Mame i bebe forum

Spadate li vi u ovu skupinu, koju ja zovem-trudnica na zrnu graska? Inace, simptomi su prevelika osjetljivost, trazenje paznje i veliki prohtjevi, ocekivanje da vas se drzi ko kap vode na dlanu i tako to?
Zasto pitam? Pa, imam u blizini dvije trudnice koje se ponasaju upravo tako i opasno mi dizu tlak Jednoj je mama imala teze porode i ona je sva "uska", pa je sad vec sve u obitelji uvjerila kako je ona jadna i kako nju sto posto ceka tezak porod. I beba joj se k tome dosta rano javila, dokica samo napomenula da bi to mogla biti naznaka ranijeg poroda, pa sad ne samo sto ce imati tezak porod, vec ce beba i uraniti

Dakle, trazi paznju u svakom pogledu, a da vidi mene kako rintam i teglim po stanu i visokom stadiju trudnoce, krstila bi se liijevom i desnom. Ja sam misljenja da ako sam trudna, nisam nesposobna i sve sto mogu, napravit cu sama i nije mi problem. Naravno, u granicama opreza i normale. Volim kad me mm mazi i pazi, udovoljava mojim prohtjevima (kojih je bilo, oooo, da) ali ne iskoristavam to stalno.

Smatrate li da ste samim time sto ste trudni- drgaciji, posebni i da zasluzujete da vam se skidaju zvijezde sa neba? Iskoristavate li to? (citaj: zagorcavate li zivot vm-evima?)

Ispricavam se ostalim curama, sada sam ko' oni sto koriste medijski prostor za vlastite potrebe

a ja vec mislila da si ti ta iz susjedstva

ja nosim puno drugacije sada nego u prvoj, teze mi je, brze se umaram, ali sve ostalo radim.
kad mm dodje doma ocekujem da malo on potegne i da se tad mogu odmorit. sv eostalo radim normalno, do granice umora onda stanem.

A cuj Mrdji, mozda bih i bila da sam imala priliku, ali ovako sam u obje trudnoce bila sama i morala sam sve sama i raditi I to mi je normalno. Da sama nosim vrecice iz trgovine, da sama kuham, tako je i sada kada je mm ovdje.

sandra- a nije fora kad znas o kome pricam. al slozit ces se sa mnom, jel tako?

tako i ja.. dok dragi radi napravim sto mogu, ako sam umorna ili se ne osjecam dobro onda pustim pa napravi on.. al i dalje cistim, perem, peglam, idem do ducana, setnju, platit racune itd... nemam neke posebne zelje, tu i tamo mi dojde za sladoled volja pa si ga onda odem kupiti.. nikad mi nije palo na pamet da ga u noci saljem negdje
lakse je dok znas da imas nekog tko ce ti pomoci, al lose je ako to iskoristavas.. mislim da je to dosta podlo.

I ja imam jednu takvu prijateljicu i neizmjerno mi je dizala tlak dok je bila trudna.

Sigurna sam da su takve osobe i inače takve, razmažene i samožive, a u trudnoći to samo još više dođe do izražaja.

Nisam si takvo ponašanje mogla priuštiti ni s prvim, a zasigurno da ne mogu ni u ovoj, trećoj trudnoći.
Kad mi se nešto silno jede---skuham si, a mm mi oko poslova pomogbne koliko stigne.

Sigurna sam da su takve osobe i inače takve, razmažene i samožive, a u trudnoći to samo još više dođe do izražaja.

al ja to do sada uopce nisam uvidjela u njoj, zato me je toliko iznenadilo. I lijepo sam joj rekla da se meni P isto jako rano javila i eno je, rodial se na termin. Mislim, nema pravila. Ali uporno izvrtanje cinjenica i velicanje svog stanja je meni

Ili to mozda ima veze sa time sto je to prva trudnoca? Primijetila sam da sam i ja puno prizemnija u ovoj, u prvoj sam stalno cekala da me netko pita kako mi je bilo na pregledu

Evo ja sam u prvoj trudnoći, ali se ne mazim. Ponekad mi čak i smeta kad me moji drže kao kap vode na dlanu. Trudnoća nije invalidnost. Ja u mojoj baš uživam, a jedino na što sam osjetljiva to su emocije. Neko dan sam se rasplakala na riječ "štramplice". Od puke dragosti...

IvaV je napisao/la: Ali uporno izvrtanje cinjenica i velicanje svog stanja je meni

.......traženje pažnje?

Ova moja frendica je i inače takva, egocentrična i komplicirana.

Mislim da smo u prvim trudnoćama sve pune iščekivanja, neizvjesnosti, očarane mogućnostima vlastitog tijela. U kasnijim trudnoćama nam je sve već donekle poznato, a i zbog starijeg djeteta si neke stvari više ne možemo dozvoliti.
Sve je super dok je to u nekim granicama normale, ali nismo sve iste, pa neke malo pretjeraju ...

nema ti to veze je li prva ili druga trudnoca, to su ti naprosto takvi ljudi. Ta ce kukat i kad se dijete rodi, njezina ce beba biti najzahtjevnija, njezine noci najteze...

Ja bas ne volim kukanje i nema mi goreg neg se osjecati jadno, stoga i u trudnoci to ne radim. Nisam bolesna da cu se tako ponasati. Upravo suprotno. I jesam, kad mi je bilo zlo do grla molila MM da si sam navecer nesto skuha, ali to nije veliki odmak od svakodnevnice, ne kuham mu ni inace svaki dan.

Mene muz sad drzi kao kap vode na dlanu, ali to zbog komplikacija u trudnoci i ranjih nepovoljnih ishoda trudnoce. Zahvalna sam mu sto puno toga napravi po kuci, no ne koristim to i sve sto ja mogu, a ponekad i nebi smjela sama napravim. Nemogu si zamislit izlezavanje na kaucu. Ponekad kukam od mucnine i zgaravice. Meni nije imao tko pomoci u prvoj trudnoci, nema ni sada pa sam valjda inace u zivotu naucila sve sama obavljati ma koliko tesko bilo. Osobe koje se ponasaju kao princeze u trudnoci to si naprosto mogu dopustiti.

uh! sad ceme ove koje su se do sada javile kamenovati, ali bas me briga
ja bogme mislim kako zena koja je trudna zasluzuje extra paznju i brigu i extra sve
na stranu prenemaganja i ponasanje kao da je rijec o bolesti, a zena nesposobna za donijeti si casu vode.
ali ako ikada, onda je sigurno barem za vrijeme trudnoce normalno da se oko zene vise "titra". osim sto se puno lakse umara, boli je kraljesnica, nerijetko su prisutne mucnine, zgaravica.... , a o hormonlanom ludilu i hiperosjetljivosti izazvanom istim da ne govorim.
ponavljam, ne mislim da zena samo zato sto je trudna treba lezati i kukati i ne mrdati prstom, nikako, naprotiv. ili maltretirati sve oko sebe. ali mi je najnormalnije da se trudnici netko digne u tramvaju, pusti je na salteru preko reda ili joj ode u ducan po sladoled koji joj se jede

npr. radila sam do samog kraja, bila sam fit cak i s onih 20 kila koliko sam ih dobila i svakodnevno sam hodala po maksimirskoj sumi i jako sam uzivala u trudnoci, nisam imala nikakvih mucnina, nista me nije boljelo i hormoni su me pucali na euforiju i beskrajnu srecu. ali svejedno su se prema meni svi drugacije odnosili nego inace, a i sama sam se prema sebi odnosila drugacije. sto ne znaci da sam bila princeza na zrnu graska, ni blizu. kuzis?
ova frendica o kojoj pises je fakat drama queen koja mora biti u centru paznje.

Slažem se sa mamashnitom

Dok sam bila trudna pazili su i mazili i MM i moji roditelji i moja seka ali isto tako sam rado i kuhala za sve njih i sređivali stvari tako što bi se u 1ili 2 ujutro (vječito noćna ptica ) popela na stolicu i preslagala plastične zdjelice i slično
Guštala sam u pažnji koju sam dobivala od njih (ma, i inače je dobivam ali tad sam se i ja više pazila pa je to bio super mix ).

Lipo je biti trudnica koji svi paze i maze ali ta tvoja prijateljica je ipak malo čudna biljka

Ja sam stvarno "izvolijevala" i bila razmazena trudnica. Doduse, imala sam tesku trudnocu i morala sam mirovati, ali sam to posteno iskoristavala uvjerena da imam pravo na to.

tanjabb je napisao/la:nema ti to veze je li prva ili druga trudnoca, to su ti naprosto takvi ljudi. Ta ce kukat i kad se dijete rodi, njezina ce beba biti najzahtjevnija, njezine noci najteze...

Ja bas ne volim kukanje i nema mi goreg neg se osjecati jadno, stoga i u trudnoci to ne radim. Nisam bolesna da cu se tako ponasati. Upravo suprotno. I jesam, kad mi je bilo zlo do grla molila MM da si sam navecer nesto skuha, ali to nije veliki odmak od svakodnevnice, ne kuham mu ni inace svaki dan.

Isto ovako razmišljam, i da, imam te gospe oko sebe...šta sve rade, bolje da ne pišem, al jadni im muževi
Nije da baš netko leta ili može letati oko mene inače, pa ni tada.

Ja bih tako rado da i mene moji drze kao kap na dlanu, no ja se ponasam kao da sve mogu, a tako se onda i svi drugi ponasaju.

Jedna osoba u familiji je stalno kukala kako joj je tesko dok je bila trudna, a i sada je njoj najteze kad ima bebu, beba je vise sa njenom mamom nego s njom, cak menesalje u ducan jer ona ne moze s bebom (koja vec ima skoro 6 mjeseci), a ima i auto i autosjedalicu, a i ne bi joj skodilo da prosece sa kolicima do trgovine...A da sam ja nju bilo sto zamolila dok je ona bila trudna, uh, mogu si misliti kako bi ona reagirala
Tako da se slazem s ovim:

yra je napisao/la:Sigurna sam da su takve osobe i inače takve, razmažene i samožive, a u trudnoći to samo još više dođe do izražaja.

I s ovim:

tanjabb je napisao/la:nema ti to veze je li prva ili druga trudnoca, to su ti naprosto takvi ljudi. Ta ce kukat i kad se dijete rodi, njezina ce beba biti najzahtjevnija, njezine noci najteze...

Neko dan sam se rasplakala na riječ "štramplice".

super

...nisam za fizičko titranje oko mene, ali sam za emocionalno... odn. smatram da su neke stvari van trudničine kontrole, a to su te preosjetljivosti usred hormonalnog ludila, koje ću možda tvrditi da nemam, ja sam uvijek jaka, meni ne treba utjeha, a u stvari padnem na prvom testu....rasplakavala sam se na scenu kad Jurić pomaže Kingu na kraju utrke, na potragu balegara za društvom - drugim balegarom, na rastanak žena s pomorcima na Korčuli itd (sve neki dokumentarci) i zato su muževima zabranjene, za-bra-nje-ne uvrede i prijeki pogledi bilo koje vrste i jako moraju birati riječi, a naaaaročito u vezi nekakvih možebitnih strahova u vezi budućnosti s djetetom, financijske nesigurnosti, nestizanja, ograđivanja od budućih odgovornosti itd... e tu se mogu rasplakati, al kad se oporavim, onda bih mogla nekoga i oklagijom...

...a fizički - tu sam zmaj... vozila sam bicikl do 5 dana prije poroda.. išla po malca u vrtić... spremala kuću, krečila, silikonizirala prozore, ma, jedva dočekala slobodnog vremena da mogu raditi ono što želim

Ja nisam mogla da shvatim da ne mogu fizicki sve sto sam do tad radila, tako da sam morala sama da okrecim sobu za bebu. Silom prilika morala sam i nadgledat radnike u stanu, pa je i to bilo u fazonu ma mogu ja to, pa samo cu im kafu skuvat...
Pa sam onda 3 mjeseca prije termina zaglavila u bolnici na odrzavanju trudnoce i ostala tamo puna 2 mjeseca kad sam se i porodila, prije vremena naravno.
A dok sam se poradjala i cijelu noc trpjela kontrakcije i povracala skoro bez prestanka, govorila sam sestrama kad bi me povremeno obisle kako mi je dobro, jer sam mislila kako nemam nista od toga sto cu njima kukat, a pored mene na stolu zene su se redjale kao na traci, vristale su i trazile konstantan nadzor ljekara i babica, a onda stizale da jos odleze ona 2 sata do prebacivanja u sobe, a ja jos uvijek lezim tu gdje sam bila i prije 10 sati- tek posle toga sam ukapirala kako moj pristup i nije bas najmudriji, pa sam rekla sebi ako se opet budem poradjala bicu najrazmazenija trudnica koju su vidjeli.
Mada ne znam ocu li to zaista moci, takva se vjerovatno rodis ili ne rodis, nije stvar odluke.

A ovo sto PF kaze u vezi sa emocionalnom stranom to mogu potpisat, sve izjave lose koje sam tada cula ostale su mi velikim slovima u pamcenju

Pozdrav! ja sam trudna 5ipol mjeseci al radimm sve najnormalnije,jedino mi muž ne da da usisavam(al pompgne mi još oko suđa).,s tim da kad sam tek ostala trudna svekrva je cilo vrime tila letat oko mene, kao ja ne triban ništa radit, na što sam ja poluđivala jer stvarno nikakve tegobe,ni mučnine,ma apsolutno ništa drugačije se fizički ne osjećam drugačije nego prije,tako da je muž mora porazgovarat s njom i reć da me ne triba toliko tetošit...mrzim kad se previše kokolaje oko mene kad nije potriba

simpa tema
mene su zvali "normalna trudnica"
tanjabb je dobro pogodila - privlacenje pozornosti je stvar karaktera, a ne stanja.
ja sam bila trudna istovremeno sa svojom sestrom (ja drugi put, ona prvi). dva svijeta . ona nije vrecice iz ducana nosila, nije usisavala, brisala pod, ja sam trpala kolica u prtljaznik, nosila ih do lifta skupa sa m. u njima, hodala okolo, bila prepuna hormona i energije.
naravno da su me pazili, i ja sam sama sebe pazila, ali nisam trudnocu dozivljavala kao izliku da se spasim od necega.

emocionalno me je u prvoj trudnoci puno vise pralo. ja sam inace tip koji ne pokazuje lako emocije, materinskih poriva prije trudnoce 0 bodova. cak sam mislila da od mene nikad mater nece biti. ali sjecam se dogadjaja (iz prve trudnoce) kad su nam u posjeti bili frendovi iz zgba, i mi na tv-u vidjeli neki dokumentarac o jednoj majci iz GB, zrtvi contergana. ruke je imala samo par centimetara nakon ramenog zgloba. scenu i danas imam pred ocima: porodili su je na carski, sa epiduralnom, i bebu joj onaku zamotanu stave pored lica. ona sa onim batrljkom od ruke kao zagrli bebu, i nasloni glavu na nju. ma strasno i prekrasno za vidjet istovremeno, ali kamen bi proplakao, majke mi.
ja sam pocela pred svima njima ridati "ne moze je zagrliti, ne moze je zagrliti..." jedva su me smirili, muz ugasio tv, htio mi natocit neku zesticu da se smirim

razvezala ja...

mene su od prvog dana prali umor, vrtoglavice, pospanost,... koma...
prvi trimestar sam prespavala, ali doslovno.
drugi sam provela u kratkim setnjama sa MMom, par puta sam izasla bez njega, vratila se doma nakon 10m od vrtoglavica i straha da se ne srusim negdje sama.
treci trimestar se preporodila.
nisam imala posebnih zahtjeva, ali priznajem da me MM drzao kao kap vode na dlanu, stavljao je i vadio sudje iz masine, peglao je i usisavao, ... bio je divan.
nisam to iskoristavala i poskrivecki bi napravila svasta dok je on na poslu. on je jednostavno smatrao da je to njegov doprinos i to ga je veselilo da radi za nas.

a upoznala sam puno onih koje su uistinu na zrnu graska, ali i onih totalno suprotnih koje forsiraju ideju da mogu i rade sve same iako su u visokoj trudnoci . moram priznati da mi mozda cak vise na zivce idu ove druge jer te nemaju razumijevanja za one koje uistinu pate od mucnina ili bilo kojih nuspojava trudnoce pa svih optuzuju za prenemaganje .......

tanjabb je napisao/la:nema ti to veze je li prva ili druga trudnoca, to su ti naprosto takvi ljudi.

Ja bas ne volim kukanje i nema mi goreg neg se osjecati jadno, stoga i u trudnoci to ne radim. Nisam bolesna da cu se tako ponasati. Upravo suprotno. I jesam, kad mi je bilo zlo do grla molila MM da si sam navecer nesto skuha, ali to nije veliki odmak od svakodnevnice, ne kuham mu ni inace svaki dan.

potpis!

ja opcenito ne volim da se oko mene titra, a to nisam voljela ni u trudnoci.
ako nesto nisam mogla zbog ovog ili onog trudnickog simptoma, onda ok, MM je, ali sve u granici normale.

zato mi se i ne svida carksi, to stanje poslije poroda me dotuklo, to sto sam bila ovisna o svima, svemu i svacemu.

i iskreno, nekada bi voljela da nisam ovakava, ali ne moze se protiv sebe..

Joj, a mene najviše živciraju trudnice koje hodom žele dočarati kako im je teško.
Tako mi je moja jedna poznanica išla na živce sa tim. Zajedno smo znale šetati. I jednom prilikom,ja tjedan prije poroda,a ona u 5. mj. idemo mi po stepenicama,ja već na vrhu,a ona na drugoj i stepenici, raširila noge i izbacila trbuh i govori kako ona ne može više
Razumijem ja i bol u leđima (i mene je užasno bolilo) i sve,ali kad se za svaki korak jauče i stenje i uporno želi dokazati kako je njoj jadnoj teško

Nisam imala nikakvih posebnih želja, prohtjeva, zahtjeva...po kući sam radila sve kao i inače, obavljala shopinge i sl. iako nisam smjela ...
MM je jedino pokupio doznake od moje doktorice jer mu je bilo blizu posla, ja sam sve ostalo.
Na preglede sam odlazila (i još uvijek idem!) uglavnom busom i tramvajem iako mi je to bilo zabranjeno, ali nisam imala izbora...
Ponekad sam zbog toga bila bjesna na MM jer mi se činilo kao da ga baš briga za sve, on je ostao u svojoj kolotečini posla, a meni je prepustio da se snalazim kako znam i umijem. To mi je često djelovalo užasno bezosjećajno. Moram priznati da se uopće ne ponaša prema meni kao da sam trudna, kao da to ignorira. Priznajem, očekivala sam više....pogotovo s obzirom što smo sve prošli (pogotovo ja) da dođemo do ove bebe...
Ne zato što sam lijena i što mislim da bi trebala ležati sa sve 4 u zraku i čekati da me se posluži, ali smatram da je ipak mogao pokazati neki stupanj brige i pomoći oko nekih stvari...
Počeo je pomagati tek nedavno (iako sam ga ja molila 1000 puta da mi nešto pomogne, pa ništa...), nakon što se moja sveki izvikala na njega i rekla mu da je glupan i da se zbroji i uozbilji...
S druge strane, on je očito takav karakter, to se neće promijeniti, ali znam da će kad se beba rodi biti super...sada kao da se boji pokazati da mu je stalo, ne znam, moram priznati da ga ne kužim...

potpisat cu Tinki Vinki....
meni ej drugo a opet ista prica, on kao da to ne kuzi...
draga cuvaj se.

Najbolje se osjećam ako se ljudi prema meni odnose normalno, bez ikakve dodatne drame. Ne volim ljude koji odmah venu ako nisu u središtu pažnje.

JiA je napisao/la:Ja sam stvarno "izvolijevala" i bila razmazena trudnica. Doduse, imala sam tesku trudnocu i morala sam mirovati, ali sam to posteno iskoristavala uvjerena da imam pravo na to.

iks

ja sam naime pokušala ne biti na zrnu graška. i radila sam i tražila stan i borila se s majstorima i rokovima i plaćama i svime i.... prokrvarila.

u drugoj trudnoći, aBd, leći ću, šetat i tražit od svih da rade sve za mene. tko god će se naći u blizini.
to je devet mjeseci u čitavom životu. zapravo osam jer kad se snađeš, prvi je već prošo, a za zadnjih deset dana napuhanosti bi sve trebale orden dobit
mislim da će svi preživjet.


i da, moja beba je bila užasno zahtjevna i nije spavao do 2.5 godine

Cure, ne znam za vas, al' otkad sam trudna (3 mjeseca) ja imam učestale ''napadaje'' nervoze, anksioznosti, razdražljivosti, ljutnje, pa pomalo čak i agresije...OK, nisam se još potukla, al' skoro da jesam Jednom sam se nasred ulice počela derati na bakicu koja se neuspješno pokušavala parkirati (iako je imala dovoljno prostora da parkira šleper, a ne svoj mali crveni autić). Bakica se prestravila, počela se križati u autu i grčevito držati za volan. Mislim da je izašla iz auta tek kad se uvjerila da sam otišla dovoljno daleko Ma užas, osjećam se k'o Dr.Jekyll / Mr.Hyde. Doslovno puknem na sve i svakoga. Mama me pitala kad mi je termin a ja dreknula na nju ''pusti ti moj termin na miru'' U petak smo se ja i MM skoro pa krvnički posvađali jer mi je odjednom, taj dan, njegova mama (koju taj dan nisam ni čula ni vidjela) bila toliko iritantna (sama pomisao na nju me je izluđivala) da sam mu sasula svašta o njoj ... Ne mogu trpjeti nikoga, ni kolege, ni blagajnice u dućanu, pop*zdim na najmanju glupost...Najljepše mi je kad sam sama, izležavam se i buljim u TV. Ne podnosim razgovor ni pitanja. Svako pitanje mi je ''glupo'', svi su mi naporni. Umjesto da uživam u trudnoći, ja se pretvaram u prvoklasno đubre. Uopće se ne prepoznajem Osjećam se odvratno Pa dobro, kad će ti hormoni popustiti malo ?! I događaju li se ovakve epizode i vama ili ja stvarno ludim na živce ?!

Misericordia, trudnoća zaista jest drugo stanje, u punom smislu

Hormoni nas peru, javljaju se mnoga pitanja, strahovi...no to ne znači da u potpunosti to baš moramo prihvatiti zdravo za gotovo.

Ako si nesretna s tim kako se osjećaš, porazgovaraj sa svojim ginom. Možda ti nešto preporuči da se malo umiriš. I ti probaj malo više opuštanja, a s druge strane, malo više kontrole nad svojim reakcijama. Nije nemoguće, bez obzira na hormone.

Pridruži se svojoj generacijskoj grupi (Proljetnicama, zar ne?). Pomoći će ti da malo podijeliš muku s curama koje isto prolaze

Misericordia, vidi malo ovu temu

Inače potpis na MON i pridruži se našim proljetnicama