Kako je lijepo dojiti

[Goga]

<
>baš si ovo lijepo, nataša, napisala. <i></i>

[Yamasaki Jelena]

Istina je, dojiti je predivno, ja sam si bas neki dan razmisljala kako to da se mnoge zene ovdje toga odricu tj. smatraju to dosta neugodnim, problematicnim, nedostatkom slobode i sl...Moje osobno misljenje je da nema jednostavnije, ljepse i toliko opustajuce, intimne, posebne stvari od dojenja.<
>OK, problema ima uvijek, no kako je to tek divan osjecaj kad se ti problemi zavrse....nakon mojih problemcica za koje sam mislila da nikad kraja, osjecala sam se ponosno i jace, sigurnije...i dojenje je postalo uzivancija.<
>Mali Teo ima tek mjesec i pol, papa ko vuk, ponekad i svakih pol sata, nekad nervozan pa samo zvace, ponekad zamislja kao da je
adavica mis a on macak pa se igra, napada a najcesce kao da nije jeo danima mahnito sise, zagrcava se, mljacka i cuva ljubomorno dojku kako je nitko ne bi uzeo.<
>U tim trenucima uvijek pomislim koliko sam sretna i zahvalna na tim posebnim trenucima koje dijelim sa svojom bebom.<
>Znam da i on to osjeti..i na kraju podoja kad sav polupijan, osamucen me pogleda svojim velikim okama i nagradi frajerskim smijeskom, ...nikad sretnija. <
>Nadam se da cu u tome uzivati sto duze. <i></i>

[mama lav]

ma prekrasno si sve to napisala, pa sam se i ja sjetila svojih ne tako davnih uzitaka pri dojenju.<
>zaista nesto posebno, taj uzitak da tvoje dijete dobiva najbolje moguce, sigurnost koja u tebi raste sve vise svaki dan i dojenje koje postaje sve vise vasa najdraza aktivnost.<
>kada je luka prestao dojiti (8,5 mjeseci) osjecala sam se tuzno. nekako kao da smo izgubili tu posebnu nit. <
> <i></i>

[patkica]

Natasa, cisti je gust bio citati sto si napisala. Tako si to lijepo sve opisala. Bas ovih dana intenzivno razmisljam o tome kako nam je dojenje doslo prakticki na savrsenu razinu, oboje evidentno uzivamo u tome, uspjeli smo prorijediti na 3, 3i pol sata razmaka, al kad se dohvati ne pusta. Meni je predivno gledati njegov izraz lica kad otkopcavam grudnjak i kad vidi sta se sprema... takva sreca i nestrpljenje, i njegov pogled dok lovi dojku i tek pocne jesti... stvarno najveca sreca. Presretno sam docekala rijeci nase pedijatrice da mu nikako jos ne uvodim dohranu, i iskreno receno, zao mi je sto cemo uskoro morati poceti s time... osjecam ljubomoru na samu pomisao da ce jessti nesto drugo, a ne samo moje mlijeko, jer znam da ce se smanjiti (a na kraju i prestati) taj nas mali o
ed mazenja i uzivanja.<
>(i samo nak nam Hanica pazi na liniju, moliculijepo!) <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>

[adrianovamama2000]

Aposlutno se slazem uvijek kazem da mi je to najljepsi posao kojeg sam ikad radila, ne dojim manje od 2 mjeseca i ne mogu docekati da produ jos ova 3 da pocnem opet <i></i>

[Sandra30]

Prvi put sam dojenje stvarno dozivljavala kao obavezu a sada mi je gust. Zato sam presretna. I naravno da sam preponosna sto Saga napreduje na mome mlijeku i kada mi kazu da Mara vjerojatno nikada do sada nije bila bolesna jer sam je dojila.<
>A kada mi kazu da Saga izgleda tako zadovoljno i sretno skoro puknem od srece. <i></i>

[djecakovamama]

Ej, nije patetika, pune su mi oci suza...<
>pogodila si me jer za 15-ak dana bi trebalo da pocnem sa nadohranom, a nece mi se jer znam da ce moj sincic za sve, osim moga mlijeka, imati vremena cijeli zivot...<
>I kako si samo opisala Hannu, i Patkica Miku, ko da ste mog Zvonimira opisivale, ali ne znam kako vase bebe, ovaj moj objema rukicama drzi siku, ili me dira po kosi i nosu i gleda me tako pametno, da se sva rasplinem od srece...<
><
><
>I zbog svega sto si navela, Natasa, nekad necu moci shvatiti majke koje jedva cekaju da se rijese dojenja, i pedijatre koji s prvim problemcicem preporucaju adaptirano mlijeko...<
><
>Vidim Hanna i Mika to nesto ozbiljno, tako da se moj Zvonimir gentlmenski povlaci, ima djevojcica i u proljetnim i u jesenjim bebama <i></i>

[bojana]

<i></i>

[karmen]

cure zelim vam da sto duze uzivate u ovom jedinstvenom cinu koji smatram pravim bozjim darom i ne razumijem, a nikad ni necu, zene koje to apriori odbijaju. presretna sam sto sam mogla i sto jos uvijek dojim svoju luciju, a evo za pet dana ce imati 19 mjeseci. ni nama na pocetku nije bilo bas lako, ali kad smo uhvatile ritam bilo je prekrasno i jos uvijek je. sad jos papamo ujutro i navecer i obozavam te trenutke kad se privije uz mene i kaze njam njam i uvijek se onda sjetim kako je bila mala, kao mala strucica, a kolika je sada. <
>jedino mi ponekad idu na zivce (ali zapravo to ignoriram) komentari: pa kaj jos dojis; pa kaj bu do faksa dojila i sl. gluposti, ali nek samo oni pricaju, lucija ce odluciti kad ce biti dosta. <i></i>

[Maja]

bas ste pogodile u zicu. dok smo se dojili svakih sat vremena nisam uspjevala izmedju podoja zaboraviti da smo jeli i sad zapravo otkrivam pravi gust jer smo na dva dva i pol sata razmaka i sad uzivam svaki put kao prione. nazalost, moj je sin prilican mrgud tako da mi se dosad samo jednom dogodilo da se odmaknuo od cice i nasmijao mi se. a i primjetila sam da ga smeta ako mu pricam dok jede. sta mogu kad je na mene, ja oduvijek volim jest sama <i></i>

[Mala Bornica]

majo, i borna je do pred malo jela jako ozbiljna. nije tu bilo mile lale, ili se jede ili ne . zato sada izvodi svasta. isprobava sve moguce poze: bok, ledja, trbuh, i izmedju mijenjanja polozaja mi nesto isprica ili se pomazi. nase dojenje se od pocetka puno promijenilo, i od pocetka je bilo samo ugodno i prekrasno iskustvo . <
>natishin post najbolje opisuje i moj dozivljaj dojenja .<
> <i></i>

[iva]

i natasin i jelenin i patkici i svi vasi postovi su takvi da ja nemam sta dodati, sve je upravo tako i zalim mame koje ne doje svoju djecu a jos vise zalim djecu jer mislim koliko god je to nama lijepo djeci je jos i ljepse....<
><
>ustvari, onih par dana na pocetku dok se ne ustali dojenje zna biti vrlo traumaticno, ali kad krene onda pocinju pravi gusti..... <i></i>

[marijanak]

I nama je prosla pocetna nervoza i strah i stvarno sada nakon skoro tri mjeseca mogu reci da uzivamo u dojenju. Kada Lovro prespava po noci i ne trazi papati, bilo mi je malo zao, ali nije lose ni naspavati se. Tu je on na mamu!<
>Natasa, a i sve vi ste prekrasno opisale smjeske, omamljenost i sve ostalo pri dojenju, nemam sto nadodati osim da se nadam da cu dojiti sto duze. <
>I jako sam tuzna sto neke mame to uskracuju svojoj djeci! <i></i>

[ziza01]

Dino i ja jako gustamo u nasim trenucima. Ono sto su mi svi rekli a i sto sam i sama skuzila je da oboje blistamo tada. A ono sto je patkica rekla: kad se otkopcava grudnjak imam osjecaj da se oblizuje od gusta. <
>Svima bih preporucila ovo zadovoljstvo i povezanost sa djetetom. Ima problema ali se mnogostruko isplati. Uzivajmo svi skupa sto dulje! <i></i>

[tanja]

Cure prekrasno ste "to" opisale. Karla ima uskoro 3 mj. i dojim je onako zapravo mozda mjesec dana. Problema je bilo puno, puno...njena mala usta, moje uvucene
adavice, nema mlijeka, ona gladna, place, urla lupa glavicom o moju sisu i ne moze otvoriti usta...tuzno, puno savjeta u rodilistu, pokusaja sestara da uguraju
adavicu Karli u usta...ma strahota za slusat i gledat, 3 dana Bebimila na zlicu , dok mi nije u rodiliste stigla Aventica zahvaljujuci mojoj sestri, izdajala sam se stalno, kolostrum se pojaviotek treci dan i to u kapima, no svaku kap sto sam izdojila Karli sam davala na zlicu, tako da smo Bebimil odmah eliminirali.Uglavnom moje izdajanje je trajalo do nedavno, nije mi bilo tesko ni po noci dizat se i ponekad sat vremena cijedit obe sise da bi ona popila (kad se povecala kolicina koja je njoj bila potrebna nisam koristila zlicu nego aventovu bocicu), uvijek sam imala spremno, ponekad je bilo 2:0 za mene(dvije bocice cekaju u frizideru), a za cas bi se situacija preokrenula jer bi ona sve to pocuckala i ne bi se stiglo napraviti dovoljno mlijeka pa je tata morao zabavljati curu, izmisljati cudesa dok je mama u raznim polozajima cijedila mlijeko, onako da i gravitacija pomogne, bilo je kriza, straha da mlijeko nije do
o, da joj nije dovoljno...<
>Karla je manekenske gradje, pahuljica, no 800 g mjesecno je sasvim OK.<
>Najsretnija sam bila kad bi vidjela da mlijeko ide u puno mlazova, uau koliko mlijeka...<
>za sve to vrijeme pokusavala sam joj i sisu nuditi, tek tako njezno da ne poludi onako gladna, do nedavno je svaki pokusaj bio bezuspjesan i onda jednog dana, jednog prekrasnog dana dijete je uspjelo "uloviti" sikicu, jednom, drugi put, treci put, pa opet dva dana ne, pa opet da.. i uglavnom sada ima tri mjeseca i papa, papa i papa i nadam se jos dugo da ce nam biti tako, kad se to malo sunce stisne uz mene,objema rukicama uhvati njezino vlasnistvo i pogleda me onim okruglim okicama onako... ma sve su napisale cure prije. <
>Svima zelim da sto duze doje i uzivaju u tome <i></i>

[Andrea3]

Prekrasna iskustva,cure! Žao mi je što ja svojedobno nisam bila dovoljno uporna, što sam bila prestrašena, i što nisam ovakvo što imala gdje pročitati.... <i></i>

[natasha32]

Tanja, svaka cast na upornosti!! , velika pusa maloj Karli i ugodno dojenje jos dugo <
><
><
>Andrea, razumijem te - ja sina nisam uspjela dojiti, a sad znam da mi je trebalo tako malo, samo da me bilo tko malo posavjetuje, i zato sad tako gustam s Hannicom "pod stare dane" i zahvalna sam na forumu i nadam se da ce nasa iskustva pomoci mnogim neiskusnim mamama kakva sam i sama bila <i></i>

[Maja]

Tanja, tvoja prica me totalno raznjezila i hvala ti na upornosti. Iako od toga sigurno najvise koristi imate ti i Karla (velika cura, mi isto tucemo oko 800 na mjesec,a decko smo i imamo neproblematicne
adavice ) ja sam isto presretna kad cujem takvu pricu jer me uvijek iznova uvjeri da je upornost najvaznija kod dojenja. Kako mi nismo imali nekih vecih problema uvijek se osjetim kao da popujem bezveze jer se nisam dovoljno namucila. <
>Dakle, dojile se vi sto duze! <i></i>

[Yamasaki Jelena]

Bravo Tanja i meni je tvoja prica donijela suze na oci, samo hra
o, divno je vidjeti da se upornost isplatila.....puno pusa i pozdrava Karli. <i></i>

[Sandra30]

Tanja, svaka cast! <i></i>

[irena2]

Dakle cure stvarno ste me raznježile do suza. Svaka čast. Nakon dojenja od 20 mjeseci (još uvijek) shvaćam da sam zaboravila sve one "ružnije" trenutke u kojima sam samu sebe tjerala da nastavim, a ostale su samo lijepe uspomene zadovoljni pogledi sitog Leona koji je na očigled rastao isključivo od mog mlijeka (do 6. mjeseca nije okusio ništa drugo). Sada kad dotrči do mene i umiljujuće pokaže da sjednem na trosjed (prije toga ukloni sve što se na njemu nalazi od jastuka do bake ili tate), kad me posjedne nježno izgovori Mama ci-ci i pogleda me tako da ne mogu odoljeti, a onda se sam posluži i uživa. On joj priča, igra se s njom,gladi je, ljubi i neograničeno voli. U rodilištu sam zaplakala kad je kao gladan vuk zgrabio cicu i vukao, a kasnije kad su me zahvalno gledala dva prekrasna oka, to je neopisivo iskustvo koje mogu samo svakoj od Vas poželjeti, nemojte posustati i nećete zažaliti, a problemi će nestati sami od sebe, samo malo upornosti, borite se za svoje dijete jer ono je još nemoćno da to napravi samo. Nemojte mu oduzeti ono što mu pripada!<
> <
> <i></i>

[patkica]

svaki put kad ovo sve citam dodje mi da placem od dragosti.<
>Tanja, svaka ti cast!Nadam se da cete dugo uzivati! I sve cure tu, ma super ste mi!!! Toliko snage i sigurnosti sam dobila od foruma, i toliko pomoci, to je neizmjerivo! <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>

[ana21]

Evo i ja sam ovih dana pocela citati ovaj podforum, kako nam se termin priblizava pocela sam razmisljati i o dojenju. Moram priznati da iako sama nisam nikada dvojila da li cu probati doljiti ili ne iznenadila sam se kada sam citajuci skuzila koliko tu moze biti problema. Mozda zato sto u mojoj porodici nikada nije bilo problema s dojenjem pa o tome nisam ni razmisljala. <
><
>Jako sam se raznjezila citajuci postove nekih od vas koje su imale problema i prevladale ih na zadovoljstvo vas i vasih beba. <
><
>Osjecam se bolje kada sam tu kao clan ove obitelji i ako bude problema znam gdje cu procitati kako ih rjesiti. <i></i>

[Štefica Cvek]

Meni je najslađe kad moja tromjesečna curica noću odrapi 7 sati u komadu i probudi se glaaaaadnaaaaaaaaaaaa, a onda umjesto da plače, još onako snena ustima lovi sve oko sebe, pa zatvorenih očiju ćapi plahticu i cucla. Onda je ja uzmem iz krevetića, a ona se, još u zraku namontira na cicu, zabije u nju čitavu njuškicu i okreće očima od gladi kao narkoman u krizi. I vuče, vuče, vuče, vuče.... <i></i>

[folne]

Filip (15 i pol mj.) mi je ovih dana bolestan i odbija svu hranu, ali zato svako malo dođe k meni i kaže cica. A kad dobije nema veće sreće. Moram priznati da je to malo naporno, jer je non stop na meni i danju i noću, ali sam sretna jer si mislim da mu to pomaže da
že ozdravi ako nikako drugačije onda se tako bar tješi. Mislim si šta da ga ne dojim-bolestan, ništa ne želi jesti, bila bi na sto muka kako ga nahraniti, ovako se tješim da ipak ne umire od gladi.<
> Kad me pitaju kad mislim prestati dojiti ja im lijepo kažem da ću ja do svadbe, a dalje nek ga doji žena. Odmah su svi bez komentara. <
>P.S. I dok ovo pišem moj ljubimac mi je u krilu i pogodite šta radi!!! <i></i>

[Maja]

joj, folne, ovo sa svadbom ti je super <i></i>

[patkica]

e folne, bas sam se nasmijala! <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>

[adrianovamama2000]

Super si rekla. Evo proslo je 3 mjeseca od kad je Adrian prestao dojiti (tada je imao 20 mjeseci), i mora priznati da se u prikrajku nadam da ce me traziti opet kad dode beba (za 2 mjeseca). Mozda su to sve moje fix ideje ali onaj mjesec kad sam prestala dojiti imao je 3 viroze sto nije imao kroz cijeli svoj zivot. Sad kad vidi negdje gola prsa na slici ili tv, onda se moram skinuti i on glumi da doji ali ne dotakne
adavice. Uzasno me zanima sto ce biti kad ce Lukas papati. <i></i>

[skorpionka]

Ma cure kad god otvorim podforum dojenje uvijek su u prvom planu problemi kod dojenja i Prva mrkvica koju, da se ne bi krivo shvatilo, uvijek rado pročitam jer to naše Franka i Di Đej mama razrade do u detalja. Ali baš se danas sjetim kako li je našim forumašicama budućim mamama koje su pred kraj trudnoće i pripremaju se za dojenje kad vide ovdje samo neki problemi. E pa kad su se već pripremile i sve naštrebale o problemima izvlačim ovaj predivni Natašin topic na vrh da ih malo utješimo i pokažemo koja je nagrada za sav naš trud osim naravno saznanja da radimo najbolje za naše bebe.<
>Pa još da dodam što je meni u ovoj fazi šestomjesečnjaka predivno. To je kad fino papa pa me istovremeno me svojom sad već potpuno ispruženom šačicom miluje iznad dojke i to non stop a još do prije par tjedana to szu bili nespretni pokreti koji su više nalikovali na udarce. <i></i>

[djecakovamama]

Skorpinka, faza 10-mjesecnjaka je jos ljepsa <
>Malo jede, pa ti malo na svom jeziku prica kako te voli, ma predivno, pa uzme dojku u ruke i "gleda" i igra se i onda opet nastavi jesti ...<
> <i></i>