Mame i bebe forum

Priča se o hormonima, ultrazvuku, prehrani i svemu što je važno i na što obraćamo pažnju u trudnoći. Ali... ja bih htjela čuti što se dešava s emocijam, kako tu možemo jedna drugoj dati podršku...

Ja sam bila prvih 6 mjeseci ok,ali me zadnja 3 tjedna jako uhvatio neki blues,stalno sam tužna i plačljiva,a i jako me lako naživcirati iako inače imam jako visko prag tolerancije
možda to sve ima veze s tim šta sam trenutno odvojena od dečka (u Njemačkoj je još mjesec dana dok mu istekne ugovor na poslu) pa uglavnopm sama prolazim kroz trudnoću i to je ponekad jako depresivno... valjda će za mjesec dana konačno sve biti na svojem mjestu,pa se malo unormalim,jer sam inače veseljak

ja sam grozna!!!!!!!!
sama sam sebi teska!
trudna sam 8 tj. i uz sve fizicke poteskice ove emocionalne me iscrpise.
jedva cekam da prode

Ja sam prije trudnoće bila ful staložena osoba koja je čvrsto stajala na zemlji,bez nekih pretjeranih emocija...dobro,nisam bila led ali sam teško pokazivala osjećaje...u trudnoći se sve to promjenilo,u početku sam bila svadljiva,sve me je živciralo,a svaka sitnica me je mogla rasplakati...srećom,sa porodom je moja svadljivost prestala ali plačljivost je još tu...još uvijek ne gledam vijesti niti čitam novine jer me svaka nesreća ili tome slično rasplače(pogotovo ako su djeca u pitanju)...

sve tri trudnoce su mi bile teske na svoj nacin,meni je sve smetalo,uvik bi urlikala na najmanju glupost,da sam se ponekad zapitala bas zbog mog razdrazljivog ponasanja,sta mi je to sve tribalo,a sta se tice placa ja sam onaj dan kad sam izlazila iz rodilista tj,jos sam bila u sobi,,plakala a ni sama neznam zasto..to je vjerojatno to,al moram priznat da me jako brzo proslo,vec nakon par dana sam se pocela smirivt lagano,,sreca nije me puno drzalo

Prvo ću citirati na kratko (poliklinika Harni), samo da se podsjetimo :

Osim tjelesnih simptoma, tijekom trudnoće se javlja emotivna nestabilnost u smislu promjena raspoloženja, razdražljivosti, iracionalnosti, plačljivosti, zlih slutnji, straha, radosti, oduševljanja, i to bilo što od ovoga ili sve to zajedno.

Ma naravno drage moje trudnice da ste s vašim emocijama ušle u burno razdoblje...zapravo bi bilo čudno da nije tako. I to ne samo radi hormona. Pa u vama je novi život! Samo to saznanje je dovoljno da pokrene sve gore navedeno. I više od toga. Usponi i padovi od totalnog ushita do skoro pa depresije su potpuno razumljivi. Jedan tren totalno euforične sreće zbog saznanja da ćemo (opet) biti mame lako zamijeni period zabrinutosti hoće li sve biti u redu, hoćemo li to moći...odgovornost je velika...biti mama. Ali to je i najljepša uloga na svijetu

Upravo zato i nije čudo da se okupljamo na forumima kao što je ovaj, gdje dijelimo sve te čudesne i raznolike osjećaje i budemo utješeni da nije samo nama tako. Zato su i nastali generacijski topici - prolazite kroz slične faze u slična vremena i dobro se razumijete.

Kad sam nosila Nevu moj gin mi je rekao nešto što sam tek nakon par dana shvatila, bez obzira na sve moje edukacije: "Gospođo, vi ste u drugom stanju i pri tome mislim reći da je to stanje zaista drukčije od onoga u kojem ste do sada bili."

Mislim si ja, ma kaj sad ti to meni pričaš...pa trudna sam, nisam pobenavila...je da...aha...shvatla sam što to znači, i u onom lijepom i u onom ružnom...ali vjerujte mi, isplati se



Mazite buše, pričajte o svojim osjećajima, družite se...i sve će bit baš onak kak treba

MON KISI KISI

I molim dopustite jedan izljev emocija

E da Veky, baš to...znaš onu priču sa slikom i tisuću riječi

Ja sam uživala biti trudna jer me nitko nije shvaćao ozbiljno nego su svaki moj ispad pravdali hormonima a ja sam se ispuhala od svega negativnog što me tokom života snašlo...tokom tih devet mjeseci pomirila sam se sa prošlosti,napokon počela živjeti u sadašnjosti i razmišljati o budućnosti...za mene je to bilo veliko olakšanje i sad vodim puno kvalitetniji život...

zna... ... znam

u svakoj T posatnem jako osjetljiva,plačljiva i to u nekoj manjoj mjeri ostane i nakon.i sad u 3 T sve se nakupilo ,ne prođe dan da ja ne pustim suzu,dvi.nemora bit od tuge nego čisto onako

ja cu potpisat sunchicin post - strava kako sam osjetljiva u ovoj trudnoci. maloprije sam se 3 puta rasplakal kao kisna godina a zatim udrila u smij. kaze meni mm "jasno mi je zasto places, ali ... zasto se smijes?"

Hehehe,Mrđi,ja sam luda žena,ne smiješ mi pokazat grbavi prst,odmah sam duboko povrijeđena i isplačem dušu van,nitko me ne voli i tako sam tuuuužna..

Trudna sam 5,5 mjeseci i u tom periodu sam se rasplakala 3-4 puta, ali što je ono sinoć bilooo . Gledala sam neki film (po 2x) ž produkcije na lokalnoj tv i kad je završio zagrlila sam mm i natopila mu piđamu, ali doslovno. Ni meni nije bilo jasno što mi bi, a njemu još manje. Suza za suzom.
Primjetila ja, a i drugi da lupam gluposti učestalo, zabavljam narod, ali mi sve opravdavaju zbog hormona baš kao što je napisala tamara1981.

..sunchicaa.. je napisao/la:Hehehe,Mrđi,ja sam luda žena,ne smiješ mi pokazat grbavi prst,odmah sam duboko povrijeđena i isplačem dušu van,nitko me ne voli i tako sam tuuuužna..

kao da opisujes mene, ista stvar
mislim da je to zbog toga sto same prozivaljavamo trudnocu

i ja sam se nasla u mnogo prethodnih postova...i u 1. T a i sad sam haoticna, narocito u prva tri mjeseca, to je strasno, placem zbog sitnica i gluposti (za neke bi me bilo sram napisati ), svađam se (narocito sa MM), par puta sam bila pred pakovanjem kofera , sve me mnogo dublje pogađa ali i prođe nekako...sve je to u opisu posla, prezivjet cemo.

ja sam u trudnoći bila jako oprezna i u strahu. kasnije sam se opustila. bilo je razdoblja baš lošeg raspoloženja i gotovo euforičnih. hormoni, jelte nakon poroda je bolje. iako isto ne mogu slušati nikakve loše vijesti o djeci jer se odmah rasplačem.

ma koje lose vijesti, na rubu sam suza na sam spomen icega vezano za djecu
pola topica koje imaju cudne naslove niti ne otvaram, ima ovdje jedan na pocetku koji nisam niti otvorila
naslove gdje su spomenuta djeca zaobilazim u sirokom luku a nebroj puta mi se desilo da placem i smijem se u isto vrijeme
ma ovo nije drugo stanje, ponekad mi se cini kao grozno stanje (mislim na emocije da nebi bilo zabune )

Razmisljala sam o tome da bi blo krasno da nas netko podrzi i vodi i u tom djelu koji čini isto čini trudnoću. Voljela bih čuti nečije stručno miš ljenje, dobiti podršku ali i podjeliti sa drugim trudnicama što mi se dešava. Ponekad mi se čini da samo ja prolazim kroz takav period, a da su sve druge ok. Drago mi je da sam cula i ostatak .. Hvala vam drage buduće mame kojima emocije lepršaju i divljaju posvuda....

ja sam danas krenula na vožnju,a hvala Bogu,instruktor je pun razumijevanja jer doma ima također jednu trudnicu pa se super slažemo

prilično sam mirna dok vozim,tako da je za sad pošteđen moje šizofrenije

Uf,ja sam prvu trudnoću bila ajme...s MM-om sam se samo svađala,bila sam plačljiva i depresivna.Užas...
Sad se osjećam vauu!Baš ono što se kaže u blaženom stanju!Smirenija sam nego ikad,budim se dobre volje,sve mi je super...MM kaže da sam osoba i po (po kilaži jesam ),stvarno uživam...
Nekako sam sebi složila legiće u glavi nakon početnog šoka i straha od drugog poroda u 1 i pol godini,i baš mi je ljepo
Nisam od pomoći a?

ja bi za sebe rekla da sam sasvi ista kao i prije.... ali mislim da bi o tome ipak trebalo pricati sa MMom

skoro ista kao prije, samo što me sad malo manje opterećuju stvari koje su me prije opterećivale
iako...ima dana kada sam sama sebi previše, a onda se zatvorim u sobu i ne izlazim. m-u kažem da me ne dira i da me ništ ne pita i to je to. bolje nego da mi nekaj krivo kaže pa da ode sve u tri...