sve gora i gora,a i ja skupa s njom.moja mama neda da se na nju vikne,da ju se stavi u kaznu,samo da se nosa cijeli dan na rukama (ima 3,5 godine!!!!),da se samo mazi i pazi...ona kaže da se prema njoj treba posebno ponašati jer je ona posvojena,ona je ranjena,njezina duša pati blablablabla.ja nisam za to da živim u "prošlosti",svi mi znamo da je ona posvojena ali to ne znači da mi mora kidati živce zbog toga.jesam ja naravno za maženje ali ne kad nije situacija za to.došli smo do faze kada me opće ne sluša,ignorira me,okrene glavu od mene,baci se na pod,viče pusti me i makni se...u dućanu bježi od mene,neda mi ruku,skida stvari sa polica.bila je tako samostalna za svoju dob,sve je radila sama,svi su bili oduševljeni s njom,sad se baci na pod,plače i viče nemogu i neću!!!!neželi se obući,neželi se obuti,samo me gleda prozirno i inati se.najgore je to što napokon imam dijete,nakon svih tih godina,imam dijete koje me ne ferma pet posto,pretvaram se u vješticu,sve više se udaljavamo jedna od druge...ja gubim živce,ona bježi baki u zaklon,moja mama sve okrene naopako i tako stalno u krug...osjećam se bespomoćno,jadno i tužno,plačem svaki drugi dan.ona se ne želi igrati,s nikim,djeca ju ne zanimaju,samo baka...moja mama je teška i teško je s njom razgovarati...pred zidom sam,velikim...ne znam kaj napraviti....

Draga Ivana, možda ne bi bilo loše potražiti savjet psihologa. Osobno mislim da se ne mora ponašati prema djeci posebno zato jer su posvojena, sva djeca trebaju nekakve granice i putokaz jer se inače osjećaju zbunjeno i nesretno. Ako ne možeš s mamom, možda da malo prorijedite te posjete ili kad mama pretjera pokupi malu i otiđi. Postavi se pred njom da Zvrkica vidi da nećeš pristati na ucjene. Zvrkica hoće baku kad joj baka sve dopušta, to ne znači da nju najviše voli. Ona je sad u godinama kad se javlja inat i prkos, možda kod nje izraženiji zbog toga što je prošla.
Još jednom, nemoj pristati na ucjene, ostani čvrsta, nemojte izbjegavati aktivnosti, sve i dalje, ako ide u dućan stavi je u ona kolica da se vozi ili je čvrsto drži, napravi joj granice i ne odstupaj od njih, također kazna za neprihvatljivo ponašanje, npr. kod nas najviše "pali" mobitel, njemu ne šteti ta kazna, a najviše ga pogađa. Pokazati joj da svaka radnja ima svoju posljedicu (osim naravno ekstremnih, nećeš je pustiti da je udari auto ako nije oprezna prek ceste).
Najvažnije je kako se ti osjećaš i kako se ti postaviš prema tome, jer ona treba roditelje koji su sigurni, čvrsto na zemlji. Teško je sve to postići, nismo ideali, ali težiti tome. Reći joj da si ljuta zbog toga i toga, izraziti svoje osjećaje, ali postupiti pravilno i čvrsto u skladu s tim. Imaš tonu knjiga na tu temu, sastavit ću ti neki popis što se meni svidjelo. Mislim da ne možeš fulati što god odabereš po naslovu da ti se čini ok. I svakako ako uspiješ psihologu, ne može odmoći.

u potpunosti se slažem sa tobom da našu djecu netrebamo odgajati drugačije zato jer su posvojena...ne želim da itko osjeća sažaljenje zbog toga i ponaša se prema njoj kao da je kraljevina na zrnu graška...problem je u tome što mi trenutno živimo sa mojima (zbog trajnog preseljenja u inozemstvo kroz mj dana,trenutno smo kod mojih) tako da nemogu pobjeći od svega toga.najgore je to jer mi svaki dan počne isto;probudimo se,mazimo u krevetu,pijemo kakao i onda uđe baka i nastane opći kaos!!!!mene više nema,ne postojim i tako svaki dan.kad smo bili sami nije bilo tako strašno,prorjedili smo posjete mojima pa je bilo podnošljivo...jedini izlaz je naš odlazak,naše preseljenje...i dok taj dan ne dođe,moramo nekako izdržati... ona je između ostaloga hiperaktivna sa naznakama ADHD-a(bili kod psihologa) i sve je bilo još podnošljivo dok je išla u vrtić(iako je i tamo početak bio koma),a sad kad je doma tj neide u vrtić,Bože sačuvaj!!!!!ali sa našim preseljenjem,krenut će u vrtić u novoj zemlji u novoj sredini pa će sve nakon nekog vremena sjesti na svoje mjesto.samo da ju do tada ne izgubim skroz

Ma naravno da je nećeš izgubit, mj dana ti se možda sad čini mnogo, ali proći će brzo
Ako ne možete od bake u kući, onda što više budite vani. Ali bez brige, to je samo faza. I mi smo imali fazu da kad smo bili kod bake ili negdje bliskih osoba da se on "zalijepio" za tu osobu i mene ignorirao. S vremenom je prošlo. Sad obrnuto pokušavamo: da ostane spavat kod bake bez nas. I kad je tata doma, mama jedva da postoji što meni odgovara da uspijem druge stvari napraviti i imati vremena za sebe.
Faza propitkivanja i sumnje s tvoje strane je isto normalna. Samo ne daj da potraje.

ancice preporuci knjige,i ja volim procitati...svasta novo doznam.

ja preporucam safari duha-knjiga o mudrosti odgoja, ana bucevic super knjiga....vrijedi svake lipe za procitati

Sorry Flor, jedna od boljih knjiga mi je bila "Odgojite svoje dijete bez vikanja", Hal Edward Runkel, u izdanju VBZ Zagreb

E to meni treba.hahaaa ja volim vikati.jer me nitko ne cuje.reka mi je mali.mama nemoj vikati.nisam gluf. Ja samo necu slusati mamu svoju .hahaah