temper tantrums ili kad vam dijete podivlja? [spojene teme]

[mrvica19]

Kod nas pali "grli,grli"...sad za svaku glupost viče Grli!Neće jesti pa onda "Grli" bilo što da mu ne paše "Grli"...Još ću počet pisati kako da se odviknemo grljenja Iz jednog problema u drugi....Mudra su ta naša dječica nema što..

[Floribunda]

ova tema je melem za moje rane....place mi se nekad od muke,ali kad vidin da ste i vi u istim govnima,iskreno odma mi je lakse,koliko god to zlocesto zvucalo....

iskreno kod mene je sve to sto ste napisale,x 2.... kad ce proci,kad ce proci!!!!ni svaki dan ali kad zalomi,kuku lelee...

[švrćili]

Postao/la Floribunda » 18 lis 2012, 18:00

ova tema je melem za moje rane....place mi se nekad od muke,ali kad vidin da ste i vi u istim govnima,iskreno odma mi je lakse,koliko god to zlocesto zvucalo....

Isto tako. Ja čak išla u vrtićkog psih da se smirim, i žena mi rekla da je to skroz normalno i da postupam dobro. Onda sam se tek smirila. A isto znam ispaliti

[švrćili]

A moja je danas cvilila od kad je oči otvorila,em ne može vrata otvoriti, em nije ovako, em nije onako. A onda je uvukla čaćice u guzu i vrištala da joj je zapelo. Ja joj izvučem, ona opet. Kao ta traži bilo šta da samo može cijukati. Ono nije stolica lijevo, nego desno pa smeta. Onda ju nekada znam ostaviti da se izviče pa mislim da će izbaciti to iz sebe pa će joj biti bolje ali bude bolje nekad pola sata nekad 2 sata. Nekad ju stisnem i grlim,tj.borim se s njom da ju zagrlim. A nekad brate mili nije ni meni dan pa i ja ispalim nju. Divim se majkama koje mogu biti stalno u zenu, ali ne mogu stalno. Onda se nekad brinem jer ja ju moram učiti kako reagirati na frustracije, al stvarno nekad ne uspijem-ono kad u sat vremena ispali 3 puta. Alergija mi izbije kad čujem cijukavo aaaaaaaaa. I sada mi se čini da to više i nema veze sa tantrumima već sa ispitivanjem mojih živaca. Danas joj nešto nisam dala i pita ona mene Hoću se baciti na pod? Ujutro se bacila na pod na igralištu koje ne da ima stakla već i pasi šeću, ja ju stavila na klupu i rekla joj ako će se ljutiti neka se ljuti na klupi, objašnjavaj zašto ne može ležati na podu. Možda griješim Valjda je takva, možda će takva i ostati , mala grintavica. Stvarno nije lako s njom. Sada ispada da ogovaram svoje dijete. Inače je stvarno divna, pametna, mudrica, brbljavica, obožavam ju. I nije da ispaljuje svaki dan

[Floribunda]

ahahahahhah....koda slusan svog...e a sad slusaj ovo,ti imas jedno,a ja jedno drugom do uha a ona njega kopira u doslovce svemu,tako da su njezini tantrumi krenuli od 1 godine...a ne 2 kako triba...
on vam je dite za pozelit,andjeo nebeski a drugi tren je dite iz pakla koje je doslo izluditi te na smrt...

ja sam inace zivac po naravi...a oni da sam ih rodila nebi bili slicniji meni i muzu....nase male kopije...

[švrćili]

komplicirana ona od rođenja- od 6og pa do 18mj lupala glavom o pod čim bi nešto bili-otišla loptica ispod kreveta, ne može maknit dlaku s ruke. A isto je kopija mene i muža, nije mogla drugačija biti. Muž se do 10te god bacao po podu . Imam ja živaca, istrenirala me ona, ali ako ti ispadi traju i traju, slaba sam i ja sa živcima.

[Floribunda]

odmah mi lakse....

[švrćili]

hehe. A šta ćeš!

[mrs. eastwood]

švrćili - pridružite se svom generacijskom topicu, mislim da i vi pripadate kod girica (jesen 2010)

[rucho]

Danas joj nešto nisam dala i pita ona mene Hoću se baciti na pod?

kazes joj ako hoce nek se baci.... onda ce ostat u cudu jer si pustila nesto sta inace kao ne smije..... i tako par puta.... ak vristi nek vristi...... nema veze nek susjedi cepe stave...... imali smo girica i ja takve arije nasrid splitske rive..... on pjeva ja cekam... moja mama bi popusila cigaretu dok bi on *otpjevao* svoje....... pred ulazom u zgradu on kaze nece... i sad ceka da ja kao reagiram pa da moze performans..... a ja lipo otvorim vrata udjem i vrata se zatvore...... eeee sta trci ..... nece u kucu..... tup zatvorim vrata..... za sekund eto kucanja...... ...... naravno ponekad ne upali ali uglavnom poceo je kuzit da me ne moze izbacit tako lako...... jedino di me jos voza jest hrana...... i naravno kad je meni pms i njemu je..... i kad je prisa neka e onda se nadje zajebavat...... ali uglavnom sve one ispade koji su prije bili "aktualni" sad im ima sve manje i manje..... al ebi ga reko bi girica triba izdrzat.......

[mrs. eastwood]

da, ovo rucho sto nabrajaš su metode - kojih ce ti prije ili kasnije ponestati.

tup zatvorim vrata

ovo bas ne bih podrzala. generalno se ne šalje dobra poruka s tim "mi idemo - ti ako nećeš ostaješ"

ovdje ima još tema o dvogodišnjim tantrumima pa cu vas sad sve pospajati u jednu.
nadam se da ćete tako olakšati sebi, a i svojim malim tantumićima ovaj zeznuti period

[lilkillaink]

jel rano godina i 5mjeseci za tantrumisanje ?

[mrs. eastwood]

nije rano - 17 mjeseci je taman da počme

a kako se nositi s tim - nikada dovoljno savjeta...

prvo - pogledati ga u oči i objasniti da ga razumijete i "da to nije naša igračka i da bi bilo super da je ali nije"
2 - okrenuti na zabavu - zapjevati neku pjesmicu ili neku šalu za koju znamo da ga zabavlja
3 - preusmjeravanje pažnje - "gle tata čita novine" ili "gleee kakav dobar bicikl..."
4 - ponekad i ignoriranje pomaže
5 - ili odmaknuti se iz situacije, naravno i dalje ga ostavljajući pod nadzorom

ako ne pali 1,2,3,4,5 onda opet na korak 1.

ovakvih će "metoda" ponestati, to jest nećemo biti u situaciji ih koristit. zato trebamo biti vazda korak ispred njih i na neki nacin dokuciti sto te tantrume izaziva. iako je to lutrija, znam - ali ako nije rijec o nekim tvrdokornim karakterima - dosta tantruma se moze tako ublaziti, ako ne vec i izbjeci.

tantrumi se ne mogu izbjeci - oni su sastavni dio odrastanja. na nama je da im pomoglemo da ih što lakše prebrode i oni, a i okolina

[rucho]

ovakvih će "metoda" ponestati, to jest nećemo biti u situaciji ih koristit. zato trebamo biti vazda korak ispred njih i na neki nacin dokuciti sto te tantrume izaziva. iako je to lutrija, znam - ali ako nije rijec o nekim tvrdokornim karakterima - dosta tantruma se moze tako ublaziti, ako ne vec i izbjeci.

a izaziva ih ako nije nako kako su oni naumili..... kod girice to jasno vidim cim nije ko po spagi kako je on zamislio eto kreveljenja.... al metoda ima napretek jer ih smisljam u datom trenutku ovisi gdje sam i zbog cega negoduje...... najteze mi je kad se uskocoperi u punom autobusu kad nema di sjest... svi se prave englezi a ja balansiram s histerijom u jednoj i rukohvatom u drugoj ruci...... tu nema metode vec suti trpi i moli da se neko smiluje i dadne mjesto...... i naravno da oboje ne zavrsite polomljeni pri svakom kocenju

[lilkillaink]

mene duša zaboli kad vidim da ona sama ne zna kanalizirat te emocije, a ja joj ne znam pomoć

[Bellitza]

Postao/la Floribunda » 18 lis 2012, 18:00

ova tema je melem za moje rane....place mi se nekad od muke,ali kad vidin da ste i vi u istim govnima,iskreno odma mi je lakse,koliko god to zlocesto zvucalo....

Isto tako. Ja čak išla u vrtićkog psih da se smirim, i žena mi rekla da je to skroz normalno i da postupam dobro. Onda sam se tek smirila. A isto znam ispaliti

X i od mene, narucila se kod psihologice na razgovor u pon jer jednostavno ne znam kako se vise postaviti.
sad ima nesto vise pod 2,5 godine i prosli smo razne napade bijesa, ali ni priblizno ovome sto prozivljavamo zadnjih par tjedana.

napadi bijesa i deracine (dugotrajne i visokofrekventne koja rezultira potpunom promukloscu) trenutno su vezani za specificne trenutke prekida igre, tj da bolje objasnim,
1) prije odlaska u vrtic dok se ja spremim F. se zaigra do te granice da odbija bilo kakvo oblacenje ili naznake da cemo kretati, kad vidi da mu ne koristi pocinje tuljenje, bacanje, lupanje, bacanje igracaka
2) prije povratka doma iz vrtica, vec kad vidi iz daleka da je netko od nas dosao po njega, zavlaci se sto dublje u sobu, ne slusa tete kad ga nagovaraju da treba ici doma, potpuno neovisno o tome da li je u svojoj, drugoj grupi ili dezurstvu. na kraju opali sirenu da se cijeli vrtic ori, jednom je cak teta cistacica pogasila svjetla i pokusala mu objasniti da se vrtic zatvara, nis to njega nije smetalo, uredno se u mraku nastavio igrati. + onda urlanje do doma
3) najnovije je uveo isto i kad smo u posjetama frendovima koji imaju klince

dakle pokusali smo sve, od razgovora, smirivanja, skretanja paznje, oduzimanja igracaka za kaznu, pustanja da sam shvati da moramo ici i da sam krene i nista ne pali, iako su takve metode kod benignijih napada funkcionirale. iskreno me briga sto ljudi okolo misle (tim se MM opterecuje), ali me pocelo plasiti da to zapravo nije odraz necega sto se dogadja u njegovoj glavi. jel se on tako zaigra jer ima bujnu mastu ili zato jer se povlaci zbog njemu neke stresne situacije.
inace je jako drustven, tete ga hvale, lijepo se druzi s ostalima (ima 2 prijatelja s kojima vele da je nerazdvojan), normalno jede, spava, skinuli smo pelenu, sve bi trebalo stimati.
inace nije mazan niti voli da ga se previse grli i ljubi osim prije spavanja i dok se ne razbudi ujutro, zna mi nekad reci "ajmo se smiriti" pa se onda pomazimo, ali u pravilu odbija pristup dok se dere. inace veli kad je gladan, kad je umoran, kad ga nesto boli i gdje, ali izricanje emocija jos ne funkcionira osim ograniceno (npr danas ujutro kad smo napokon krenuli mi je rekao da je tuzan, a na pitanje sto se dogodilo da je tuzan mi je odgovorio da se htio jos igrati).
zao mi ga je i trenutno se osjecam totalno neadekvatnim roditeljem jer ne znam kako mu pomoci.
ima li tko pametnu (nije ni to nuzno ideju?

[mrs. eastwood]

Bellitza - nadam se da ce vam spomenuti odlazak psihologu pomoci. ako si se vec odlucila na to - pristupi joj s povjerenjem i skoncentriraj se na njene savjete i metode.

ovo za vrtic sto si opisala je nesto sto bi trebala prepustiti tetama. da ga one pripreme za vas dolazak, odnosno njegov odlazak. vjerujem da ako im to prepustis, da ces vrlo brzo vidjeti rezultate - nadam se.
Uvlaciti ostalo osoblje vrtica u to - ovo s cistacicom mi je nevjerojatno. Iskreno sumnjam da bi to ijedna ozbiljna teta dopustila.
Nama odraslima je neugodno u mraku - mogu samo zamisliti ssto je onda u tim malim glavicama.

[Bellitza]

tnx mrs.
problem s tetama je da iako su jako drage, jedna se tek vratila s porodiljnog i mali joj je svako malo bolestan kako je krenuo u jaslice, tako da i nje svaki cas nema, pa se onda krpaju prebacujuci ih i spajajuci s drugim grupama popodne. tako da vecinom kad dodjemo, niti ne bude njegova teta. npr. dogovorile smo se prosli tj da dodjem na konzultacije ovaj tj i sad ih opet ne mogu poloviti. razgovori s tetama se svode na par minuta ujutro, i nikad nisam dobila nikakve naznake problema, dapace samo suprotno.
iako sam htjela prvo popricati s tetama, razgovor s psihologicom mi se trenutno cini najizglednijom opcijom. tim vise sto vodi i unicefove radionice u sklopu vrtica na koje ide mm, tako da i ona nas, a i mi nju vec poznajemo, pa joj je mozda i uvid u nasu situaciju mozda osobniji.

[Bellitza]

evo da prijavim razgovor kod psihologice koji je prosao dobro, iako nisam cula bas nesto novo ili sto ne prakticiramo. svakako mi je pomoglo cuti da je to sve normalno i da se radi o razvojnim fazama (cak i kad odbija odgovoriti kad ga se nesto pita). ono sto mi je rekla bi se moglo sazeti kao:

1) najava da cemo uskoro ici kuci, pa mu se da vremena da se jos malo poigra
2) iskazivanje razumijevanja za njegovu zelju da se nastavi igrati, ali da se sad mora ici doma, i da cemo se doma takodjer igrati
3) u svakoj situaciji zadrzati kontrolu nad emocijama, bolje se maknuti ako osjetimo da to ne mozemo
4) kad vec dodje do napada, smirivanje na nacin koji dijete prihvaca

u biti sve sto vec radimo. veli moze nekad upaliti i ne mora, da ono sto je najvaznije i na sto mozemo utjecati je da mi ostanemo dosljedni i smireni. takodjer je spomenula suradnju s tetama sto je predlozila mrs. eastwood, iako nam je jedna teta opet na bolovanju tako da nam je to trenutno nemoguce jer popodne kad dodjemo po njega vecih spoje s nekom drugom grupom.

[mrs. eastwood]

super Bellitza!
ovo pod 1 i 2 ako bolje pogledas nije nista drugo nego sasvim prirodno i normalno ponašanje prema nekoj osobi.
zamisli da se radi na primjer o nekom starijem, npr mužu koji je zasjeo gledati nogomet s frendovima a moramo doma - ili recimo o staroj tetki koja se zapricala s prijom - a ti se spremila za ici.

naravno da neces tetku u po recenice vuc za rukav i oblacit joj kaput i naravno da ces reci mužiću da popije pivo do kraja i da idemo.

isto. isto.

naravno, postoje situacije kada se mora juriti, ali ne govorimo o tome ovdje. drago mi je isto da se sve ovo moze iscitati negdje na stranicama ovog foruma i da smo vec pisale o tome.

a ovo pod 3 i 4 ... eeee...
kontrola. dva puta promisliti prije nego kazati. ajd barem onda jednom u sebi. probati poslusati kako to zvuci sto mislimo reci - pa onda tek naglas.
to trebamo raditi na sebi. svi. stalno i uvijek

[rucho]

ajme miz e..... nasmijala sam se na ovu tvoju usporedbu s muzem i nogometom... jer je doslovno isti temper tantrum kod starog jarca od 40 i malog jarica od dvije.... al isti... aj dobro mm ne place krokodilske suze... al jednako tule...... .....

[rucho]

usput.... ispravite me ako sam u krivu.... al nekako mi se cini (barem sto se girice tice) da je tuljenje zesce i jace tim vise sto se oko njega svi uskomesaju da mu "ugode"...... kad se ponasam kao da je sve normalno (iako mi uha odu na sjeverni pol i nazad od dreke) onda brzo prestane sa placnom izvedbom..... a nadje li se tko dobar pored pa mu idje milo pricati eeeeee......

[Bellitza]

hehe, ja svom mm istrenirala da se dize kad podviknem al njega je vec sveki dobro obradila prije nego sam ga naslijedila

nego da se vratim na malog, sve to mi prakticiramo vodjeni zdravom logikom oduvijek, problem je u tome sto ciniti kad ni najave, ni podsjecanja, ni prijedlozi kompromisa i sitna mita rezultiraju samo ignoriranjem ili drekom. nasjedila sam se ja i po vrticima i parkicima u nadi da smo postigli dogovor da ce se ici nakon 5 min, 3 kruga biciklom i sl., na kraju napospremala vrtickih i tudjih igracaka da ga potaknem na neku reakciju, ishod je uvijek isti

[mrs. eastwood]

rucho - vrlo je moguce to sto govoris. pogotovo kad drugi pomisle kako bi oni mogli utješiti uplakano dijete prije nego li njegova vlastita majka. još više ako joj ga otrgnu iz ruku i krenu nosati

ali generalno, skretanje pažnje u takvim situacijama i ako bas nista ne ide uvijek je tu mito - naravno koje kasnije moramo ispoštovati. ako ju nagovorim da idemo (bez dreke) tamo i da cemo tamo dobiti sok od jabuke, npr. onda joj ga moram i dat.

isto, mozda probati kasnije razgovarati o tome.

[švrćili]

Bellitza, znači normalno je to šta ne čuje kad ga se nešto ne pita? I proći će? O Bože daj da prođe. A kako se ponašati kad nešto "ne čuje"? Mi isto sve primjenjujemo ali nekad...........
Najteže mi je iskontrolirati emocije i što je najgore ponosna sam na sebe jer sam ostala ostala smirena- mislim , to bi trebalo biti normalno zar ne? Ipak sam ja odrasla?
Mi imamo u zadnje vrijeme situacije da sto puta kažemo šta treba napraviti i to se ne napravi. Ono: idemo se tuširati, idemo se umiti, večera ti je na stolu, idemo se obući i sl. I onda majka ponovi kojih 50 puta smireno, potapša po ramenu da joj i tako obratim pažnju, povedem ju za ruku, završi s tom knjigom/slagalicom pa ajde napraavi to al nema pomoći. Rekla bi moja mama: Ja šumom, ona drumom. I onda me to isfrustrira i viknem. I u zadnje vrijeme ne da viknem nego viiiiiiiknem. Ma grozno. I sad se grizem jer sam jutros viknila a možda sam to mogla riješiti na neki drugi način. Je li to stvarno normalno u ovom periodu? Mislim ne da roditelj viče nego da nas ignoriraju? Ne želim ju ganjati da se obuče, da se umije itd nego želim da se uči briniti za sebe, svoje higijene. I znate što me onda iznervira? Kad mi roditelji iz moje okoline kažu da ju trebam klepnit pa da će se naučiti. I muka mi je šta se ja onda osjećam nenormalna jer imam strpljenja, jer nekad viknem i peča me savjest zbog toga, jer imam razumijevanja za svoje dijete, jer joj to i kažem, jer smatram da ima pravo se ljutiti i mama ima pravo se ljutiti( Ne i tući!!!!!!). Možda sam malo pobjegla s teme, al kužite me ako ste i vi neshvaćene

[nevenera]

probaj najaviti aktivnosti
dakle ne "idemo se kupati" nego tipa počneš od popodneva - sad ćemo jesti, pa ćemo se umiti, pa ćemo se igrati i onda ćemo se kupati. i onda jedete, pa opet ponoviš - sad ćemo se umiti, pa ćemo se igrati i onda ćemo se kupati. pa u toku igranja ponoviš - nakon igranja se idemo kupati
nama je to pomagalo. tako je znao što slijedi i mogao se naviknuti na tu ideju
ovo je primjer
osim toga, ako idemo negdje - imamo sat na zidu pa bi mu rekla i pokazala na kazaljku - onu što pokazuje minute - i rekla bih - kada dođe tu onda idemo.

[Kaya071]

Citam knjigu koja se zove "Djeca su iz raja" i kaze da djetetu ne treba govoriti "Hajde...", jer u ovim godinama zele imati i osjetiti da imaju neku kontrolu nad situacijom. Tako, umjesto "Hajde..." treba reci "Da li bi mogao/la...".
I zaista pali. Afan je u fazi negacije i sve mu je "necu". Jelo, kupanje, spavanje...ma sve. Cak ja nisam govorila "Hajde da...", nego "Hocemo li se, npr. kupati". Odgovor je uvijek bio "Necu".
Eh, sada mu kazem, sa najvecim osmijehom na licu "Afance, da li bi mogli sada da se odemo tusirati, onako brzinski?". I, zamisli se onako par trenutaka, pa klimne glavom i kaze "Moze!".

[mrs. eastwood]

onda majka ponovi kojih 50 puta smireno

ako nakon treceg ponavljanja nema rekacije od strane majke ili tko vec govori, sigurno reakcija nece usljediti ni nakon 50. ponavljanja.
ja nakon treceg ne bih vise ni govorila jer nema nikakav efekt - dijete vidi da nema nikakvih kontrareakcija na njevogo ignoriranje i nastavlja dalje. ne zato sto je zlocesto ili neodgojeno - nego mu se nije pokazalo da ima ikakvog razloga za to.

e, sad... kako se postaviti. nekad upali ovo, nekad nesto drugo.

ja sam skonatla foru da kad dođemo iz van umjesto da joj govorim da skine jaknicu, da skine cipele, da ovo da ono... - kazem joj samo da obuce papuce. onda ona zna da mora skinuti sve to da bi mogla obuci papuce... tako sam smanjila broj naredbi.

[lilkillaink]

sada mu kazem, sa najvecim osmijehom na licu "Afance, da li bi mogli sada da se odemo tusirati, onako brzinski?". I, zamisli se onako par trenutaka, pa klimne glavom i kaze "Moze!".

samo da potpišem ovo, izgleda da smo se ja i moja mala beštijica poprilici brzo snašle u tim "nezgodnim" trenutcima...isto je u fazi da je sve negacija, pa čak i nešto bez veze..nekad joj znam reć , pa Mia,kod tebe je sve "neće", jel ima nešto šta ti "hoće"? tek ona onako smješno..NEĆE ...ali definitivno primjenjujemo upite bez hoćeš li? ili neku naredbu... uglavnom je, jel može kupanje? možeeeeee, i odjuri u wc..jel može mlijeko..samo vikne MEKOOOOO, ako isto pitanje postavim sa hoćeš li, to je to,neće i moš se na trepavice postavit, al toga neće bit.. tako da, nadam se da može svima pomoć, kod nas definitivino pali to bez hoćeš li.. sad se puno više ljubi i mazi, ja sam smirenija, ona je smirenija, nema one bespotrebne nervoze..
trenutno stanje: ZEN MODE

i ovo šta je neve napisala, od jutra pričamo šta ćemo danas radit..nabrajajanje...i kako koju aktivnost završimo, onda ponovim šta smo napravili i šta smo se dogovorili šta ćemo sljedeće radit...extra fore

[Bellitza]

svrcili - veli mi zena da je to normalno, sve im je faza propitivanja granica. moguce je da se i zaigraju i unesu do te mjere da nas stvarno iskljuce, ali kad to nije slucaj nego namjerno (doduse psihologica tvrdi da su jos premali da "namjerno" ne zele odgovoriti, ali ne bih se slozila) ignoriraju naredbu/pitanje da im treba doci i smireno ih potapsati po ramenu, kako si rekla da vec to i radite.

kod nas se situacija drasticno promijenila na bolje preko vikenda, iako smo ga i prije ukljucivali u donosenje odluka, sad to nekako vise naglasavamo + najave svega bar pola sata ranije. ujutro u krevetu ispricamo sto cemo sve raditi prije vrtica, pa kad se pocnemo oblaciti krece countdown, krecemo za 10 minuta, za 5 minuta, za 2 minute, bude negiranja ali na kraju prihvati i to bez bacakanja. prije kupanja ga pitamo hoce li se tusirati ili malo provozati brod po pjenici. pa kad treba van kade "dogovorimo se" da ce se kupati dok ima pjenice, pa kad pjenica ode sam odluci izaci.
vodili smo i rat oko oblacenja u pidjamu, znam ja da je njemu fora valjati se golisav po krevetu, ali nije bas toplo da mi razgolicen i vruc iz kupaonice tako baulja, sad smo dosli do kompromisa da obucemo gornji dio ali se mora dobro pokriti, pa kad odluci obuci donji mi veli sam.

sve je to uzasno vremenski zahtjevno i iscrpljujuce ali pali ovaj tjedan, vidjet cemo na duge pruge.