Mame i bebe forum

pozdrav svima!
ja sam nova mama i unatoc tome sto mi je malac (star 3 mjeseca) drugo dijete imam par nedoumica. kod njega je ustanovljena lagana hipertonija. njegova pedijatrica nas poslala kod fizijatra koji dolazi tek u 7. mjesecu. nisam htjela cekati (jer hipertonija moze znaciti svasta), te sam odmah otisla neuropedijatru koji je potvrdio lagani hipertonus i rekao nije zabrinjavajuce, rijesi se s vjezbicama. napominjem da sam rodila s 38. tjedana plus jedan dana, tezina 3 kile, i uredno otpusteni iz rodilista. u medjuvremenu sam bebi napravila i UZV mozga malom koji je uredan u potpunosti. od vjezbica nismo dobili nista vec samo kako pravilno postupati i drzati bebu. ono sto me zabrinjava je sto on protestira, i primijetila sam da se kod protesta kad je umoran, gladan, hoce se nositi isl. izvije na suprotnu stranu, a znam da ne smije. sto uciniti i koliko je opasno?puno hvala

nastavi s babyhandlingom. to pomaže. meni su rekli da kad se izvija udarim kontru tj stavim ga u položaj košarice (leđa u C). vježbice to rješe, samo se mora paziti na babyhandling

ovako kako ti je nenavera rekla , ako spava na boku iza leđa mu zarolaj ručnike da se ne može izvijat u snu, pazite na držanje, a u 7. mjesecu odite kod fizijatra. ako će trebat, dat će vam vježbe, to je za dva mjeseca i nije kasno za početak vježbanja, ako uopće bude potrebno.

hvala na odgovorima, ma on spava samo na ledjima, bok kod njega ne dolazi u obzir, jer se taj iskoprca nekako i nadje si polozaj. ne izvija se dok spava (barem mislim), jer ga gledam i po noci, i glavica mu je u sredini. nema mi druge nego cekati fizijatra...

potpis po neveneru

imaš na nedonoščadi i topic izvijanje i vježbanje

mi smo našoj curki znali stavljati srolane ručnike ispod koljena, tako da ne može petama dotaknuti podlogu jer se čim petom dotakne podlogu izvijala u most (na pete i glavu)

ali najviše je bila na rukama, u c položaju, činilo mi se da mi je srasla s rukom koliko sam se navikla sve obavljati s njom
i jako smo pazili na baby handling

nije ti kasno, početak vježbanja i jest baby handling, tek kasnije dolaze "prave" vježbe

hvala puno. i meni je moj stalno na rukama od proslog tjedna od kada smo saznali za hipertonus. nisam znala da vjezbe dolaze kasnije a bilo mi je cudno sto mi fizioterapeut daje samo "pravilno rukovanje s bebom". znaci, dobit cemo vjezbe. meni je problem sto se on nije izvijao dok nismo poceli s beby h.,pa uzasno protestira kad god mu se ukaze prilika. pedijatrica nas je uputila samo zato jer s 3 mjeseca nema jos potpuno otvorene sake, i nekada mi ukruti nogice kad ga oblacim.

Drage moje,
upravo smo se vratili sa vježbica koje nam je prepisao fizijatar, a radi istog problema. Mogu samo reći da moja noga tamo više neće kročiti!!!!
Moj B. ima 5 mjeseci i od rođenja se nije toliko naplakao kao tamo.
U istoj prostoriji gdje su nama pokazivali vježbice bilo je neko jadno dijete koje se deralo kao da mu kožu gule. Naš je sinčić inače jako dobra bebe, prošao je i mikcijsku c. i scintigrafiju bez ijedne suzice, ali kada je čuo ovu deračinu (trajalo oko 30 min bez prestanka) i on se dao u plač nakon čega smo ga jedva umirili. Ne moram ni reći, a možete sami predpostaviti, koliko smo u takvim uvjetima zapamtili vježbica.
Da li netko od vas ima informaciju o nekim brošuricama ili knjigama gdje možemo pogledati vježbice još jedanput (ja ću znati koje moramo raditi kada ih vidim), a možda znate i za neko humanije mjesto gdje će nam te vježbice pokazati u miru.

i moj se jaako derao kada je bio kod fizioterapeuta, ali sam objasnila da je pospan i da mu ne odgovara nikako u 13 sati. naplakao se sunce moje malo, a poslije smo isli i na UZV mozga, i nalaz je uredan. i ja bih neku knjigu, brosuru isl, jer cekati fizijatra do 7. mjeseca mi je uzas, posebno sto znam da je svaki dan vjezbanja vazan. prvih par dana od "dijagnoze# sam se naplakala k'o godina, a poslije sam shvatila da lagani hipertonus uglavnom nije "neka drama". to nam je ponovio i neuropedijatar. ako itko zna za dobru brosuru, bicu zahvalna...

martaus, i moje dijete se deralo kao da joj kožu gule, ali da nismo išli na vježbe i da nismo bili uporni, posve sigurno ne bi imali dijete kakvo je danas (ona prva 2 mjeseca nije vježbala jer je bila u inkubatoru - znači u tom peridu se ajmo reći razvijala sama - i naučila toliko krivih obrazaca pokreta da smo ih mjesecima ispravljali

i derala se i kad sam ja vježbala s njom, opirala se strašno (naročito kad su na red došle vježbe četveronožnog položaja, posjedanja, čučnja...) ali nevježbanje uopće nije bila opcija

cure, jeste li vi citale nesto po nasem forumu prije nego sto ste se ukljucile?
svasta se lijepoga tu da naci, izmedju ostalog da je bolje sto ranije poceti vjezbati (pa bih se ja privatno narucila, nikako ne bih cekala do 7.mj) da bebe ponekad placu s razlogom ili bez njega...preplasene su, cuju drugu bebu da place, nadju se u novoj i nepoznatoj okolini/situaciji
i koji god bio razlog placu, to nikako nije razlog da se s djetetom ne vjezba ili da se vjezbice uce iz knjiga.

ovo sto cete sada napraviti, napravit cete za citav zivot, popravnog nema.

a mislim da nitko od nas/vas ne bi zelio svom djetetu priustiti drugaciji zivot od savrsenog, barem fizicki savrsenog / ili najboljeg moguceg
sto je malo placa naspram zdravog djeteta
a dijete ce jednom i prestati plakati.

plakao je i moj. nisam imala milosti. vjezbati se i mora.
danas se toga, naravno, ne sjeca.
i zdravo je dijete

karolina, sad sam malo pozornije procitala
vi ste bili kod neuropedijatra. kojeg?
ako je iole strucan i ako sam te ja dobro shvatila, preporucio bi vam vjezbice s obzirom da ima hipertonus

Bubidea je napisao/la:cure, jeste li vi citale nesto po nasem forumu prije nego sto ste se ukljucile?
svasta se lijepoga tu da naci, izmedju ostalog da je bolje sto ranije poceti vjezbati (pa bih se ja privatno narucila, nikako ne bih cekala do 7.mj) da bebe ponekad placu s razlogom ili bez njega...preplasene su, cuju drugu bebu da place, nadju se u novoj i nepoznatoj okolini/situaciji
i koji god bio razlog placu, to nikako nije razlog da se s djetetom ne vjezba ili da se vjezbice uce iz knjiga.

ovo sto cete sada napraviti, napravit cete za citav zivot, popravnog nema.

a mislim da nitko od nas/vas ne bi zelio svom djetetu priustiti drugaciji zivot od savrsenog, barem fizicki savrsenog / ili najboljeg moguceg
sto je malo placa naspram zdravog djeteta
a dijete ce jednom i prestati plakati.

plakao je i moj. nisam imala milosti. vjezbati se i mora.
danas se toga, naravno, ne sjeca.
i zdravo je dijete

x
plakala sam i ja, plakali smo zajedno.
to je normalna faza vježbača,koju uglavnom svi prolaze.
znam da je grozno gledati i slušati plač i dernjavu vlastite bebe, ali što se mora nije teško.
tek ste uplovili u te vode, kasnije će vam neke stvari biti jasnije.
samo nema odustajanja niti popuštanja.
šta se mora nije teško.

Bubidea je napisao/la:karolina, sad sam malo pozornije procitala
vi ste bili kod neuropedijatra. kojeg?
ako je iole strucan i ako sam te ja dobro shvatila, preporucio bi vam vjezbice s obzirom da ima hipertonus

pa koliko sam ja shvatila i preporučio joj je vježbice :

od vjezbica nismo dobili nista vec samo kako pravilno postupati i drzati bebu.

baby handling i jesu vježbe za novorođenčad (držanje, podizanje, presvlačenje, boravak na trbuhu...)

samo mnogi roditelji kad čuju riječ vježba misle da će to biti nekakve "prave" vježbe - one idu poslije, kad se vježba držanje vrata, puzanje, posjedanje....
mi smo tek sa 6 mjeseci (korigirano 4) dobili prvu ozbiljniju vježbicu za vrat (a i to je rekla da nam pokazuje jer se nećemo vidjeti više od mjesec dana zbog godišnjih, pa da za početak to radimo ne prečesto i nikako ne iz ležećeg položaja dok se opet ne vidimo)

miki, ja stvarno ne znam jel se toliko toga promijenilo, ali mi smo poceli s vjezbicama s 1,5mj
pravim vjezbicama
neuropedijatar-miočinović
fizioterapeut-vlasta-privatno, darinka-na goljaku

znaci,nisu neki no name

bubi, ja ću potpisat tvoj prvi post, a što se ostalog tiče, različiti su pristupi, različite su škole, različite preporuke. .....tako da.....ponekad me i strah komentirat.
ja sam "zadrti" vježbač, počeli smo s 45 dana i prestali s 2,5 godine, 3-6 sati dnevno i odmah počeli s vježbama, pasivnim naravno za šake, stopala, ruke, noge. bilo je urlanja, povraćanja svega, puštali nismo. e sad zbog toga smo bili kritizirani od mnogih, od mnogih smo dobili mišljenje da je tako i trebalo. za mišljenja ja mnogo ne marim. jedino što znam jest, da mi se to dogodilo i drugi put, napravila bi sve u milimetar isto kao što sam radila sa s.

mi smo u puli, i isli smo kod dr. mladinova u pulsku bolnicu. on je odlican (barem su takve preporuke), i rekao je da se javimo fizioterapeutu za vjezbice te da NE TREBAMO FIZIJATRA. odmah sutradan sam isla "po vjezbice" i fiziterapeut nam je rekao kako je lagano hipertonican, i da baby h. treba provoditi stalno, i dok spava (zarolana dekica ispod nogu), i to je to. fizijatra u puli (za bebe) nemamo, vec dolazi iz rijeke, pa njega cekamo. inace, malac odize glavicu normalno po 3-4 minute ju drzi kad je na trbuhu, prati predmete, hvata igracke, smije se, guguce itd. ali to me izvijanje smeta uzasno. imam osjecaj da bi se on htio okrenuti na trbuh, ali i da zato radi, ali opet nisam sigurna. u ponedjeljak opet idemo kod fizioterapeuta, jer sam na tome inzistirala, pa cu napomenuti treba li mi JOS STO, cime mogu pomoci bebi

mi smo bili pod stvarno velikom lupom svih mogućih stručnjaka : neonatolog (sv duh), neuropedijatar (klajićeva), fizijatar (goljak), poslije i otorinac, psiholog, pulmolog, logoped, okulista... + smo se dokopali male kuće)

prva 2 mjeseca vježbi (krenuli smo sa skoro 3 mjeseca, 3 tjedna nakon izlaska iz bolnice) sve se svodilo na baby handling i ispravljanje krivih obrazaca
i jesu to vježbe, ali izgledaju kao obična igra/držanje djeteta: svaki put kad se podiže, okrene se na bok, svaki put kad se presvlači, okreće se na bok, lagano širenje šakica kroz igru, držanje u c položaju, kad je na trbuhu, ispravljanje u centralni položaj, kad je na leđima i krene se izvijati, vraćanje u centralni položaj...
zveckanje igračkama da okreće glavu na obje strane, ležanje tako da su joj nogice u zraku,....

i vježbe nam je pokazala fizioterapeutica, ne ni neuropedijatar ni fizijatar
i u svakom slučaju ne bi izostavila fizioterapeuta i oslonila se na brošure
fizioterapeuti ovisno o trenutnom stanju djeteta pokazuju odgovarajuće vježbe (bio to "običan" ali užasno važan baby handling ili neke druge vježbe)

i moj V. je plakao, često i ja skupa s njim. niti jedne vježbice nisu prošle bez plakanja tj. urlanja, a vježbački staž nam je bio 11 mjeseci. počeli smo dosta kasno, tek sa 8 mjeseci, i imali prekide upravo zbog plakanja, nije se smio naprezati zbog operacije okica.
on je imao hipotoniju, pa su nam tete vježbalice (promijenili smo ih ukupno 4) rekle da plače jer mu je to teško za raditi, ne zato jer ga boli ili nešto, nego zato što su ga dosta frustrirali položaji u kojima je morao koristiti mišiće koji su bili preslabi. i da, zvučalo je kao mučenje, baš kao da mu deru kožu.
milijun puta sam pomislila da ne mogu to više slušati, da ćemo prestati, hvala Bogu, izdržali smo.
danas još vježbamo samo finu motoriku.

plaču zato jer im je 1. teško i 2. jer im se ne da (kao što se svakom normalnom čovjeku ne bi dalo i kao što se odraslima ne da vježbat zbog zdravlja). i nadaju se da će roditelj popustit, kao što popusti u drugim stvarima kad plaču. to je preteško za naviknut se, ali ako ne pregrizeš, nije dobro.

karolina - i ja sam iz pule i moj sin je istu dijagnozu (ili sličnu) kao i tvoje dijete. Mi smo počeli sa 3 mjeseca vježbati u centru za djecu sa pp (ne znam kako se točno zove) na Verudi, čim sam primjetila da ne otvara šake, izvija se u luk, drži glavu nakrivljenu, izrazito se opire presvlačenju... Poslala nas je pedijatrica direktno tamo (doktorica Vidulin). Prvo smo išli 2x tjedno, kasnije 1xtjedno sve dok nije prohodao. Tako da ne razumijem koga vi čekate iz Rijeke, šta je to nešto novo (moj sin sad ima 4 godine)?
I da... u početku je plakao, kasnije bi ga animirali sa igračkama, pričom... i volio je ići.

edit: sad sam skužila, vi čekate fizijatra. zašto nisu dobri fizioterapeuti u Centru?

plakao je i moj. nisam imala milosti. vjezbati se i mora.
danas se toga, naravno, ne sjeca.
i zdravo je dijete

x
premda smo mi imali vrlo malo vjezbi u odnosu na to koliko se ponekad dogodi, i to samo 20-tak minuta na dan. Ali mu se ni tih 20 min nije svidjalo.
I da, nema goreg nego kad cujes kako ti dijeet place, odmah izrastu ocnjaci i sve bi ucinila da sprijecim plac. Ali ovdje se mora. Jednostavno mora, svidjalo se to njemu ili ne.

moj nije plakao na početku, a onda kad je počeo nije prestao. bilo mi je teško to gledati ali to je za njegovo dobro. da nije bilo višemjesečnog vježbanja nemam pojma što bi danas bilo. mislim da ne možeš zbog plakanja odustati od vježbanja. ili možeš...

naravno da necu odustati od vjezbica kakve god bile, a fizioterapeut je ancice odlican (na), i ona je preporucila baby h. i rijesila sve moje strahove vezane uz hipertoniju i ono najgore, od cega strepi svaki rtoditelj a to je CP. objasnila mi zena sve i razliku, te me umirila naravno rekavsi da nema govora o tome. sto se tice fizijatra, to je preporuka moje pedijatrice, a ne niti fizioterapeuta niti neuropedijatra kod kojeg smo bili. meni je sve to jos strano i vjezbacemo (kad je budan)stalno, pa makar i "samo" baby h. po preporuci te fizioterapeutice s verude. ancice koliko ste dugo isli na vjezbe, jesu li se mijenjale iz mjeseca u mjesec i kako je glasila vasa dijagnoza?

mi smo bili distoni. malo hipertoni (noge) malo hipotoni (leđa i ruke). vježbali smo od 4-5 mj starosti pa do godine dana svaki tjedan jednom. nakon toga svaka dva tjedna. kad je prohodao više nismo išli.

M. je imao distoni - hipertonija kao posljedicu poroda (apgar 4, reanimacija). vježbali smo od 3 mjeseca starost do 13 mjeseci, kad je prohodao. Vježbe se prilagođavaju djetetu i stalno se mijenjaju - prvo baby h., vježbe da otvori šakice, pa dalje sve do posjedanja, puzanja, prohodavanja... ja sam bila jako zadovoljna.

neurorizična djeca, svih supnjeva od najlakših do najtežih MORAJU proći pregled fizijatra. ne znam što bi tu bilo upitno. to zaista nema veze sa "težinom" djeteta. neuropedijatar radi svoje, svakako da mora prepoznati nepravilnosti, ali on nije fizijatar, kao ni fizioterapeut. fizijatar je onaj koji postavlja točnu dijagnozu, procijenjuje stupanj odstupanja djeteta i daje preporuke za vježbe, koje onda provodi fizioterapeut ili roditelj.

da,samo sto moje dijete nije neurorizicno, rodjeno s 38. tjedana kako sam i rekla s tezinom od 3 kg. UZV mozga ponavljam je uredan. nisu niti vjezbice upitne, radimo ih. cak niti pedijatrica ne bi skuzila da ja nisam rekla da se malo izvija u luk.

tjedan u kojem je dijete rodjeno uopce ne odredjuje jel ono neurorizicno ili nije

evo, samo neki cimbenici koji dovode do neurorizicnosti:
novorođenačka žutica, malo teza
moždano krvarenje
niski apgar

ili jos dok je u trbuhu:
pušenje, alkohol, dijabetes, stres, tlak ...


ima toga dosta,moje je rodjen s 40+3..neurorizcno dijete je bio

i moj je rođen 39+5, neurorizičan

karolina, cure su objasnile što je neurorizičnost, da i moja je rođena u 39 tjednu s 3.5 kile i apgarom 8/9 pa smo imali katastrofu. ali nebitno, ne uspoređuje se.
svako dijete koje ima krive obrasce pokreta, ne otvara šake, ne prati one poznate miljokaze razvoja, treba pregledati i pratiti fizijatar, do prohodavanja, a po potrebi i kasnije. jer je on specijalist za to područje. neuropedijatar nije, fizioterapeut još manje. odnosno, kao tim prate dijete, svak zadužen za svoje područje, a područja su svakako isprepletena, zato i rade u timu.