Swenki, odlican tekst ! Toliko tocan....i ja, kao i mnoge, bih voljela da sam
takvo sto imala pri ruci za procitati nakon rodjenja prve bebe....no nikad nije kasno vidjeti gdje je zamka (psiholoska) i gdje se skulirati, i da je dosta toga zaista normalno te da se desava vecini.
Ja sam od pocetka bila u groznoj panici, osjecaju krivnje, negiranju kad bi bio bolestan, trazenja gdje sam fulala, bas debeli baby blues...koji je trajao preduuuugo.
Cak i kad je bio godinu, dvije tri star bih se osjecala krivom zbog tih nekih trenutaka i dala bih mu sve u tom trenutku (kako bi se sama sebi opravdala za te dane nakon rodjenja, nedostatka ljubavi, euforije, majcinskog instikta

) ...koja zamka, ha ;-)
Najgore sto sam to drzala u sebi uporno se trudeci izvana odrzati image "sve ok, pod kontrolom" a iznutra i u 4 zida....raspad sistema.
Da ne duljim, jedna scena mi je ostala malo jace u sjecanju, je kad samga dojila u dres noci , maleni je imao skoro 39C fibru...osjetila sma da je topliji nego inace, ali sam si mislila da ce to proc, mora, nemoguce da je bolestan kad nisam nista lose napravila...itd...u krug...muz je skuzio na vrijeme i nije mogao shvatit kako nisam reagirala na temperaturu....
hm...nazalost nije kuzio gdje je problem, u psihi..sve se sretno zavrsilo...ali ta slika i onaj filing negiranja , nemoci i straha...mi je ostao dugo u sjecanju.
No, ljudi uce, pa sam sad mirnija kad je drugo na putu jer znam gdje sto vreba, a i ako ne, ipak sam spremnija na period nakon poroda puno vise nego prvi put.
Sad me jedino frka kako uskladiti starijeg i novu bebu.
Big mama, super post :juhu