No, posljednjih mjesec dana svašta se nešto s njim događa.
Prvo - poskliznuo se u vrtiću, udario glavom o pod, naočale mu razrezale arkadu, dobio tri šava.
Dan nakon što smo punte izvadili - šeta po zidiću (kameni zid, vrt ispod njega na nekih metar i sedamdeset), ja gledam s trećeg kata, on se okrene zazvati brata i zakorači u prazno... Umalo san umrla (i stvarno umalo skočila s terace, to je bio prvi nagon
, još to vidim u slow-motion-u
. Uglavnom - natučen kuk, ogrebano bedro (razbijene hlaće) i ogratana ruka, kako se hvatao za zid...Stvar treća, prije par dana - igra se s ekipom na ulici, brat mu rođeni naleti laktom u nos... Ljudi, susida i ja smo šmrkovima ispirali ulicu, bilo je krvi ko da smo praščiće klali
Idući tjedan ide baki i didi na vikendicu i, iskreno, pravo me strah - kako je krenuo s nevoljama i nesrećama...
Pretjerujem li, mogu li to kako spriječiti (glupo pitanje, znam), ili da se nadam kako je ispunio kvotu za ovu godinu (ili barem do mature)?







), ima toga još...

