Ja sam svom švrći počela čitati s njegovih niti mjesec dana

Svakodnevno. Sebi za gušt, njemu da sluša mamin glas... to nam je i u tako ranoj dobi bio jedan baš poseban ritual, neko smireno i opušteno vrijeme samo za nas dvoje
Nisu to bila neka duga čitanja, nekih 15tak minuta 2 puta dnevno...
Sad ima dvije godine, obožava knjige, slikovnice, priče...
Ne znam je li čitanje s tim izravno povezano (pretpostavljam da bar djelomično i je) ali on je jako rano progovorio, a od nekakvih 15tak mj. razgovaramo kao veliki, od otprilike godinu ipo su mu rečenice gramatički gotovo ispravne, skoro svaki put i padeže koristi ispravno, zna sve boje, puno pjesmica recitira samostalno, broji do 7

(kaže meni on prije par dana - mama, Ozzy (labrador) nema juke (ruke) samo četji (četiri) noge - ja na to
Ali zbilja ga ne forsiramo

, bistro je i znatiželjno dijete koje nas stalno nešto zapitkuje, mi odgovaramo, on pamti
Jedini utjecaj s naše strane je taj što mu se od početka trudimo stvoriti poticajno okruženje (priče, legići, puzle) i što s njim jako puno razgovaramo i kao što rekoh čitamo.