Kod nas je od početka išlo jaaaako sporo. Sjećam se da sam se pitala hoće li ikada uhvatiti igračku u rukicu, tisuće puta bi mu stavljala igračku u ruku i prinosila ustima.... i u svakoj fazi je bilo tako.
Probat ću po sjećanju opisati tijek razvoja. Sigurna sam da sa 6 mjeseci (korigirano 4) još nije držao glavicu u trakciji nego ju je zabacivao iza (i dan danas imam osjećaj da mu je glava kao na koncu, nevjerovatno iza je može zabaciti, puno više od sve ostale djece

).
Sa nekih 8 mjeseci (korigirano 6) se počeo okretati na bok. Otišli smo na more 5 dana, tamo smo nastavili vježbati, ali manjim intezitetom. (inače smo doslovno vježbali po cijele dane). Kad smo se vratili kući one se prestao okretati. Znam da me to totalno bacilo u bad. Za neka dva mjeseca se iapk uspješno rotirao.
Sa 10 mjeseci (korigirano 8) još se nije mogao u potrbušnom položaju podići na dlanove i biti oslonjen na njima, znam da smo to vježbali sljedećih mjesec- dva.
Postavio se sam u sjedeći položaj prvi puta tek sa 13 i po mjeseci (korigirano sa 11 i po).
Ali onda je sve krenulo bržo. Vrlo brzo je počeo vojnički puzati, pa i pravo potpuno ispravno, znači sa nekih 15 (korigirano 13). Prohodao je pravo bez držanja sa 21 mjeseci (korigirano sa 19).
I od onda je nezaustavljiv, od kada je prohodao više doslovno nikada nije sjeo u kolica.
Vježbali smo jaaako puno, čini mi se stalno. Kad je bio mali uvijek kad je bio budan. Kako je rastao sve se više bunio na vježbice, zapravo
nikada se na njih nije priviknuo. Što bi radili kroz igru, donekle ok, ali sam baš izinstirala i na "pravim" vježbama, to mu je bilo teško i plakao bi, a ja zajedno s njim... Baby handlig je bio obavezan uvijek i također smo ga samo mm i ja nosali, presvlačili, iako općenito je bio malo po rukama, a najviše na podu.
Što se tiče obrana taj dio na sreću nismo baš puno vježbali kao neke druge, to je brzo pohvatao. Inače mislim da je važno da ti prvo svlada obrane i posjedanje, a onda tek puzanje.