Mame i bebe forum

znaaaam, znaaam da mi je pitanje glupavo i da mi je dorosaur sasvim normalno, samo eto malo živahno, dete, ali na guzicu bi mi izašlo da vas ne pitam za mišljenja i savjete...

dakle, je li normalno da se dijete od 1,5 godinu može samo i samostalno igrati maksimalno oko minutu-dvije? ako ju ostavim, ona dolazi za mnom s igračkom u ruci i 'ta e to, ta e to, ta e to', iako zna šta je to, samo hoće da ju primijetim, da se uključim...ona se, dakle, NIKAD ne igra sama (osim ako 'igra' nije razvlačenje nečeg inače nedopuštenog čega se dočepala).

ako se i igra samostalno, ja moram sjediti na pol metra od nje i odgovarati na pitanja šta je šta, uzimati igračke koje mi ona nudi i sl. ali ni tako to ne traje dulje od cca 5 minuta, ona sjedne, uhvati nešto, pogleda, diže se, ide dalje, uhvati/baci/promotri i ide dalje opet, nađe nešto treće, prouči i ide dalje opet...

ako i ja sudjelujem u igri, tipa da slažemo nešto, crtamo, čitamo, dodajemo se, onda ta igra može potrajati i do nevjerojatnih 10 minuta, s tim da se ona svako malo ustaje pa joj ja kažem 'dora, sjedni, čitamo!' i onda, ajde, sjedne natrag.

jel mogu ja nešto napraviti da ju potaknem da se koncetrira malo dulje na igru?

mislila bih da je do toga da joj je sve u kući već dosadno, ali takva je i vani. žica me da ju stavim u ljuljačku, tek što joj guzica dotakne ljulju već cvili i koprca se da bi van. popne se na konjića za jahanje, zaljulja dva puta i već silazi (dok se konjić ljulja, da, zato moram biti stalno kraj nje). pokušava se popet na neki zidić ili klupu i traži da joj pomognem, kad se popne sjedne i istog trena ide nazad dolje. uhvati guralicu, gura metar-dva pa pusti i piči dalje. uzme autić, provozi ga po podu pol metra pa baci. dotrči do klackalice, smije se, veseli, čim ju stavim već se koprca da bi dolje...

nekad stvarno mislim da je hiperaktivna

mislim da je sasvim normalno za dijete njene dobi da je nista ne zanima duze od opisanog.

frrr imas sasvim normalno dijete, koje se voli i zeli igrati a te igre ukljucuju tebe. i to je sasvim normalno.
sama se moze igrati tek i ako bude nasla nesto 'vrijedno' njene paznje i igre.
moju nista ne moze drzati dugo jer se ili prestane igrati ili se iznervira sto nesto ne moze kako je zamislila. jedino sta je drzi po 10ak ili 15 minuta na jednom mjestu i sa vidnom koncentracijom sta radi, skupljanje papirica pobacanih po podu i stavljanje istih u flasu 0,5 od vode ili u neku tubu.

daj djetetu toalet papir pa ces vidjeti sta je igra od pola sata

jel mogu ja nešto napraviti da ju potaknem da se koncetrira malo dulje na igru?

retko ko je u tome uspeo, pogotovo kad su tako mali.
a kad su veci, valjda same njih zanima vise, pa su koncentrisani vise i igraju sami duze.
moj je takav da se oduvek igrao sam bez problema, i to duze. ne kazem da to traje satima, ali eto, ja ako hocu mogu da odradim nesto sto traje pola sata a on se zabavlja.

off topic ali moram

frrr je napisao/la:mislila bih da je do toga da joj je sve u kući već dosadno, ali takva je i vani. žica me da ju stavim u ljuljačku, tek što joj guzica dotakne ljulju već cvili i koprca se da bi van. popne se na konjića za jahanje, zaljulja dva puta i već silazi (dok se konjić ljulja, da, zato moram biti stalno kraj nje). pokušava se popet na neki zidić ili klupu i traži da joj pomognem, kad se popne sjedne i istog trena ide nazad dolje. uhvati guralicu, gura metar-dva pa pusti i piči dalje. uzme autić, provozi ga po podu pol metra pa baci. dotrči do klackalice, smije se, veseli, čim ju stavim već se koprca da bi dolje...

manipulator manipulator

jale je napisao/la:
manipulator manipulator

misliš? pa mamicu joj njezinu!
(mislim, nije baš da su to scene koje se tak nižu jedna za drugom, ali to sam navela jer me ful iznenađuje kad za nešto sama pokaže interes, strašno se veseli i onda kad ta aktivnost počne - odjednom ju ne zanima)

gleajte, ne pričam ja ovdje o 10 ili 15 minuta igre, pola sata niti ne sanjam, ja bih bar 5 min da se igra

Marin ima 4g, samostalno samo igra Sebran i Sunčicu na kompu

frrr, S. je isti takav. a ima više od tri godine.
rijetko, izuzetno rijetko se zaigra sam i to jedino i ako sam ja u vidokrugu.

nemoj davat olako dijagnoze hiperaktivnosti. kod darovitih ima nešto što se mijenja s hiperaktivnošću, ali nije. zove se "over-excitability"
kod S. je ovo na stvari

Intellectual OE is demonstrated by a marked need to seek understanding and truth, to gain knowledge, and to analyze and synthesize (Dabrowski & Piechowski, 1977; Piechowski, 1979, 1991). Those high in Intellectual OE have incredibly active minds. They are intensely curious, often avid readers, and usually keen observers. They are able to concentrate, engage in prolonged intellectual effort, and are tenacious in problem solving when they choose. Other characteristics may include relishing elaborate planning and having remarkably detailed visual recall. People with Intellectual OE frequently love theory, thinking about thinking, and moral thinking. This focus on moral thinking often translates into strong concerns about moral and ethical issues-fairness on the playground, lack of respect for children, or being concerned about "adult" issues such as the homeless, AIDS, or war. Intellectually overexcitable people are also quite independent of thought and sometimes appear critical of and impatient with others who cannot sustain their intellectual pace. Or they may be become so excited about an idea that they interrupt at inappropriate times.

ali ima i senzornih, fizičkih podraženosti, pretjerane podraženosti mašte, općenite i emocionalne.

tnx, krumpi...stvarno mi to puno znači...iako većinu vremena shvaćam da je to savršeno normalno za njezinu dob, ima onih stvarno teških dana (kao danas) kad se pitam nisam li ja možda porpustila podučiti ju, naviknuti da se igra sama
(ima roditelja koji treniraju djecu da se sama igraju)

ček, a kak onda funkcionira u vrtiću i kak je funkcionirao u jaslicama?

da, znam da oni brzo skuže što gdje mogu i da se u jaslicama može koješta što se doma ne može, ali tko će sjedit kraj nje u jaslicama?!?! tko će joj odgovarat na sto pitanja? tko će pazit da se ne sronda kad tak krene silazit s igračaka/sprava usred igranja? (šmrc!)

edit: thal, nisam mislila hiperaktivna kao dijagnoza nego hiperkativna kao popularni termin za živahnije od živog, koje je poželjno malkoc ukrotiti

pa to su i S. stalno lijepili, al nije, jednostavno je takav.
i mene to smori, samo se pokušavam pomirit s tim da stalno, stalno, stalno moram odgovarat na pitanja.
popularni zašto je sveprisutan

frrr je napisao/la:

jale je napisao/la:
manipulator manipulator

misliš? pa mamicu joj njezinu!
(mislim, nije baš da su to scene koje se tak nižu jedna za drugom, ali to sam navela jer me ful iznenađuje kad za nešto sama pokaže interes, strašno se veseli i onda kad ta aktivnost počne - odjednom ju ne zanima)

gleajte, ne pričam ja ovdje o 10 ili 15 minuta igre, pola sata niti ne sanjam, ja bih bar 5 min da se igra

ja to gledam kao na pronalazenje brzeg nacina da nauci nesto, kroz tebe

probaj sa toalet papirom drugo dijete bilivme

probat ću
(iako već znam da paket maramica čini čuda...na 5 minuta )

frrr je napisao/la:probat ću
(iako već znam da paket maramica čini čuda...na 5 minuta )

eto vidis da ima igre za pet minuta salim se, znam sta zelis ali bojim se da neces to tako lako dobiti

pokazi joj kako se prave kuglice i stavljaj u flasu ali samo jednom-dva puta pokazi da te ne gleda kao partnera i za tu igru

frr, s drugom djecom i u vrtiću marin se igra fenomenalno

frrr je napisao/la: tko će sjedit kraj nje u jaslicama?!?! tko će joj odgovarat na sto pitanja? tko će pazit da se ne sronda kad tak krene silazit s igračaka/sprava usred igranja?

tete koliko budu mogle, ali brzo ce ona poloviti razliku. ustalom u jaslicama je vecina djece takva i uklopit ce se vrlo brzo.
inace u nasim jaslicama nema sprava za igranje, odn. one koje imaju su dosta niske (tipa onaj najmanji moguci tobogan) i to koriste samo kad su obje tete na broju. pa ne mogu si ni oni dozvoliti da dijete od godinu dana ide samo na tobogan i mozda padne.

Frrr, opisala si skoro točno mog malog smora Sve u dlaku isto, s tim da je moj već mjesecima brz kao strijela i vani ne smijem ni na trenutak okrenuti glavu od njega jer je već pretrčao pola parka i juri prema cesti

ALI, puj puj puj, kuc kuc kuc, zadnjih tjedana je malkoc lakše s njim, ne juri toliko po vani, sprave u parku ga i dalje zanimaju po pola sekunde ali ne jurca mahnito s jedne na drugu, čak se zna i po par puta spustiti toboganom.
Kad hodamo po kvartu, zna da se treba čuvati auta (naravno ne ispuštam ga iz vida i kad prelazimo cestu mora dati ruku) ali puno je razumniji nego prije.
Doma se uglavnom i dalje ne zna igrati sam, uvijek mora netko biti pokraj njega, ali doživjeli MM i ja neki dan kad smo ručali (on je jeo prije nas) mirnih 10-ak minuta, igrao se u svojoj sobi autićima i nije nas dozivao ni vukao za rukav

Napunio 2 godine prije 2 tjedna.

eh da, moje dijete od 2ipo mj sposobno je sat vremena ležat na baby gym-u, sama, i igrat se tako da joj samo svakih 20ak min promijeniš fokus-igračkicu
tako da je do karaktera, to nikad nisam doživila od M.

Krumpi, T. je kad je bio skroz mala beba bio kao božja voljica, isto bi se igrao sam na baby gymu, gledao si rukice, zvečkice, ma rijetko kad je uopće zaplakao, ljudi su se čudili kako je dobar i miran.

A sad plače i cendra za svaku sitnicu, najglasniji je i najživlji u parku (možda se opet preokrene, to bi bilo ok )

Krumpirić je napisao/la:tako da je do karaktera, to nikad nisam doživila od M.

eh, krumpi, ubi me u pojam...ovo je odgovor koji nisam htjela čuti...ona je oduvijek takva...ja sam stalno mislila kako je još mala da se sama zadubi, ne može ona još to, pa bude kad prestane puzati, pa evo samo što nije, još malo pa sad će...e, pa sad je već dovoljno velika, čini mi se, da bi se mogla bar 10 min igrati kad ono - šipak!

dakle, super

više od dvije minute mira imala sam tek sa njenih skoro 5g kad sam joj odlučila priuštiti crtiće sa dvd-a.

što se jaslica tiče, nitko je neće zabavljati i poticati. sama će lunjati od igračke do igračke i usput komunicirati sa vršnjacima (većinom povuci potegni igračku). tete obično dan provedu nadgledajući i moderirajući njihovu interakciju. no one su profesionalci pa uspiju usput ih nešto naučiti. moja je iz mlađe jasličke izašla sa par pjesmica (en-ten-tore, ringe-ringe-raja, ljuti se vrapćić na zimu i vjerojatno još koju), a oni koji doma nisu naučili boje znali su one sa semafora i što znače (igrali su se prelaženja ceste) te napamet brojati do pet. uglavnom, nije im dosadno i napreduju bez da ih itko gura i zabavlja.

A jeste presipali vodu u raznim malim plasticnim posudama. Nama to najduze traje, ali sve okolo pliva, dakle nije za lako iznervirvljive . Druga omiljena igra u tom periodu je bio pesak.

najduže je uspjela sjediti i igrati se sama u plićaku na moru, al to nam nije baš dostupno

pijesak je isto ok, obožava pijesak, ali čak ni pijesak/zemlja/kamenčići ne pale dulje od par minuta

ajd, priznat ću, u nekom ludom trenutku sam i pomislila da možda ima problem koncentracije, jesam

nego, kad smo kod beba i igranja...ja bila kod setrične prije koji tjedan, ima bebu od 8 mjeseci, za koju svi govore kako je super, dobra, ali nažalost ne zna se sam zabaviti. i tako, gledam ja kako se to dijete ponaša i zabavlja, a ono stave bebu u gym/ispod nekih igračaka/u viper s igračkom u rukama i beba leži i igra se nekih 20 min - pola sata. ja u čudu, , dori je uvijek netko trebao cirkusirati s nečim iznad nje, pjevat, radit face, smijat se...

frrr, kad su tako mali to nista ne mora znaciti. moj je bio beba koja se uvijek tako lijpo zabavljala sama sa sobom i nikada nije plakao da ga se nosi po rukama i sl.
a dijete je s dijagnozom adhd-a.

takva je bila moja do nekih četiri godine. tada je otkrila svijet svoje mašte i počela se zabavljati sa npr dvije štipaljke koje su predstavljale životinje/likove i razrađivala njihove dijaloge. nije to na početku bilo prečesto ili predugo, no tada me plašilo što je nismo mogli izvući iz tog imaginarnog svijeta ako sama iz njega nije dobrovoljno izašla jer je završila izlagati svoje misli. iz jedne krajnosti u drugu. sad će u školu no još uvijek je dosta u mašti, a ako nije tamo jedino što mogu raditi sa njom je razgovarati, voditi slobodni razgovor.
mijenjaju se klinci, samo treba puno strpljenja.

frrr je napisao/la:najduže je uspjela sjediti i igrati se sama u plićaku na moru, al to nam nije baš dostupno

Mislila sam na sudoperu i lavabo ili kadu. Ja tako uspem da skuvam rucak, ali pola kuhinje bude mokro, pa ko izdrzi duze .

e, a kak vam je išlo odvikavanje od pelena onda, vama čije bebe isto ne mogu sjedit ni malo?ž

mi kupili tutu nešto poslije njezinog prvog rođendana, bez ikakve namjere nego, eto, da se dijete malo upozna s tim. nije išlo ni malo, nije uopće htjela sjedit - kao i svugdje - digla bi se iste sekunde i uopće se ne bi dala animirati na sjedenje, štoviše počela bi cviliti ako ju ne bi pustila da se digne. pa da joj ne bude trauma i budući da ju doista nisam htjela ni na što siliti, ja okačila tutu o klin u kupaoni i zaboravismo na to.

jučer ujutro, pere dora rukice poslije doručka, ugleda tutu i pita - ta e to. ja kažem - tuta. dora ponovi - tu-ta. kažem - na tutu se piški i kaka. hoće dora piškiti na tutu? razmišlja ona par sekundi i kaže - da! (zna što znači da, ali mislim da ne zna što znači piškiti...nego da je to 'da' rekla jer je skužila da joj se nudi nešto s tutom, a bila je znatiželja). skinem ju, nije mogla izdržat dok sam ju brisala, silom hoće sjesti. pobrišem ja tut, skinem pelenu, ona sjedne, kažem ja - dora sjedi na tuti, braaaavo! na tuti se piški i kaka, al nisam još ni završila govoriti dora se diže s tute i tutanj!

elem, kak će naučit sjedit i piškit/kakat na tuti, al nemre sjedit?

pred tv-om sa slatkom mliječnom kašicom ispred sebe. tako je kakila dobrih godinu dana, uz doručak. koliko treba za piškiti mogla je izdržati na sjediti na jednom mjestu.

Nama su knjige bile od pomoci.

Ja sam djeci crtala sunca i cvjetiće po koljenima olovkom za oči da im je bilo zanimljivo sjediti na kahlici. Može se sve, samo treba imati ideja. I da, kahlica i crtić. Neda je maloj davala stare kataloge da trga i gužva.

Od tako malog djeteta ne bih očekivala više od par minuta samostalne igre. Najbolje su igračke raznorazne kutije, potpuno bezvezne stvari. Ima zgodnih knjiga na tu temu kao što su Toddler Busy Book od Trish Kuffner i slične.