Mame i bebe forum

Kao što već večina od vas zna, moj mali se neće voziti niti u kolicima, a niti u AS. Najveća ironija je u tome što je večinu dana u kolicima u boravku i po danu čak i spava u njima, ali čim dođemo van...katastrofa.
Nema šanse da bude u kolicima jednu sekundu, koliko počne plakati.
Tako da ga moram uspavati na rukama i tek onda spustit u kolica, ali kad se probudi, opet počne plač i tuga.
U AS ista stvar.

Danas smo izašli u šetnju i okrenula sam ga licem od sebe i počeo je plakati. Smirio se tek kad sam ga stisla k sebi na rame.
Prije sam svaki drugi dan usisavala pokraj njega i šutio je. Danas, kad sam upalila usisavač, cijeli se streso ( kao MOOreov refleks) i počeo neutješno plakati. Uzela sam ga na ruke, umirila, odmakla usisavač od njega i ponovo ga upalila...ista stvar.
Tako da mi usisavanje nije uspjelo.
Vele da kad je beba nemirna, upali usisavač ili fen...u našem slučaju nema šanse.
Kad smo bili vani danas, zaspao je, spustila sam ga u kolica, moj pas je zalajao i maleni se opet cijeli stresao i opet počeo plakati...

Ne bi to bilo ništa strašno da nismo bili danas kod pedijatra.
Čim smo ušli u ordinaciju, počeo je plakati. Naime, prošli mj je dobio 2 pikice i jako je plakao, još mu je nogica otekla...pa nije valjda da je zapamtio???
Stavi ga sestra na vagu, toliko je strašno plakao i mlatario nogicama da ga je jedva izvagala i izmjerila.
KAd je došao pedijatar, tek onda krenuo pravi plač.
Nisam ga mogla niti obuči...
Stavim ga dole i hoću složiti pelenu, nema šanse, plače, vrišti kao da ga kolju.
Uzmem ga onako gologuzog na rame i šetamo po ordinaciji...Smirio se...
Spustim ga, i opet...bez zraka je ostao koliko je plakao...
Opet ga digla...I tako prošlo pola sata...Meni neugodno, MM-u neugodno..
Onda sam ga spustila i u svom tom plaču i viki jedva sam ga uspjela nekako na brzinu obući i izaći iz ordinacije...
Idući mjesec idemo ponovo na pikicu...pa on će dušu isplakati...Užasno se osječam kad se sjetim da nas to čeka...

Već sam rekla MM-u da će nam pedijatar pozvati socijalnu službu, jer se mali ponaša kao da ga doma mlatimo, zlostavljamo...

Ma, pojma više nemam koliko sam jadna.
Ne znam gdje sam pogriješila da je takav...pa moje dijete skoro pa stalno plače...
Zašto?????

zwerka

samo da ti kažem da je i moj adri bio takav, ok u kolica je htio, ali i dan danas se jako prestraši i na najmanji šum i na nepoznate ljude. a plač? ne želim se ni sjetit, svaki put ostane bez zraka i zaceni se, kao da mu kožu guliš, ulazak u ordinaciju kod pedi - ista stvar.

jednostavno je jako osjetljiv i reagira i na najmanji podražaj, ali se isto tako jako često smije što je stariji, sjedi i umire od smijeha sam sa sobom... jednostavno - pravi emotivac, svaki filing osjeća dušom i tijelom.

samo ti njega pazi i mazi, to mu je najpotrebnije

Rachica je napisao/la:samo ti njega pazi i mazi, to mu je najpotrebnije

x

Za setnju bi mogla uzet maramu ili sling, sigurno bi se ugodno osjecao u maminoj blizini..

Moj nije bio plasljiv bas u toj mjeri, ali je kod pedijatra isto jako plakao, pa me je pedijatrica poprijeko gledala kad sam ga pokusavala utjesit, nesto u stilu da ga previse mazim

zwerka
evo slučaj sa mojim leonardom,plakao je stalno,od kad bi otvorio oći plać,samo kod mame na rukama je bilo dobro,možda sam ga razmazila ne znam,al takav je bio od navršenih dva tjedna...spavao nije ništa,svaku noć nošenje od 9 do pola noći,malo odspavao i opet nošenje,s tim da je on za vrijeme nošenja isto plakao,i ja sam mislila da ću morati dobiti nešto za živce jer sam dan i noć ukupno odspavala 2 3 sata,po danu je on spavao možda sat do dva isprekidano,prošli smo psihologa,neuropedijatra,eeg,sve uredno! rekli su da ima nezreo ritam spavanj i da će to se stabilizirati negdje s tri godine,moj lijećnik opće prakse me tješio da su to inteligentna djeca s 14 mjeseci je prvi put zaspao sam,probali smo apsolutno sve što se može probati,davanje vod,presvlačenje,hranjenje...sve
još dan danas ima periode kad se probudi iz prvog sna i vrišti strašno,toliko mi ga je žao,oći su mu zatvorene,prića nešto nepovezano,onda se smiir i zaspi sam od sebe,koda mjesećari...plakao je isto u kolicima ali u ab je bio ok i jedino je tu spavao koliko toliko...

zwerka, moj slučaj znaš, ali ako te mogu utješiti jura je na prvom cijepljenju plakao ko ljuta godina, međutim kad smo sad bili na pikici i kontroli pedijatra prošlo je odlično. Doslovno je krepavao od smjeha na glas a kad mu je sestra dala pikicu nije ni trepnuo.. Rasplakao se tek u autu kad smo išli doma, ali to nam je uobičajno...

Mi ga sad sve češće u šetnju furamo u bjornici jer mi se neda slušat drečanje u kolicima, u bjornici se obožava nositi tak da gleda prema naprijed... često zaspi u njoj, pa ga prebacim u kolica.

U autu isto viče, ali čim počne galamiti ja mu počnem pričati nešto (kad se vozimo sami nas dvoje) i čini mi se da to malo ublaži plač. Ali svaki put je drugačije, nema nikakvog pravila...

Eh da, što se plašljivosti tiče, J isto slično reagira na nagle zvukove, ali mislim da je to stvar navike.. ja ga sad često vodim na druženje sa njegovim sestričnama koje su jako živahne (5 i 6 godina) stalno vrište i viču, i čini mi se da je bolje nego prije, nije više tak plašljiv.

Drži se, znam kak ti je, ali bit će bolje....

kolica i sjedalica - nekad sam se pitala jesam li bacila novac u vjetar kad sam to kupila...dobro, as, je neophodna, sigurnost i te stvari. ali, on je toliko vriskao i u jednom i u drugom, prestrašno. šetnje su nam završavale prije nego bi počele, znale su me babe na cesti pitat što mu je, a kući je išao na rukama, naravno. u as je toliko slinio od plača da se znao zagrcnuti, pa zakašljati, pa poljubičastit, bez daha je ostajao.

s kolicima je stvar postala nešto bolja tek sa šest mjeseci kad sam ga stavila u sjedeći položaj, sa sjedalicom smo tek odnedavno dobri, i to se naviknuo sad kad uskoro prelazi u sljedeću grupu.

moji susjedi imaju petero djece, sa svima su od početka pokušali postupati jednako, ali dvoje od njih su naprosto mrzili kolica i as...

moj M je donedavno znao jako zaplakati kad netko kihne; pa smo imali radove po kući tj imamo ih-koma, svaka bušilica, udarac čekićem, plač do neba. e onda se fino naviknuo, do te mjer da je i spavao uz pneumatsku! baš danas šljakeri izbijaju stare prozore i montiraju nove, M jede ručak bez pol beda, ne ferma ih.

usisavača se još uvijek boji, ali, paz ovo, samo ručnog! i fen mu nije drag; a tuširat ga ne smijem, samo kupanje, jer ako vidi da iz tuša ide voda, toliko se dernjavi i vere po meni da mislim da će ga herc...

kod ped se prvi puta toliko dernjao da nisam pol toga čula što mi žena govori, a vidjela sam da i on jedva čeka da izađemo. sljedeći put se cerio i njoj i sestri i baš se dobro proveo u ordinaciji.

e da, kad iznenada zalaje pas iz nekog dvorišta kraj kojeg prolazimo, mm (ljudina od 115kg, cca) poskoči dva metra i ne može sebi doć!

možda je tvj mali malo bojažljiviji, ali proći će to!

Zwerka moja, ima takve djece !!!

Katja je stalno plakala - kad se budila, kad je išla spavati, prije jela, poslije jela, u kolicima, u AS, kad bih ja pričala na telefon, kad bih otišla iz njenog vidokruga, kad bih pokušala s njom skuhati ručak - samo vrištanje, vrištanje, vrištanje. S njenih 8 mjeseci otišla sam kod privatnog pedijatra s molbom - dijete puno plače, pogledajte ju da li je zdrava.
Pregled je trajao skoro sat vremena, a ona baš tada dobra ko kruh i zaključak je bio da je dijete zdravo, napredno, a što se tiće plakanja pitao nas je na koga je !!!!????

S godinom dana su počeli strašni ispadi bijesa, puno jači i intenzivniji nego kod druge djece, a evo sad s tri godine i dalje plače i vrišti kad se probudi neraspoložena ili kad nije nešto po njenom i ima euforične ispade, ali srećom sve manje i manje. To su tzv. zahtjevna djeca, a mi mame takve djece stavljene pred kušnju i treba nam puno puno više strpljenja i živaca nego drugim roditeljima. Ali mislim si, Bog svakom dade ono što može izdržati.

Prihvati svoje dijete takvo kakvo je, mazi ga, pazi ga, a najbitnije je da NE RAZMIŠLJAŠ o tome što će drugi reći zato jer ti dijete plače. Šta te briga za susjede, za pedijatre, za rodbinu i bilo koga.. Osmjeh na lice, to je tvoj mali plačko i voliš ga najviše na svijetu. A da će ti biti lako kad malo poraste, he, he draga, baš i neće . Možda neće više plakati kod pedijatra ali će ti vrištati i bacati se po podu usred shopping centra zato jer mu nećeš kupiti kamionček. Alito su naša djeca i mi ih volimo baš takve kakvi jesu !!!

Danas mi je svekriva rekla - pa što ćeš si napraviti od djeteta???
Odi u trgovinu po kruha, a njega ostavi, neće mu biti ništa od malo plača.
Tvrdi da sam sama kriva što je Dami takav jer na svaki njegov kme skačem i da bi ga trebala par dana ostaviti da plače, da više poslije sigurno neće.
Pa za Boga miloga, pa to je moje dijete i ako ja neću skakati na svaki njegov kme...pa tko će???

Zwerka, bebac sigruno osjeti tvoju neugodu (kazes bilo ti je i MM neugodno kod doca)...i mozda taj
grc...sta ako opet jako zaplace....probaj si zamisliti da to zaista je tako normalno i ako t enetko gleda krivo ili ima nesto za rec'...nek te ne brine i ne dira - znam to je tesko postici, ali kad si jednom to tako poslozis,
beba osjeti da si joj blize

I moj evo sad vec skoro 1 1 mj i isto skolicima, sjedalicom itd...i evo preko 10 i pol kila i nis, u kriz nosiljku (poput marame) i uz mene je, osjetim da je smiren.

Tek kad pocne puzati, hodati...onda bi da ga pustis

Za odlazak po kruh itd...ja bih ga u nosiljku (kriz, maramu stogod koristis) i sa sobom

I najvaznije, nemoj se pitati "sti si krivo napravila"....i ja sam bila u istoj zamki....vrlo bolno i
mucno.....nis nije krivo, nema pravila u tako maloj dobi, sve bebice su stvarno razlicite.

Moj je tako jako plakao do 4-5 mj, sad samo kad bi d aga nosam...sto je stalno

Breskvica je napisao/la:Prihvati svoje dijete takvo kakvo je, mazi ga, pazi ga, a najbitnije je da NE RAZMIŠLJAŠ o tome što će drugi reći zato jer ti dijete plače. Šta te briga za susjede, za pedijatre, za rodbinu i bilo koga.. Osmjeh na lice, to je tvoj mali plačko i voliš ga najviše na svijetu.

Tocno to moras - prihvatiti ga takvim i ne lupati glavu oko toga sto si i kada pogresno ucinila
On je jednostavno osjetljivije dijete i to je to.

Moja starija je bila uzaaaasno plasljivo dijete. Ta se plasila svega na ovom svijetu. Pisala sam dosta i tu o tome, bas me mucilo, otvarala topice...
Bojala se panicno usisivaca, miksera, fena i svih mogucih kucnih aparata. Cak i onog mini miksera za nes kavu!!
Bojala se kamiona, motora, automobila, aviona......
Bojala se strahovito nepoznatih, manje poznatih ljudi; krupnih ljudi, ljudi s naocalama, muskaraca s brkovima i/ili bradom, zena s piskutavim glasom, muskaraca s dubokim glasom...
O strahu od doktora ne zelim ni pisati. Niti se volim sjetiti kako je to zvucalo Jako je gromoglasna, inace, od rodjenja, pa su za svaki nas pregled i kontrolu znali svi koji zive u krugu od par kilometara od dr. ordinacije
Ne preterujem, stvarno je bila nevidjeno strasljivo dijete. Mucilo me je to bas
Gdje sam pogresila? Sta je trebalo drugacije da uradim? Hoce li zauvijek biti tako osjetljiva? Aaaaaaaa.....!!!!
I na kraju sam nekako shvatila da jednostavno nisam nigdje pogresila. Prestala sam sebe muciti i opterecivati pitanjima, prestala sam sebe kriviti zbog tih njenih strahova. Jednostavno sam je prihvatila kao takvu, skupila snage da cekam kada ce to proci i pomognem joj maksimalno koliko to mogu da kroz sve te strahove zajedno prodjemo.
I eto, prolazimo Vecinu smo prosli Sasvim je normalna cetverogodisnjakinja sa nekim strahovima normalnim za cetverogodisnjake

Tebi jos jednom veeeeliki

ZWERKA necu reci da ti sveki ima pravo naravno da ces reagirati na bebaca kad place, ali ako samo kmeci bez veze - a ti znas da nije gladan, mokar da ga ne boli- malo ga pusti
mislim sama ces skuziti plac boli, gladi, dosade ili cega vec ne

mislim da ti je beba sad u fazi ustvari nesto mu smeta- sad jesu li grcevi ili nesto drugo

probaj kolica ostaviti samo za vanka

ali mislim da ce proci

Uh, da, zaboravila sam spomenuti kolica - lezala su neupotrebljena do njenog cca 9-10 mjeseca. Mozda cak i kasnije. Stvarno, ne pretjerujem - do tada sam je provozala mozda 6-7 puta u kolicima i to uz skoro konstantan uzasnut panican plac! I nista - nosala sam je u marami - to je voljela jaaako. AS - koma, vrisak
Pa onda nocni strahovi.....
Uhhh, kad se sjetim samo.....
Jos jednom

ja imam sling i stvarno kad god je kenjkava kad je stavim u sling ne samo da prestane plakati vec SPAVA

kad je bila manja znala je popodne spavati samo po pola sata, a kad sam je stavila u sling i setala sat i pol cijelo vrijeme spavala i da sam jos toliko jos bi spavala u njemu

moja je oduvijek bila osjetljiva, nije se voljela voziti u kolicima, autosjedalici, svako buđenje ako nisam bila uz nju je bilo popraćeno plačem
ono što je njoj trebalo, a mi smo davali u mjeri kojoj smo mogli i umjeli je fizički kontakt, jednostavno je bila beba kojoj je taj fizički kontakt s nama jako trebao, a s druge strane od drugih jako smetao
i samo ti mogu reći, radi onako kako ti instikt kaže, tvoj ili tvoga muža i biti će sve dobro
meni je u tome jako puno pomoglo to što je MM strpljiv pa sam često učila od njega

Zwerka je napisao/la:Danas mi je svekriva rekla - pa što ćeš si napraviti od djeteta???
Odi u trgovinu po kruha, a njega ostavi, neće mu biti ništa od malo plača.
Tvrdi da sam sama kriva što je Dami takav jer na svaki njegov kme skačem i da bi ga trebala par dana ostaviti da plače, da više poslije sigurno neće.
Pa za Boga miloga, pa to je moje dijete i ako ja neću skakati na svaki njegov kme...pa tko će???

Tako je bilo i kod mene dok nisam postrojila M-a i sveki... Tj. M-u sam rekla kaj mislim o tome, jer on je dijelio mišljenje sa sveki... bilo mi je grooooozno. Reci joj da ćeš se isključivo pouzdati u svoj majčinski instinkt i da ZNAŠ da tako nećeš pogriješiti, a njoj krivo ili pravo.

M još uvijek povremeno ima ispade tipa "sama si si kriva kaj ti je takav", ali za to dobije takvu porciju , pa mislim da je shvatio da mu se ne isplati baljezgat

Svrco je napisao/la:

Zwerka je napisao/la:Danas mi je svekriva rekla - pa što ćeš si napraviti od djeteta???
Odi u trgovinu po kruha, a njega ostavi, neće mu biti ništa od malo plača.
Tvrdi da sam sama kriva što je Dami takav jer na svaki njegov kme skačem i da bi ga trebala par dana ostaviti da plače, da više poslije sigurno neće.
Pa za Boga miloga, pa to je moje dijete i ako ja neću skakati na svaki njegov kme...pa tko će???

Tako je bilo i kod mene dok nisam postrojila M-a i sveki... Tj. M-u sam rekla kaj mislim o tome, jer on je dijelio mišljenje sa sveki... bilo mi je grooooozno. Reci joj da ćeš se isključivo pouzdati u svoj majčinski instinkt i da ZNAŠ da tako nećeš pogriješiti, a njoj krivo ili pravo.

M još uvijek povremeno ima ispade tipa "sama si si kriva kaj ti je takav", ali za to dobije takvu porciju , pa mislim da je shvatio da mu se ne isplati baljezgat

ja sam se pomirila da je mama dezurni krivac
to me je prvi mjesec izludivalo , a kad sam vidjela da nema pomoci odlucila sam se pomiriti s tim. samo sad vratim istom mjerom.
a najlude mi je od svega sto kad ja otkrijem nesto svi onda kazu da su znali da je to tako.
cudi me jedino kako mi to ranije nisu prenjeli uz sva pametovanja koja mi serviraju, lako je poslije biti pametan.

Zwerka saljem , vjerujem da ce brzo sve doci na svoje. ima neka teorija da beba u maminom trbuhu pocinje kuziti stvari sa 5mj i kad izade da joj najduze 4 mj treba da se prilagodi - koliko unutra toliko i van

Dakle već sam pomalo luda..

Osim što više nema nikakvih pravilnosti kod dnevnih spavanja, ponekad čak nema ni samih spavanja, ne prestaje plakanje cijelo popodne.
Vidim da je jako umoran, traži me da ga uzmem, i onda na meni pop pola sata do sat rida... ne pomaže ništa. Nije gladan, nije žedan, guza je čista, nisu zubići... Nakon tog vremena zaspe. Spava do 15 minuta i budi se u suzama. Evo sad plače već sat vremena, tipkam s jednom rukom, nunuškam ga, pomalo nosam po kući, presvukla sam ga, nudim mu piti, jesti, pokušavam ga zaigrati ništa ne pomaže. Spustim ga na pod, mislim možda ja idem na živce djetetu, ma kakvi, vere se natrag na mene. MM ga uzme, ista stvar.

Onda se nakon nekog vremena sam od sebe smiri i ko da nikad nije ništa bilo!

Tonka ja sam sa starijim imala par takvih ludih perioda. Jedan je bio prelazak na jedno dnevno spavanje, dva su mu bila previše, jedno premalo, bio je preumoran popodne. To je bilo negdje oko prvog rođendana. Sljedeća ludilo faza je bila kad su izbijale trojke, ništa se nije vidjelo dva tjedna i onda je izbila prva. Primjetila sam još da bi recimo nakon tjedan dana nervoze uvijek uslijedio neki skok u razvoju, iznenada bi napredovao u govoru ili motorički. Dugo mi je trebalo da skužim što se događa.
Da ga slučajno ne boli uho? Jel bio prehlađen? Držite se

nije prehlađen, ima nešto sekreta u nosu, al to je više od tog neutješnog plakanja.. nema nikakvih znakova da ga boli uho, apetit mu je normalan, kad nije u ovoj fazi krasno je zaigran i raspoložen

Evo sad već trčkara po kući i ceri se


moguće da se radi o prelasku na jedno spavanje jer su nam se ova dva koja smo do sad imali stvarno u približno isto vrijheme totalno pomrdala
Al je zato u pol 8 već skoro gotov od umora - na spavanje ide redovito u 8.

Hvala Rebecca lakše mi je da nisam sama, već danima MM i ja gruntamo što bi mu moglo biti

Ja bih ga odvela lekaru. Da iskljucite da nije uho (jer to boli straaaasno, znam iz iskustva), a ne mora biti nikakvih specijalnih simptoma.

i meni je odmah uho palo na pamet.

bili smo u subotu na sistematskom, cijelog ga je ispregledala, uobičajeno mu pogleda grlo i uši, pretpostavljam da bi vidjela nešto...
naime ovo stanje već traje neko vrijeme, možda tjedan, tjedan i pol... Baš sam razmišljala nekako se poklapa s uvođenjem 3. obroka koji mu je i poremetio spavanje

da svejedno sutra zovem pedicu? ne volim ga samo tako vodit po ambulanti (obično s njom dogovorim kad da dođemo) da ne pokupi nešto...

drugo što mi pada na pamet što se djeci ne dešava, ali luđački boli su bubrežni kamenci. ali oni ne love baš po noći.

treće je dječji strašni snovi. i vjerojatno je to. prestaju tek nakon par godina.

njega ovo lovi samo popodne... doduše noćas je imao jednu epizodu neutješnog plača, al inače spava stvarno super po noći (od cca 20-5 ili 6 ujutro)

a bemu miša sad sam sva u komi...

a nećeš vjerovat, al ja se još sjećam nekih užasnih snova iz svoje najranije dobi to mi i nije palo na pamet...

jesi mu dala nešto novog da proba jesti?
tako je nama bila kad sam joj dala malo kruške, 4 dana plača

jogurt dosta prije nego je počelo

i blitvu - danas je treći dan... al vremena mi se ne poklapaju...

tonka - može stvarno biti od zubi...
nadam se da će proći već sutra

a jucer?
ja nisam primjetila nista neobicno .
mislim, jos se dijete dobro drzalo uz ona dva razbojnika

mislim da nema veze s bolesti: uho i sl.
prije bi rekla da je u skladu s dobi, promijene koje mu se zbivaju.
sto tocno, tko ce to znati.
proci ce, to je sigurno.
samo, to treba docekati

ima jos nesto: lakse ih je zabaviti vani, na zraku, u parku.
ja svakako nastojim sa svojima biti po podne vani sto duze. i onda trk doma klopa, kupanje, spavanje.
pa se ni ne stignu plakati.
a sad je stvarno zaredalo ruznih dana, ne moze se biti vani.
i nama dodje da iskocimo iz koze. i djeci je isto tako.

watani kad ste vi bili nije ni spavaoo popodne, bilo mu je too much događanja koja nije smio propustiti
a sve mu je više takvih događaja pa često ne spava.. stalno ima nešto za napraviti

i jako volim što si mi uvijek tako optimistična

watani je napisao/la:
proci ce, to je sigurno.
samo, to treba docekati

ma kad nam je ovakvo vrijeme, nemamo puno što tražit ni na dvorištu