Da i ja napišem koju o Rijeci!
U predrađaoni sam bila priključena na ctg, sestre su stalno dolazile, gledale....ono niš posebno, fine i ljubazne.
Ja sam bila u strahu, iako me trudovi nisu toliko boljeli, ali kad sam čula vrištanje, svako toliko sam sestri govorila da mi da nešto protiv bolova, i to sa smješkom
- samo bi mi rekla da se nebi smijala da me boli. Ostalo mi nisu ni nudili, ni drip, ni epiduralnu. Tako sam ja i zaspala i probudila se oko 6.15 ujutro, zovem sestru da mi je sila
, pregledala me i rekla nek krenem prema zadnjoj rađaoni
, mislim si kako ću treba do tamo hodati, valjda mi je to bio najduži put za preći. U rađaoni hlaaaaadno za poluditi, zaboravili su upaliti grijanje, sestre se uzvrpoljile i nosile mi ugrijane plahte, tetošile me, napokon sam se smjestila i došla je sestra gina i doktor pošto je bio prijevremeni porod. I rodila sam u 3 truda, nisam ni skužila da je to to. Recnula me, i bila sam jako ljuta jer smatram da je bilo nepotrebno, roko je imao 1860, mala mrvica. odmah su mi ga dali mazili smo se par minuta i onda je morao na prematurni. Meni je ostao dio posteljice, pa su me uspavali, očistili i zašili, sve u snu
. Uglavnom odnos sa osobljem ostao mi je u prekrasnom sjećanju. Na 5.katu bila sam odvojena od roka, sestre su bile toliko susretljive, odma su mi dale drugi dan izdajalicu, pomagale izdajati, bodrile me, vozile non stop u kolicima kod njega jer me epi rasturala. Doktori na prematurnom, i sestre, teško je naći riječi za opisati ih. Stalno sam pitala o svemu , a oni su mi pričali sve u detalje bez nervoze i bez obzira ma bezbroj mojih pitanja, pokazivali vježbice, roko tamo nije ni kmeknuo jer je sestra bila zaljubljena u njega
i non stop ga nosala i mazila. Mogla sam kod njega dolaziti kad god sam htjela i koliko sam htjela, nositi ga, maziti,hraniti.
Eto, bilo mi je prekrasno iskustvo (osim epi, al za drugi put znam da ću si ako treba napisati na čelo da me režu ) i nadam se da će i drugi put biti isto.