Mame i bebe forum

Nikako da vas sve pitam koliko ste bili uspješni u uspavljivanju?
Jeste li ih uspjeli uspavat onako školski: stavim te smirenog u kimbač, izađem iz sobe, a ti sam/a zaspeš? Ili ste ih uspavljivali na rukama satima? Do kada? Ili još uvijek?

Naime, ja spadam u ovu drugu skupinu... Od prvog dana kak je došao doma uspavljivanje traje i traje (bilo dnevno, bilo večernje). Užasno cendra, čak zna i zavijati u krajnjoj fazi (ono UUUUUUU-AAAAAA kao da ga nešto boli). Polako pucam, Teo je sve teži i teži i imam osjećaj da se sve teže "prešaltava" iz stanja budnosti u stanje mirovanja. Ne znam jel to do oštećenja mozgića ili sam ga ja razmazila ili je istina negdje u sredini... Al znam da sam na izmaku snaga....

U toj dobi sam ih jos uspavljivala na rukama. Jednog po jednog ( moleci Boga da se prvi ne razbudi dok se drugi dere na mojim rukama ).
Negdje sa godinu dana smo poceli sa nekom verzijom "Svako dijete moze nauciti spavati" ( ili kako vec )... svaki u svom kreveticu, ja pored, drzanje za rukicu, pjevusenje, izlazenje i vracanje svakih par minuta.
Nakon par tjedana, uspjeli smo.
Do dan danas sve 5!

( isto smo nedonoscad i mislim da to nema veze sa ostecenjima na mozgu... jednostavno smo ih tako navikli ).

moja nedonoscad su se sama uspavljivala iako su imale period kad sam ih morala ljuljati u onim ljuskama, no generalno same se uspavaju i dan danas, ponekad traze pricu, ali nije pravilo.
na ljuske su se navukle jer sam ih jedino tako mogla u isto vrijeme hraniti, pa su se tako jeduci i uspavale i navikle se dame, no meni to fizicki nije bilo tesko, ali sam im promjenila tu naviku bez problema i bez stresa , doduse od drugog pokusaja jer kad su prilikom prvog pokusaja drecale neumoljivo odustala sam i kroz nekih mjesec dana drugi pokusaj je urodio plodom.
uglavnom, nikada ih nisam nosila.

znači sama sam si kriva, ha?

no jednostavno ne znam više što da radim, kako da ga odučim... Baš ga moram privit uz sebe (onak pomalo i stisnut - tak mu je najudobnije) i nunat i hodat, jako traži pokret.

Probala sam varijantu sjedenja uz kimbač, ma čak i uspavljivanja ležeći kraj njega. Urla. I to ne par minuta već može tako unedogled... Jedno je večer skoro sat i pol neprekidno plakao. Onda sam ga uzela u naručje i uspavala u roku par minuta
A ne mogu ga slušat kako vrišti, jer on se stvarno ne gasi

možda bi kod uspavljivanja pomogao Apaurin. Za mene

Mi smo se uspavljivali na sisi do 2g ,kad god bi se probudio,a noću je znalo biti 786786x,samo sisa je palila.
Počeli smo uspavljivati ga na rukama,ali sam srećom došla brzo sebi i ruke zamijenila kolicima.Po danu mi je bilo super,stavim ga na cicu,pocica i u kolica,napravimo par đireva po dnevnom i on spava.Dobro,ponekad sam i duže vozikala,ali bi fino sjela za komp,jednom rukom forumarila,drugom vozikala.
Ako bi se počeo buditi prije vremena,odmah bi počela voziti,a on bi odrapio još sat vremena.
Uglavnom kolica su me spasila,danju je u njima spavao do 1,5g.

i mi smo jedno vrijeme došli u fazu da je htjela zaspati jedino na rukama, ali poučena iskustvom s prvom curom (koja dan danas ne zna zaspati sama) počela sam uvoditi male promjene: stavila bi je na kauč kraj mene (ja sam sjedila) i mazila dok ne zaspe (usput sam gledala noćni program )
kad je to savladala onda sam je mazila samo0 malo, pa prestala (pa ako bi se bunila, još malo itd). kad bi zaspala, premjestila bi je u njen krevetić

poslije sam je stavljala direktno u krevetić i još malo mazila kroz ogradicu
na kraju sam je mogla staviti u krevetić i ona bi zaspala, čak je i tražila da ju stavim

moram reći da je ovo bilo apsolutno bez suza, skoro da nije ni primijetila te promjene dok joj nije bilo prekasno

a onda ju je MM naučio na bočicu u krevetu i pokvario cijeli moj trud...

Kad smo dosle iz bolnice Mia je spavala preko noci meni na prsima(ja bi se ogradila sa jastucima da nepadnem i tako smo spavale.)Preko dana sam je stavila u onu torbu za nositi bebe,s tim sto sam je omotala sa dekicom tako da je bila stisnuta.Kad je bila stara oko 4 mjeseca(korigirano) krenile smo sa spavanjem u njenom kreveticu.Preko dana je spavala u dnevnoj u torbi(i obavezno je morala biti muzika) a navece smo je nosili u krevet.Svaki dan u isto vrijeme,kupanje,papanje i krevet.Stavila bi je u krevet,opet dobro omotala,malo dragala po glavici i otisla iz sobe.U sobi je stalno gorila ona mala luc sto se stavi u uticnicu da mala djeca nemogu nista stvait u nju.Daje malo svjetlosti,dovoljno da nije bas mrak.Ona je u inkubatoru navikla na sumove i svjetlo tako da smo joj to pomalo ukidali.
Kad se je ponoci probudila za papanje,ja bi je uzela bez price i mazenja,nahranila,i stavila u krevet.Noc je za spavanje a ne za nosanje,pricu i mazenje.
Nikad nismo imale problema oko toga jer smo odmah nekako uvele nekakav red.Od 2,5 godine pa veselo spava u svojoj sobi,bez svjetla i muzike

Znaci,vrijeme je da krenes sa uvodjenjem nekog reda.Svaki dan u isto vrijeme kupanje i hranjenje i krevet.Stavis ga,malo mazis i odes.Ako krene plakat,udjes u sobu,neuzimas ga nego ga malo mazis po glavi i pricas.Ako se bas neumiri uzmes ga i sutra opet iz pocetka.Ako se umiri odes iz sobe,i ako krene plakat opet u sobu,i opet mazenje ali ne uzimanje u ruke.Ako nastavis da bude po njegovom e onda se nauruzaj sa energijom i nespavanjem

nama je Teo prvo dijete, a i inače baš nismo imali kontakta s malim bebama. I koliko god sam se ja u trudnoći zaklinjala kako neću razmaziti dijete... eto me tu di jesam

Meni je užasno što on ne prestaje plakat. Uopće. Evo danas je i MMu plakao 45 minuta na rukama prije nego li je zaspao (meni je malo loše pa ga nisam mogla uspavljivati)
A kad ga stavimo u kimbač ili se izvija ili dubi na glavi ili urla.... i koliko se sjećam od samog početka užasno teško smo ga uspavljivali i uvijek je jako malo spavao i preko dana...

probala sam danas po Mikinom savjetu staviti ga uz sebe na kauč i maziti... on se zaigrao, smijuljio, pričao, al kad se umorio i kad je trebao zaspati: krika. I onda na ruke i ispočetka.

Inače smo od početka uveli rituale kupanja oko 7 (+/- 10tak minuta) onda papanje i početak uspavljivanja. A morat ću neđto, samo da si skamenim malo živce da me ne bole toliko ti vapaji očajnika iz kimbača (ko bi reko da je tak mali a već takav dreser sviju oko sebe zato uvijek postoji nada da će moć bit političar )

Pomaze da se krevetic da u dnevnu(dobar je onaj prenosni,mi smo ga koristili poslje za vjezbanje ustajanja i hodanja uz drzanje) i da se preko dana daje u krevetic tako da se navikne na krevet a usput i vas gleda i slusa..Posto se navikao da su ruke krevetic sad ga treba nauciti sta je zapravo krevet i da je tamo puno udobnije od ruku.
Dobro je imati iznad kreveta one igracke sto se vrte i sviraju(ja sam na njih vezala krpene trakove razni boja,da bi bilo sto sarenije)Puno puta im i to odvrati paznju.Bitno je da pokusate da ga cim manje nosate u budnom stanju,jer sto je starij sve ce biti teze.

3 godine smo imali to što ti veliš, a on je meni 3. dijeet. Čak je na kraju i spavao u mom krevetu, a mm uglavnom u borvku. Onda sma posudila knjigu "Svako dijete može naučiti spavati", pripremila se psihički na 14 večeri urlanja. Prvu noć je uralo, povraćao od urlanja. Sve to piše u knjizi i kako postupiti. 2. noć je urlao svega par minuta ... na kraju je odvikavanje trajalo svega 5 dana
pošto je bio stariji, morala sam uvesti modificiranu metodu, ali on je nakon 3 godine gužvanja s nama, spavao bez problema i opet u svom kindaču (mm ga se već prije htio riješiti jer sam počela u njemu odlagat odjeću). Na putovanjima je i opet spavao s nama, ali čim bi se vratili doma, znao je gdje je njegovo mjesto.
Ako pročeprkaš po mojim starijim postovima, naći ćeš koje sam modifikacije uvela

nadice svaka čast

ja sam čitala neke savjete po netu i sl, al svi uključuju: ... a onda objasnite djetetu da je vrijeme za spavanje i izađite iz sobe...

preksutra (sutra MM ne ide na posel) šaljem najdražeg sinovog oca da kupi knjigu... i tablu apaurina da mogu izdržat cviljenje

Sisa 2,5 godine, a sad priča za laku noć (neka slikovnica), pa kad ugasim svjetlo "Mama pjevaj mi pjesmicu o zvjezdici", a onda krenu seanse:
- Ja sam žedna
- Hoću kod tebe (iz kimbača)
- Meni se piški
- Ja sam gladna
- Ja sam žedna
- Ja bi neku igračku
- Ja bi u svoj krevetić
- Hoću u tatin krevet

... i tako kojih sat vremena. Zavidim mamama koje su klince dobile da spavaju sami, ali nemam srca je trenirati, puno će se toga promijeniti kad dođe Luka, a ona je još mala, koliko god izgledala i zvučala odraslo

Ah, zaboravila sam moju voljenu maramu, toliko dugo je bila glavno sredstvo uspavljivanja... Danju bih prala suđe i pjevala, a Tina je spavala na mojim leđima, noću sam (navečer) gledala CSI i slično, a ona je spavala... koliko sam knjiga uspjela pročitati s njom na leđima... najbolji izum IKAD

tonka, to je takav karakter. bori se sa snom i zato urlanje i izvijanje. proći će. tako je moja frendica uspavljivala malog do prvog rođendana (rođen u 40tj, nikakvih problema). poslije se smirio pa ga je još koju godinicu uspavljivala ležeći sa njim na krevetu.

ja sam protiv puštanja da dijete plače, pogotovo ako je pred spavanje. strpljenja. kad tad će doći u fazu da ćete se moći dogovoriti (čitaj, potkupiti ga da sam zaspe).

Tonka, ne spadam u nedonoscad, ali mislim da Teo uziva u tvojoj toplini, a moram ti ljubomorno reci uzivaj i ti, jer moj nece vise u tu pozu i to nam tesko pada... uopce se nece maziti nikad i nikako, onda lovim trenutke kad cu ga moci stisnuti prebrzo rastu, stisni ga i nosi...
ja sam isto kao i eli protiv plakanja, ja sam pokusala to jednu vecer, stisnula zube, ali nema sanse, MM je nakon par sekundi popustio (hvala mu)..
ovo sa pomazi, javi mu se,.. kod nas isto ne funkcionira jer kad me vidi tek onda nastaje ludilo
Teo je velik i pametan i zna kako dobiti ono sto zeli - a to je uspavljivanje i nosenje pred san

hvala vam cure...

Mi smo probali nabaviti knjigu koju je Nadica spomenula al je rasprodana i kod izdavača ( ) tako da guramo dalje po starom... a sad je još i bubini pa se ne brinem o uspavljivanju

nema izgovora, imaš u knjižnici

slusam oko sebe kako sva djeca spavaju u svom kreveticu i popodnevni i vecernji san, a meni to ne uspijeva... ako ga ostavim u njegovom krevetu onda place, vice,.... ako mu se dodem javiti samo je jos gore nakon toga....
citala sam nadica da si ti prolazila muke po spavanju?
jel to uistinu ok da ga ostavim da vice ili sta ?
da ne forsiram to spavanje u krevetu nego ga pustim da preko dana spava na kaucu u dnevnoj a navecer u krevetu kad mu se prispava (cca oko ponoci)?
ne bi ga htjela previse forsirati i muciti kad ce ionako za cas u jaslice

Naši frendovi su imali puno muko oko klinke koja je mic-po-mic išla sve kasniej spavati i tvrdili su da nema šanse da nju stave u krevet prije 1h u noći. Mala je ujutro odrapila dugo.
Onda je ona završila u bolnici i gle čuda - zaspala je kao i sva djeca, iza 20h.
Znači može se, samo je pitanje da li MI možemo

ti si mi poticaj da znam da mogu
jedino mi grozno to da ga pustim da place i vice,kad znam da ce u jaslicama taj ritam uloviti za cas i naucit ce se da kad se ide spavati, da mora spavati....
jedno vrijeme je bio super (cca2tjedna), kupanje,jelo,spavanje, sve do 21sat, i onda odjednom smo opet na starom ritmu (od rodenja je takav) spavanja u ponoc...
a ujutro ne spava tako dugo , budan je najkasnije do 8sati....
preko dana odspava izmedu sat do dva,dva i pol sata maksimum, zavisi kako koji dan

(Tonka oprosti sto sam opet uselila na tvoju temu uspavljivanja)

Joj i ja sam jedna mama (nedonošče 6 mjeseci 1160 blizanac) oštečenje mozga PVL 3 problem sa vidom na sreću prošli bez retinopatije ali imamo dioptriju minus sedam , ali što se tiče spavanja je koma skoro tri godine. Kako je prvih godinu dana samo urlikao dan noć radi trbuha (o koji nije sad bitan ), rješen sa operacijom sa 16 mjeseci, došlo je do neke inverzije sna ma zapoludit. Po danu bi spavao i to dosta dugo ako bi ga se pustilo ma ni mučenje po daneu nije sprečavalo da nespava. Njemu je bilo svejedno gdje spava na rukama kod doktora na vježbama isl. A noć ludnica opet po starom i ako malo zaspe mora biti na nama a čim ga spustiš koma. Nakon operacije je malo bolje ima faza kad bolje kad lošije spava. Sad ima problem sa trećim krajnikom od kojeg se često budi pa opet procedura da zaspe, jedino nam je prednost što sad se nedere toliko ali želi blizinu i ono što mu je jako bitno je svjetlo dok nezaspe sad mi je nakon toliko vremena problem kako da mu gasim svjetlo po noći jer mislim da bi nervni slom dobio. Inače u stalnom je traženju nekog osvjetljenja ako mu nije dovoljno osvjetljeno. Niti lampa prigušena mu nije dovoljna, jer kad se probudi je lud pa mu to onda opet otežava uspavljivanje.Ako neko ima nekog iskustva stim molim pomoć jer smo ludi više, a on je u jutru koma jede terapija apilepsina i odmah na spavaje neznam kak će to sve izgledat jer na jesen bi ga uzeli u vrtić