borimo se...premalo mlijeka ili??
Nika i ja od prvog dana dojimo, sad ima 3 i pol tjedna i krenuli su malo veći problemi sa dojenjem. Već su mi preporučali adaptirano kao nadohranu (patronažna) zbog navodnog "premalog" prirasta težine, ali tu smo opciju zanemarili i nastavili dalje samo sa dojenjem, jer sam skužila da je patronažna krivo računala prirast težine. No dobro, kad bi tu bio kraj nebi vam sad pisala. Već 3 noći za redom Nika plače, stenje, vrpolji se... Cijela priča je nočas trajala od 01,00 pa sve do danas oko 11,30. Sumnjam na grčeve, ali nisam sigurna jer mi je malo čudno da traju toliko dugo. Kad god bi ona počela vriskati ja bi joj ponudila dojku i ona bi na početku jako snažno povukla i nakoton toga počela negodovati, odnosno odbijati doju...pa onda opet uzeti, pa opet odbiti....prestrašno... Dojke po mom subjektivnom mišljenju djeluju prazno i bojim se da nisam iz nekog razloga počela gubiti mlijeko. U pravilu jedem normalno, pijem dosta tekučine i ne vidim razlog tome. Možda jedino konstantan umor može utjecati na "proizvodnju". Neznam...ima li netko sličnih iskustava i kako ste to prebrodile? Iskreno dajem sve od sebe da ostanemo na dojenju i dalje odbijam davati joj adaptirano. Pelene su bile do jučer uredno pokakane, ali nočas i danas ni traga kakici..neznam ima li i to kakve veze?

pa ju zaguši.
. Što se tiče pomoći oko bebe...hm.. Meni je muž na Cipru u mirovnoj misiji, tako da smo još duže vrijeme zakinuti za tatinu pomoć. Imamo požrtvovnu baku koja svaki dan dođe na kupanac i koja pospremi stan, ali ne želim ju još i noću maltretirati, jer ionako ona baš nemože puno pomoći, a i bojim se da bi pod njenim utjecajem onako sluđena posegnula za adaptiranim...zato je bolje ovako. 




