Krvarenje u mozgu 1. stupnja
Postano: 11 lis 2008, 12:59
Dobar dan svima želim. Nova sam ovdje, pa ukratko: mjesec i nekoliko dana majka sam male djevojčice koja se rodila u 33. tjednu trudnoće nakon puknuća vodenjaka. Nakon što su mi "održavali" trudnoću 4 dana bez plodne vode, pustili me da krvarim, uvjeravali da nemam trudove i da si ih umišljam, odjednom su ugledali bebine nožice i porodili me carskim rezom.
Beba je bila teška 2250 i duga 47 cm. Apgar - 8/9. Bila je tri dana u inkubatoru, a potom je preseljena s jastučićem u sobu, također na intenzivnoj. Sve je bilo "ok". Nakon 11 dana puštene smo kući. Do zadnjeg trenutka nisu mi niti spominjali uzv glavice. Kad je tata došao po nas rekli su nam da samo malo pričekamo, da moraju ponoviti uzv, kao nešto skroz rutinski. I opet nisu ništa govorili. Donijeli su je i kad ju je već sestra uredila za izlazak iz bolnice, dolazi pedijatrica i samo nam kaže da zbog nekih sitnih promjena bla bla bla, moramo doći opet na uzv mozga za mjesec i pol dana. Kad smo je pitali što se događa - ona ode. Tek sad, na prvoj kontroli kod našeg pedijatra dobili smo informaciju da se radi o krvarenju prvog stupnja, budući je otpusno pismo bilo nemoguće iščitati i pogledati na internetu o čem je riječ. Od kad znam da moramo na ponovni uzv mozga, to mi je iznad glave kao crni oblak, a sad kad još i znam o čem je riječ, sva sam skamenjena od straha
Pedijatrica kaže da se nemamo razloga bojati, da prvi stupanj skoro nikad ne ostavlja nikakve posljedice, ali ja umirem od panike.
Beba se ponaša najnormalnije, hrani se mojim mlijekom, refleks sisanja i gutanja su turbo razvijeni , živahna je ko čigra, kad je stavim na trbuščić odiže glavu ko neka velika , vidi, čuje, čak je naučila i iščupati dudu iz usta
Sićušna je još uvijek- 2660 grama, duga 48,5 cm.
Zanima me ima li među vama netko tko je prošao kroz taj prvi stupanj i kakvi su bili ishodi.
Nadam se da će moji sljedeći postovi biti malo pribraniji i smisleniji od ovog
Zhavaljujem naprijed na odgovorima.
Beba je bila teška 2250 i duga 47 cm. Apgar - 8/9. Bila je tri dana u inkubatoru, a potom je preseljena s jastučićem u sobu, također na intenzivnoj. Sve je bilo "ok". Nakon 11 dana puštene smo kući. Do zadnjeg trenutka nisu mi niti spominjali uzv glavice. Kad je tata došao po nas rekli su nam da samo malo pričekamo, da moraju ponoviti uzv, kao nešto skroz rutinski. I opet nisu ništa govorili. Donijeli su je i kad ju je već sestra uredila za izlazak iz bolnice, dolazi pedijatrica i samo nam kaže da zbog nekih sitnih promjena bla bla bla, moramo doći opet na uzv mozga za mjesec i pol dana. Kad smo je pitali što se događa - ona ode. Tek sad, na prvoj kontroli kod našeg pedijatra dobili smo informaciju da se radi o krvarenju prvog stupnja, budući je otpusno pismo bilo nemoguće iščitati i pogledati na internetu o čem je riječ. Od kad znam da moramo na ponovni uzv mozga, to mi je iznad glave kao crni oblak, a sad kad još i znam o čem je riječ, sva sam skamenjena od straha
Pedijatrica kaže da se nemamo razloga bojati, da prvi stupanj skoro nikad ne ostavlja nikakve posljedice, ali ja umirem od panike.
Beba se ponaša najnormalnije, hrani se mojim mlijekom, refleks sisanja i gutanja su turbo razvijeni , živahna je ko čigra, kad je stavim na trbuščić odiže glavu ko neka velika , vidi, čuje, čak je naučila i iščupati dudu iz usta
Sićušna je još uvijek- 2660 grama, duga 48,5 cm.
Zanima me ima li među vama netko tko je prošao kroz taj prvi stupanj i kakvi su bili ishodi.
Nadam se da će moji sljedeći postovi biti malo pribraniji i smisleniji od ovog
Zhavaljujem naprijed na odgovorima.