Mame i bebe forum

KADA DOJENJE IZ »NAJPRIRODNIJE STVARI NA SVIJETU« POSTAJE MAJČINA POTREBA ZA DOKAZIVANJEM MOĆI I VAŽNOSTI U OBITELJI

Dojenje je važno, ali...

To je vrlo intimna tema, zalazi u dubinu emocionalnog života žene i obitelji. Stoga joj treba pristupati s dužnim poštovanjem • Čini se da su neadekvatno produžena dojenja češća u obiteljima u kojima supružnici nisu razvili zreli partnerski odnos muškarca i žene

Piše Vedrana LOVREČIĆ PAVLOVIĆ,

dipl. psihologinja

Dojenje je u sklopu neonatologije i pedijatrije važna tema. Važno je i u sklopu razvojne i dječje psihologije, kao i dijela psihologije koja se bavi odnosom između majke i djeteta i njegovim utjecajem na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj ličnosti. No, dojenje je i vrlo intimna tema, zalazi u dubinu emocionalnog života žene i obitelji. Stoga joj treba pristupati s dužnim poštovanjem.
Već niz godina u društvu postoji tendencija zagovaranja dojenja i isticanja njegove važnosti. Plakati UNICEF-a s bebom koja siše krase zidove skoro svake ginekološke i pedijatrijske ambulante. Namjere su sigurno pozitivne, no povratne informacije od trudnica i mladih majki govore u prilog tome da one to često doživljavaju kao pritisak.

Dojenje je izbor

Dojenje je jedna od najprirodnijih stvari na svijetu. To je činjenica. No, isto je tako činjenica da živimo u društvu koje se u priličnoj mjeri odmaklo od prirode, pa i odvojilo od nje. Stoga je pitanje što u današnjem društvu možemo smatrati prirodnim. Možda je ispravnije reći da je dojenje izbor ili bi to barem trebalo biti. Tijekom trudnoće svaka prosječna buduća majka puno razmišlja o svome djetetu, o tome kakvo će ono biti i ponajviše o tome kakav će odnos s njime stvoriti. Imati dijete velika je i važna stvar, koja nam u potpunosti promijeni život.
Majka već i prije rođenja svoje bebe ulazi u posebno emocionalno stanje u kojemu je u potpunosti usmjerena na svoju bebu i sve ono što s njom ima veze. To se stanje naziva primarnom majčinskom zaokupljenosti i od velike je važnosti za adekvatan emocionalni razvoj djeteta koje čeka da dođe na svijet.
Dojenje je dio ove priče. Ono predstavlja veliku stvar za ženu. Prosječna žena koja želi i može dojiti čini to sa zadovoljstvom, spontano i prirodno. Dojenje osigurava djetetu hranu koju majčino tijelo stvara upravo za njega, a ženi daje osjećaj da daje svom djetetu sve što mu je potrebno, da može u tom smislu biti bezbrižna.
No, dojenje ponekad može postati i više od toga. Kad dijete siše i onda kad njegovi vršnjaci već odavno jedu krutu hranu, teško je ne zapitati se u čemu je zapravo stvar. E, tu ulazimo u delikatno i osjetljivo područje. Najtvrđi zagovarači dojenja smatraju da dojiti treba dokle god to majka i dijete (možda ipak više majka) žele, pa i nakon polaska djeteta u vrtić, što znači i u četvrtoj godini života te kasnije. Drugi će ovo smatrati nepotrebnim pa i neukusnim.
Mame koje ne znaju i ne mogu stati s dojenjem često govore o tome da dijete ne želi »ostaviti« dojku i da je to razlog produženom dojenju. No, u osnovi ipak često stoji nešto drugo. Naime, žena koja doji doživljava vrlo snažan osjećaj povezanosti sa svojim djetetom, što je za njega dobro. No, pred kraj prve godine života dijete ulazi u razdoblje snažne potrebe za istraživanjem, kretanjem i uživanjem u vlastitom osjećaju samostalnosti i moći. Velika većina djece će tada odbijanje od prsa prihvatiti kao prirodnu i normalnu stvar.

»Nezamjenjive« mame više uživaju u dojenju od djece?

No, nekim mamama to ne ide. Kao da im je teško odreći se osjećaja moći i važnosti koji kroz dojenje vjerojatno dobivaju, te izrazito snažne i velike uloge, a to je uloga »proizvođačice« hrane za vlastito dijete. Zato ponekad imamo priliku vidjeti trogodišnjake i četverogodišnjake koje majke još doje. One će to prikazati kao potrebu djeteta, no promatrajući takve odnose između majke i djeteta, teško se oteti dojmu da se zapravo radi o potrebi majke. Kao da one neadekvatno dugo uživaju u tome da su nezamjenjive, prijeko potrebne, najvažnije.
Oni među nama koji su imali prilike u svom bližem okruženju vidjeti takve »dijade« majke i djeteta vjerojatno su se zapitali što je s ocem odnosno mužem? Gdje je on u cijeloj ovoj priči? Čini se da su ovakva neadekvatno produžena dojenja češća u obiteljima u kojima supružnici nisu razvili zreli partnerski odnos muškarca i žene. Kao da je produženo dojenje ponekad ženi način da ostane tjelesno i emocionalno udaljena od bračnog partnera ili pak ono predstavlja način da se ostvare osjećaji zadovoljstva i bliskosti koji u odnosu s bračnim partnerom izostaju.
Kako bilo, dojenje je važno i dobro, no ono predstavlja tek jednu od faza u odnosu majke i djeteta. Emocionalno zrela prosječna žena znat će prestati dojiti, izdržati eventualnu djetetovu tugu ili ljutnju zbog toga i pratiti svoje dijete dalje na putu razvoja i odrastanja. Ako su mjeseci simbioze između majke i djeteta protekli dobro, majka bi trebala smoći snage da dozvoli svome djetetu da krene naprijed, radujući se njegovu rastu i razvoju. No, svi mi činimo ono što možemo najbolje što znamo.

malo me naljutio ovaj tekst, sto vam se cini?

poludila sam kad sam pročitala ovaj tekst
autorica nigdje nije navela konkretna istraživanja, već kao baba sa tržnice promatra poznanike, komentira stvari u koje nije upućena.

Čini se da su ovakva neadekvatno produžena dojenja češća u obiteljima u kojima supružnici nisu razvili zreli partnerski odnos muškarca i žene.

često u sličnim tekstovima možemo pročitati o majkama koje tjeraju ili emocionalno ucijenjuju dijete tako da ono nastavi sisati. iz iskustva mogu garantirati - nema šanse natjerati ili motivirati dijete na sisanje ako ono to ne želi.

a ovo

Kad dijete siše i onda kad njegovi vršnjaci već odavno jedu krutu hranu, teško je ne zapitati se u čemu je zapravo stvar.

bit će da je zato što mu majka ne želi dati jesti. :roll:

a izraz "nezamjenjive mame"? mame su uvijek nezamjenjive, dojile ili ne.

mislim, otkud je ovo :conf :svadja

Nego, ja pukla kad je marko počeo jesti krutu hranu, jer sam lijena kuhat :pee

, i najradije bi samo dojila, legnem i :drink

mislim, otkud je ovo

o, pardon, zaboravila napisati. glas istre, rubrika DOM

Glas istre?!

uguglala sam ime navedene psihologice i jedino što mi je izašlo je da piše za glas istre. toliko o značenju njenog mišljenja.

uf.da ne kažem da ima ljudi koji to misle ko go..na.
al psihologica. :svadja

Ja se slažem s tim da je dojenje izbor i da ne mora svatko dojiti. To je otprilike sve sa čime se slažem u tekstu.
Tekst je totalno subjektivan i mišljenje jedne jedine osobe neutemeljen na ničemu, a ta osoba je sasvim slučajno psihologica. Nadam se samo da će oni koji taj tekst pročitaju tako to i shvatiti, da tekst sa njezinom strukom nema nikakve veze.

ups da je vidjela naš tandem šta bi tek onda napisala ;-)
:juhu

Pojma nema ni o cemu!!!
Da je duze dojila nebi pisala ovakve gluposti!

http://www.glasistre.hr/?bd502b09c35654d0c725af9236120d5d,TS,2084,2062,12323,,157854,

Ovaj tekst je bio ispod ovog prvog teksta! Napisala ga je sama urednica iz nekog svog subjektivnog vidjenja! Ma mislim stvarno na sta ce ljudi spasti!

Isto tako je i mojoj svekrvi smetalo sto dojim svog sina pa je pocela pricati takve gluposti i govoriti kako mi je dijete neuhranjeno jer ga dojim! A on sasvim normalan i zdrav...

a tek ovo

pa zakljucak djevojcica je tako zivahna ali tanka i krhka - to joj je od dugog dojenja
bila bi sigurno fino rumena i punacka da je dojila krace, ajme :roll:

Ma jednostavno ne znam sta bi rekla :whew

I inace se ne obaziram na slicne tekstove ili price i dobacivanja od raznoraznih babica sa ceste ili jos gore od nekih bliznjih ljudi, jos jednom :whew

Moj zakljucak je, dok je moje dijete sretno i zadovoljno i ja sam isto sretna i zadovoljna ;-)

:mah

Tekstovi su :strah

ali mene to ne dira jednako ko sto me i ne dira npr. misljenje dobronamjernih susjeda koje su u svemu "pametne"

Mene dira, odnosno vrijedja me!
Tako i tako se suocavamo sa razno raznim komentarima zato sto dojimo dijete koje je vec preslo godinu dana- i sad nam treba jos i dijagnoza temeljena na necijem subjektivnom stavu!
Mogu se kladit da ce moja sveki sacuvati cijeli taj prilog i servirati mi ga kad dodjem...jer eto sad ima i napisano crno-na bijelo da sam psihicki poremecena jer sam duze dojila... :roll:

jel mogu ja malo kontra? :mrgreen:

vecina stvari koje je psihologica napisala nisu samo njezino osobno misljenje nego bi slicno mogao napisati gotovo bilo koji dinamski orijentiran psihijatar/psiholog.

doista postujem svaciji izbor, ali i moje je osobno misljenje da motivi za tako dugotrajno dojenje lako mogu biti slicni opisanima (naravno da to nije na svjesnoj razini). nikako ne kazem da uvijek i kod svih.

drugi tekst (onaj urednice) takodjer bi mogao opisivati stvarnu situaciju u kojoj se majka ne snalazi u potpunosti s postavljanjem granica i nekih obicaja vezanih za prehranjivanje. naravno da se ne moze povuci direktna uzrocno-posljedicna veza s dojenjem i sigurno je jos puno faktora u igri (od kojih cinjenica da su bili u stranoj kuci isto nije zanemariva) pa je takvo zakljucivanje odvec simplificirano, ali moram reci da taj tekst u meni ne izaziva nikakvu ljutnju :dunno

maslacak, nigdje se u tekstu ne spominje nista slicno "psihickoj poremecenosti"

nincka, ni mene ne ljuti taj drugi tekst. u prvom me naljutilo to sto daje dojam da su motivi za dugotrajno dojenje iskljucivo bolesni. dakako da takvih slucajeva ima, i dakako da su moguci. ali mislim da su iznimke i manjina

meni je drugi tekst totalno stupidan. istinit vjerojatno nije, jer si nitko ne bi na takav način o kumi pisao za novine.
ta pričica ne drži vodu. ne znam puno djece koja su sisala preko tri godine, ali od onih koje znam, niti jedno nisam vidjela. trogodišnjaci sisaju maksimalno par puta dnevno i u miru svoga doma. ako dijete koje je na sisi slabo jede, prestankom dojenja apetit se ne popravlja. bar iz priča forumskih mama dugodojilica. ne sviđa mi se način na koji ta novinarka priča o ljudima i donosi zaključke na bazi nedovoljnog broja činjenica, ne sviđa mi se što tu majku smatra bolesnom i iscrpljenom baš zbog dojenja...

ma ok, moze se i prvi i drugi tekst nekome svidjeti ili ne, odnosno, moze se sa sadrzajem slagati ili ne.

hocu samo reci da nije ok psihologicu tako popljuvati i reci da to sto pise nema smisla samo zato sto je nas pogled drugaciji. sve sto je ona napisala je uglavnom korektno napisano, ali nije naglaseno da se nikada, bas nikada ne gleda niti jedna stvar izolirano. niti u medicini niti u psihologiji. dakle, ne moze se gledati SAMO na dojenje i iz toga izvlaciti zakljucke. gleda se ukupni psihosocijalni razvoj - i majke i djeteta, odnosi iz proslosti i odnosi u sadasnjosti, funkcioniranje na svim mogucim podrucjima. i u toj je slici dojenje samo djelic mozaika.
je li razlog za produzeno dojenje kod pojedine majke da pruzi nesto sto smatra da je za dijete najbolje (psiholoski prije svega, jer nutritivna vrijednost u dobi od tri godine s obzirom na kolicinu koju dijete popije s tri godine sigurno nije od primarnog znacenja) jedini ili je on samo najsvjesniji, to je slozeno pitanje u svakom pojedinom slucaju.

Sad ćete na mene drvlje i kamenje, ali ja se uglavnom slažem sa psihologicom. Ne bih htjela nikoga uvrijediti, ali ne mogu reći da mi je skroz o.k. kad čujem da dijete sisa s tri ili četiri godine. Teško je doduše reći do kada bi trebalo sisati a kad prestati, ali mi je tri godine definitivno predugo. S tim da moram priznati, ne poznajem niti jednu ženu koja je dojila nakon druge godine.

tajci, poznajes li koju zenu koja je djetetu od 3 ili 4 godine davala bocicu?

sad je to vec pitanje stava. naravno da o produzenom dojenju, kao i o bilo kojem drugom pitanju, neki misle ovako, a drugi drugacije i nema tu neke univerzalne istine. meni osobno je produzeno dojenje ok, sama se za to nisam odlucila, ali sasvim postujem svaciji izbor i ne mislim da je moj bolji ili ispravniji. i takodjer bih mogla navesti ponekoliko faktora koji nemaju veze s dojenjem a utjecali su na moj izbor odnosano stav.

uh, ja malo zagovaram jednu, malo drugu stranu....ali eto :mrgreen:

ivana, mislim da se ne moze dojenje sasvim direktno usporediti s davanjem bocice. kako god okrenes, dojenje je ipak puno vise od hrane i ima sasvim drugo znacenje i za majku i za dijete, pa i za oca, ako hoces.

pitanje koje se mozda moze postaviti je treba li trogodisnjem djetetu takav odnos s majkom? za koji dio njegovog razvoja je on bitan?
ne znam odgovor na to pitanje. mislim, u principu, na temelju svega sto sam ucila, dakle po nekoj "mainstream" psihologiji ne bi bio potreban. tu vec dijete ulazi u triangulaciju i mijenju se odnosi majka-dijete-otac, a teoretski to moze biti otezano kod pretjerane vezanosti za majku.
ja sad pricam o nekim stavovima koji su relativno opceprihvaceni u psihijatriji/psihologiji. o odnosu majka-dijete i fazama tog odnosa pisali su mnogi, medju najpoznatijima su winnicot (npr. ona primarna majcinska zaokupljenost koju spominje psihologica u tekstu je winnictov pojam, dakle, nije da zena pise napamet ;-) ), klein, mahler...
naravno, ima i drugacijih stavova.
i uvijek je (kao i u svemu ostalome) bitan kontekst. i naravno da produzeno dojenje uopce ne mora imati nikakve veze s pretjeranom vezanoscu ili sl.

btw, ne znam, a bas me zanima - koliko otprilike mlijeka popije tijekom dana jedan npr. trogodisnjak dojeci se?

znala sam da ce se Nincka javit :mrgreen:

Nincka je napisao/la:meni osobno je produzeno dojenje ok, sama se za to nisam odlucila

vidis, meni se cini da ti produzeno dojenje ipak nije ok, samo to nije na svjesnoj razini ;-)

naime, je da si se ogradila pa napisala da nije bas uvijek i kod svih, ali znaci ipak kod vecine majki to nije na svjesnoj razini, i zapravo se one ne zele odvojiti od dojenja i motivi im nisu bas skroz normalni
a zar vecini psihologa nije mozda moglo past napamet da je zapravo tih da sad skratim pa ajmo rec "bolesnih" motiva zapravo u manjini, a oni bas po tim i takvim slucajevima tako olako sude produzenom dojenju??

Meni iz ovog članka nije jasno koja je tema članka.
Ako su želji obraditi profil majke koja želi manipulirati djetetom ili koja nema zadovoljavajuci odnos s partnerom, onda su trebali navesti niz primjera, a jedan od njih moze biti i dojenje.

Dojenje je u sklopu neonatologije i pedijatrije važna tema. Važno je i u sklopu razvojne i dječje psihologije, kao i dijela psihologije koja se bavi odnosom između majke i djeteta i njegovim utjecajem na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj ličnosti. No, dojenje je i vrlo intimna tema, zalazi u dubinu emocionalnog života žene i obitelji. Stoga joj treba pristupati s dužnim poštovanjem.
Već niz godina u društvu postoji tendencija zagovaranja dojenja i isticanja njegove važnosti. Plakati UNICEF-a s bebom koja siše krase zidove skoro svake ginekološke i pedijatrijske ambulante. Namjere su sigurno pozitivne, no povratne informacije od trudnica i mladih majki govore u prilog tome da one to često doživljavaju kao pritisak.

Ovaj paragraf je totalan promašaj. Uopće ne znam što je htjela reći i što bi jedna trudnica iz toga mogla zaključiti.

Što se tiče kuminog dojenja. Zamalo sam pomislila da je to moja kuma pisala samo je malo preuveličala da bude interesantnije za novine i promjenila činjenice da ne prepoznam o kome se radi. :mrgreen:

Kumo oprosti, znam ja da ti to ne bi, a i nisi iz Istre.

S tim da moram priznati, ne poznajem niti jednu ženu koja je dojila nakon druge godine.

Tajci, mozda ti budes ta :mah

.

Mame i bebe forum

dojenje je vazno, ali....

dojenje je vazno, ali....