mrs. E. pa barem tebi nije problem zašiti neku trakicu sa imenom na odjeću koja vam je posuđena
onda ju samo prije vraćanja lagano škaricama odšiješ i nema tragova
ja svojima obilježavam samo papučice, cipele i pidžame jer je to jedino što se od odjeće miješa sa ostatkom grupe... njihova rezervna robica i ono što obuku za u vrtić se posebno skida i stavlja u njihove ormariće pa nema zabune
na papučice i cipele obično pišem tankim vodootpornim flomićem (za CD-e) iznutra ili na tenisice (npr. nike) na bijelu etiketu na jeziku... pidžame mi sve imaju one svilene etikete na vratu (koje ne žuljaju npr. H&M, Zara, C&A) na koje napišem ime
iz vlastitog iskustva (a imam tri sina koji nasljeđuju robicu od koljena do koljena), svi ti natpisi sa flomićem se nakon par pranja operu i izbljede (sa kemijskom olovkom teže!), to posebno mislim na pidžame koje se peru na višljim temperaturama, a ono malo što traga i ostane na papučicama od prošlog nosioca, to uspješno precrtavam novim slovima, prepravljajući slabije vidljiva stara

ali moji imaju nekako svi slična imena i relativno kratka pa mi to nije problem
nikada mi se, u ove tri vrticke godine, nije dogodilo da mi je i jedna stvar nestala
ako tete ne znaju cije je-stave na policu ili kosaru, pa tamo roditelji pogledaju/pronadju
da, upravo tako.