Draga titi u potpunosti te razumijem i suosječam s tobom.

Od trećeg mjeseca trudnoće do zadnjeg dana sam povračala danonočno, u nekoliko navrata završila u bolnici dehidrirana, za doma dobivala Torrecan čepiće (od kojih je bilo mrvicu bolje, ali su me boli u psihu i ludila sam od njih te sam ih uzimala samo u nuždi i kada nisam bila sama kod kuće), a kad sam bila doma hodala sam često i svom doktoru (hvala mu) opće medicine na infuzije da ne moram ležati u bolnici.
Isto sam sve isprobala i ništa ne pomaže osim što sam s vremenom skužila da pomaže ako odmah nakon povraćanja pojedem malo kruha, pečenog krumpira ili čokolina (kojeg sada ne mogu vidjeti, a od mirisa mi se želudac diže). Ne znam od čega smo beba i ja živjeli jer gotovo ništa nisam jela.
U prvim mjesecima jako sam gubila na težini, a u posljednjih nekoliko (ne znam od čega) dobila sam 20 kg. Bila sam luda, nisam se mogla šetati, minimalno sam se kretala zbog čega je i porod bio katastrofa jer je moja kralježnica zakržljala. Uglavnom, nakon toga se nikako ne mogu ohrabriti i krenuti na drugu bebu.
Baš mi te je žao, ali kada vidim tebe nadam se da ću i ja uskoro skupiti hrabrosti za drugo.
Želim ti puno puno sreće i jako malo povraćanja.
Javljaj nam novosti i obavezno ako otkriješ neki novi lijek za povračanje.