nasa prica / hvala vam !!!!!
Postano: 30 svi 2005, 14:06
Nasa prica pocinje mojim rodenjem Mene je mama rodila na carski rez, prvi put su me njoj donijeli tko zna kad nakon sto su me nahranili na bocicu. Naravno odbijala sam dojku i tako sam odgojena na adaptiranom mlijeku. Cijeli zivot slusam pricu koliko se moja mama mucila sa mnom, koliko je patila jer sam odbijala dojiti i koliko je m.mlijeko zdravije itd...<
><
>Kada sam ostala trudna, znala sam jednu stvar, a to je da zelim da mi dijete doji. Mislila sam da znam sve o dojenju i da je to najprirodnija stvar na svijetu. Mislila sam da necu imati problema i da znam, mogu i hocu !!<
>Kada je moje zlato doslo na svijet i kad su mi je stavili na prsa, poceli su problemcici. Podoji su me bolili. Citala sam da to znaci nepravilan polozaj i potuzila se babici. Od nje sam dobila odgovor da mora boliti, sto sam ja mislilia radjati i dojiti bez boli. Treci dan u rodilistu, prolazila sam pravu kalvariju. Dobila sam uzasnu ragadu na jednoj i nekakav mjehur na drugoj dojci, pokusavala sam nahraniti moje novorodjence, ali nikako nije islo. Bradavica joj je stalno ispadala iz usta, a druga je bila tvrda i kvrgava i krvava. Pravio mi se zastoj mlijeka .Rekli su mi da se izdojim. Pitala sam kako (prvorotka sam) a dobila odgovor : rucno ili pumpicom. Cijelu noc smo proplakale i jedva sam cekala doci doma. Kao da ce doma sve teci glatko... <
>Odmah mi je dosla patronazna sestra, o kojoj stvarno ne bi trebala pisati jer nije zasluzila ni malo moje paznje. Ona definitivno nije propagirala dojenje. Uvjeravala me kako imam malo mlijeka i savjetovala koju nadohranu koristiti,umjesto da me poduci kako povecati produkciju. Plasila me da mi je dijete gladno i malo. btw. Petra je rodjena sa 3650g izasla iz bolnice s 3500g Kad sam odbijala nadohranu, indirektno mi je zaprijetila da zanemarujem dijete itd... ni ne zelim se sjecati tih posjeta. Uglavnom, tjedan dana sam joj davala dva o
oka nadohrane na zlicicu,spricu .., imala sam osjecaj da to nije do
o za nju , a i ja sam se suocila sa bolnim i natecenim crvenim dojkama i nemilim izdajanjem. Znala sam da je to siguran put u prestanak dojenja jer ti o
oci smanjuju potraznju , pa i proizvodnju m.mlijeka. <
>Nakon dva tjedna, skupila sam sav razum koji mi je ostao i potrazila pomoc na Forumu. <
>HVALA VAM ! Odmah sam dobila potrebnu potporu i izbacila adaptirano. Uz Vas drage forumasice bilo se puno lakse suociti sa problemima.Pa cak i onda kad sam mislila da cu poluditi kod trodnevnog pauziranja dojenja radi zutice, nasla sam podrsku citajuci vase postove i iskustva. <
>Onda kad su mi mnogi govorili da necu biti prva ni zadnja koja ne doji, kad su mi na prvi zastoj mlijeka govorili da trebam dobiti injekciju da mi stane mlijeko, radi Vas sam imala snage oduprijeti im se. <
>Pre
odila sam mukotrpna danonocna nacicavanja,bolna izdajanja, krvave
adavice, vecernji plac, Petrin slabi san i spavanje iskljucivo na rukama. <
>Naucila sam kako staviti djete u pravilan polozaj, kako mu osigurati sto vise i sto masnije mlijeko,naucila sam prepoznavati njene potrebe, a sve to zahvaljujuci tome sto sam s Petrom u krilu, iscitavala mnoge postove i upijala vase savjete i iskustva koja ste nam dali. Ponekad je bilo dovoljno reci :znam kako ti je. <
><
>Nitko nije bio sretniji od mene i mm kad nam je dr napokon rekao da beba do
o napreduje i neka samo nastavim iskljucivo dojiti. Prvi put nije doveo u pitasnje moju kolicinu mlijeka. <
>Tek je proslo tri mjeseca i znam da nas ceka puno uspona i padova, ali se nadam da ce sad biti puno lakse.<
><
>Drage moje, da nije vas, dojenje bi bilo daleko iza nas, a ja bi Petri ponavljala pricu moje majke.<
>Hvala!<
><
><
> <i></i>
><
>Kada sam ostala trudna, znala sam jednu stvar, a to je da zelim da mi dijete doji. Mislila sam da znam sve o dojenju i da je to najprirodnija stvar na svijetu. Mislila sam da necu imati problema i da znam, mogu i hocu !!<
>Kada je moje zlato doslo na svijet i kad su mi je stavili na prsa, poceli su problemcici. Podoji su me bolili. Citala sam da to znaci nepravilan polozaj i potuzila se babici. Od nje sam dobila odgovor da mora boliti, sto sam ja mislilia radjati i dojiti bez boli. Treci dan u rodilistu, prolazila sam pravu kalvariju. Dobila sam uzasnu ragadu na jednoj i nekakav mjehur na drugoj dojci, pokusavala sam nahraniti moje novorodjence, ali nikako nije islo. Bradavica joj je stalno ispadala iz usta, a druga je bila tvrda i kvrgava i krvava. Pravio mi se zastoj mlijeka .Rekli su mi da se izdojim. Pitala sam kako (prvorotka sam) a dobila odgovor : rucno ili pumpicom. Cijelu noc smo proplakale i jedva sam cekala doci doma. Kao da ce doma sve teci glatko... <
>Odmah mi je dosla patronazna sestra, o kojoj stvarno ne bi trebala pisati jer nije zasluzila ni malo moje paznje. Ona definitivno nije propagirala dojenje. Uvjeravala me kako imam malo mlijeka i savjetovala koju nadohranu koristiti,umjesto da me poduci kako povecati produkciju. Plasila me da mi je dijete gladno i malo. btw. Petra je rodjena sa 3650g izasla iz bolnice s 3500g Kad sam odbijala nadohranu, indirektno mi je zaprijetila da zanemarujem dijete itd... ni ne zelim se sjecati tih posjeta. Uglavnom, tjedan dana sam joj davala dva o
oka nadohrane na zlicicu,spricu .., imala sam osjecaj da to nije do
o za nju , a i ja sam se suocila sa bolnim i natecenim crvenim dojkama i nemilim izdajanjem. Znala sam da je to siguran put u prestanak dojenja jer ti o
oci smanjuju potraznju , pa i proizvodnju m.mlijeka. <
>Nakon dva tjedna, skupila sam sav razum koji mi je ostao i potrazila pomoc na Forumu. <
>HVALA VAM ! Odmah sam dobila potrebnu potporu i izbacila adaptirano. Uz Vas drage forumasice bilo se puno lakse suociti sa problemima.Pa cak i onda kad sam mislila da cu poluditi kod trodnevnog pauziranja dojenja radi zutice, nasla sam podrsku citajuci vase postove i iskustva. <
>Onda kad su mi mnogi govorili da necu biti prva ni zadnja koja ne doji, kad su mi na prvi zastoj mlijeka govorili da trebam dobiti injekciju da mi stane mlijeko, radi Vas sam imala snage oduprijeti im se. <
>Pre
odila sam mukotrpna danonocna nacicavanja,bolna izdajanja, krvave
adavice, vecernji plac, Petrin slabi san i spavanje iskljucivo na rukama. <
>Naucila sam kako staviti djete u pravilan polozaj, kako mu osigurati sto vise i sto masnije mlijeko,naucila sam prepoznavati njene potrebe, a sve to zahvaljujuci tome sto sam s Petrom u krilu, iscitavala mnoge postove i upijala vase savjete i iskustva koja ste nam dali. Ponekad je bilo dovoljno reci :znam kako ti je. <
><
>Nitko nije bio sretniji od mene i mm kad nam je dr napokon rekao da beba do
o napreduje i neka samo nastavim iskljucivo dojiti. Prvi put nije doveo u pitasnje moju kolicinu mlijeka. <
>Tek je proslo tri mjeseca i znam da nas ceka puno uspona i padova, ali se nadam da ce sad biti puno lakse.<
><
>Drage moje, da nije vas, dojenje bi bilo daleko iza nas, a ja bi Petri ponavljala pricu moje majke.<
>Hvala!<
><
><
> <i></i>