Kako li je lijepo bilo dojiti Saru!
Postano: 22 sij 2007, 00:04Drage mame,
Nakon godinu i pol dojenja prekrasne i umiljate Aje imam vam potrebu reći HVALA! Hvala na inspiraciji, podršci, savjetima i zaljubljenosti u dojenje.
Moja priča je krenula potpuno naopako. Porod mi je prosao drukcije nego sam ga zamisljala (carski) i posvijesno sam osjecala da sam potpuno podbacila. Bila sam sva rasturena sto fizicki sto psihicki. Plakala sam u rodilištu danima. Sara je plakala još i više od mene. Moje cimerice iz rodilišta su je zvale feferonka. Mlijeko nije nadolazilo prvih 5 dana. Ni kapi. A beba gladna i vristeca. Nije prestajala plakati. Mislila sam da ću krepat. Jedva sam se pomicala od bolova. Bila sam izbezumljena od umora i potpuno iscrpljena od svega. Nazvala sam muza i rekla mu da kupi boce i mlijeko jer ja to ne mogu. Te noći sam ležala u bolničkom krevetu budna i razočarana. I onda sam odlučila: e, dojit ćeš pa bilo ti to zadnje, ti carska rađalico smotana. Čekaš bebu 9 mjeseci i sad na prvoj prepreci odustaješ. E nema šanse! Daj se saberi! Dojit ćeš i kvit!
Skupila sam zadnje atome snage i zainatila se da ću je makar dojiti kad ju je umjesto mene rodio doktor. I tako, nakon što smo jedva nekako prezivjeli tih 5 dana u bolnici, napokon je šesti dan krenulo mlijeko. Nitko sretniji od mene... Prvih 20-ak dana je bio smotanosti, bolnih bradavica, ragada, zastoja mlijeka, koječega, ali onda smo se moja lutkica i ja uhodale i dobro upoznale i dojenje nam je postalo najljepši dio druženja. I sad mi srce zapleše kad se sjetim milog pogleda preko cice
Dojile smo se godinu i pol i prestale smo jednostavno i lako kad smo obe osjetile da je za to vrijeme. Planirala sam ja dojiti duže, ali Aji cica više nije bila toliko važna, a i meni je dobro došlo dati tijelu priliku da se regenerira.
Dojenje od srca preporučam. Čak i kad boli i kad je jako teško i kad kod skokova u razvoju dijete plače par dana po danu i po noći. Moja Aja je zdrava i otporna i jako povezana sa mnom.
Meni je od velike pomoći bio ovaj i rodin forum te savjeti dragih mladih mama oko mene. Mislim da teoriju valja proći prije nego se beba rodi i onda kad bebica stigne udariti po dojenju svim silama. Bez obzira na carske rezove, žutice, babe koje hoće uvalit bebi vodu ili čaj i ljude koji vas zblanuto gledaju dok svojem djetetu dajete cicati u javnosti. Cicali smo kad god i gdje god. I uživali
Bojim se da sam prešla na "dark side" i postala militantna pobornica dojenja. No, ta mi se uloga sviđa.
Mama male Aje, sretne bebe dojene na zahtjev sve do godinu i pol
Nakon godinu i pol dojenja prekrasne i umiljate Aje imam vam potrebu reći HVALA! Hvala na inspiraciji, podršci, savjetima i zaljubljenosti u dojenje.
Moja priča je krenula potpuno naopako. Porod mi je prosao drukcije nego sam ga zamisljala (carski) i posvijesno sam osjecala da sam potpuno podbacila. Bila sam sva rasturena sto fizicki sto psihicki. Plakala sam u rodilištu danima. Sara je plakala još i više od mene. Moje cimerice iz rodilišta su je zvale feferonka. Mlijeko nije nadolazilo prvih 5 dana. Ni kapi. A beba gladna i vristeca. Nije prestajala plakati. Mislila sam da ću krepat. Jedva sam se pomicala od bolova. Bila sam izbezumljena od umora i potpuno iscrpljena od svega. Nazvala sam muza i rekla mu da kupi boce i mlijeko jer ja to ne mogu. Te noći sam ležala u bolničkom krevetu budna i razočarana. I onda sam odlučila: e, dojit ćeš pa bilo ti to zadnje, ti carska rađalico smotana. Čekaš bebu 9 mjeseci i sad na prvoj prepreci odustaješ. E nema šanse! Daj se saberi! Dojit ćeš i kvit!
Skupila sam zadnje atome snage i zainatila se da ću je makar dojiti kad ju je umjesto mene rodio doktor. I tako, nakon što smo jedva nekako prezivjeli tih 5 dana u bolnici, napokon je šesti dan krenulo mlijeko. Nitko sretniji od mene... Prvih 20-ak dana je bio smotanosti, bolnih bradavica, ragada, zastoja mlijeka, koječega, ali onda smo se moja lutkica i ja uhodale i dobro upoznale i dojenje nam je postalo najljepši dio druženja. I sad mi srce zapleše kad se sjetim milog pogleda preko cice
Dojile smo se godinu i pol i prestale smo jednostavno i lako kad smo obe osjetile da je za to vrijeme. Planirala sam ja dojiti duže, ali Aji cica više nije bila toliko važna, a i meni je dobro došlo dati tijelu priliku da se regenerira.
Dojenje od srca preporučam. Čak i kad boli i kad je jako teško i kad kod skokova u razvoju dijete plače par dana po danu i po noći. Moja Aja je zdrava i otporna i jako povezana sa mnom.
Meni je od velike pomoći bio ovaj i rodin forum te savjeti dragih mladih mama oko mene. Mislim da teoriju valja proći prije nego se beba rodi i onda kad bebica stigne udariti po dojenju svim silama. Bez obzira na carske rezove, žutice, babe koje hoće uvalit bebi vodu ili čaj i ljude koji vas zblanuto gledaju dok svojem djetetu dajete cicati u javnosti. Cicali smo kad god i gdje god. I uživali
Bojim se da sam prešla na "dark side" i postala militantna pobornica dojenja. No, ta mi se uloga sviđa.
Mama male Aje, sretne bebe dojene na zahtjev sve do godinu i pol
I super za takav prestanak!
