Mame i bebe forum

Otvorila sam poseban topic, mozda ce nase iskustvo pomoci i drugim roditeljima. Koliko sam uspjela skontati dosad nije bilo ove teme.

Napominjem da namjerno nisam otvarala topic prije operacije, odnosno kirurske korekcije uski.

meni osobno takav topic ne bi pomogao . samo bi me opterecivao, a posebno bi me opterecivala negativna iskustva i price o tome kako nekom tko poznaje nekog - operacija nije uspjela ili se kaje zbog svega..., takav topic samo bi me udaljavao od odluke na koju smo se mm i ja odavno poceli pripremati, takav topic ne bi mi dao mira da se koncentriram na cijelu pricu, a moram iskreno priznati i nije mi se dalo ulaziti u polemike, tipa - da li je korekcija uški zaista potrebna u djecjoj dobi, da li mi roditelji imamo pravo odlucivati u ime djeteta, da li sam trebala ostaviti da dijete to rijesi kad postane punoljetno, da li su odstojece uske (ne volim izraz "klempave", ruzno mi je to) nesto sto uopce treba korigirati ili bismo trebali nauciti dijete da se samo nosi sa svojim nesavrsenostima...

vjerujte mi, sve su to bila pitanja koja sam si bezbroj puta postavila, no, kazem, nisam bila raspolozena dijeliti ih s drugima, osim najblizima. pogotovo jer smo od djetetova rodjenja bili u dodiru sa strukom, odnosno lijecnikom koji je malenog operirao, s recentnim razmisljanjima koji daju odgovor na sva gore postavljena pitanja...



Otkud poceti?
Mozda najbolje rodjenjem mojeg mladjeg sina. Rodio se s ogromnom dugackom crnom kosom. Zvali su ga Elvis . Bio je cudesan, cudesan s tom crnom grivom. I moram priznati da nisam primjecivala da su mu uske odmaknute ili odstojece. on je oduvijek zracio takvim sarmom da se to jednostavno nije primjecivalo. meni je on bio i ostao savrsen.

Medjutim, vec na prvoj kontroli kod pedijatrice napomenuto nam je da bi bilo dobro prije skole napravit korekciju. Meni to bas nikako nije sjedalo niti sam bas kontala sto pedijatrica prica, no, zaista s vremenom, djetetove uske pocele su igrati svoju vlastitu pricu . Sreca je bila u tome sto uske nisu velike, one su oduvijek bile malene, proporcionalne s glavicom, ali je gornji dio bio kako se to strucno kaze - odstojeci, i to posebno u gornjem dijelu - onako, kako da to predocim - maleni je izgledao kao mali alien ili mali vilenjak. kad je dolazilo ljeto i kad smo dijete sisali na skroz kratko - to je bas jako dolazilo do izrazaja.
Stav pedijarice o potrebi korekcije prije skole potvrdjen je kasnije i kod ORL-a.

sad preskacem dio jer je nebitan u prici. dijete je krenulo u vrtic, tamo se nametnulo svojom posebnoscu u ponasanju, mirnocom, gore spomenutim sarmom - i ruku na srce - nikad, ali bas nikad mu se nitko nije rugao. Tu bih posebno pohvalila vrticko osoblje - drage tete , psihologicu i pedijatricu - s kojima sam takodjer morala razgovarati u okviru priprema za operaciju - one naime isto sudjeluju u ocjeni opravdanosti cijele price i daju konacno misljenje i one su sastavni dio price. hvala im jos jednom. napominjem da sam glavnu tetu u vrticu zvala odmah nakon operacije jer me to posebno zamolila, bila je skroz uz nas cijelo vrijeme .
taakodjer, psihologica je u svojoj ocjeni napomenula da je maleni jedno od najomiljenijih klinaca u vrticu i da predmetna nesavrsenost nikad u vrtickom okruzenju nije dolazila u pitanje. jednostavno zato sto se djeca u vrticu tako odgajaju i ruganje je apsolutno nepoznato kao pojava.

i iako je maleni bio postedjen ruganja u vrticu - to se nije desavalo kad smo dolazili po starijeg brata u skolu. cudo jedno kakve smo pridjeve culi u to kratko vrijeme i u tim rijetkim posjetama (posebno su se tu izdvajala dvojica djecaka iz razreda te stariji klinci na igralistu ) i tu mi je vec postajalo jasno kako ce to izgledat polaskom u skolu...mozda ne odmah u prvom razredu, ali kasnije svakako da...

takodjer, iako to ruganje u skoli malenog nije previse zabrinjavalo, skoro bih rekla da on to nije ni razumio jer smo ga oduvijek odgajali da su svi ljudi jednakovrijedni bez obzira na izgled, nesavrsenosti, razlike, a u isto takvom okruzenju, kako sam vec navela, rastao je i u vrticu - nasa roditeljska odluka koju sam barem ja - davno bila stavila pod tepih - polako je pod pritiskom okoline pocela sazrijevati.
(naime, neovisno o tome sto smo i dalje bili u dodiru s ORL-om koji je pratio dijete, ja sam nekako uvijek intimno zamisljala da necemo morati raditi radikalne rezove i da ce se ta prica nekako sama po sebi rijesiti... )


no, u konzultacijama i pripremama za operaciju, upuceni smo na sljedece (ovako struka govori o operaciji odstojecih uski):

-operaciju je najbolje napraviti u dobi kad prestane rast uski - negdje izmedju 5. i 6. godine
-takodjer - to je idealna dob jer se poklapa s pripremama za polazak u skolu gdje je veca vjerojatnost da ce se djetetu rugati
-dob od 6 godina je najidealnija jer je tada hrskavica najmeksa, najfleksibilnija i najlakse ju je modelirati. sto je dijete starije - to postaje teze te u starijoj dobi rezultati korekcije nisu vise tako dobri kao kod male djece
-operaciju je najbolje uciniti prije skole jer treba cca 3-4 tjedna da oziljak zacijeli, a cijeli oporavak traje i do 2 mjeseca. dijete tad treba sto vise mirovati, a sve to je puno teze zadovoljiti kad dijete vec krene u skolu. naravno, moguce je to uciniti ljeti, no ljeto, sunce, vrucine - nikako nisu dobar pratitelj u prici oko oporavka pa smo odmah odustali od toga...

i tako, odluka je polako sazrijevala i negdje u 3. mjesecu utanacili smo termin operacije koja je ucinjena ovih dana.
o samoj operaciji, ukoliko ce biti potrebno, mogu i dalje pisati, no zasad samo ukratko - iznenadila sam se da operacija traje jako dugo - preko 2 sata i da se u toj dobi (kod sestogodisnjeg djeteta) radi u opcoj anesteziji.
i sam bog zna kakva mi je bila ta zadnja noc i koliko sam se puta pitala jel smo donijeli dobru odluku i da li je pametno da zdravo dijete podvrgavamo anesteziji, rezanju, sivanju, postoperativnom oporavku...

i ako sam to prezivjela - jos cu dugo pozivjeti.
stvarno
jer ta mi je noc i drugo jutro kad sam cekala da se dijete probudi u tzv. sobi za budjenje - bili jedni od najduzih sati u zivotu...
no, sad je to iza nas. mi jos uvijek ne znamo kako dijete izgleda jer on nosi povoj preko cijele glavice. konce i povoj skinut cemo ovih dana.

iako, sad kad je ovako zamaskiran - stalno se pitam - kako bi on uopce mogao bolje izgledati? meni je on oduvijek bio presladak, savrsen. i da nije bilo tih strahova sto mu se moze desiti kasnije u skoli - mi ga zaista nikad ne bismo ni vodili na operaciju.
no, tajming koji nam je struka preporucila - trebali smo postovati.


eto, to je bilo ukratko. odnosno, bas i nije bilo kratko
hvala svima koji su bili uz nas prije, za vrijeme i nakon operacije.

ako netko ima dodatnih pitanja vezano uz ovu temu - tu sam i rado na raspolaganju ukoliko su potrebna dodatna pojasnjenja
i sasvim za kraj - posebno pohvaljujem osoblje ORL odjela na Rebru. hvala svima jos jednom.
uz opasku - operacija je ucinjena na teret zdravstvenog osiguranja, nista nismo placali.
inace, ovdje sam dotaknula samo neka od pitanja koja su nam u posljednje vrijeme ljudi postavljali. iznenadila sam se koliko roditelja o ovome zapravo razmislja, a malo ih je taj zadnji korak i ucinilo. pa eto, ako je nasa prica pomogla - super



a iako inace nisam sklona stavljati slike svoje djece na net - malo odstupanje od tog mog stava.
slika je napravljena par sati nakon operacije, taman cekamo sestru da malenog sredi.
edit: maknula sliku nakon 48 sati.

i za kraj, rijec struke, na linku:
Otoplastika-plasticna kirurgija uske

Imge, drago mi je da je sve dobro prošlo Sigurna sam da ste donijeli dobru odluku.

Ja sam negdje u toj dobi isto operirala uši, poslije sam se zezala da imam plastične uši. No moje nisu bile klempave, već potpuno neizgrađene hrskavice. Djeca su me jako zafrkavala i jako sam patila zbog toga. Nakon operacije sam se preporodila u smislu samopouzdanja.

I da ne zaboravim, presladak ti je sin, dugo ga nisam vidjela

Joooj, Imge

Koji je on slatkis, a ti takvo blago krijes od nas!!

Bas mi je drago da je sve dobro proslo, vjerujem da ti je bilo tesko, ali mislim da ste donjeli dobru odluku!
Ljubi frajera, i mazi ga!!!

a vidi ga, hrabrić veliki

i ja bi isto postupila. hvala što si podijelila priču s nama

imge, divan ti je miš! ono baš, baš
thnx što si podijelila priču s nama.

Imge bas si lijepo to napisala. Ja sam isto sad malo iznenadena duljinom (?"tezinom") operacije. Moj malisa je mali klempic i pedijatrica nam je rekla kako se ta operacija radi prije skole, samo dva reza nista strasno, maltene ambulantno. I sad si me bas s ovim iznenadila.
Ljubi velikog decka i svima!

Pusa slatkom hrabrici

A mami za iskazanu hrabrost

svima
i mene je iznenadila duzina operacije. ali bas zato sam stavila na kraju topica za primjer link jedne privatne ordinacije gdje dr u dlaku isto kaze o njezinoj duzini i tijeku . i dalje, kad se utipka rijec "otoplastika" - moze se i na drugim linkovima isto vidjeti (primjerice kbc dubrava...

i jos - mi nikad nismo trazili drugo misljenje jednostavno zato sto imamo svog ORL doktora i praceni smo od rodjenja. tako da zaista ne znam sto drugi lijecnici kazu.
osim da se prica rjesava ambulantno - ali tek kod djece starije dobi.

na kraju - isprika zbog velike slike . koja kod mene izgleda sasvim drugacije na njoj su oba moja klinca, a ovdje mi se na topicu to cudno presjeklo. ne kuzim zakaj i ne znam to promijeniti, ali nije bitno

Iskrene cestitke Imge i malom junioru!
Vidjela sam da se spremas na operaciju, da spominjes sve oko toga a da ne spominjes o cemu se radi. Velike dvojbe, teske odluke i silno vaganje. A opet s razlogom, kao sto i sama kazes (sto me jako iznenaduje) da su ga djeca zadirkivala u skoli kad ste isli po starijeg. To me stvarno sokira. Kako bi tek bilo kad bi krenuo u skolu, ne mogu si niti zamisliti.
Decko je preslatki, nadam se da se dobro opravlja.
Nisam znala da je to tako dugotrajna operacija i zahtijeva duzi oprovak.
Sad mozes odahnuti.

edit : Imge, vidi se i stariji desno ali je slika prevelika pa se mora pomicati ulijevo misem. Treba smanjiti sliku.

Imge, drago mi je da je sve dobro prošlo.

drago mi da je sve iza vas

drago mi je da je sve iza vas i moram dodati da ja njegove uške nisam primijetila

pilic maleni!

PS. ima prekrasne oci! stvarno je sarmer

za hrabrog dečka. Preslatki su mi i divna mi je ona priča s poklonom-plišancem starijeg brata mlađem za bolnicu

imge i maleni, drago mi je da sve dobro zavrsilo.
dugorocno gledano, sigurno ste donijeli pravu odluku.
i da, slatki su i jako slice medjusobno

imge - super da je sve dobro prošlo , razumijem sve tvoje dvojbe, mislim da si dobro odlučila

Prelijep je
I stariji brat naravno (to sam se i uživo uvjerila)

Nek je sve to hvala bogu gotovo.
I ja ti se divim na hrabrosti, i ne ja tu hrabrost ne bi imala.
A najiskrenije, ni potrebu za tim (ukoliko razlog nije medicinski ili ako je dijete nesretno). Ja tu imam neku svoju filozofiju...

Inače, djeca koja su sklona izrugivanju, uvijek nađu nešto čemu će se izrugivati
Mene baš zaboli ako nekome moje dijete nije savršeno, a i učim ga da je problem u glavi onih koji se izruguju...nema tog savršenstva koje će svakoga zadovoljiti...
Evo neki dan, moj mali postavljao vodiču (išli su na izlet) neka dodatna pitanja iz povijesti, pokazao malo veću radoznalost...i već su mu neki dečki zbog toga rekli da je "pičkica"...bože moj, a tek im je 9 godina

Zato mislim da je najvažnija stvar dijete učit samopouzdanju, a ne prilagodbi idealu zbog drugih. No, to je samo moj stav, i svjesna sam da spadam u manjinu.

A i ti si imge u svemu perfekcionist, to je tvoj stil života, pa te zato mogu nekako skužit

Ljubi malog

Moj je necak Toma (8 god) sad za Bozic korigirao uske. Nije ni on imao hrskavicu. Dan nakon operacije je mojoj seki rekao da ju mrzi i da je ona kriva za sve ovo sto mu se dogadja, njega je bol ubijala. No, vec drugi dan je bio ko onaj stari.
Proslo je gotovo cetiri mjeseca prije nego je mami priznao da su mu se ipak u skoli rugali, naveo je sve nazive i nadimke kojima su ga "krstili", a prije operacije je TVRDIO kako mu se nitko ne ruga! Ko ce znati sto se zbiva u tim malim glavicama.
I, btw, meni je Toma uvijek bio divan, valjda jedino ja nisam nikada obracala paznju na njegove uske, a sada mi je pravi mali maneken

drago mi je da je sve dobro prošlo
skoro sam se rasplakala kad sam ga vidjela na slici

Imge, prekrasno si sve opisala, vjerujem da ćeš puno pomoći roditeljima koji o tome razmišljaju a nećkaju se.

Mislim da ste potpuno ispravno odlučili jer jako dobro znam koliko djeca mogu biti okrutna. Ja sam bila mršavica i negdje u 6., 7. razredu su krenula takva izrugivanja i ismijavanja da sam se totalno promijenila i zatvorila u sebe. Dugo mi je trebalo da izliječim te traume, tako da smatram da je svakako bolje napraviti korekciju nego izložiti dijete ruganju i maltretiranju.

Sineki su ti prekrasni skroz naskroz

drago mi je sto je sve dobro proslo i sto ste prezivjeli.

u tvojoj mi prici ipak nedostaje - njegov dio price. kako je on na to gledao, je li se bojao, kako si mu objasnila itd. pa ako ti se da, daj jos malo o tome. i sto brat kaze. znam da bi se moj stariji ponasao vrlo zastitnicki.

imge, na hrabrosti.

mislim da ste donjeli pravu odluku.
i super super super da je op prosla dobro, da se sarmer oporavlja prema planu.

btw djeca su ti prekrasna

elizabeta, sva ova pitanja koja postavljas postavila sam i sama sebi nebrojeno puta.
da li ce dijete korekcijom izgubiti na osobnosti?
zasto sve to raditi?

s druge strane, ako sam informiran roditelj - jednostavno ne mogu pobjeci od toga da znam sto struka kaze. ne mogu ignorirati cinjenicu da se nesto radi u bas odredjenoj dobi i ne mogu ignorirati strucnjake koji mi kazu da moram znati prepoznati odredjene signale i odgovoriti na njih...

u svakom slucaju - ovo je za mene bila i ostala - vrlo intimna i delikatna tema .i ako netko misli da je lako pisati ove redke - jako se vara... mene je sve to bas potrosilo i ispuhalo mi zadnje atome snage. ma, totalno iznenadjujuce koliko me to istrosilo.

i bas zato - dugo sam razmisljala da li da sve ovo stavim na stojbe ili na bubine...
a, najiskrenije - najsretnija bih bila da je slican topic postojao, da sam mu se prislepala, procitala iskustva, kontaktirala mame koje mi mogu pomoci i dec it. no, eto, teme nije bilo i morala sam se snalaziti sama...


...
ivana, pitas kako prica izgleda iz djecjeg kuta.
prevelika sam streberica da bih uopce dopustila da taj dio ne odradim kako treba i kako najbolje znam.
od razgovora s psihologom, citanja tematskih slikovnica***, proucavanja na internetu (slike "prije i poslije"), price o tome sto ce se konkretno na uhu recnuti, kako ce cijela prica izgledati u bolnici, opisa i slijeda svake pojedine etape koju ce dijete prozivaljavati u bolnici - priprema, anestezija, budjenje u sobi za budjenje, i to bez mame (!) jer mi tu nemamo pristup - a sve zbog toga da kod djeteta ne bi bilo kasnijih iznenadjenja i kako bi ono u svakom trenutku znalo sto ga ceka, odabira vrlo dragog i child friendly lijecnika...

rezultat svega toga?
mozda ce netko reci da sam naprosto rodila takvo dijete, a mozda je ipak sve stvar dobre pripreme. jer, eto - nije bilo niti trauma, niti suza, niti ikakve lose konotacije, niti kukanja, niti problema, niti nepoznatih momenata... bas je sve teklo onako kako smo zamislili i kako smo djetetu pricali
maleni je rekao da mu je u bolnici bilo bas cool .
i jadnicak po ovoj vrucini tako stoicki nosi taj zavoj na glavi da se i sama cudim (ja bih vec stopu proskvikala, ali, on - ne).

a sutra - sutra je dan D.
skidamo zavoj i konce i vidjet cemo konacan rezultat.

i jos jedna zanimljivost. maleni mi je danas (kao sto marinova mama dobro rece) sasvim slucajno u razgovoru spomenuo da mu se "od sutra fala bogu, onaj mali iz druge grupe vise nece rugati i govoriti mu da s tim uhima lici na majmuna" (a eto, i ja sam par redaka gore tvrdila da mu se nikad nitko u vrticu nije rugao. no vidim da sam bila u krivu...i zaista tko zna sto ce jos tu isplivati na povrsinu... ). kad to sve opet stavim na papir - cini mi se da je ipak sve ovo bila dobra odluka...


a stariji brat ko stariji brat .
kupio mu je nekakvog plisanca za bolnicu i to je bio super pogodak, na skolskom igralistu kad su se malenom rugali on mu je samo rekao - pusti ih
no, naaaaaaaaravno da on malog i zahebaje i ljuti (ne u smislu ruganja, nego ga maltretira sa svojim prikazima kako ce operacija izgledati ). ali njih dvojica jednostavno imaju takav odnos. primjerice, koliko god se mi trudili pojasniti malom kaj je anestezija i kako ce ga uspavati - pametni stariji brat je prezentirao svoje vrlo osebujno vidjenje i svoj opis (nije pedagoski da ga tu prenosim, vjerujte). ali, sve to ide u rok sluzbe. mali se tak celici i neka je tako...


i tak, da ne davim dalje - koliko god me sve skupa mucilo - ispala je skroz pozitivna prica .
u kojoj sam sigurno jos puno toga preskocila...

folne, hvala za sliku, prebacim je pa je pliz makni .


***
preporucam iz tzv problemskih slikovnica:

"--- i onda sam opet bila zdrava" : Sanja priča o bolnici / tekst Hanna i Siegfried Hoefling... <et al.> ; fotografije Georg Scheitzach. – Zagreb : Naša djeca, 1994. - <40> str. : ilustr.
Liječnici i psiholozi postavili su si zadaću da Sanjinom pričom, nama odraslima pokažu kako možemo djeci najbolje pomoći prije i za vrijeme boravka u bolnici. Iskustvo pokazuje da dijete svladava neugodne i opasne situacije tako da si osigura pomoć okoline. Kada ima osjećaj sigurnosti i povjerenja, dijete se može pripraviti za lakše svladavanje straha od opasnosti. Zato se opisuje cjelokupna situacija koja može pružiti osjećaj zaštićenoti, dok se svjesno izbjegavaju pojedinosti samoga liječenja. Mala Sanja može nakon boravka u bolnici svoja iskustva prenijeti drugoj djeci.

imge nasem dragom onkrajhrabromdjecaku

moj kum je operisao isto u 30toj godini, lokalnom anestezijom i oba uha su mu razlicito uradjena jer su na njima radila 2 razliita doktora.
rekli su mu da ce tako biti jer je valjda kako sam shvatila hrskavica "prejaka" i da postoji mogucnost i pitali ga zasto to nije uradio prije skole ili dok je bio mladji.

drago mi je da se dobro oporavlja i jedva cekam tvoje vidjenje rezultata

update:
- jucer, nakon 8 dana skinuli konce i zavoj oko glave.
- sve super zaraslo, nema vidljivih oteklina, iako uske jesu malo natecene, no, ne upadljivo.
- uske su sad jako priljubljene uz glavicu, s vremenom ce to malo opustiti, pogotovo kad malo oteklina splasne.

dijete - super. zadovoljno, ne zali se na bolove. i iako bi morao mirovati - otisao u vrtic jer ga se zazelio nakon 2 tjedna. zbog prijatelja i zbog probe za zavrsnu priredbu (molila je i teta da dodje ako moze)
brat, tata - svi zadovoljni
mama - jos uvijek u shoku. pisem vise kad dodjem k sebi. skroz mi je to sve cudno

imge

drago mi je da je sve dobro prošlo

i uz sve dileme i stoleme, sigurna sam da ste donijeli dobru odluku

imge, a kako dalje? sto je sa suncem, kupanjem....? kako cete ga zauzdati?