Mame i bebe forum

Imam problemčić s mojom 17-mjesečnom djevojčicom koji ne znam kako da riješim...
U jutro ju ostavim u vrtiću, popodne nakon posla ju tata ili ja pokupimo iz vrtića i cijelo popodne je s nama. Nekad su to odlasci u shopping, nekad u park, nekad kod prijatelja, nekad ostajemo doma i družimo se...
Problem nastaje kad se ja maknem iz njene blizine, npr. odem na wc, kuhati večeru.. Znači ostajem doma, ali se ne mogu baviti njome. Ona onda počinje urlanje, protestiranje, ne sluša niti ne doživljava tatu uopće. Budući da živimo s bakom, još je gore ako tate nema nego baka ostane s njom to neko vrijeme dok ja obavim što moram. Smiri se jedino ako ju ja uzmem k sebi, npr ako kuham, sjedne u hranilicu i gleda me...
Nije nikakav problem ako mene uopće nema doma, druži se i igra s bakom/tatom/tetom/susjedom..... al čim sam ja u blizini nastaje totalni kaos.

Kako da odreagiram na to njeno ponašanje? Da ju pustim da odurla svoje, da ju ostavim da me gleda dok radim (iako ponekad to nije moguće, npr dok čistim kupaonicu)?

prošli smo tu fazu

kad smo bili sami doma, radila sam sve skupa s njim, jedino kupaonicu isključivo dok je spavao. kuhanje mi je bilo muka, jer me je bilo strah da se ne zalije vrućim jelom ili sl., ali izgurali bi nekako.
ako bi imala nekoga da ga pričuva, lijepo bih ga spremila i poslala u šetnju s tom osobom, i nije bilo problema jer je volio ići van. doma bi imali scenarij sličan vašemu, ali vani ne

Čistimo, brišemo prašinu, usisavamo zajedno jer joj je to zabavno. Ali jednako tako joj je zabavno i kuhanje i želi biti s mamom i gledati što mama radi. Odnosno, ona bi staaaalno bila sa mnom i tu je taj problem, ne može mi baš stalno visiti na nozi jer nekad radim nešto što bi bilo potencijalno opasno za nju (pržim meso npr.)
Mislim, nije to uvijek neko nakuhavanje u pitanju, ona ne može boraviti u drugoj prostoriji (iako me vidi gdje sam) dok joj griz skuham.
Kako joj objasniti da je normalno da s nekim drugim ostane u prostoriji i poigra se dok mama obavi nešto?

u toj dobi - nikako. tako malo dijete to ne može razumjeti. može se pomiriti s tim, ali hoće li se pomiriti - to ovisi o djetetu.
preostaje ti ili slušati njezino plakanje, ili ju zbilja s nekim udaljiti iz kuće dok ti ne obaviš što već trebaš.

mi smo još uvijek u toj fazi (ima 22mj.), samo mama dolazi u obzir iskreno ja uživam (meni je to treće dijete i znam da neće još dugo biti ovako vezana, brzo će odrasti).
Malo je zeznuto kod kuhanja, ali tada ju stavim na jedan stolčić ispred sudopera i dam joj neke plastične čašice da se igra vodom, ili joj dam kuhače i male lonce pa kuha kao i mama
a ponekad ipak ode pa se igra s bracom ili sekom, oni joj upale komp pa gledaju na youtubeu klince kako se smiju....

radije neka bude uz tebe sa nekom zanimacijom nego da plače kod bake
mama je mama, jedna, jedina i nezamjenjiva, a malena će ti brzo odrasti i više se neće htjeti ni maziti

Ma da, znam, i meni je blesavo da bude s bakom i plače i da se ona svim silama trudi zabaviti ju, a malena samo želi gledati što mama radi.
S druge strane, baki je krivo što neće biti s njom neko samo za mnom juri, a opet kad MM i ja radimo, a ona ju čuva, malena je skroz super. One se igraju, jede joj, spava, ma sve 5, al čim se mama pojavi, baku ne može vidjeti ni nacrtanu...
Isto tako, brine me da će se previše vezati uz mene... ne znam....

weena je napisao/la:brine me da će se previše vezati uz mene... ne znam....

neće, to je samo faza i proći će, negdje oko 3. rođendana

ja mislim da se isto moze se pricati s njima. i treba im govoriti. ne treba im rušiti samopouzdanje.

mi jos nismo u toj fazi, ali sve isto radimo skupa. ima svoje tecicie i posudice u kuhinji. ja joj poslozim ekipu od plisanaca pa ih ona hrani... a i u WC idemo skupa - i tamo ima set igracaka.

isto mislim da je to divno razdoblje

giami je napisao/la:mi smo još uvijek u toj fazi (ima 22mj.), samo mama dolazi u obzir

potpisujem...
mene to iskreno zna toliko izluditi jer jednostavno ama bas nista ne stizem...tako da sam nervozna,onda mala nervozna...uhhh,tjesim se da ce brzo proc...

I kod nas je bilo isto tako. Ali u toj dobi, ca 17, 18 mj. sam joj vec pocela objasnjavat da ne moze biti oko mene dok kuham, da je to pec.
S vremenom je to moje slanje iz kuhinje koliko toliko urodilo plodom, pa sada manje smeta i ako smeta onda ne dugo, pa ode, pa dodje i s tim mogu zivjeti. Isto tako radim i sa ostalim stvarima - svuda ide samnom i pustam ju skoro svuda, pa i na WC, ali ju stalno napominjem sta ne smije dirati i sukladno njenoj dobi (26 mj.), prilicno joj dobro uspjeva npr. ne dirati kadu kad ju ribam.
U zadnjih par mjeseci se pocela interesirati za crtice,pa sad kuham u miru.
I takodjer, bez obzira tko je kod nas, ona me svuda slijedi, ali sve u svemu kao osoba, nije previse vezana za mene. Kad ju ostavljam kod baka tj. tamo gdje joj je ugodno i gdje je cesto, nema nikakvih problema.
17 mjeseci je mozda jos prerano da ocekujes da se moze odvojiti od tebe, ali s vremenom ces primjetiti da ce sve vise odvajati.
Meni trenutno uspjeva sat vremena piti kavu sa susjedom u kuhinji, dok je ona u boravku i igra se s njenim malim, uz samo nekoliko njenih "posjeta". Ako vidim da joj je bas jako stalo ljepiti se za mene onda ju pustim, ali smatram da nije pogresno ukazati joj da ima situacija gdje bi bilo zgodno da se zanima nekako drugacije.

weena je napisao/la:Mislim, nije to uvijek neko nakuhavanje u pitanju, ona ne može boraviti u drugoj prostoriji (iako me vidi gdje sam) dok joj griz skuham.
Kako joj objasniti da je normalno da s nekim drugim ostane u prostoriji i poigra se dok mama obavi nešto?

u toj dobi nikako, moja bi se priljepila za mene čim bi prekoračili prag, tako da je MM "kuhao griz"

Nemoj se brinuti da će se previše vezati za tebe. Moja je s 5 godina prvi put prespavala sama kod bake,a godinu iza inzistirala da ide na more s vrtićem. Otišla i vratila se s osmijehom. Prije toga su mi znali spočitavati da ju previše vežem za nas.

Mjesecima sam kuhala s njim sjedecim na kuhinjskom pultu. U svemu je morao sudjelovati ili bi se derao da ga ulica cuje. Isao je sa mnom na wc, dok sam se tusirala, stavljala ves, bilo sta. Ja sam to iskoristila kao nase zajednicko vrijeme. Jest da je brasna bilo po svukuda, ljuske od jajeta koje je hito razbijati sam vadila, gulila krumpire 5 puta duze jer smo gulilicu drzali zajedno... ali bas smo se zabavljali. Sad ima 2 i pol godine i ne visi vise toliko na meni.

Ona je nedavno krenila u vrtić - to je česta pojava pri tome i sasvim normalna. Ako je to uzrok, možda mogu pomoći riješiti problem.
Ovako: 1.nemoj joj nikad lagati npr da ćeš se vratiti od nekud ako nečeć, tako će naučiti da ti vjeruje makar joj se ne sviđalo ono što joj kažeš (ali ne samu u toj situaciji, nego inače vrijedi pravilo - nikada ne lagati djeci o stvarima koje su im bitne, a to su gotovo sve)
2. svaki, baš svaki put kad joj se izgubiš iz vidika reci joj gdje si i kad ćeš se vratiti (čak koristeći iste vremenski razmake, npr, za 5min ili za 15 ili za pola sata - s vremenom će naučiti koji otprilike koliko znači), te tko će je čuvati do tada (makar se radilo samo o tvom odlasku na wc)
3. budi uporna i izdrži plakanje i protestiranje (makar joj i objašnjavala sve kroz njen plač)

Neznam dali ti se ovo rješenje čini okrutno, ali znam nekoliko situacija u kojima je upalilo!

Da, pametna je ona i kuži dosta stvari i uopće nije problem da ostane u vrtiću (naravno da je na samom početku to bio problem, ali nakon mjesec i pol se super prilagodila i sretna je čim u jutro počnemo pričati da ide u vrtić), da ostane s bakom, tata ju svugdje vodi sa sobom, ali čim smo doma (ili bilo gdje drugdje) i ja sam u blizini nitko drugi za nju ne postoji.
A budući da je po prirodi jaaako znatiželjna (nisu li svi u toj dobi ), vjerojatno ju iskreno zanima što to mama radi u kuhinji, čime to lupkam

@ i_ja_sam_mama - oduvijek joj govorim da idem na wc i da dođem za 2 min, ako idem u dućan kažem da me neće biti 10 min, nikad niti ja niti tata nismo otišli a da joj se nismo javili (iako nas baka pokušava nagovoriti na to) baš zbog toga da shvati da mi odlazimo, ali se i vraćamo. Bez obzira što je znala protestirati zbog toga to radimo tako da zna da nam može vjerovati i da ćemo doći iako nas trenutačno nema. Uostalom ne lažem joj o ničem bez obzira na njeno protestiranje.

Sudeći po vašim postovima, svi ćemo se još poduže morati oboružati strpljenjem dok mala dama ne odluči pustitimamu 10 min na miru

i ja imam isti problem i nemam rješenje
kad mogu, uzmem ga i držim pa radim s njim što mogu, al problem nastaje kad trebam obje ruke za npr.narezati meso, preprati teću za u perilicu i tako nešto. nikad ga ne lažem, kad kaažem da ćemo nešto raditi ili da ću doći ili štagod, tako i napravim jer znam da im je to važno
i vjeruje mi, al se ne odvaja od mene
jaako mi je to teško nekada, pa čak i frustrirajuće kad znaš da nešto moraš napraviti a ne stižeš (osobito kad to znači da njemu jelo mora biti gotovo do nekog termina, a on mi otežava i upitno je stignem li)
al i to će proći brzo pa se trudim balansirati nekako
a max vremena nastojim samo njemu posvetiti jer je dovoljno što je cijeli dan u jaslicama i razumijem da mu falim
ne znam, nemamm savjet neki...samo strpljivo i doći će sve na svoje
i on odnedavno pogleda Bumbu, al čim ja zakoračim prema kuhinji (a kuh, blag. i boravak su u jednom) odmah sve ostavlja i traži da ga uzmem

Da, ista stvar i kod nas. Ona se nečim zabavlja sama i uopće me ne "doživljava", al čim se dignem i krenem prema wc-u ili kuhinji odmah je mamaaaaaaa, mamaaaa

tanjabb je napisao/la:Isao je sa mnom na wc, dok sam se tusirala, stavljala ves, bilo sta. Ja sam to iskoristila kao nase zajednicko vrijeme.

e upravo to, kad shvatiš da je to dragocjeno vrijeme koje provodiš sa svojim djetetom onda na to gledaš drugim očima, u protivnom ti ide na živce.

Što se odlazaka na WC tiče.... uh... ona je znala meni sjediti u krilu... jelte...

Moja ima 2,5 godine, od rođenja je moj priljepak i kad sam ja doma kao da nema nikoga drugog, sve radimo skupa. Ali mene ona očarava, toliko mi je slatka i prekrasna da mi nije tako teško, u stanju sam cijeli dan ju cmokati i razgovarati s njom.
Dok je bila beba sve sam radila (ali sve) s njom u marami ili mei tai-u. Sada kad je velika kuham navečer kad ona zaspi (za drugi dan), pospremam s njom, osim kad perem pod onda zamolim bracu da ju u sobi zabavi, kad dođem s posla tuširam se dok ona sjedi u kupaoni i premeće kutiju sa gumicama i kopčama, kupaonu počistim koliko mogu dok se kupa pa usput pričamo, peglam kad spava i tak.
Uživam u njoj totalno.

ne znam je li prerano za tu fazu ili je to samo forumsko prokletstvo - ali jucer mi se verala oko noge, vikala na sve sto sam ja krenula raditi bez nje... šou!

onda sam joj podmetnula malu drvenu stolicicu da se popne do radne povrsine u kuhinji i onda je ona meni pomagala raditi kolace. dala sam joj dvje plasticne posude - kuhacu... i ne znam kad je tako mirna bila

danas je s tatom raspremala vrecice iz super marketa... u sve je bila ukljucena!

Nije FP. To je ta dob.

ja mislim da je moja skoro sedmogodisnjakinja jos uvijek u toj fazi
dan danas kad smo zajedno doma ona me voli uvijek imati na oku i voli kada radimo nesto zajedno. tocno razlikuje obavezne odlaske (na posao) od neobaveznih (ducan, odlazak na nekakvu aktivnost). naravno da joj se moze objasniti, ali uvijek je tu nekakva rasprava zasto ona ne moze ici sa mnom.

eto, to je takvo dijete. mene ne smeta puno, ja se snadjem. vise smeta moju okolinu koja ne kuzi zasto me ne pusti na miru, u stilu "pa ti si vec velika".

bili smo u toj fazi i znam kako je koma, ali prošlo je, sad ga uopće ne zanimam... svi su mu drugi zanimljiviji. a tad nisam smjela prema vratima krenut.
ne kažem da se neće opet ponovit, ima 23 mj.

Ustvari, sad kad sam sama sebi objasnila da je to neka faza i da je sasvim normalno i ok da se tako ponaša, sve mi je nekako jednostavnije.
Jučer me gledala dok sam prala kosu pa pipala mokru kosu i brrrrzo jurila tati objasniti da mama ima mokru kosu. Stajala je kraj mene neko vrijeme dok joj je bilo zanimljivo, a onda se vratila u sobu igrati s tatom. I sve je bilo OK
A da sam se kojim slučajem zatvorila u kupaonu, bilo bi dreke do u nedogled..
Dakle, od sad sve radimo skupa i uživamo

i_ja_sam_mama je napisao/la:Ona je nedavno krenila u vrtić - to je česta pojava pri tome i sasvim normalna. Ako je to uzrok, možda mogu pomoći riješiti problem.
Ovako: 1.nemoj joj nikad lagati npr da ćeš se vratiti od nekud ako nečeć, tako će naučiti da ti vjeruje makar joj se ne sviđalo ono što joj kažeš (ali ne samu u toj situaciji, nego inače vrijedi pravilo - nikada ne lagati djeci o stvarima koje su im bitne, a to su gotovo sve)
2. svaki, baš svaki put kad joj se izgubiš iz vidika reci joj gdje si i kad ćeš se vratiti (čak koristeći iste vremenski razmake, npr, za 5min ili za 15 ili za pola sata - s vremenom će naučiti koji otprilike koliko znači), te tko će je čuvati do tada (makar se radilo samo o tvom odlasku na wc)
3. budi uporna i izdrži plakanje i protestiranje (makar joj i objašnjavala sve kroz njen plač)

Neznam dali ti se ovo rješenje čini okrutno, ali znam nekoliko situacija u kojima je upalilo!

X
I mi smo imali istu fazu kad se prilagođavala na vrtić... Posle vrtića bi se zaljepila za mene i ni makac .......
Ovako smo postupali i faza je relativno brzo prošla

potpisujem mamu..... i kod nas je bilo *flasteriziranja* ima ga jos uvijek ali.... povremeno mu dam do znanja e da mama treba i 5 min bez njega pogotovo u wc-u kad muku mucim.... ponekad upali a ponekad imamo koncert..... pa ga pustim da "otpjeva" svoje..... jer koliko sam shvatila njegovo ponasanje nije problem sto sam ja otisla u drugu prostoriju vec sto tamo radim....

I moj Karlo za mnom ide i u wc, i u spajz cak:) a neka ga...kad ga vidim kako hitro dopuze do mene svojim malim nozicama, sve me prode...

I kod nas je prošla faza "priljepka", baš me živciralo
Pa je došla faza "samostalnosti" e to još više kida živce

Sad se nekako uravnotežilo i baš mi je drago da mogu na miru otići na wc

Forest je napisao/la:Sad se nekako uravnotežilo i baš mi je drago da mogu na miru otići na wc

nijesam ja te srice... kod nas je wc iznimno popularna prostorija i nema sanse da se u miru obavim.... sad smo u fazi da mi se zna i rugat jelte kad mi teze idje ona velka nuzda.....

Nama se situacija smirila
Sad zna lupat po vratima od wc-a zato što bi i ona piškila na wc a zločesta mama se zatvorila u nutra