Stigla nam je Tonka!
Postano: 17 pro 2009, 14:18Dana 05.11.2009. stigla nam je naša curica, koja je drugo dijete u našoj "maloj" obitelji kako naš stariji četverogodišnji sin kaže. Iako je drugo dijete i znala sam što me čeka, ovaj puta sam se više bojala nego prvi. Prvi porod mi je bio težak, a drugi je bio katastrofa.
Prvi porod je bio spontan, a na drugi sam bila naručena i to me je izludilo. Možete si zamisliti tu noć prije, kada znate da sutra ujutro idete RODITI!!!! Ništa nisam spavala, sve loše scenarije sam izvrtila u glavi, ali valjda sam se zato dobro psihički pripremila.
Ujutro sam otišla u bolnicu sa mužem, uredno sam čekala svoj red kako bi mi stavili gel i kako bi otišla na III. kat VRIŠTATI.
Nakon što sam dobila gel koji je odmah počeo djelovati ( doktorica nije mogla vjerovati da mi je počelo djelovati još za vrijeme stavljanja), stavljena sam u sobu, sa još dvije žene koje su odmah nakon mene također dobile gel (tim redom smo i rodile,u razmaku od pola sata) krenulo je četiri sata tako jakih trudova kakve pri prvom porodu mislim da nisam ni imala. Nakon toga sam upućena u rađaonu (samo tri prsta otvorena) - iskreno mislila sam da se nikada neću poroditi. No dva sata nakon luđački jakih trudova krenuo je izgon djeteta koji je bio tako naglo i tako brz da sam svoju malu curicu ( 3270 g, 50 cm) rodila u jednom jakom trudu.
Kada sam čula glasić svoje male curice odmah sam zaboravila sve ove luđačke bolove i posvetila se našem prvom zajedničkom zadatku - dojenju. Prvi puta mi nisu dali sina na prsa odmah u rađaoni, a sada sam uvidjela kakav je to prekrasan trenutak i imala sam osjećaj da je za nas dvije cijeli svijet tada stao.
Ne moram vam ni reći kako su mi sporo prolazili dani do povratka kući, ali kada smo stigle kući, nama četvoro ništa nije moglo pokvariti tu sreću.
Prvi porod je bio spontan, a na drugi sam bila naručena i to me je izludilo. Možete si zamisliti tu noć prije, kada znate da sutra ujutro idete RODITI!!!! Ništa nisam spavala, sve loše scenarije sam izvrtila u glavi, ali valjda sam se zato dobro psihički pripremila.
Ujutro sam otišla u bolnicu sa mužem, uredno sam čekala svoj red kako bi mi stavili gel i kako bi otišla na III. kat VRIŠTATI.
Nakon što sam dobila gel koji je odmah počeo djelovati ( doktorica nije mogla vjerovati da mi je počelo djelovati još za vrijeme stavljanja), stavljena sam u sobu, sa još dvije žene koje su odmah nakon mene također dobile gel (tim redom smo i rodile,u razmaku od pola sata) krenulo je četiri sata tako jakih trudova kakve pri prvom porodu mislim da nisam ni imala. Nakon toga sam upućena u rađaonu (samo tri prsta otvorena) - iskreno mislila sam da se nikada neću poroditi. No dva sata nakon luđački jakih trudova krenuo je izgon djeteta koji je bio tako naglo i tako brz da sam svoju malu curicu ( 3270 g, 50 cm) rodila u jednom jakom trudu.
Kada sam čula glasić svoje male curice odmah sam zaboravila sve ove luđačke bolove i posvetila se našem prvom zajedničkom zadatku - dojenju. Prvi puta mi nisu dali sina na prsa odmah u rađaoni, a sada sam uvidjela kakav je to prekrasan trenutak i imala sam osjećaj da je za nas dvije cijeli svijet tada stao.
Ne moram vam ni reći kako su mi sporo prolazili dani do povratka kući, ali kada smo stigle kući, nama četvoro ništa nije moglo pokvariti tu sreću.
