Mame i bebe forum

ajde, pliz, iskustva. ne onih nekolikomjesecnih dojilja nego ovih malo duzih.<
><
>ne bih na silu, senf i slicne fore ne dolaze u obzir, a one preporuke nenudi ne odbij, primijeni rutinu itd mom bikicu bas nis ne znace. a i nisam bas jako dosljedna kad se npr razboli ili sl.<
><
>dakle, koliko vam je trebalo otkad ste odlucili prestati da to i ucinite, koliko je stresno bilo za vas i za dijete, jeste li odustajali pa ponovno pocinjali, kad ste to ucinili itd itd itd itd itd itd<
><
>svaka info je do
a.<
><
>najvise me vesele iskustva tipa - moje je dijete bilo uzasni ovisnik a onda iznenada jednog dana vise nije htjelo. i to se dogodilo s 21 mj. <
><
><
>Filip (17.4.1999.)<
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

hm... može i varijanta 'i onda jedan dan samo nije htio, kad je imao točno: 33 mjeseci' <
><
>dakle.. ja ti pametan savjet nemam. ali ja mislim da sam ja mogla prestati da sam bila malo odlučnija.<
><
>i. bez problema ostane nekad kod moje mame (zadnji put prošli tjedan 3 dana), spava normalno.. sve ok. čim ja dođem - prvo pita 'da li može dobiti malo cice'?<
>e sad.. kad je ovo ljeto ostao s mojom mamom, nakon 3 dana bez mene me nije uopće pitao, ali mene pekla savjest, pa kad je nakon 2 dana pitao, ja mu odmah dala. ali mislim da nisam, da bi prošli dosta bezbolno.<
><
>e sad.. čekam opet trenutak ... <
>znam da savjet nije neki.. <i></i>

Quote:moje je dijete bilo uzasni ovisnik a onda iznenada jednog dana vise nije htjelo. i to se dogodilo s 21 mj.<
>Meni se dogodilo ovako: moje je dijete bilo uzasni ovisnik, a onda je iznenada smanjilo na 6 puta dnevno i 6-8 puta nocu. I to se dogodilo s 21 mjesec. <
><
>Nakon toga je dojila sve rjedje i sa 22 mjeseca je pocela traziti samo kad ima jos netko s nama u prostoriji (npr. u kaficu, na dj. rodjendanu, ...). Dami se svidjalo biti u centru paznje (svi bi odjedanput poceli s komentarima ... znate vec). <
><
>S 2 godine sam joj rekla da me vise ne pita dojiti ako nismo same (ili s tatom) u sobi. Isti dan (30.12.2003) je smanjila
oj podoja na 1 nocni (u 24 sata).<
><
>Sada doji mozda 2 puta tjedno po 5 - 10 sekundi i ja se nadam da ce traziti bar jos godinu dana. Evo, vec vidim posljedice tako rijetkog dojenja: prije joj prehlada nikad nije trajala duze od 3 dana, a ova sada traje vise od 2 tjedna. Leda 24.12.2001.<i></i>

ja se pokusavam drzati onih savjeta i npr mijenjamo rutinu, i neki dan poslije vrtica nije odmah trazio nego smo isli nesto raditi zajedno. i tako doslo vec 18.30 i ja si mislim - eto ga, gotovo. a on kaze: cicu. <
><
><
>Filip (17.4.1999.)<
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

i ja se javljam iako ne spadam u ovaj topic <
><
>Quote:moje je dijete bilo uzasni ovisnik a onda iznenada jednog dana vise nije htjelo. i to se dogodilo s 21 mj.<
><
>To ti je SF<
> <
>Mi smo još smo daleko od kraja.<
>L još uvijek doji aktivno i dugo, podoji traju po 15 minuta i to i lijeva i desna, nema fušanja. Ja nisam još ni došla u poziciju da bi mogla utjecati na prestanak racica 2002.<i></i>

lara, a kako ces znati mozes li utjecati ili ne? mislim, ako me kuzis, ja bih htjela pogurnuti ako imam sto, no ako par puta pokusam pogurnuti a nije vrijeme, nece me vise ozbiljno shvacat...<
><
>on nije bas jako aktivan u smislu da tamani jednu pa drugu 15 min, on hoce samo desnu vec vise od godinu dana, i to nekoliko gutljaja, pa setnja, pa opet.<
><
>u zadnjih nekoliko tjedana po danu OBAVEZNO kad se hoce dojiti ili prekine pa ode po knjigu ili si odmah donese literaturu pa se izvali, cica i cita. <
><
>pa to je neka promjena, mislim si. pa pokusavam izvesti da samo citamo, ali mi bas ne ide. <
><
><
>Filip (17.4.1999.)<
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

lara33 - ovo sve sto pises, kod nas je bilo skoro pa od rijeci do rijeci isto. ako je to neka utjeha, mislim .<
><
><
>ivana - meni je osobno bilo najbitnije da moj toddler (dakle kad je vec u 'godinama' kad uz dojenje idu i mnoge druge stvari, i nije vise beba ) nikad ne doji zato sto joj je dosadno. to sam jednom davno negdje procitala, da toddleri znaju traziti sisati iz dosade, pa sam se stvarno trudila da joj ne budem dosadna . salim se, mislim da razumijes, kao sto je dojenje recimo kod bebe jednom hranjenje, jednom mazenje, a jednom i hranjenje i mazenje, ili utjeha od nekog stresa, sto je sve legitiman 'razlog' za dojenje i ne treba ga uskracivati, tako isto i toddleri imaju razne 'razloge' da doje. ovo je sad dalje moja teorija, mada sigurno negdje i pise, ne vjerujem da sam nesto originalna, nego da znas da to sto pisem ja tako mislim a ne neka institucija . meni je proces odvikavanja dakle isao tako da sam, uz metodu ne nudi ne odbij, pokusala izbaciti (nakon druge godine) one podoje koji mi se cine: da nije zainteresirana, ili da dojenjem zeli rijesiti neki problem ili frustraciju koju je vec dovoljno velika da mozemo ali uz moju pomoc, i drugacije rijesiti - ovo mislim da je doista bitno, jer se tu krizaju dojenje i odgoj - te da zeli dojiti jer ne zna sto bi od sebe (recimo izmedju dvije igre, tada joj moram hitno ponuditi drugu opciju jer ako pocne kenjkati onda nema nista od igre koja moze zamijeniti sisu). mislim da svaka mama za svoje dijete ako prati pazljivo, moze vidjeti koji su joj podoji 'nebitni', pa prvo na njima 'raditi'. ne moras svaki put uspjeti odvratiti, ali trebas imati konstantnu ideju da su recimo odredjeni podoji 'vec ahraizam' i pogurati da 'odumru'.<
>isto tako, ja Hanni nisam ni pokusala dirati one podoje koji sam znala da su joj uzasno bitni, to su na kraju i ostali nasi podoji: za uspavljivanje (dnevno i nocno) i kad se probudi. ali smo sve ostale podoje 'srezali' da smo na kraju od bez
oj malih podoja uspjele posve bezbolno (osim moje stalne koncentracije i
ige da li do
o radim ) doci do ovog stadija od 3-4 podoja (prvo su dugo bila cetiri, pa je svega koji mjesec pred potpuni prestanak otpalo i dojenje kad se popodne probudi, taj sam podoj ja mrzila, jer me nervirao, pa sam je jednostavno kad je bilo lijepo vrijeme cim se probudi isti cas dizala i ono: wow, vidi,
zo da se obucemo idemo vani - tad je vec imala 2,5 godine!!! ranije bi padala u histeriju ako i pomislim da joj uskratim taj podoj, no u jednom trenu sam shvatila da je mozda spremna = i bila je.<
><
><
>isto tako, da vas utjesim (jer sam ja bila ta koja je mislila 'svi ce prestati samo cu ja dojiti zauvijek a nisam htjela da nasilu prestanem pa sam mantrala u sebi 'svako dijete jednom prestane svako dijete jednom prestane svako... <
>da mi je netko u 7. mjesecu prosle godine rekao da cemo sljedeci mjesec prestati - rekla bih da nema sanse. i eto, prestale smo sljedeci mjesec. hocu reci, moze se mjesecima nista bitno dogadjati, i onda u 15 dana takva velika promjena da 'nadoknadite' sve prethodne mjesece stagnacije.<
><
>inace, danas sam vidjela hanninu frendicu koja je uvijek bila 'naprednija' od H. po sisanju (u smislu da je moja kraj ove bila uvijek bebasta). djevojcica jos doji, i to javno (ne smeta mi sto je javno, nego znaci da nema samo podoj recimo za spavanje, mi smo zadnjih pola godine ostale samo na 'kucno-uspavljivackom dojenju pa tko nije znao, nije ni znao da jos sisa. dakle, svatko ima svoj ritam, moja je mrvica odjednom imala par skokova u prestanku, prvo s 2,5 godine kad sam sva sretna objavila da mogu prvi put otkad je dojim pre
ojiti nase podoje, a s 2 i 10 mjeseci smo prestale. s dvije i 4 mjeseca je dojila fakticki posve jednako kao s godinu i pol, to mi je bio najtezi period, jer sam prvi put pocela sumnjati u svoj pristup. i eto, sreca da nisam zapravo znala sto da radim pa je za koji mjesec sve doslo na svoje <i>Edited by: natasha32  at: 14/1/05 15:58<
></i>

ivana7997 kužim što hoćeš reći, ali ne znam što da ti kažem. Jednostavno se nadam da ću prepoznati pravi trenutak.<
>Meni su trenutno veliki pomaci to što po dolasku iz jaslica ne traži uvijek odmah cicu i što navečer ide dojenje a onda priča za laku noć.<
>Možda kad dođe ljepše vrijeme uz ovu promjenu ritma uspiješ. Sad si mi bacila bubicu, to sam ja već prošlo proljeće mislila, ali je za L to bilo prerano. Ovo proljeće prije mraka ne ulazimo u kuću <
><
><
> racica 2002.<i></i>

Evo stariji topic o tome 13.6.2001<i></i>

Nismo jos prestali,ali sam bila uvjerena da nam se kraj blizi, kad procitah ovo:Quote:Sada doji mozda 2 puta tjedno po 5 - 10 sekundi i ja se nadam da ce traziti bar jos godinu dana. Ledina mama ti me jedina razumijes <
>B je ljetos, dakle sa nekih 27 mjeseci znatno smanjio, na 3-4 puta u 24 sata, iza toga na dojenje poslije budjenja, znaci 2, i tu i tamo prije spavanja, zadnjih mjesec- dva doji iskljucivo 1 dnevno, a zadnja dva dana vise ne zeli. Sad kad vidim da bi se mogao jos i predomisliti, odustajem od odjave sve dok ne budem sigurna <
>Ledina mama, daj mi malo pojasni kako to funkcionira, u kojim trenucima doji i kako tako rijetko tako dugo-ak me kuzis? <i></i>

Je, kuzim, ali ne znam sto da odgovorim. Doji kad joj padne napamet, nema nekog uzorka. Moze biti pred spavanje, moze biti nakon rucka ili kad se zaigra ... Nekad se samo igra "male bebe" i onda trazi sto traze male bebe. <
><
>Iskreno, nemam pojma sto se i kako dogadja. Kad citam ovo sto je nata napisala, vidim da sam i ja radila neke od ovih stvari (i Leda je sisala iz dosade npr. i uvijek sam pazila da joj na vrijeme ponudim piti i jesti, i tjesila sam je na ramenu i trudila u medjuvremenu zabaviti da ne trazi sisu...), a cijelo sam vrijeme bila uvjerena da ni na koji nacin ne utjecem na njen prestanak. Kako sam blesava! Mozda nam takve stvari prirodno dodju u ponasanje kad osjetimo da je vrijeme i radimo stvari koje ne primjecujemo. <
><
>Utjecali su i drugi ljudi, baka bi je cesto ispitivala "je li jos dojis" (prijekorno - mislila da je ce tako utjecati na nju da prestane), a ona bi lijepo slagala "nisam" (kuzi da baki nije drago). Svaki put bi me nakon takvog razgovora dosla pitati... Trajalo je dok ja nisam skuzila i rekla baki da prestane ispitivati. <
><
>Mi smo se prosle godine zbog mog posla dosta selili i svaka selidba je bila korak unatrag. Mislim da bi Leda puno jednostavnije prestala traziti da nije bilo tih selidbi i vanjskih utjecaja. Mozda kad je sve normalno i uobicajeno djeca lakse prestaju, nemam pojma. <
><
>Iako, meni je sada drago da jos uvijek doji, jer mi to malo podoja uopce nije naporno. Leda 24.12.2001.<i></i>

Quote:a ona bi lijepo slagala "nisam"<
><
>bas je mudrica <
><
>sreca da moja nije bas govorila prve dvije godine a i kad je progovorila, samo smo je mi razumjeli <
><
> <i></i>

Quote:a ona bi lijepo slagala "nisam"<
><
>i moja Lara uredno gleda kumče kako doji i kaže ja ne papam cicu, ja sam velikaaaaaa racica 2002.<i></i>

Quote:moje je dijete bilo uzasni ovisnik a onda iznenada jednog dana vise nije htjelo. i to se dogodilo s 21 mj. sve potpisujem osim predzadnjeg: s 11 mj. ja sam mislila da nikad nece sama prestati, a ona jednog dana samo okrenula glavu, pa to ponovila sljedeceg, pa sljedeceg pa sam se ja sokirala kad sam skuzila da ona uopce vise ne zeli dojiti. pokusavali smo jedno tjedan-dva, nudila sam, al ona nije bila za akciju ne znam kad bi se to moglo dogoditi kod tebe, al kod nas je bilo
zinsko iako je bila ovisnica do tog dana <
>Dino & Mia<i></i>

Ivana i tebi hoće samo jednu cicu? Meni je AM odbila desnu cicu sa 6 mj (teže je išlo i jednostavno je odustala). Slijedeće dvije godine sam tu desnu izdajala. <
>Možda i nisam trebala, al sam se bojala da će se upaliti. A i bila me frka da ću, kad prestanem dojiti, biti neki frik sa dvije različite cice. AM - 02/2000<i></i>

ivana 7997, nama se točno to dogodilo.<
>Bila je veliki ovisnik, a onda je pomalo prestajala i prestali smo skroz sa 15 mjeseci 6 dana. Bilo je to 6 mjesecu lani. <
>Budući da sam primjetila da ona pomalo prestaje, planirala sam prestati to ljeto , kad budem na godišnjem, pa da joj ne falim, da budemo skupa i onda će to lakše podnijeti.<
>Međutim, ona je najprije izbacila dnevna dojenja, pa jutarnja, ali sam mislila da će teško zaspati bez dojenja. Ali frajerica je sama znala kad joj je dosta, i jednostavno više nije tražila, bilo joj je dosta. <
>Ma nešto predivno. <i></i>

hvala, cure. <
><
>natasa, tvoje mi je iskustvo dragocjeno, i malo-malo se vracam na ovo kaj si napisala. sad sam htjela kvotati sto me se najvise dojmilo, pa na kraju ispalo da gotovo sve <
><
>mi smo dovojeni veci dio dana, on ide u jaslice. tamo mu je super, utrci u sobu i ni ne okrene se za mnom. spava normalno, legnu ga, daju mu igracke, on se poigra, namjesti se i zaspe. <
><
>velikim uspjehom smatram najprije to sto kad dodjem po njega ne vice odmah u garderobi: cicuuu. ali dobije nes za jest da mu ne padne na pamet, jer moramo cekati filipa itd.<
><
>kad dodjemo kuci i ne trazi odmah, jos veci uspjeh.<
><
>jos se nijednom nije dogodilo da ne trazi skroz do kupanja, ali je malo falilo. veseli me. s tim da ja fakat ne odbijam. nego samo nastojim sprijeciti da on trazi. <
><
>smetaju me nocni podoji, ne zato sto bih bila jako iscrpljena i sl, nego sto nema nikakvog uzroka ni reda, svaki cas se budi, uzme cicu, pa zaspe. nema sanse bez nje, i ne traje dugo, ali je svaki svaki svaki cas. kad skuzim ritmicko gutanje i konkretan o
ok, sva sam sretna. <
><
>citam e. pantley, nadam se kod nje nekom rjesenju.<
> <
><
>Filip (17.4.1999.)<
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

<
><
>ja sam ocajna. ne vjerujem da postoji bezbolno prestajanje dojenja, ne vjerujem da moje dijete MOZE bezbolno prestati s dojenjem, ne vjerujem da me itko moze razumjeti, ne razumijem zasto mi se to dogadja, ne vidim vise nista do
o u tome, a ne mogu prestati. dakako da nisam odlucna jer sam istovremeno ocajna i poljuljana i jadna i sve i <
><
> <
><
>Filip (17.4.1999.)<
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

ivana ja te potpuno razumijem.<
>Jedino što ti mogu reći da se kod nas dojenje drastično smanjilo od prije par mjeseci. I tek sada bi mogla proći varijanta da ja odem na put, a MM ju pokuša smiriti po noći. Tako da mislim da za par mjeseci i kod tebe to više neće tako izgledati. Ali znam sad te to muči i pitanje je kako sad sve to olakšati. racica 2002.<i></i>

Ivana ja te razumijem!!!!<
>stvarno!!!<
><
>prošle godine u ovo vrijeme isto sam bila očajna. sigurna sam da sam i ovdje o tome pisala.<
><
>ali ima nade!!!!!! mislim.. nismo još prestali, ali na do
om smo putu! po noći skoro uopće ne traži.. prije spavanja traži, ali ne onako očajno nego lijepo pita . i zaspi najčešće sam od sebe.<
>ujutro ne traži već dugo. nekad žica poslije vrtića, ali to najčešće kad je gladan ili žedan.. ne dam mu. nego mu dam sok ili keks.<
>mislim da bismo do ljeta mogli prestati!!!<
><
>i iskreno.. iako znam da si očajna.. meni je žao što sam se toliko nervirala prošle godine oko toga. a opet bila sam neodlučna da provedem neke velike akcije jer sam se bojala plača.<
>mojoj mami je spavao stvarno bez ikakvih problema u to vrijeme (znam i pouzdano jer smo se jednom vratili kasno kad je on već zaspao s njom u sobi, nije znao da smo došli i spavao je cijelu noć!!!! a da je znao da je gđa cica na vidiku budio bi se valjda 100 puta).<
><
> <i></i>

Ivana još sam ti zaboravila napisati, ljetos, L je imala 2 godine, tražila me cicu posvuda. Na sred plaže, kafića, vikala bi, mama daj cicu. Svaki put kad bi ju nešto uznemirilo.<
>Pretpostavljam da je uzrok tvog poziva za pomoć, ne ovo non-stop nacicavanje, nego .... racica 2002.<i></i>

(This post is missing and can not be restored) <i></i>