Mame i bebe forum

Pitanje je već vjerovatno postavljeno više stotina puta, ali evo opet da ne fali...) mi muku mučimo s uspavljivanjem ( Fran ima 17 mjeseci), i jako ga teško uspavljujem, pa reko možda ima tko kakav pametan savjet kak ih umiriti da idu spavati...

unaprijed hvala na odgovorima...))

ja sam svojem klincu čitala od kad je navršio 6 mjeseci ...
sada ima 4 god i još uvijek čitamo, puno se nauči iz pričica i to ga je oduvijek lijepo smirilo.
voli i kad mu pjevam, ovisi o danu kako je raspoložen,
uglavnom oduvijek je palila smirenost jer ako je osjetio da sam imalo nervozna - nema šanse zaspati!!!

ja sam dok je bio baš mala beba ljuljala i nosala satima.. sad kad ima 7 mj nekako smo došli do faze da kad ne zaspe na ciki onda ga legnem na naš krevet i ja do njega u mraku i tišini i on pjeva ,priča, bruji...ja ga malo dragam i nakon nekog vremena (nekad 10 min nekad 40 min) počme trljati okice i umiri se.. premistim ga u krevetić i malo ssssssss i spava!! nadam se da će tako i dalje.
inače imamo isti ritual svake večeri....kupanje,masaža,pidjamica, odemo poljubiti tatu i ugasiti sva!! svjetla u stanu i na ciku

Na ciki do 2g. to je i meni i njemu bilo nabrže i najlakše, poslije čitanje slikovnica i grljenje koje je trajalo i do 1,5h pa koji put i ja zaspim. Tek sa 6g. je nekako zaspao sam us seku svoju. A seka sasvim druga priča, naučila se ja, uvalila joj mezimce plišance, pjesmice sa zvučnika, i koji put legnem s njima ali rijetko. Uglavnom su sada još uvijek in i kod brace plišanci pa se grle zajedno.

Mi imamo skoro 15 mjeseci. Uspavljujemo se na ciki oduvijek, u mraku. Prije toga pranje, presvlačenje, pranje zubića, laku noć tati. Nekad traje 10 minuta (vrlo rijetko, kad je jako umoran), a nekad sat do sat i pol... U prosjeku pola sata. Prije bi, kad je bio manji, cicao i cicao i cicao i u nekom trenu zaspao, ja bih izvukla ciku i otišla. A sad se i vrti i okreće, nekad se i sjedne pa opet legne, pa gleda u mraku, pa opet pocica, pa opet okrene gledat, pa se opet vrati još malo pocickati...

Čitanje kod nas 0 bodova i fascinira me da ima djece koja to već tako malena fino prihvate. Mi smo probali ali nema šanse... Njemu je to prestatična aktivnost... Pa čak i za pred spavanje...

mi imamo godinu i 4 mjeseca i imamo sreće da uspavljivanje nije potrebno.
kad mu dođe vrijeme za spavanje, ide ona standardna rutina, i čovjek dobije svoju dudu, gazu, bočicu i sam u krevetiću pojede bočicu i zaspe

P. ima 19 mjeseci i već dugo ima rutinu da između 20.30. - 21 sat ide na spavanje. U biti vidi starijeg bracu da pere zube , oblači piđamu , onda joj je to signal da se bliži vrijeme za spavanje. U tom vremenu smirimo igru , znači nema trčanja , vikanja. Nekad joj pročitam koju slikovnicu ili gledamo kartice sa sličicama. Presvučem joj pelenu , obučem piđamu , pokupi svoje bebe , autiće , dekicu , uzme bočicu mlijeka i to je to. Uglavnom zaspi , nekad još traži da ju se malo mazi.

moje su dvije godine napunile,i uspavljujem ih pjesmicama,otpjevamo ih po 20 valjda!

Ivan zna da mu poslije jutarnjih vježbica ide spavanje,tad zaspe bez problema jer je umoran,
popodne poslije ručka također.navečer poslije kupanja.
ne uspavljujem ga,zaspe sam od sebe.
al ne tako davno muku smo mučili dok bi zaspao,uglavnom bi to bilo na boci.

Luka jos vrlo intenzivno doji i danju i nocu, ali se nikada nije naucio uspavljivati na ciki niti sam ja to forsirala. Prosla sam tu skolu sa prvim djetetom i znam koliko je to iscrpljujuce i frustrirajuce Sam se uspavljuje i za dnevna i za nocno spavanje. Pocica, stavim ga u krevetic, on se igra, pere zubice i onda ga sanak iznenadi... Da ne bude sve idealno, nikad u komadu ne spava duze od 2-3 sata.. Nocu nakon prvog budjenja dolazi k nama u krevet i spava s nama do jutra uz bezbroj budjenja..

Nikad nismo imali nekakvog posebnog uspavljivanja. Stavila bi ih u krevet, dala neke plišance, dekice (koji su i dan danas tješilice), ugasila svjetlo i to je to. Ako bi plakali znala sam doći malo pomaziti ali nije bilo nikakvog nosanja.
Danas je malo drugačija priča. Zajedno su u sobi nekih godinu i pol. U krevet idu oko 9. Stavimo im crtic pola sata i kad se tv ugasi one nastave pričati, pjevati, dozivati nas. ponekad to traje i do 11 sati. E taj problem ne znam kako riješiti.
Spavaju u krevetima na kat.

Pia je bila po spavanju divota do nekih 8-9 mjeseci, ne sjećam se više!! A sad užas, po danu nekad prođe da uopće ne spava!! A, navečer ceremonija, nikako zaspati, po dva sata!! Prije je u igri bilo nosanje, a sad ju uspavljujem na našem krevetu, pa prebacim, al carica hoće spavati s nama!! I tako se tramakamo, ovamo, tamo... Užas, al čula sam za neku knjigu, o učenju djece spavati, pa ću probati nabaviti, jer ovako više ne ide!! To je jedino vrijeme navečer kad se muž i ja uopće vidimo i malo bi popričali, ako ništa drugo, a Pia zna skakati do ponoći!!

Mi uglavnom pročitamo slikovnicu, pa mu najavim da sad idemo spavati jer je kasno pa mu pokažem kroz prozor mjesec i zvjezdice jer ih obožavaaa i kažem mu da svi već spavaju (i onda on u krevetiću nabraja tko sve spava, a ja potvrđujem ). Ima i onih situacija kad se buni i počne kenjkati i tad sam primjetila da najbolje upali ako legnem u svoj krevet i pravim se da spavam ili odem u drugu prostoriju da me ne vidi.

Ja svog malenog ne uspavljujem.Nikad ni nisam,možda par puta kad je bio beba.
Izmori se dovoljno svakodnevnim aktivnostima.

Ja imam neku rutinu od malena.
Večera,nakon pola sata pripremamao skupa kupku,ručnik,piđamu,operemo zube i već
mu oči postaju "teške".Već sam zna da to sve prethodi spavanju.
Onda ugasim svjetlo u sobi,minutu ga mazim po licu i stavim ga u krevetić.
Kažem mu da je sad vrijeme za spavanje,poljubim ga u čelo i zaželim laku noć.
Uzme si dečko dudu,a ja odem iz sobe...i to je to.

Zaspe brzo,ako ne onda si malo "priča" nešto neko vrijeme dok ne zaspi.

Mama Mia čabe bi ti bile sve rutine svijeta da imaš dijete kao moja Z

Eh nemam pojma kako to,ja sam tako radila od kad je počeo spavati cijelu noć (sa 2 mj) bio je stvarno dobrica, a rutina je svakako pripomogla...no evo zadnjih dana ne želi zaspati u svom krevetiću nego na trosjedu ili s nama u krevetu.

Ako je jako uznemiren, onda setamo po balkonu gledamo aute, vlakove, avione koji prolaze, vjetar, i zvuk izvana ga smire, pa nakon nekog vremena pocne polako padati u san.
To vrijeme kad ga nunam, nosim, je i meni i njemu jako vazno, s obzirom da nemamo bas puno trenutaka tokom dana--preporucam dodir, pjevusenje, pred spavanje...nikako samo ostaviti i ugasiti svjetla
Ipak im o tome kako su uspavani ovise i snovi, pa i budjenje po noci

Pjevam uvijek jednu te istu pjesmu, izmisljena, pjevala je njegovom starijem braci, on slusao u trbuhu ni sad bez nje nikako (dok sam doma, no kad sam na sluzbenom po tjedan dana...onda tata ima neki drugi modus)
ujednacenim ritmom polako lupkam po prsima, trbuscicu (ostalo iz dana dok ga je to podsjecalo na lupanje maminog srca u trbuhu)-to trazi i danas i tako, nekad mi mrsi kosu, nekad dira usi...stogod, no uglavnom tako polako kroz 20tak-40tak minuta zaspe

rutina je jako vazna mada kod moje bas i ne prolazi, citamo, citamo i opet citamo dok njoj ne bude dosta (a do ovog se tesko stize) odn. dok se ne onesvijesti od umora, a prije ovog svi mi

Ja moram prijaviti veeeeeeeliko poboljšanje u ovom pogledu. Sada ju uspavljivam u svom krevetiću i spava u njemu

No ne ostavljam ju samu u sobi dok ne počne pjevati svoju pjesmicu koja počinje tik prije nego će zaspati, inače ležim u velikom krevetu do nje i stvarno brzo zaspe

Moja starija do godine dana obavezno zaspala na cici, a poslije sam ju morala zagrliti i češkati po leđima. Malac je puno bolji što se toga tiće. On si podudi minutu-dve i onda ga stavim u kimbač na trbuh i on mi kroz rešetku navlači kosu i tako zaspe, a s druge strane mi se zaljepi starija i nju češkam kako ona naredi sad po nogici, pa po ručici, pa glavici, leđima, pa ne brzo nego sporo, pa obrnuto Uglavnom mora biti mrak i tišina.

Smatram da sve ovisi o djetetu.
Ok, nekad i mi sebi napravimo medvjeđu uslugu, ali oni su ti koji nešto traže (jer im treba i to je ok).
Poznajem neke koji su već veća djeca pa su bez ikakvih problema zaspali sami u polumračnoj sobi i nemaju nikakvih strahova nit im nešto fali. Imali su potrebu da se pomaze prije spavanja i da im se ispriča priča. I ništa više, to je to.
Moja je priča naravno dosta drugačija, ali je isto tako moje dijete imalo grozne grčeve, pa sam ga logično nosila, masirala, mazila dok ne bi zaspao....tu kreće i navika, jelte.
Poslije nervoza oko zubica. Nije histerizirao nikad ali je uvijek zahtijevao moju prisutnost (ili mmame kad ga ona čuva).
Moja kosa je in još od rođenja, ne dao Bog da se na kratko ošišam (kao i kod Tweety)
Ali ali...meni i odgovara da smo prije spavanja zajedno jer se mazimo, ispričam mu priču i onda zajedno otpjevamo par pjesmica.
Sve češće to traje po 10-ak minuta samo..brzo zaspe.
Mada je bilo faza kad bi znalo proć i po pola sata i više a frajer ništa.
Onda sam mu rekla da moram i ja u kupaonu otuširat se i neka sada malo bude sam. Malo bi cmoljio, žicao da se vratim, ali nakon što bih došla zaspe u trenu (nisam nikako za to da se djeca ostave da plaču dok ne zaspu).
Mislim da je moj ponekad baš zaigran i da se popodne naspava i previše pa je navečer teže zaspati samo tako.
imamo i mi rutinu, od kad se rodio zna se kad šta slijedi. Tuširanje navečer i zubi su pod obavezno.
Kod nas ne mora biti ni mrak ni tišina.
Bili smo već nekoliko puta kod prijatelja na ručku i ja bi otišla s njim u jednu od curkinih soba (frendovi imaju malo veće cure)
i zaspao bi kroz 20 min. Vrata samo pritvorena, društvo galami...
Al njega ni usisavanje ne smeta kad spava..nismo nikada na to pazili pa se i navikao.
Tako da se mogu vratiti na početak posta..navika!.a klinci su robovi navika (još veći neg mi).

edit: probaj sa nekom laganom muzikom..