Mame i bebe forum

Kad se rodio moj dečko, mlijeko je krenulo i mi smo se lijepo hranili. Prvi mjesec dobio 600 g, drugi isto.
Treći mjesec je bio ovakav: hranila sam ga na zahtjev, sisao bi 15-20 min i prestao (većinom jer bi zaspao), a onda nakon pola sata u plač. Onda bi ga ponovo stavila na istu dojku (prema preporuci da se ne mijenja dojka unutar 2 sata od početka hranjenja). On bi vukao i vukao i navukao malo mlijeka i opet zaspao. Po noći bi spavao 4,5,6 sati. Pokakanih i mokrih pelena bilo je prije svakog hranjenja. I kad smo se vagali s tri mjeseca, vaga je pokazivala samo 380 g više nego mjesec prije! Tražila sam savjet na SOS telefonu za dojenje gdje su mi rekli da slobodno ponudim obje dojke kod svakog obroka, samo da idući obrok počnem s onom zadnjom od prijašnjeg. I da radim kompresije za vrijeme dojenja.
Moj dečko sad navršava 4 mjeseca i ne plače više zbog gladi. Koji put prijepodne ima toliko mlijeka da mu je dovoljna jedna dojka, a koji put i dalje trebam obje, dok su poslijepodneva rezervirana za obje.
I nedavno sam kupila grudnjak za dojenje. Mislila sam da je on samo malo praktičniji od običnog, ali sam saznala da grudnjak sa žicom prekida dotok mlijeka. Da sam to znala, kupila bih ga odmah na početku.
Odlučila sam se podijeliti svoje iskustvo jer sam mislila da sve radim kako treba, ravnajući se prema svim mogućim iskustvima i savjetima. A dijete mi je bilo gladno...

Moje iskustvo je slično. Naime moj mali dečko,iako ima dovoljno mlijeka,
redovito počne plakati na prsima. Siše nekih 10- ak minuta, a onda u plač. To se ponavlja evo već treći tjedan.
Već sam tražila savjete mame na ovom forumu, ali ništa ne pomaže. Dijete plače, nervozno je jer je gladno,
a kada i uspije pojesti čitav obrok na prsima vrlo brzo traži još, katkad jako glasno- zaceni se od plača.
Počela sam u prehranu uvoditi po koju bočicu Bebimila i mogu reći da je dijete puno zadovoljnije.
Na mom mlijeku nije kakio po tjedan dana- što nije neobično,
ali je bio pun zraka i peti- šesti dan bi bio jako nervozan i grčio se. Sada je počeo kakiti svaki dan.
I dalje ću ga dojiti, ali ću ga i dohranjivati Bebimilom jer se to pokazalo kao najbolje rješenje.
Moram naglasiti da sam ga pokušavala vraćati na prsa svaki put kada bo počeo plakati.
Dojenje bi se produžilo na sat vremena, a on bi i dalje bio gladan, a uz to i nervozan i uplakan.
O spavanju da i ne govorim.
Što se tiče samog dojenja, dijete uvijek ima dojku koju preferira. Bez obzira na to bilo bi poželjno davati obje prilikom svakog dojenja,
ili jedan obrok jednu, drugi drugu. Iz iskustva znam da nema veze sa kojom dojkom se započinje obrok. Djetetovo odbijanje može uzrokovati jedino
veća privrženost jednoj dojki.
Grudnjaci za dojenje su definitivno bolji jer je teško baratati običnim grudnjakom- osobito ako su prsi poveće kao u mom slučaju.

zanimljiva iskustva.

ipak, kao moderatorica, moram nastaviti tupiti jednu istinu: jedini razlog zbog kojeg ponekad treba uz dojenje uvesti adaptirano je nedovoljno dobivanje bebe na težini bez obzira na napore da se produkcija kod mame poveća i to "nedovoljno dobivanje na težini" nije nešto što bi trebale majke po subjektivnim kriterijima procjenjivati.

I kod nas se znalo desit da mi Kristijan place ubrzo nakon podoja, ali ja nisam odustajala, ak je trebalo dojila sam ga svakih 15 min. Meni nista nije bilo tesko.

eli je napisao/la:"nedovoljno dobivanje na težini" nije nešto što bi trebale majke po subjektivnim kriterijima procjenjivati.

Eli zalosno je sto se to dogadja pod utjecajem zdravstvenih djelatnika. Oni na najmanji znak nedovoljnog dobivanja tezine preporucuju umjetnu prehranu, a ne recimo kompresiju dojki, ili cesce podoje. Meni je pedijatrica takodjer rekla da bi trebala djetetu dat Aptamil, jer je od 5. do 6 mj zivota dobio samo 250 g. ,ali ja nisam htjela, i dalje sam ga samo dojila. On je jednostavno takva sitna beba i sad je jos uvijek na 10-ak kila mada stalno nesto jede...
Na zalost ja od svoje pedijatrice nisam cula ni jednu rijec podrske dojenju, a kamoli neki savjet vezan uz to.
Ali zato moram pohvalit patronaznu, ona mi je pomogla i svojim savjetima i podrskom..

Ustvari najgori izgovor mi je "nemam dovoljno mlijeka", jer je opce poznato da dojenje funkcionira na principu "ponude i potraznje". Znaci cim vise bebac doji, to se vise mlijeka stvara. Tj. bocica umjetnog, znaci manje mlijeka u dojkama..

Nisam ovime mislila nikog uvrijedit, svatko donosi svoje odluke, kao sto sam i ja donosila svoje bez obzira koliko su savjeti bili dobronamjerni.

joj, lilly, malo ostro zvucis...

u pravu si u dijelu koji se tice zdravstvenih djelatnika, da, zalosno je da nema podrske od osoba od kojih bi to trebalo ocekivati... ali i tu ne treba generalizirati. moj je pedijatar, npr, bio odlican savjetnik za dojenje

ali ovo mi je zalosno

Ustvari najgori izgovor mi je "nemam dovoljno mlijeka"

jer puno mama zaista sumnja u sebe i svoje dojke, i to nije izgovor, nego zaista u to vjeruju. i zamisli kad cuju tako nesto, kao ovo sto na pocetku kazes,

meni nista nije bilo tesko

kao da sugeriras da mame kojima je tesko nisu dovoljno dobre. nismo sve superzene, dojenje svakih 15 minuta bez odmora nakon nekog ce vremena slomiti i najsnaznije. svaka ti cast na tvojoj snazi, i na upornosti i volji, ali dopusti da ima zena koje sumnjaju, koje su iscrpljene, bez podrske i bez tocnih informacija, i koje ce donijeti odluku zbog koje ce kasnije lupati glavom o zid. i koje bi takav stav mogao zaboljeti.

nemoj me pogresno razumjeti, vec se godinama borim protiv mitova o dojenju, najezim se kad cujem 'nestalo mi mlijeka', nastojim dati informaciju i pomoci kad god me pitaju, ali jako se pazim osude, busanja u prsa kak je meni super islo i kritike. jer mogu zamisliti koliko boli kad ne uspijes, kad te tako ispunjava ponosom ako ti dobro ide

ana82 je napisao/la:Moje iskustvo je slično. Naime moj mali dečko,iako ima dovoljno mlijeka,
redovito počne plakati na prsima. Siše nekih 10- ak minuta, a onda u plač. To se ponavlja evo već treći tjedan.
Već sam tražila savjete mame na ovom forumu, ali ništa ne pomaže. Dijete plače, nervozno je jer je gladno,
a kada i uspije pojesti čitav obrok na prsima vrlo brzo traži još, katkad jako glasno- zaceni se od plača.
Počela sam u prehranu uvoditi po koju bočicu Bebimila i mogu reći da je dijete puno zadovoljnije.
Na mom mlijeku nije kakio po tjedan dana- što nije neobično,
ali je bio pun zraka i peti- šesti dan bi bio jako nervozan i grčio se. Sada je počeo kakiti svaki dan.
I dalje ću ga dojiti, ali ću ga i dohranjivati Bebimilom jer se to pokazalo kao najbolje rješenje.
Moram naglasiti da sam ga pokušavala vraćati na prsa svaki put kada bo počeo plakati.
Dojenje bi se produžilo na sat vremena, a on bi i dalje bio gladan, a uz to i nervozan i uplakan.
O spavanju da i ne govorim.
Što se tiče samog dojenja, dijete uvijek ima dojku koju preferira. Bez obzira na to bilo bi poželjno davati obje prilikom svakog dojenja,
ili jedan obrok jednu, drugi drugu. Iz iskustva znam da nema veze sa kojom dojkom se započinje obrok. Djetetovo odbijanje može uzrokovati jedino
veća privrženost jednoj dojki.
Grudnjaci za dojenje su definitivno bolji jer je teško baratati običnim grudnjakom- osobito ako su prsi poveće kao u mom slučaju.

ti valjda znaš jeli ti dijete zadovoljnije.
Činjenica je da će mu cicanje ić sve teže, budući da cicu treba potegnut puno žešće nego bocu i da se to njemu neće dat.
Zašto uvodite bočicu normalno naprednom, zdravom djetetu koje lijepo piški i kaki, to ne znam. Bez obzira na sve činjenice koje znamo(te) o dojenju...?!
Al ko što reko, svak najbolje zna svoje dijete,...

mama tina, pises

Odlučila sam se podijeliti svoje iskustvo jer sam mislila da sve radim kako treba, ravnajući se prema svim mogućim iskustvima i savjetima. A dijete mi je bilo gladno...

pa samo da razjasnimo: dokle god napreduje na tezini, uredno piski i kaka, dijete nije gladno

nedovoljno dobivanje na tezini uzimam s rezervom, razlikuje se od ordinacije do ordinacije, i u posljednje vrijeme, hvala Bogu, cujem sve cesce da nije toliko vazno koliko dobiva, nego je vazno da dobiva. u trecem mjesecu je manje dobivanje na tezini nesto sasvim normalno. i da nisi nista poduzela, dijete bi opet dobivalo na tezini. ne prema tablicama, ali bi dobivalo. jer si radila sve kako treba. savjeti koje si dobila bili su za povecavanje kolicine mlijeka i za promjenu tehnike dojenja, sto je super, ali nije nuzno ako dijete dobiva na tezini.

ana82, kako vama danas ide dojenje?

ana 82, ne moras mi odgovoriti, nasla sam na drugom topicu. dakle, vise nista od dojenja, ako sam dobro razumjela?

nisam ni mislila da bi moglo drukcije zavrsiti


davanjem bilo cega drugog osim majcinog mlijeka, poremeti se odnos ponude i potraznje. koliko dijete popije bilo cega drugog, toliko se manje mlijeka stvara u dojci. upadnete li u zamku rjedjeg nudjenja dojke 'kako bi se napunile', signalizirate tijelu da smanji proizvodnju. i tako redom.....

Ivana7997, nisam htjela zvucat ostro , i ne osudjujem nikoga.Na kraju sam i napisala da s time ne mislim nikog uvrijediti. Razumijem da ima zena koje imaju poteskoca s dojenjem, nije ni meni sve islo sjajno i bajno. U tome i jest bit te price, i moje dijete je cesto plakalo ,a s obzirom da zivim sa svekrom i svekijem mozete misliti da je pritisak bio strasan. Ak bi plakao prva stvar je bila da je sigurno gladan jer mu ne zelim dati jesti i sl. I nije mi cilj nekog kritizirat zbog nedojenja.Ne mislim da je majka koja ne doji losa majka, niti bilo sto slicno. Pa i ja sam odrasla na adaptiranom i ne smatram zato svoju mamu manje vrijednom.

Ustvari mi je strasno zalosno to sto u danasnje vrijeme jos uvijek postoji mit o nedovoljno mlijeka i slabom mlijeku. Razumijem da nema svatko pristup internetu ili vremena za citanje raznoraznih knjiga i casopisa. Bas zato bi trebali doktori bit malo bolji izvor informacija, jer se cesto desi da su mame nesigurne u sebe ili u ono sto procitaju s obzirom da pedijatri(podosta njih) na najmanji znak nedovoljnog dobivanja na tezini preporucuju adaptirano.

Ja se sječam da sa prvim djetetom nisam znala ama baš NIŠTA o dojenju i odustala sam vrlo brzo,naravno kao i večina neznalica na zahtjev pedi ali sad itekako dobro znam jer sam imala stav da moram uspjet pa makar po cile dane davala malom da doji.Sječam se kad mi je pedi reka da mala nije dovoljno napredovala (u 3 mjesecu) i da joj treba nadohrana pa testovi podoja i sl... A sad sam stalno dojila,kad kog bi htio pa znalo je to biti i svako 1 sat.pa cilu noć a i dan danas spava priključen na siku ali poanta svega,grozno je kad neznaš i kad nemaš koga da ti objasni kako i zbog čega a tu su još i dok. koje "moramo" slušat i kojima je najlakše dat nadohranu i reč dite je gladno,ko zna možda aninoj bebi su bili samo grčići,jeli ona zna da ako joj nije zelena stolica ona možda beba nije ni gladna i sl.......

Naravno da nikoga neosuđujem ali žalosno je da majke prekidaju dojenje radi neinformiranosti doktora,koji bi ipak trebali preporučat takav način hranjenja i pomoč majkama u njihovom neznanju.

čak i nije sve u pedijatrima. moje frendice koje su uvele bočicu učinile su to iz vlastite nesigurnosti: beba više ne traži svaka dva sata, već svaki sat i još trpa ručice u usta. od straha da dijete nije gladno, posegle su za bočicom koju bi beba popila i nikako da shvate da to što neke bebe vuku sve što im se nađe u ustima nije znak gladi, već im sisanje i prežderavanje stvara osjećaj ugode. moja se znala izbljucati i u toku podoja i onda nastaviti vuči, dok god ne bi od prenatrpanosti nakratko zakunjala i do 10 mj nikad nije odbijala sisu, neovisno o gladi. pa me mama špotala da djetetu širim želudac.

eli je napisao/la:čak i nije sve u pedijatrima. moje frendice koje su uvele bočicu učinile su to iz vlastite nesigurnosti: beba više ne traži svaka dva sata, već svaki sat i još trpa ručice u usta. od straha da dijete nije gladno, posegle su za bočicom koju bi beba popila i nikako da shvate da to što neke bebe vuku sve što im se nađe u ustima nije znak gladi, već im sisanje i prežderavanje stvara osjećaj ugode. moja se znala izbljucati i u toku podoja i onda nastaviti vuči, dok god ne bi od prenatrpanosti nakratko zakunjala i do 10 mj nikad nije odbijala sisu, neovisno o gladi. pa me mama špotala da djetetu širim želudac.

meni nije jasno kako ispada da većina mama danas nema pristup informaciji, a ja baš mislim da ima

ima, ali nesigurnost i strah čine svoje.

Krumpirić je napisao/la:meni nije jasno kako ispada da većina mama danas nema pristup informaciji, a ja baš mislim da ima

pa i nema. svojevremeno sam anketirala rodilje u jednom zagrebackom rodilistu i ostala zbog njihovih odgovora. a vecina nisu bile prvorotkinje.
ne zaboravi na postoke, koliko je ljudi s pristupom internetu, koliko je obrazovanih itd itd.

a osim svega, velikom broju nas tako je lako posumnjati u sebe. i ja sam s prvim djetetom fest sumnjala u sebe. pa cak i s drugim, ali tad sam malo vise znala pa sam znala i kako se uvjeriti da je sve ok bez svakodnevnog vaganja.

dojenje ogromnim dijelom pociva na vjeri u sebe i intuiciji. ja s tim nisam bas dobro stajala. i jos kad sve ne krene po propisima

ja sam čak par puta krajem njenog prvog mjeseca napravila bočicu , ali pametnica je jezikom gurala dudu vani. a stvarno sam mislila da je gladna kako je vukla sisu pa pustila i plakala... na prvom vaganju bila je u plusu 1420.

ja oko sebe imam dosta primjera kada mame imaju pristup informacijama, internet im pod nosom...ali...nisu zainteresirane jednostavno ne citaju

Bubidea mislim da savjeta nikad dosta ali svako od nas odlučuje kako če i što napravit i ja sam sto puta pročitala nešto pa nisam to napravila,jednostavno nesigurnost proradi!!

takve sto ne citaju, sto nisu zainteresirane, misle da si luda kada im kazes-iskljucivo dojenje do 6 mj, ne treba cajeka, lagano s dohranom

gle kakvo je njihovo razmisljanje :
- moras dati malo cajeka, beba je zedna
- pa, sa sest mjeseci vec sve moze jesti...das joj malo grizeka, telecu juhicu, malo meseka....a da ti onda ne pricam da im je normalno da se s dohranom krene negdje s 3 mjeseca i to uvalis malo spinateka, malo breskvice...i takve stvari...misim, to nema veze s vezom sto one pricaju

i di ces onda takvima pricati da krenu sa sest mjeseci s jednom namirnicom, pa nju par dana, pa tek onda drugu...neeee, odmah skuhas juhu i das djetetu sve zajedno

mislim, stvarno se osjecam ko kreten, tak me gledaju.. pokusam reci, ali samo sto mi ne kazu da sam glupa i zaostala, da kaj je meni

protiv takvih mislim da stvarno ne mozes nema smisla

sad sam se tek sjetila da smo na dojenju, pa da kazem i koju o tome

naravno da nemaju mlijeka, naravno da sam luda ak im velim da beba moze stalno sisati, jos sam ludja ak spomenem nekakve skokove u razvoju ( mislim, sto ja brijem )...da ne nabrajam dalje
beba mora sisati svakih 4 sata i to je to

ja jos nisam naisla na osobu, u mojoj okolini, koja barem malo kuzi o cemu ja to pricam

Ja se, nažalost, moram složit s ovim da i u današnje vrijeme kad su informacije svih vrsta dostupne svakome tko ima interesa potražiti ih,ima ljudi kojima je jednostavnije držati se tradicije i savjeta mama i baka, nego biti svjestan jaza između onog što ih te mame i bake uče i novih spoznaja do kojih su došli, pa se onda borit s vjetrenjačama, a ponekad, kad pokleknu, i sa samima sobom.

kad malo zagrebeš pod površinu osnovnih podataka o dojenju, pa se još tome pridruži i vlastito iskustvo, ponekad i poželiš da se nisi u to uplitao Šala mala, meni je ful teško, ali ne bih se sad nikako odrekla dojenja.

Kaže moja frendica, mama djevojčice od mjesec dana i odlučna da doji što duže, da joj je tek sad jasno kak su sve ili većina njenih poznanica imale 'slabo mlijeko' ili im 'nestalo' - naime, to mi je rekla kad me zvala da malo propita kako ja stojim s dojenjem, jer ona je bila na rubu izdržljivosti, s maratonskim podojima navečer i noću i prečestim preko dana, s bebom koja urla na pol podoja, bljuca, trpa ručice u usta i sl. Ne moram ni govorit da ju nisam baš mogla utješiti, kad su mi iskustva identična, plus moj mastitis nakon dva tjedna dojenja( na obje dojke) zbog slušanja glupih savjeta patronažne.

E, sad, da se ne bi netko uvrijedio, priznajem da je grozno kad pomisliš ili te, kao u mom slučaju, uvjere da je beba gladna - onda nikakva informiranost ne pali, to je strah koji, kolikogod te kopka da je nerealan, ne možeš odagnati. Sve ostalo se da naučiti od dobrih ljudi, npr tu na forumu,.

Eli, da se još jednom zahvalim, tvoji savjeti su dobrim dijelom zaslužni što još uvijek dojim i nastavljam dalje. Još da me savjetuješ kako protiv mama i baka, svekrva i dobronamjernih poznanica koje me uvjeravaju da mali mora jest po nekoj satnici i da ga malo moram pustit da plače prije nego mu dam, kao, da ne drila on mene već ja njega....

ima na rodi tekst evo kako odgovoriti na savjete

ali to nije taj na koji sam mislila, ima jedan s odgovorima za one koji pile da je vrijeme za prestanak

zeezee, hvala. drago mi je da sam od koristi.
što se tiče baka i satnice, dovoljno je reći da današnji liječnici koji se cijeli život intenzivno školuju preporučuju dojenje na zahtjev.

je, bubi, kad ja spomenem skok u razvoju, gledaju me ko da nekoj sekti pripadam

off,
ma eli moja

ja sam ti jednom prilikom sve vec rekla, ali moram ponoviti-to se zove moderatorica (i jos vise od tog)

iva

Eli zalosno je sto se to dogadja pod utjecajem zdravstvenih djelatnika. Oni na najmanji znak nedovoljnog dobivanja tezine preporucuju umjetnu prehranu, a ne recimo kompresiju dojki, ili cesce podoje.

ovo se i nama desilo. srecom pa sam bila vec registrirana na dva foruma. inace bi dojile do treceg mjeseca, umjesto do 14 mjeseci.

Nemojte se smijati,no što je kompresija dojki?

hvala eli!!

ivana7997 je napisao/la:. dakle, vise nista od dojenja, ako sam dobro razumjela?

Nisam do danas ni opazila da su se mame raspisale na ovu temu.
Neke od mama mi zvuče kao da osuđuju sve koje se nisu 'dovoljno trudile' da
bi nastavile sa dojenjem.
E pa da ja malo pojasnim situaciju. Prvi da odgovorim Ivani-jest, ne dojimo već duže vrijeme, neko vrijeme smo funcionirali
po principu pola- pola, a onda smo skroz prestali.
Ja sam od samog početka htjela dojiti, dakle već prvi dan u rodilištu moj dečko je bio na sisi i vukao tada praznu sisu.
Ostao je u bolnici 13 dana duže od mene radi žutice, a ja sam sa užasno bolnim puntima i prsima ko u Pamele
trčala u bolnicu na podoje, a kući sam se izdajala i nosila to mlijeko za one obroke kad ne mogu biti tamo- imala sam samo jedan podoj
dnevno jer je non stop bio na foto terapiji. Proizvodnja mlijeka je bila za nekoliko djece- tako je ostalo
do zadnjeg podoja. Bit je u tome što je moj sin iz čista mira počeo odbijati sisu, a nakon šta bi ga uspila podojiti
plakao bi od gladi u roku od 5 min.
Moj pedijatar je veliki pobornik dojenja, ali kad sam mu ispričala u čemu je stvar rekao je 'Što je tu je.'
Ako dijete ne želi neću ga silit- radila sam i to neko vrijeme, ali nisam htjela mučit dijete da mi
neko ne bi prigovorio 'Već si prestala dojit!?'
Krumpirić je rekla da ne razumi zašto zadovoljno dijete micati sa prsiju!!!!
Ne gledajte stvari jednodimenzionalno, nije mama uvijek kriva. Ja sam imala veliku volju i želju i
iskreno bila sam tužna kad je prestalo. Život je takav.
Znam slučajeve kada su se mame izvlačile na manjak mlijeka, a u biti žele da im prsi ostanu 'djevojačke'.
Takve stvari i mene nerviraju, a da sam ja pobornik tog stava onda bi ga iskreno i iznijela, a ne ovdje pisala
knjige razlozima prestanka dojenja.
A zašto nalazim neke izjave uvredljivima je zato što sam i sama htjela nastaviti dojiti, a kada sam napisala svoje iskustvo
neke mame su umjesto podrške u stilu 'Događa se, glavno da dijete napreduje.' napisale da 'ne razumiju zašto djetetu uskratiti prsi'.
Pa vi ste drage mame očito imale tu sreću da vam dijete doji dovoljno dugo. Moje nije htjelo.

ne, draga, nisam te osudila.

i eli i ja smo ti napisale, nema razloga da nudis bocicu, moze ti se poremetiti ponuda i potraznja, i moze ti dijete na kraju odbiti dojku. to se i dogodilo.

a ti mi sad pricaj o sreci sto je moje dijete htjelo dojiti. ne radi se o tome.