Mame i bebe forum

Sve vas kad dođete kući s posla, čeka hrpa posla, jelda?
Pogotovo vas koje živite same, bez baka i djedova.

Eto, ja kad radim ujutro i dođem s posla, malac spava do nekih 16 h. Nit ne sjednem, nego idem odma kuhati ručak za drugi dan da MM može nositi gablec i da dijete ima šta jest.
On se u međuvremenu probudi, pa se jedva i najedem, a on bi se već igrao.
Naravno, mene čeka još hrpa posla od pranja suđa, veša, počistila bi nered..I stalno nešto, samo se ne igram s njim.
Kad radim popodnevnu smjenu, ista stvar, najmanje vremena provodim s njim, jer već popodne idem na posao.

Najlakše ih je staviti pred tv da stignem sve napraviti, ali se zbog toga osjećam jako loše..
A kad napravim po kući što moram, toliko sam umorna da jedva stojim. I opet nemam volje za igru..
U biti, nemam IDEJA za igru.
Igra se on sam, ali onda se opet osjećam loše jer ne sudjelujem u tome, a prebrzo će odrasti.A opet, ne mogu ni cijeli dan biti s njim na podu i animirati ga, ili bi trebala??

Na pamet mi ne padaju nikakve normalne igrice.
Ne znam šta da radim s njim...
MM-a nema već 4 mj i po cijele dane sam sama s malcem, nema me ni na mib-u više toliko jer nemam vremena za ništa ili sam jednostavno preumorna..
Svaki dan ne možemo ponavljati boje, i meni dosadi. Za učenje slova je još premali, ili??
Fakat se osjećam glupo i jadno.
Kad krenem slagati kockice, njemu to brzo dosadi.
S autićima se ne znam igrati, pa se opet osječam glupo.
Nije baš preveliki ovisnik o crtićima, ali ih gleda, neću reći da ne. Tako je najlakše, znam, ali i jako loše.
Evo, jučer smo čitali skoro sat vremena priče, kad idem peći kolač, obavezno ga uključim u ne znam, mjesenje tijesta, ali to nije igra.

Koliko vremena vaši klinci provode pred tv-om, na kompu?
U biti, ni sama ne znam koje pitanje da postavim...

Možda bi bilo najbolje - Kako vaši klinci provode dan, a i vi u paketu s njima??
Koje igre igrate, izmišljate??

Svaki savjet je dobrodošao.

ukljuci ga u sve sto radis. dok kuhas, sjedni ga na radnu plohu, nek ti dodaje ono sto ti treba, nek stane na stolicicu i pomogne ti promijesati, npr.
kad peglas, nek ti dodaje odjecu. tako i kad odjecu stavljas susiti.
brisite prasinu skupa, namjestajte krevete, kupite igracke s poda.
je, trebat ce ti duplo vise vremena nego da sve to sama obavis, ali bar ces biti s njim.
biti s njim ne znaci samo sjediti na podu. 1:1 ste i kad ti radis nesto svoje, ali usput pricas s njim, svako toliko ga dozoves, pitas ga nesto.
kad sam bila umorna ( a bome i danas ), izvalim se na krevet na trbuh a oni mi prave pizzu na ledjima , razmazuju ketchup, mijese, valjaju, slazu mi gljive po ledjima. meni fino, a njima zabavno.
igramo "gradova i sela" dok ja npr. kuham, a oni su za stolom pored mene.
ok, tvoj bebac je jos mali, ali valjda kuzis u kom smjeru idem.

ja nikad nisam imala zivaca igrati se s djecom. ne ponosim se time, ali jednostavno nisam taj tip. nikad nisam sjedila na podu s njima i igrala se kockicama ili sl.
srecom, njih su dvojica pa su se vecinom igrali sami. ali i mene je grizla savjest zbog toga. pa sam ih tako ukljucivala u sve sto radim i usput brbljala s njima, smijala se, namjestala smijesne face, kreveljila se i sve ostalo sto vec ludo zabavne mame trebaju raditi.

I ja imam taj osjećaj jer uz njega (3 god.) imam i nju (1 god.) a oboje traže pažnju. radim u školi, pa dok se naslušam dječje vike na poslu, jedva čekam doći kući i da mi je samo 5 minuta mira i tišine, ali ne, njih dvoje me trebaju.

Ja sa svojim radim slova, imamo puzzle s abecedom, on mi odavno već zna skoro sva slova, pišemo slova tako da ja napišem, on kopira..., crtamo vijugave crte (zmije) i ravne crte. Ili se igramo da sam ja njegov slikar pa mu crtam nešto što on poželi ali on bira boju. Čitamo priče (u zadnje vrijeme rijetko), slažemo kocke.
Isto tako, on mi dodaje jastučnice i navlake za poplune kad mijenjam posteljinu, on mi pomaže presvući seku, postavlja neke stvari na stol kad idemo jesti tipa podmetače, žlice, salvete (nešto što nije opasno), kad brišem prašinu, dam njemu baby vlažnu maramicu, pa i on briše prašinu, dodaje mi kvačice za vješanje rublja, kad gulim krumpir, on pere krumpire u posudi s vodom...

Ali dodajem, isto, oboje ih znam staviti pred baby tv nek gledaju da bih i ja mogla nešto uraditi bez njih i našla onih 5 minuta za sebe...

ujutro je obavezno zajedničko namještanje kreveta, to nam je rutina još od kad je bio beba. prije bih to pretvorila u igru u kojoj vitlam poplunom nad njim, on se smijao urnebesno. sad već i on "popravlja" rubove, nateže, namješta. a to traje i traje
kod pranja suđa igra se s pjenom, stavim mu malo vode i deterdženta u posudicu na stolicu u kuhinji. jako dugo ju nije htio ni dotaknuti, pa nam je to kao neka vrsta vježbe, terapije...
kad brišem prašinu, on dobije svoju ili suhu krpicum ili vlažnu maramicu. kad metem, zadužen je za lopaticu, nerijetko ima i svoju malu metlicu.
usisava zajedno sa mnom. bude naporno, jer skupa s usisavačem vučem i njega uokolo, ali sretna sam i da je tako, jer prije bi urlao na taj zvuk. nisam smjela paliti usisavač u istoj prostoriji, tak da je ovo čista pjesma.
ne volim da mi se petlja oko ručka, jer lovi priliku da čačka oko štednjaka što bude i opasno (pali/gasi plin petlja se oko kipućeg lonca), pa mi je to najnaporniji dio dana. u to vrijeme ga pokušavam nekako animirati, ali ne voli se sam igrati. da voli crtiće, vjerojatno bih bila nemajka i u to vrijeme ga time hipnotizirala al njegovo zanimanje za crtiće je kratkog vijeka. više voli mijenjati DVDe, prebacivati crtiće, ubrzavati, gasiti, paliti, mogao bi tako satima, al ipak mu ne dozvolim osim u situacijama kad zbilja nemam izbora. to mi je as iz rukava za hitne i posebne slučajeve
nekad upale flomasteri, ili ploča piši-briši, to ga zna zadržati barem petnaestak minuta, nekad i puno dulje. voli pjesmice, ima svoj CDplayer i radio, spržila sam mu nekoliko CDa, pa nekad ima fazu kada samo to sluša. ima nekakav dječji laptop, sve je na engleski, ali sluša pjesmice na njemu. dobio je i neki stari mobitel kojeg smo polijepili selotejpom al ima kameru pa nas fotka okolo, pušta melodije... to je otprilike to što se tiče njegovog samostalnog igranja u to vrijeme.
kupaonu ne mogu očistiti kad sam sama s njim, petlja mi se oko kemikalija. to radim jedino kad ga netko drugi može pričuvati. praktički ga uključujem u sve osim u kuhanje ručka i čišćenje kupaone.

kad se igramo unuta, slažemo podne puzzle, igramo se s masom za modeliranje, crtamo, igramo se doktora (ta igra nikad ne dosadi, valjda zbog iskustva po bolnicama, ima dva doktorska seta). prije je volio slagati kockice, sad više ne. autići su zanimljivi svega 5 minuta, ako su na baterije onda možda i 15. vrijeme za čitanje slikovnica je navečer, ali nekad ima faze kada ni to ne želi. poseže za mojim laptopom, mobitelom, ali ne dozvolim mu (to lovi priliku kad ga ne vidim). najsretniji je kada "se družimo", tj. kad imam vremena i volje, valjamo se po krevetu, škakljamo, glupiramo. u zadnje vrijeme se pretvaramo da vozimo auto, vlak (tu ima svega, mijenjamo uloge strojovođe, konduktera, putnika, nekad je on vlak/auto, a ja rampa), čak i lift (ta mi je najdosadnija, ja glumim lift, pa on na meni stišće gumbiće, moje ruke su vrata koja se otvaraju, zatvaraju). ima svega, pustim njegovoj mašti na volju, pa odglumim najbolje što mogu. ima alat, pa se igramo majstora, kuckamo čavle, šarafimo (i pri tom vježbamo finu motoriku), igramo se skrivača, nekad sakrijem predmete pa ih on traži - i to je dio vježbi za vid, puno aktivnosti nam je zapravo dio nekakvih terapija, ali vjerujem da bi bile zanimljive svakom djetetu.
vani se igramo loptom, lovimo se, pušemo balone od sapunice... ima toga još, ali rijetko smo vani jer je hladno, a zaredale su se operacije pa ne smije baš puno van.

eh da, slova zna već dulje od godinu dana, naučio ih je uz jako zgodne drvene puzzle, sasvim spontano. brojke je naučio na mobitelu i CDplayeru. bacamo i kockice za čovječe ne ljuti se i brojimo točkice (dio vježbi za vid), pa se natječemo tko će dobit veći broj... ma ima toga, stalno nešto novo, uvijek ima fazu kad mu je nešto turbo zanimljivo, pa ga onda prođe interes nakon nekog vremena.

zwerka, prije svega jer ti je sigurno teško samoj bez tm-a. ali cure su ti sve lijepo napisale - on ti je premali za pravu suradničku igru - to će tek sada polako doći, a njemu je sada najtinije da ste vi skupa.

mi zapravo sve po kući, osim peglanja, radimo zajedno, jučer smo usisavali - M (2.5g) nosi svoj usisavač (samo crijevo doduše) i ide ispred mene i pravi zvuk usisavača, skuplja igračke s poda i sprema da mu ne usisam, pali mi svjetlo u sobama da vidim, mijenjao je samnom posteljinu - ja skinem plahtu i dam mu, a on nosi u mašinu, kad perem kupaonu ima svoju spužvicu (perem samo s octom pa može i on sudjelovat), ako hoće sa špricom pošricat dogovorimo se da može tri puta stisnut ako broji do tri i tako ... kad se veš pere, razvrstava samnom, kad se stavlja sušit on dodaje pa se skriva ispod sušila ...
kod kuhanja isto, on sam nosi stolicu i stavlja kraj pulta i kaže: ja cu pomoc, pa onda nekim alatom kopa po bundevi, ja nasjeckam luk pa on promješa prije nego što stavim lonac na plin, pa brojimo koliko nam treba žlica i tanjura, nabrajamo vrste voća i povrća, pa koje je boje koje voće i povrće, pa šta ćemo sutra kuhat ...
to ti sve pišem jer ti hoću reći da se mi jako rijetko igramo baš s njegovim igračkama, to se više on igra sam ili s tatom, a kad je samnom, mi stalno nešto radimo. nekad crtamo, pa temperama malo slika, slažemo i kocke, ali većinom mi radimo neke praktične stvari ili nekamo idemo. ako se igramo, onda su to najčešće utrke autićima, skrivača i tako nešto - masiramo skupa tatu ili njih dvojica mene, popravljamo s njegovim alatima po kući, čitamo knjige ...
sad, da budem iskrena, M se često zna zaigrat sam i jako se dugo može sam igrati, čak bude sam u svojoj sobi i priča i igra se u miru, ali svejedno ja ne bi ništa stigla da njega ne uključim. a kud mi se i žuri - ovako skupa polako napravimo šta treba, igramo sei zezamo kroz to, bolje nego ja sama na brzinu pa onda kao imam vrijeme za njega ...

Kod nas je slično. Ja ga pokušavam uključiti u ono što moram napraviti da bi kućanstvo funkcioniralo - kuhanje, čišćenje (brisanje prašine vlažnom maramicom je zaaakooon ), usisavanje, mijenjanje posteljine. Veš ga previše ne zanima, ni razvrstavanje, ni vješanje, tak da se onda uglavnom pokupi. Jako voli trenutno igre pretvaranja - on je doktor, ja pacijent ili obrnuto, on je vozač ja sam putnik (u vlaku, autobusu), on je majstor ili vatrogasac ili tata ili ja to moramo biti...

Gleda on i crtiće, skupi se sigurno sat vremena dnevno, što mi je u biti predugo, pa radimo na smanjenju, no ne u komadu. Kratko gleda ujutro, dok ja oblačim M i sebe i slažem doručak (to mu isto nije zanimljivo) i prije spavanja isto dok ja uspavljujem M on si pogleda crtić skupa s tatom. Al pazimo što gleda, to su uglavnom kratki crtići, snimljeni i pokoja edukativna emisija za malene (to kad gleda kika-tv).

Ima svoju malu kuhinjicu pa ga na mahove to zanima, al tamo najviše voli kuhati s bakom, njoj nikad ne dosadi isprobavati sve što on skuha... Od te kuhinjice je ostao veliki karton u koji se može zavući, pa mu je to kao kućica, izrezali smo prozore i vrata, a danas ju je pretvorio i u garažu za onaj svoj autić-guralicu s kojim okolo jurca po stanu.

Baš sam neki dan zaključila da ulažem veto na kupovanje legića - ima svakakve setove, a to mu pažnju zaokupi ravno 5, 10 minuta, stvarno se nisu isplatili tako gledano. Voli se poigrati s autićima, ima u sobi onaj tepih sa cestama i onda se vozimo kod bake, u trgovinu, u vrtić, kod omi (druga baka, moja mama, govori njemački s njim) i dede, to mu je isto jedna od dražih igara.

Ustvari dosta voli igre uloga, a ja to inače ne volim, no trudim se bar neko vrijeme izdržati, pa onda probam promijeniti temu. Voli i pomagati, u kućanskim poslovima uglavnom u čišćenju i pranju (voli se igrati s vodom), tati ako nešto popravlja, u vrtu... Slova i brojke ne forsiramo, boje sad sam uvodi i pita koja je ovo boja, pa ovo, pa ovo, a polako vidim da mu se budi interes za brojeve isto, pa pita koliko tu ima i tako. Neki dan me ispitao za svu bližu rodbinu jel imaju svi 5 prstiju - mama? tata? Maja? baka? omi? deda? ujak? stric? - baš je bio zadovoljan što svi imaju po 5 prstiju na svakoj ruci...

Uglavnom - uključi ga u to što radiš. Da, trajat će dulje, da možda ćeš i izgubiti živce na mahove, ali i da - provoditi ćete vrijeme skupa, a njemu je i miješanje u loncu i prenašanje veša i brisanje prašine - igra, učenje, prilika za vježbu i upijanje novih informacija, vještina....

Hm, hm, sad ste me malo zabrinule s ovim poznavanjem slova..Mi od slova ne znamo ništa samostalno..Jedino kad ja govorim abecedu, on ponavlja za mnom, al slova ne prepoznaje, osim slova O koje zna jedino napisati..
Boje su nam isto problem, zna nazive boja ali ih ne zna povezati.Mislila sam da ih ne raspoznaje, al kad radimo na bojama, dodaje mi sve iste boje..znači, nije daltonist, ali uopće nema volje za učenjem.
Ali zato u brojevima rastura, broji do 20 bez problema i do 10 na engleskom..

Od aktivnosti radim s njim isto što i sve vi, uključujem ga u kuhanje, pospremanje suđa iz perilice, čišćenje...

Samo me brinulo da mu ne pridodajem dovoljno pažnje zbog nedostatka vremena ili umora. Al vidim da je to problem skoro svih mama.

Zwerka, opusti se.
ja sam s V. doma, i zbilja puno radimo, ali zato i jesam doma. mi moramo raditi kako bi on napredovao, nejmu i treba pomoć.
u nekim stvarima je zato možda napredniji, u drugima itekako zaostaje, čak i pored tog sveg rada.
zdravo dijete će mnoge stvari savladati spontano. susreće se mnogim stvarima, primjećuje, pronalazi, otkriva, i jednostavno ono što doživljava, to i upija kao spužvica.

dijete od tri godine ne treba znati sva slova, ne treba znati imenovati boje. vjerujem da ih razlikuje, a to će se već pokazati.
tvoj Dami će sve to kroz igru savladati, ima vremena. on je možda motorički spretniji, ili govorno, ili na nekom drugom području.
opusti se i uživaj s njim, prati kako napreduje, i na koje sve načine. ne vjerujem da u ičemu zaostaje iza svojih vršnjaka.

dijete od tri godine ne treba znati sva slova

ma ne treba znati niti jedno slovo
moj je krenuo u skolu, a da nije znao gotovo niti jedno slovo.

i vidi ga...ziv, zdrav i pametan

zene, dajte se opustite i pustite djecu da se igraju i budu djeca

Bubidea je napisao/la:

dijete od tri godine ne treba znati sva slova

ma ne treba znati niti jedno slovo
moj je krenuo u skolu, a da nije znao gotovo niti jedno slovo.

i vidi ga...ziv, zdrav i pametan

zene, dajte se opustite i pustite djecu da se igraju i budu djeca

Upravo tako