Mame i bebe forum

Uh, moja bolna tocka. Nisam neki preveliki spavac, ali mom organizmu TREBA 7-8 sati sna po noci. Veliki je izazov bio kad je P bila beba, jer je znala plakati i vristati po noci, dakle, nosaj i nunaj cijelu noc. Nekako bi se skrpali preko dana, samo da bih izbjegla ono sto neminovno slijedi kada mi se nakupi kritican manjak sna. A to je: bezvoljnost, apatija, mrzovoljnost, malaksalost, fizicka...nemoc, ono- nemam snage ni za sto. A kada se nakupi toga previse, nastaje system shut-down...zaspim i ne mogu se probuditi jer uopce ne ragiram na vanjske podrazaje To mi se, doduse, nije dogodilo otkako imamo P, a jako me toga strah. desilo mi se svega tri puta u zivotu: u 3. srednje kad smo cijeli mjesec isli ujutro u skolu a vikendom obavezno van. Pred kraj mjeseca sam u jednu nedjelju samo zaspala i spavala 24 sata. Mama me pokusala probuditi, ali nikako nije uspjela. Nikako. Kad sam se naspavala, samo sam otvorila oci i pogledala nju prestravljenu na telefonu sa dr
Drugi put na maturalcu, cijeli bus me ceka jer idemo u BArcelonu na izlet, a ja spavam. I budi me raska, bude me cure, polijevaju, skakljaju, vicu, zvizde u uho, ma sve. Ja spavam ko top. Nisu me uspjeli probuditi.
I jednom na faksu, prespavala sam jako vazan ispit, premorila sam se uceci za njega i nisam se mogla na kraju prubuditi da izadjem na njega...

Jako me strah da mi se to ne dogodi kad dodje nova beba, sve se nekako tjesim da mi to moj majcinski instinkt to ne bi dozvolio, ali...

Pa vas pitam- sto vama pomaze kod kronicnog manjka sna? kako vi reagirate na njega? ima li nade i kakav carobni napitak?

Pretpostavljam da od mene ni ne ocekujes savjet (obzirom na moje spavanje od max 5 sati na noc i to isprekidano u nekoliko navrata)
Stoga
Bit ce sve okej, ne plasi se unaprijed.

ja izgleda funkcioniram isto tako....
moja sreca u nesreci je da je D bio na adaptiranom pa ga je MM preuzimao nocu jer po danu nije uopce spavao.... onda bi MM vikendom napunio baterije i opet sve ispocetka...
i da (malo me sram) al moram priznati da je bilo noci kad su njih dvoje ludovali kraj mene a ja sam spavala ko top....

Sta pomaze - nemam pojma, ali kad saznas javi mi Nemam savjet, ali da znas da mi se dogodilo ono cega se bojis kad je Matija imao mozda 15 dana. Bila je moja sestra u posjeti, spavala ona u dnevnom, ja se ujutro probudila bas odmorna i sretna sto se nocas nitko nije budio i sto sam u komadu odspavala cca 8 sati (dojenje sam obavljala u polusnu, to ne racunam kao budjenje) i kaze mi ujutro sestra "Zasto se Dora nocas toliko derala?", a ja "Tko se derao?!" Umorna ko pas, mala beba, carski, jos jedna beba od godinu dana koja uci hodati, vani crkavica - jednostavno sam se onesvjestila od umora

Iva, prvi dio posta kao da sam ja pisala
Nisam neki spavalica, uvijek se budim prilično rano ali moram biti naspavana da bi normalno funkcionirala. Zavidim ljudima kojima treba samo par sati sna....
Jedino što mi se još nikad nije dogodio baš shut down, što ne znači da ne bi mogao.

Sad mi je još super jer ako sam premorena fino zaspim s malim popodne i budem ko nova, ili isto tako napravim navečer....a kad počnem raditi morat ću prati kosu svaki dan, često kuhati i peglati navečer.
Već me sad hvata jeza.

I nemam neki pametan savjet, meni kava ne pomaže puno,a i paše mi samo ujutro i eventualno jedna popodne. Vitamini kod mene isto ne rade čuda, uglavnom nestrpljivo čekam savjete

IvaV znam ja sta pomaze - spavanje

Ja sam zaboravila kako izgleda probuditi se sam od sebe kad se naspavas. Skoro sam imala raspadakis faze, kad su mu rasle 4-tvorke.

Kad je bebac najmanji gledaj da ti neko pomogne s ljubicom zubicom, pa da ti mozes odremati preko dana barem jedanput sa njim, a posle... nema pomoci, ali proci ce.

ne nosim se...nekako guram dan po dan. nekad me copi neka cudna nervoza, a dan prebrodim s kavom na infuziji.

kod mene je bila slicna situacija kao sto i ti pises, i isto me bilo strah kako ce biti kad dode mala beba. meni je najgore kad me nesto ili netko budi, ne znam zasto odmah sam losije volje kad se tako probudim makar spavala po satnici dovoljno.
ali eto nije se dogodilo da ne cujem bebu, cak i kad sam bila na rubu snaga...

Plusic je napisao/la:moja sreca u nesreci je da je D bio na adaptiranom pa ga je MM preuzimao nocu jer po danu nije uopce spavao.... onda bi MM vikendom napunio baterije i opet sve ispocetka...
i da (malo me sram) al moram priznati da je bilo noci kad su njih dvoje ludovali kraj mene a ja sam spavala ko top....

moram komentirati, zeno blago tebi!!!

Bas smo juce diskutirali nesanicu.
Evo sta ljudi kazu pomaze:
Meditacija
Hodanje (malo zesca setnja) u prirodi, bez muzike! Da rascistis misli i podignes puls.
Shakti mat (gdje su bili kad sam se ja raspitivala o tome, ali dvije kazu da im stvarno pomaze i zaspati i spavati bolje)
Lijeganje u hladnijem prostoru
Nespavanje po danu ali desetk minuta odmora ili "meditacije"
Lijeganje na prazan stomak (je li??)
Moram dodati da ni jedna od nas nema male djece pa to sto pomaze nama mozda ne pomaze drugima.

Ne znam je li tebi problem sto ne mozes zaspati ili sto se nemas vremena naspavati.
Ja sam imala dugi nenaspavani period i evo sta je meni pomoglo: joga nidra.
Odslusam taj cd, malo i zaspem uz njega, program traje 40 minuta. Treba se raditi po danu, ne navece. Tih 40 minuta dnevne meditacije je organizmu isto kao 2 sata nocnog sna, ako je mome joga-instruktoru vjerovati. A i meni je bas pomoglo!

Mak umirem od smeha.

Ne bih da odgovaram u Ivino ime, ali nije problem njoj zaspati.

Bebe se bude na svakih cca.2 sata nocu (ili cesce ili redje, ali se bude) tokom prvih meseci, pa kako koja sretnica izvuce do 2-3 godine. O tom nespavanju ona prica.

Ulepsala si mi dan.

Pa drago mi je da sam bar nekom pomogla ali moj odgovor je vidis ozbiljan da ozbiljniji ne moze biti. Rekla sam sta sam juce cula, sta pomaze ljudima. Rekla sam i da ne znam je li joj problem zaspati ili odvojiti vrijeme za pavanje. Rekla sam i da mi nemamo male djece pa mozda i ne fercera za svakoga. Rekla sam i sta je meni pomagalo. A nigdje nisam rekla "radi to i to pa ces se garantirano naspavati".
Ali nema veze, smij se ti i dalje. Sansa je velika da prezivim i to.

Mak nisam te mislila ismejavati, nego je tako davno bilo kad i ja nisam znala sta sve ide u paketu s bebama i jako mi je simpaticno bilo procitati.

Nemoj se ljutiti, nista lose nisam mislila.

Da odgovorim na pitanje u naslovu: nemam pojma
Hranom

Nema problema Sefanova mama.
Ja ni dalje ne vidim da se ona budi zbog bebe i da je to pitanje (moze biti da sam zato to i napomenula u mom prvom, onom komicnom postu) ali to je vec moj problem.

nemam pojma - ali imam i ja taj shut down (Samo kod mene traje cca 12-14 sati.
nastoj ic ranije lec i odmaraj. nemoj s edovodit u krizu da ti ostane 5 sati sna. govorim ti iz iskustva - jer si osim pospanosti i zivcana i nervozna a to nije dobro.

IvaV je napisao/la:Jako me strah da mi se to ne dogodi kad dodje nova beba, sve se nekako tjesim da mi to moj majcinski instinkt to ne bi dozvolio, ali...

Evo Mak odavde se vidi.

men su pomogle napolitanke i san itself, kad je stigo, za par mjeseci.

Mak- hvala na konsruktivnim savjetima, ali 40 min mediatcije uz malu bebu ti je cisti sf
Nije meni problem zaspati, ama bas nikakav, nije mi se ni problem buditi po noci za hranjenje, problem je kad se beba probudi u 2 i onda ne moze zaspati do 5 , sto je P jako cesto znala raditi. Bolja solucija je kad je odbre volje pa samo trazi da ju se zabavlja po noci, a gora ona kada vristi jer ju muci pupa i ne moze zaspati...Bilo je noci kada bi spavala u kolicima, jer vise nismo mogli nosati, ali nema mirovanja, vec moras drndati...pa lezim na krevetu i jednom nogom drmam, a san me obuzima...i taman mislim, dobro je, kad ono: uuueeeee, guraj dalje...

Prvih 6 mjeseci njenog zivota mi je u magli, bas zbog takvih noci. I dojila sam ju po noci, to mi nije bio nikakav problem. Probudi se, podoji, ja meditiram i kad ona zaspi, zaspim i ja. Dojenje mi nije bio nikakv problem po noci. Gore mi je bilo kad je presla na flasicu, pa se digni, pa smuckaj, pa ohladi, pa joj daj, pa se razbudim i onda gotovo sa spavanjem...I ko za vraga, koliko god malo spavala po noci, budjenje bi bilo najranije u 5, a najkasnije u 7. Nije nadoknadjivala san preko dana, tako da nisam mogla i ja.

Bas zbog takvog iskustva me jako strah kad dodje malisa, ali valjda nece grom dva puta u koprive

Mrdji- bas to, ljuta i nervozna budem, sve mi je crno i blizu budem depresivnom stanju, sto je totalno kontra moje prirode.

ali valjda nece grom dva puta u koprive

...joj, iva, dal da ti pričam ja ili moj nick?

znam ja sta pomaze - spavanje

..i oni kratki predasi sna ili meditacije od 10-ak min koje spominje Mak, upravo takvi obnove energiju za nastaviti dan

...uglavnom, sa sinom mi se nikada, ali apsolutno nikada nije dogodilo da ne čujem njegovo meškoljenje, kmec, okretanje, a o ispuštanju zvukova da i ne govorim... mislim da sam se budila stotinku sekunde nakon što bi on napravio neki šum, a okladila bih se da smo s vremenom postali i sinkronizirani u budjenju

...međutim, sada s curicom dogodilo mi se, evo, u pola godine, 3-4 puta ono čega se ti pomalo pribojavaš - nisam ju čula od prve... kao ni sina koji spava u drugoj sobi, 3 metra dalje od nas, uz sva otvorena vrata...
...istina, nema šanse da ne čujem bilo kakav zvuk... ali, cura se meškoljila u krevetiću, vrtjela, ja sm to čula negdje kroz san, ali nisam reagirala odmah...
...šteta nije učinjena jer je s njom bilo sve u redu, samo što poslije nije mogla zaspati sat-dva pošto se već počela igrati gazicama i dudom kraj nje...
...osim toga, dva puta mi se dogodilo da ju skoro zlijedim dok je ležala pored mene - jednom sam joj potezala nožicu (sanjala da vučem jorgan), drugi put ju mlatnula rukom koja je bila prebačena iznad njene glave... koma...

...ali veća je fora što nisam čula sinovu dernjavu iz druge sobe... odn. kasnije sam skužila da asam to čula kroz san, ali nisam se upsjela probuditi... njemu su bile utrnule noge jer se sav bio sklupčao na krevetu, pa je baš plakao i derao se, a ja sam stigla kad je već mirno sjedio na krevetu i nešto si pričao...
...par puta je bio žedan, jednom je morao piškiti, međutim, uvijek bih ga čula tek nakon, valjda, 5-6 min.

Ma ne znam što bih više rekla o tome...znam da će biti još gore kad počem raditi jer ću u bunilu odrađivati svoje radno vrijeme...
...sjećam se da sam sa sinom direkt nakon posla po njega u jaslice, sebi skuham pol litre kave u onu bočicu od Jane i ajmo druže u igru

Samo da ne puknem po šavu... jer, kod nas je situacija takva da je moja apsolutno svaka noć, odn. vrijeme od 22h do 6h, budući da mm pije neke lijekove i dosl. je noću drogiran... sve i da hoće, ne može ništ čuti... tak da je i to dodatno opterećenje...

...uglavnom, samo te hoću utješiti da izgubljenih ima još iako, onaj tvoj shut down ne zvuči baš dobro.. ne znam, valjda će se priroda i majčinski nagoni ipak izregulirati tako da do toga ne dođe, jer, drugoga lijeka zaista nema do sna...

Ima Mak potpuno pravo - meditacija svakako pomaze da se napune baterije. Ja bih se zakljucala na 10 minuta na wc i na pravila na brzinu neku vjezbu sa AT-a. Ako prakticiras neku meditaciju i tih 10 minuta dnevno ti moze puno pomoci, ako nista drugo, barem sto se tice nervoze.

A mene ujela ce ce muha

Tri noći za redom zaspala oko 21 s malim....prekjučer odrapila i 2 sata popodne s njim. I eto danas nakon što je zaspao, otišla završiti ručak, pojela i vratila se u krevet i malo si odspavala

Upravo se digla, da sam baš nešto čila i odmorna - nisam. Izgleda da je istina da što više spavaš više ti sna treba. Ili mi se nakupio umor pa ne mogu doći k sebi

ufff, ja sam ona od nesna. ne zato šta ga ne bih htjela, naprotiv, prespavala bih ne jednu nedjelju, ne jedan tjedan, ...ma rado bih prespavala čitav mjesec....

noći i noći nespavanja, ili spavanja od sat- dva. i onda na posao. poslje posla na predavanja. poslje toga doma, kupam dijete. poslije operem suđe ili štogod, legnem se da uspavam dijete ali ne i sebe ( mislim čisti SF), pa se dignem i pišem seminar, pa noći i noći provela radeći na fuševima, pa učeći za ispite, pa sa bolesnim djetetom u dnevnoj bolnici u zaraznoj, u trajanju od mjesec dana, svaku drugu noć, pa uz sve to, kako sam radila kod privatnika, rad subotom, rad nedjeljom, rad noću doma ili u firmi do 1 - 2 ujutro.



a samo sam htjela spavati.

i točno znam kad se više ne može, onda se ne može. zaspala sam jednom lijevajući sinu vodu u bočicu i srušila se na pod. pad me NIJE probudio. zaspala sam u kupaoni na podu. ne znam kako sam tamo dospjela.

i znam zašto se bojiš. i ja sam se nakon spomenutih epizoda bojala. i zato takve stvari treba izbjegavati. kad vidiš da si na rubu, upozori muža, zovi mamu ili koga već upomoć. i kad klinci spavaju, obavezno spavaj i ti.

srećom, promjenila sam posao. u pet sam najkasnije, ali najkasnije, doma. predavanja su mi gotova. jedino se dijete i dalje budi po noći

ja sam imala sljedeci ritual koji mi je pomagao. ukratko, prije nego ga objasnim, da se zna da sam ga naucila na trudnickom tecaju kao vjezbu relaksacije izmedju trudova. vjezbala sam ju 2 mjeseca prije poroda, ali se i u puno krace vrijeme moze svladati. kad sam u potpunosti svladala tehniku, u svega par minutica sam se uspijevala "podici".

stvar je da se legnes, i kooncentriras na dio po dio tijela, i da "otpustas" umor iz njega. sjjecam se prve recenice voditeljice vjezbi: "Opustite svoje nozne prste..." to podrazumijeva da fakat mislis na svojih 10 packica, osvijstis ih, osjetis, i "zamisljas" kako postaju lagani, kako umor "izlazi" iz njih. e, pardon, prvo 1 min disi, zamisljajuci svoja pluca kao casu: kad udahnes, ulijves svjezu vodu u njih, a kad izdises, razina vode opada.
Onda krenes sa: opustite svoje nozne prste.
slijedi ( mozda i fulam redoslijed): tabane, pete, zglob, potkoljenice, koljena, natkoljenice. Kad sve ovo opustis, slikovito receno, u tom casu da ti netko digne noge, one bi pale ko kruske na podlogu, jer si opustila sve misice u njima.
onda nastavljas sa: misice zdjelice, kriza, lopatice, ledja, ramena, nadlaktice, laktovi, podlaktice, zglobovi, dlanovi, prsi.
onda se , valjda, vracas na prsa, grudi, trbuh
i onda krenes od potiljka: potiljak, donji dio glave (onaj iza), tjeme, celo, obrazi, usta, brada.

ovo opustanje je u pocetku vjezbanja trajalo 30 min. pocni s tim jos dok bebe nema, prije spavanja, svaku vecer. s vremenom ces trebati vrlo vrlo kratko vrijeme za usredotociti se na svaki pojedini dio tijela, brzo ces ga osvijestiti i opustiti.

pazi, opustanje cijelog tijela treba obaviti izmedju 2 truda, dakle, vjezbom mozes postici savrseno, prekrasno odmaranje i opustanje u malo vremena. rezultat? prekrasno odmoreno stanje duha i tijela. majke mi.

jednom na dan, dok ne postignes brzinu. a onda, kad god ti zatreba tijekom dana, mozes iskoristiti i 2-3 minute mira i tisine i napuniti baterije. ovo je najkorisnija stvar iz perioda "ludila", pa sam se stvarno raspisala, jer mi je to jedino pomagalo u tom prilicno teskom periodu. nadam se da ce nekom koristiti.

HoneyB je napisao/la:Da odgovorim na pitanje u naslovu: nemam pojma
Hranom

Ni u ludilu jer se onda toliko udebljaš da te probudi što si se ukočila od ležanja u jednom položaju.

beammama je napisao/la:

HoneyB je napisao/la:Da odgovorim na pitanje u naslovu: nemam pojma
Hranom

Ni u ludilu jer se onda toliko udebljaš da te probudi što si se ukočila od ležanja u jednom položaju.

Možda je OT ali ja sam u zadnjih 5 g. zahvaljujući nespavanju, stresu, nejedenjem preko dana ali s večerama natukla 20 kg - sada to pokušavam ispraviti ali i dalje mi je maximum spavanja 6 sati i to mi zahtjeva posebnu organizaciju jer u suprotnom spavam cca 4 sata (ne zato što ne mogu spavati nego zato što ne stižem). Tijelu treba odmor...

Moji su sad skoro 7 godina, i ja sam još nenaspavana, ranije sam mogla izdržati (isto sam jela čokoladu kao energetsku prvu pomoć , dojila ih do 3. godine, bila godinu sama s njima doma, bez čistačice peglačice ...)
I desilo mi se u prvih par mjeseci da klinci vrište noću, a ja ih ne čujem (legla bi u 1 i budila se u 5-6 s noćnim prekidima) - MM mi je jednom kazao da kakva sam ja to nemajka kad ne čujem djecu da plaču , kao to su instinkti - moji instinkti su radili - tjerali me da spavam da ne padnem negdje preko dana kad sam sama s njima valjda.
Sad više nisu mali, ali ja još uvije ne spavam koliko treba, ali više nemogu ni izdražati toliko - ako legnem s njima da im pročitam priču samo se onesvjestim ... (a to već kod mene ima veze s godinama )

ivanaibruno je napisao/la:
stvar je da se legnes, i kooncentriras na dio po dio tijela, i da "otpustas" umor iz njega. sjjecam se prve recenice voditeljice vjezbi: "Opustite svoje nozne prste..." to podrazumijeva da fakat mislis na svojih 10 packica, osvijstis ih, osjetis, i "zamisljas" kako postaju lagani, kako umor "izlazi" iz njih. e, pardon, prvo 1 min disi, zamisljajuci svoja pluca kao casu: kad udahnes, ulijves svjezu vodu u njih, a kad izdises, razina vode opada.

To je moja gore spomenuta joga nidra koja je i meni puno pomogla!

ja bi sada ovdje najradije dodala pitanje kako se nositi s manjkom kilograma uz sve ostalo
biti će mi malo lakše ako ima još netko tko je mršavio od djetetova rođenja(dakle ispod uobičajene tjelesne težine)
skoro pa stoposto sam sigurna da od iscrpljenosti gubim kilograme,jer jedem uvijek isto(čitaj loše)
frendica mi danas govori da se s prvim djetetom udebljala 30 kg koje nikada u potpunosti nije skinula i da je njoj to problem jer u narednim trudnoćama nije kretala iz neke normalne težine već uvijek s 10-12 kg viška plus što bi se minimalno toliko udebljala
kako je kod vas po pitanju postporođajne težine?
ako mi topic ne valja ključajte,bez pljuvanja po istome molim