Mame i bebe forum

ovo sam (jedva) nasla i kopirala u novi topic post od Kris , mozda jednom bude koristilo nekim novim blizancima pa da je lakse naci <
><
>Kris pisala sam ti da imam ovdje prijateljicu, mamu blizanaca, decki su rodjeni u kolovozu 2001, i do nedavno su dojeni . pa sam nju pitala kako je bilo s njima<
><
>- oni su isto imali razlicite interese (jedan vise drugi manje zelje za dojenjem), i isto su vukli jedan drugog. s tim da je ona koliko sam shvatila (a pitat cu je jos ako hoces , jedva sam nasla tvoj post i u medjuvremenu zaboravila detalje naseg razgovora ipak je otad proslo cijelih tjedan dana - uzasno zaboravljam )<
><
>dakle, ovo su njena iskustva kad su decki vec presli 2 godine i kad je htjela vec prestati pa ti sebi vidi sto ti koristi <
>- nastojala je dojiti ovoga koji je vise bio na sisi dok je manje zainteresirani zabavljen necim drugim.<
>- nastojala je dojiti (nastojala znaci naravno da nije uvijek uspijevala , jasno) ovog koji je vise bio na sisi dok je prvi u drugoj prostoriji, s nekim drugim<
>- ovom koji je manje zainteresiran kad bi trazio dojiti rekla bi da moze dojiti dok ona polako
oji do deset , vrlo polako , kasnije je tako obojici uvela podoje dok se
oji <
>- uvela je prvo ovome manje zainteresiranom (valjda - detalje ispravim dok je opet pitam ) mlijeko - nisam shvatila koje - ali uglavnom neko drugo mlijeko koje su nazvali "tatino mlijeko" za razliku od sise koja je bila "mamino mlijeko" i tako su decki pomalo presli na "tatino mlijeko" <
>- puno te pozdravila i pozeljela sretno odvikavanje/smanjivanje/sto god si zelis <
><
>sad se vise ne mogu sjetiti.... nas dvije se srecemo s nasih troje klinaca na toddler grupi, jednom tjedno, pa je razgovor razlomljen trcanjem za djecicom , bukom i ostalim radostima kad se puno malih igra zajedno, pa nije bas neka atmosfera za lucidne razgovore majki do
o sam i ovoliko uhvatila -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

Hvala . Mi smo trenutno u bolesnoj fazi (opet) ovaj put
onhitis oboje, ja sam vec 10 dana doma i dojimo opet dosta. O prekidu ozbiljnom ni ne razmisljam do proljeca.<
>Javim se s pametnim pitanjima kad budem ja malo lucidnija .<
> Lea i Ivan, 22. 08. 2002.<
><i></i>

zao mi je da ste bolesni mogu misliti (ali ne mogu zamisliti ) kako je naporno dojiti dvoje bolesnih - i Hanna kad se prehladi jako pojaca (tj. prije je, sad smo valjda s tim gotovi)<
><
>sjetila sam se jos necega, to sam i ja pocela primjenjivati kad sam htjela skratiti nocne podoje (a i ova mama mi je spomenula) - stavljati ih dojiti u polozaje koji su im neudobni, tako ce sisati krace i poceti smanjivati ono naporno nasisavanje zbog ugode (sto im u ovom uzrastu fakat vise ne treba, to mislim na moju dvogodisnju ribicu ) -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

Vidis, vidis stavljanje u položaje gdje im nije ugodno. To je do
a ideja. A ne ja po noći ju dojim tako da i ja mogu drijemati. Lara 13.07.2002.<i></i>

ovo sam se raspisala o nocnom dojenju jer smo mi dnevno rijesili tj. sveli samo na dva dojenja prije spavanja (oko 13h i navecer), i za budjenje da je prodje mrzovolja , to joj je kao kavica <
><
>dnevno dojenje s neudobnim polozajima bi bilo dojenje u pozi koju dijete najmanje koristi spontano, malo treba eksperimentirati , ali kazem meni vise nije trebalo pa nisam pratila <
>meni je za dnevno dojenje, osim Hannine same odluke da prestane ) najvise pomagalo totalno odvracanje paznje na nesto drugo. ali za Kris je to puno teze kad ih je dvoje, i vjerojatno traze sisati u razlicitim situacijama, i vuku jedno drugo. fakat nikad do ovog topica nisam o tome razmisljala , a bas je s Hannom bio to problem od 18 mjeseci nadalje da je MORALA i ona sisati ako bi bilo koga vidjela da doji (a svi nasi prijatelji nekako doje ), kad je to uspjela prevladati, bili smo na konju i tada je prestala dojiti bez
oj puta - u 11. mjesecu prosle godine <
><
>i uz takvo iskustvo nije mi palo na pamet da kako to onda bude s dojenim blizancima kad su veci i kako se to rjesava -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

Nato, hvala za pojašnjenje neudobnih položaja <
>I kod nas je malčice krenulo bolje po noći. Čak ju ponekad sama pusti ili joj ja kažem neka spava i da mama ide spavati i ona je pusti sama. Inače izbijaju joj petice, pa se tješim da će nakon toga ipak manje dojiti po noći. Jer sam po prvi put počela osjećati umor na poslu. Lara 13.07.2002.<i></i>

Jel se to vas dvije spremate za blizance kad ste se tako raspisale ??? Lea i Ivan, 22. 08. 2002.<
><i></i>

A inace istina je da vuku jedno drugo tj Ivo Leu. Ona npr pred spavanje obicno ludije i hoce se igrati, maziti, a on bi sisao. Onda kad vidi njega, naravno hoce i ona, ali se zapravo igra i vec me je par puna onao laganop gricnula sto nije radila do sad. Onda joj ukinem sto njoj bas i nije neki bed (cini mi se da zapravo zeli da i Ivo prekine.<
>A inace za Ivu ne postoji neudaoban polozaj on moze sisati i naglavacke i bas mu je do
o. Lea i Ivan, 22. 08. 2002.<
><i></i>

lara33 - tako sam i ja donedavno , zapravo prve dvije godine <
><
>ali nakon drugog rodjendana - a bitno je dodati da je tada vec dosta bolje spavala, sto znaci da sam JA bila odmornija (ne odmorna, nego odmornija ) za neke promjene. prije bih za sve intervencije, ne samo ovu, bila preumorna i odustala nakon par noci ako bih uopce imala snage i poceti <
><
>"foru" sam pokupila zapravo u onoj knjizi koju spominjem na Stojbama, vezano za spavanje . zena koja ju je napisala je dojila svoje 4. dijete s kojim je imala probleme sa spavanjem/uspavljivanjem (iskljucivo na sisi, nas slucaj), i nakon godinu dana i cetvero dojene djece odlucila je napisati knjigu koju za sve te godine nije nasla - kako nastaviti dojiti, nastaviti dijeliti krevet, a da se bolje spava . jedan od njenih savjeta - koji kod mene stvarno se pokazao do
im - je ovo o neugodnim polozajima . i tebi bude tesko, nekad i odustanes , nije bitno, ali ako nastavis svake noci bar pola budjenja "odraditi" tako da dijete na kraju odustane od dojenja jer mu je tesko uhvatiti sisu - kroz neko vrijeme se vidi poboljsanje. <
>mi smo sada vec duze na tome da ona zaspe na sisi, ali one zadnje trenutke pred san se uspijem odvojiti i ona samo drzi rukicu na sisi i tako zaspe, a nekad se i sama okrene na drugu stranu i tako zaspe (sto je meni ravno cudu ). tako isto za nocna budjenja - koja su vise nego prepolovljena u odnosu na prije recimo pola godine - moram joj dati da sisa ako se razbudi, ali puno krace, i uvijek nastojim da joj je nakon minute-dvije (koliko osobno procjenjujem da joj je dovoljno u ovom uzrastu) lagano se dizem na laktove tako da joj moja
adavica bude malo previsoko, pa ona mora ili hvatati i malo iskrivljeno sisati, ili odustane, zapravo pokusa par puta, malo sisa, na kraju uvijek sad vec odustane okrene se i nastavi spavati<
>s tim da ako vidim da ce je ovaj nacin jos vise razbuditi - ja odustanem i legnem natrag, pa opet manje sisa i
ze zaspe nego da sam inzistirala na "metodi". i obje smo sutra odmornije, ispavanije i spremne za novu noc i novi pokusaj. sporo, ali vrlo neagresivno i cini mi se ucinkovito. nadam se da kuzis princip -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i>Edited by: nata003 at: 3/5/04 16:48<
></i>

Ja imam problem sto mi se cini da bi s Leom to islo lakse, ona cesto ne trazi dok ne vidi da Ivo sisa. E sad, glupo mi je da jedan prestane, a drugi ne, a Ivo je sve gori. Najgora su mi sto nata negdje rece jutarnja nasisavanja (mislim da je neku noc bio 2 sata pristekan ) E to mi vec stvarno nije ugodno.<
>S druge strane sad smo se zahvaljujuci dojenju spasili bolnice kad su imali ovu zadnju virozu, pa mislim da se ipak isplati jos malo nastaviti.<
>Hm, ja sad napisala kao da to ovisi o meni, a stvarno ne znam sto cemo napraviti s nasim sinkom po tom pitanju. -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>