U mojoj sobi...

[Zwerka]

Evo, i ja se javljam...ali zadnje vrijeme samo kada zaškripi, a ovaj put škripi ozbiljno..
Naime, malcu ( 3,5 g ) smo sredili vlastitu sobu. Do sad je spavao na svom velikom krevetu, ali u našoj sobi.
Počeo je iskazivati želju za svojom sobom, pa smo mu uredili njegovu.
Sam je birao zavjese, slagao si igračke, na zidu sam mu naslikala velikog Mickey Mousea i slonića Dumba koje obožava i odma prvi dan je popodnevni spavanac odradio u novoj sobi.
Noću se probudio samo jednom, ali je ubrzo zaspao.

I kad ovo čitate, mislite da je sve bajno, ali nije
Pošto je on bio beba koja NIKAD od rođenja nije prespavao noć u komadu, nego je praktički cijele noći bio budan, naučila sam ga spavati uz svijetlo. Obično sam ja u gluho doba noći začorila, svjetlo je ostalo upaljeno i eto ti.. Dan danas svijetlo mora gorjeti, i nema šanse da mu ga ugasim. Evo, to je problem broj 1.
Problem broj 2 je taj što se i dalje budi po noći i to uz plač i vrisak, i to po 3 puta. Onda ja sumanuto ulazim u njegovu sobu, sjedim na njegovom krevetu i čekam da zaspi..Ali to potraje i po sat vremena i tako x3 cijele noći. Umorna sam skroz, a i živčana..I lijepo mu objašnjavamo da kad se probudi, pokraj glave mu je čaša s vodom, neka popije i zaspi, ali ne, to plače i cvili...A identično tako je bilo i kad je spavao kraj nas, samo što sam mu u snu dodala čašu s vodom, i zaspala prije njega, a sad se dižem i još čekam da zaspi...
Problem broj 3 je taj što on NIKAD nije zaspao sam..Popodnevno i noćno spavanje ide ovako- legnem kraj njega, ispričamo priču i ležimo tako dugo dok ne zaspi..Nerijetko od toga prođe i 1 h.
I već mi je toga dosta..Objašnjavamo mu iz dana u dan da smo mi u sobi pokraj, ali nema šanse da sam zaspi. To su suze krokodilske i nema šanse i gotovo.
A lijepša strana ovih problema je pod broj 4, a to je da u kraće vrijeme planiramo prinovu i nemam pojma kako ću onda to sve uklopiti.. Mala beba, veliki noćni vrištavac, ležanje kraj njega dok ne zaspi a mala beba bude tu...

AAAAAAAAAAAAAAAA, jel nam netko može pomoći??
Savjet, bilo što??

[noah]

Ja riješenje nemam, ali imam sličan primjer, moj stariji sad ima 4 i pol god., spava u svojoj sobi na svom krevetu i mm na krevetu do njegovog, a ja spavam zajedno sa bebicom u velikom krevetu u drugoj sobi i tako nam je od kada se bebica rodila, a prije rođenja bebe sam ja sa starijim spavala. Popodne spavamo svi troje zajedno u istoj sobi. za sada nam tako ništa ne fali.

p.s. jedino kad smo kod baka, noćno spavanje umijesto mm odrađuje baka...

[bubsek]

zbog svega ovoga moja starija je s nama u sobi u krevetu do naseg spavala do 6god.

tako da veliki,veliki

[tratinčica1711]

moj stariji (isto 3,5 god) spava s tatom u jednoj sobi, a ja s bebom u drugoj. Drukčije ne ide. Isto uspavljivanje kao kod tebe- priča i ležanje, al ako odbijemo to su krokodilske suze i moljakanje da ne ide sam spavati. Dok se beba nije rodila ja sam spavala s njim a tajo sam. Ne znam do kad ćemo tako. Kad smo vikendom sami, onda ga ne pedagoškim metodama otjeram u sobu jer ne mogu istovremeno bit na dva mjesta, a ponekad idemo svi troje zajedno spavati užas... nemam pametan savjet, čekam i ja koju pametnu ...

[Zwerka]

Hm,izgleda da samo nas nekoliko ima problema s tim problemom

[mama njonji]

kod nas ide sve stihijski od rođenja mladje cure
spavamo i uspavljujemo se svakojako
spavanje nam, nadalje, ovisi o periodima bolesti/zdravlja
to me nimalo ne dira i, iako sam se na početku brinula kako će to izgledat kad dodje drugo dijete, sve nekako dodje na svoje
iskreno - u tim prvim periodima, nisam imala snage tjerat red i poredak, gdje će ko i kad zaspat
bila sam sretna da svi zaspemo u neko normalno vrijeme
sad je već "urednije" jer se školarac samoinicijativno skljoka u pola 9-9, doduše sestra mu i dalje tulumari pa onda i dalje zaspivamo kakogod (sa mnom ili sa tatom, ili zajedno svi) i onda se razmještamo
kad su bolesni već po defaultu oboje spavaju sa mnom
zapravo, kad malo bolje pogledam, nikakvih dilema nismo imali dok smo bili u starom stanu, jednosobnom - tad smo htjeli-nehtjeli svi bili u istoj sobi

[nadicab]

imaš 2 stručna pristupa - cry out metoda (ja isprobala i profunkcioniralo nakon 5. noći) i spavanje bez suza.
Za oba pristupa imaš stručnu literaturu koja je jako dobra.
Sve je zapravo povezano sa zrelošću djeteta (ispočetka) a onda i na naviku (kada su stariji).

[mirbi]

Odvikni ga od uspavljivanja za početak. Pročitaj mu priču, poljubi i izađi iz sobe. Ostavi otvorena vrata, neka zna da si blizu.

To traje, al se mora.

[danijela81]

mislim da bi ga prvo trebala naučiti da se sam uspava, a onda tek prebaciti u njegovu sobu.
V. i ja još spavamo zajedno i uživamo. za sad mi ne smeta, samo nas je dvoje u krevetu pa nije gužva. osim ovih dana kada je vruće, a on se cijelom dužinom tijela prilijepi uz mene
kada ga budem prebacivala, prvo ću ga učiti da sam zaspe. u početku ću biti kraj njega, ali neću leći s njim. zatim ću biti u istoj sobi, ali ne blizu njega, zatim ću početi "sponatno" izlaziti iz sobe, da bi se privikao na to da me nema cijelo vrijeme uz njega. to je, naravno, sve u teoriji, znamo da u praksi često krene nekim drugim putem, uz litre suza i kile pojedenih živaca
tak da se javim kad se odlučim na taj korak

[rusulica]

cry out metoda kod neke djece ne pali jer se njima jednostavno NE SPAVA. Zato i ne volim tu metodu. U očaju sam je isprobala na svojoj starijoj i stvar je bila još gora.

Zwerka nama je pomoglo da je saljemo spavati malo kasnije kad joj se stvarno spava jer zaspivanje pod prisilom kod moje nije palilo.

Što se tiče buđenja po noći uz vrisak možda je riječ o "noćnim strahovima" ili tzv night terrors. Kod neke djece zna potrajati i do 5 godina. tu ne pomažu odgojne mjere jer dijete nije budno iako se tako čini. Uguglaj malo o tome, i ovdje smo pisali

[patkica]

Ovisi jeste li ga premjestili zato "što se to mora" ili zato što misliš da je spreman ili zato što je on rekao da želi.
Ako je prvo - nemam ti šta pametnog reći jer sam u struji onih koji ne misle da se to mora kod trogodišnjaka.
Ako je treće - premali je da bi znao što želi na način da je svjestan što to nosi sa sobom kao posljedicu - njemu se to može učiniti fora, al onda skuži da to nije baš tako, s obzirom na dob, mislim da ima pravo na "grešku" i da se to može tolerirati i popustiti.
Što se spremnosti tiče - rekla bih da nije spreman, niti si ti spremna na tu količinu angažmana. Ja nisam bila i nisam vidjela smisla i reda u tome da on proplače veći dio noći, a ja sjedim kraj njega i NE spavam, samo zato da bih mogla ponosno reći da je on u svojoj sobi. Više mi je značilo da se i sama naspavam. A potrebu malog djeteta da noću bude uz roditelja smatram prirodnom i ostvarivom .

Znam da postoje djeca koja bez problema od malena spvaju u drugoj prostoriji, u svom krevetu - al ovdje nije riječ o takvom djetetu.
I ne - nisam uvijek bila presretna s time da me gnječi, grije, lupa i sve ostalo, i time da me budi svojim vriskovima (dugo je trajalo, puno duže nego što je tvoje dijete sad staro), ali je bilo lakše nego dežurat budna cijelu noć sjedeći kraj kreveta.
On i dan danas ne voli spavati sam u sobi, i ako mu sestre nema, uvalja se u moj krevet strelovitom brzinom , al neće zauvijek, pa neka ga.

[rusulica]

al neće zauvijek, pa neka ga.

[† Sanika]

Ah Zwerka kod prvog ti to kao bude problem a kod drugog normalno
Samo jednom su tak mali slatki zeljni nas.
Meni je sasvim ok i normalno da to privikavanje na 'sam u sobi' potraje. Ja bi ga nakon prvog budjenja stavila sebi u sobu.
Paula je nama dolazila do cca 6. godine.
I da ne duljim...potpis na Patkicu.

[patkica]

Rusulica, obrati paznju da on ima 11 godina

[Zwerka]

Evo, podnosim izvješće.
Danas sam spavala svega 4 h..
Ali nije malac kriv .

Odgovor na sve napisano...
Kod nas cry out metoda nikad nije isprobavana, možda zato i jest takav, jer na svakav njegov njorg ja skačem..
Al trenutno se naša metoda svodi na cry bez suza. Legne u krevet, pročitam mu priču, poljubim, ostavim vrata malo otvorena, s tim da svjetlo OBAVEZNO gori u njegovoj sobi ( žarulja od 11 w, nije nešto, al gori ) i gori svjetlo u hodniku.
Kad krenem prema vratima, obavezno mi kaže- laku noć, volim te najviše na svijetu, ali neću spavati sam i prebaci mi krevet nekamo drugamo.
Onda kad se vratim u sobu i kažem mu da ne mora tu spavat, da krevet ide van, eeeee nastaje veeeeliki problem. Krevet ne da van iz sobe, pa ga više baš ni ne razumijem najbolje.
Viš ti majke, ne razumije svoje dijete

Onda kad se dogvorimo, izađem iz sobe i čujem ga kako " plače" bez suza, tek toliko da mu se javljam svakih 1 minutu i zaspi.
Onda isključim svjetlo i zatvorim vrata.
Ovu noć se probudio oko 3, popio čašu s vodom i tek onda me zvao jer mu se pišalo, iako je kupaona odma do njegove sobe.
Vratio se u krevet, poljubila sam ga, ostavila vrata otvorena i otišla u svoju sobu.
Rekla sam mu da kad se probudi i vidi da je vani dan, neka ne viče. nego da dođe k meni u krevet.
I to dolaženje u krevet bez vikanja kod buđenja traje evo, već 4. dan.
Danas je došao u krevet oko pol 7, a ja cijelu noć bila budna ( nešto me kuk zeza, i uopće nisam spavala) i poljubi me. Kaže, ja sam budan, a ja njemu- ja nisam , i legao je kraj mene i začorili smo do 9.
Tako da mi se čini da smo usavršili uspavljivanje, jedino mi smeta to što stalno njorga kad treba ostati sam u sobi..
Onda krene- mama, čudovišta su mi u sobi. Pa ajde mama u njegovu sobu, pali svjetlo, ispitiva gdje su čudovišta i kad mu objasnim da čudovišta nema, on se cereka do besvjesti.. Malo čudo od 3.5 godine radi NORCA iz mene, kak bi ja to rekla.
Samo nam je ostalo to nesretno zapaljeno svjetlo..

Netko je pitao zašto sam ga prebacila u sobu- zato jer smo imali priliku sobu urediti, pa smo ju iskoristili, ali smo ju uredili na taj način da smo sve njegove igračke iz boravka prebacili u njegovu sobicu, pa da se za početak igra samo u njoj, da stekne dojam da je to NJEGOVA soba.
Krevet nismo ni stavljali u njegovu sobu, niti smo spominjali spavanje, htjeli smo da se privikne.
ALi je on odma prvi dan rekao da bi spavao popodne u svojoj sobi. Kako sam se bojala upravo tog što sad proživljavamo, stavili smo mu samo madrac na pod i tu je spavao. 3. dan je sam rekao da bi htio spavati na svom krevetu u svojoj sobi.
Krevet smo prebacili, i nakon 3 odspavane noći ( naravno uz buđenje) sad je tako.
Ali kao što sam i napisala, on se budio redovno i kad je bio u našoj sobi.

Evo, ja od njegovog rođenja nisam prespavala noć u komadu, NI JEDNU u ove 3 i pol godine. Ni ne znam što je to prospavati noć i već mi dosta, al stvarno, iscrpljena sam, umorna...
I mislila sam da će bolje spavat u svojoj sobi u tišini, jer MM hrče dosta, kaže da i ja hrčem, iako mu ja ne vjerujem .

Al mi se čini da napredujemo, ne znam, možda se varam.

Zašto neću da spava s nama u krevetu- zato jer me cijelu iscipelari, spavam na jedva pol metra kreveta, a kad budem imala trbušinu, neće mi baš biti ugodno, a i htjela sam da se navikne na svoju sobu prije nego dođe beba, da ne bi kojim slučajem mislio da ga se " tjera " od nas samo zato jer dolazi mala beba. Mislim da bi na taj način bilo njemu puno teže priviknuti se na spavanje u svojoj sobi..

Ne znam, možda griješim i prenaglila sam se.. ne znam

[patkica]

Zvuči dobro sve što si napisala , vidjet ćeš kako će ići, ali sve skupa djeluje bolje nego kad si otvorila topik.
Na ovo da VEĆ tri i pol godine nisi spavala u komadu mogu se samo slatko nasmijati. I reći ti iz svoje perspektive da je to TEK tri i pol godine

[rusulica]

...Da, imaš još fore do 11

Zveki ne znam, možda umišljam ali meni se čini da vam baš dobro ide.

Ja se vjavljam a moja je još u mojoj sobi. Doduše uspjehom smatram što barem nije u mom krevetu. ok trenutno i nemamo mjesta ni mogućnosti raditi dječju sobu pa se izvlačim na to no u budućnosti to i mene čeka

[patkica]

A ne Rusulica, spavam ja (osim kad se usred noći oboje natrpaju na mene, al to je već rijetko). Spavam već godinu dana

[Zwerka]

Na ovo da VEĆ tri i pol godine nisi spavala u komadu mogu se samo slatko nasmijati. I reći ti iz svoje perspektive da je to TEK tri i pol godine

Ajme, nemoj me tješiti..

Nego, uvijek, ali uvijek se nešto izjalovi kad se ja krenem pohvaliti.
Današnji popodnevni spavanac je bio žali Bože..U biti, nije ga uopće bilo.
Ja neću spavati, mama spavaj sa mnom, meni je dosadno, i opet neću spavati, ja sam gladan, jako gladan, ja bi se igrao...
Dobro, spavao je do 9 ujutro, al svejedno..I uvjerena sam da sam ostala s njim u sobi, zaspao bi ko od šale..
Al ja ne ostajem s njim, a on ostaje bez popodnevnog spavanca.
Kako da se tu postavim??

I evo, većeramo (dobro, već je prošao i 21 h ) a on gleda crtiće i viknem mu da pogleda ovaj do kraja, idemo zubiće prat i spavat, a on razvaljen na trosjedu i spava ko top..

Ah...

[Fantasy]

Ako nema popodnevnog spavanca možda bude bolje spavao noću. Moja je definitvno počela bolje spavati čim je izbacila popodnevno, tak da ti želim bar ovu noć mirnu

[rusulica]

x na fantasy

[Zwerka]

Eh, eh, eh...
Grmilo je cijelu noć, pa se malac probudio uz vrisak, naravno.
Odvela sam ga u naš krevet i rekla mu da kod nas neće gorijeti svijetlo, on meni kaže-ok, okrene se i zaspi.
To je bilo oko 1 h ujutro i nije se budio do jutra..

A u njegovoj sobi mora svjetlo obavezno gorjeti...

[patkica]

Neki klinci (citaj moji oboje ) jako rano odbace popodnevno spavanje, i tek povremeno zaspu tijekom dana, al mozda ce ti bolje spavati po noci.
Meni je to bio problem jer sam JA htjela ubit oko popodne al dobro...
Mislim da je dobro da inzistiras da u vasoj sobi nema upaljenog svjetla, to je uvjet da moze kod vas, a za njegovu sobu ostavi mu kompromis upaljene lampice,

[Fantasy]

Patkice tak je i meni je bio problem kad je izbacila spavanac jer ja jedva duram cijeli dan bez odmora . Moja je s 2 god. i 9 mjeseci napravila rez iz čista mira. A svjetlo smo srećom izbacili dok je bila mala jer ja jednostavno ne podnosim ni tračak svjetla dok spavam . Jesam nemajka, boli me đon kaj dijete hoće, ja bih da bude kak meni paše. Zasad mi paše da spavamo skupa, doduše tatu smo izbacile pa imamo mjesta. Osim kad se uspavljuje pa se stišće k meni ko priljepak, ali meni je to

[patkica]

Kužim te dobro. Srećom, sad kad su ipak veći, ponekad (ne često, al ipak veseli) kad se zaigraju ili udube u nešto, ja zbrišem u svoju sobu i ubijem malko oko samostalno. Dok me ne skuže, pa imaju prekonekoliko važnih i hitnih pitanja . Ili dođu do kreveta i ispituju "jel spavaš" dok me ne probude

[Fantasy]

Tak i mm malo legne u dnevnoj nakon ručka, ali čim sklopi oči mala gestapovka dojuri do njega i podvikne u pjevnom tonu "probudi se tatice, jutro je!"

[kandy]

Ne razumijem, Zwerko, zasto ti je problem upaljeno svijetlo? Mislim, dosta cesto spominjes da zeli spavati sa upaljenim svijetlom. Meni je to normalno jer i ja ga obavezno pustim upaljeno ako ruzno sanjam, a trideset mi je godina i prilicno sam velika za to.

Sto se tice popodnevnog spavanja, D. u jednom tjednu popodne odspava mozda tri dana. Al i to ako je stvarno jako jako umoran (nije dobro spavao po noci ili mu je jutro bilo ispunjeno raznoraznim aktivnostima). Ja sam jako inzistirala na popodnevnom spavanju i doma i u vrticu do 2. mjeseca ove godine i onda su me tete pitale zasto ga tjeram da spava ako mu se ne spava. I skuzila sam da imaju pravo. Jako puno puta mi se desilo da sam ga stavila u krevet i on nikako da zaspi, aj inzistiram, a on postane super nervozan. Jednostavno mu se nije spavalo. Sada ga pustim da se sam regulira. I bolje tako funkcioniramo svi.

[Zwerka]

Kužim te dobro. Srećom, sad kad su ipak veći, ponekad (ne često, al ipak veseli) kad se zaigraju ili udube u nešto, ja zbrišem u svoju sobu i ubijem malko oko samostalno. Dok me ne skuže, pa imaju prekonekoliko važnih i hitnih pitanja . Ili dođu do kreveta i ispituju "jel spavaš" dok me ne probude

Uh, draga, ja ni nemam pojma šta je to popodnevni drijemež.. Kod mene je to postojalo do nekih njegovih 3 mjeseca, kad je čornuo svako malo, onda sam i ja znala s njim, ali poslije...no way...a kamoli sad..

Ne razumijem, Zwerko, zasto ti je problem upaljeno svijetlo? Mislim, dosta cesto spominjes da zeli spavati sa upaljenim svijetlom. Meni je to normalno jer i ja ga obavezno pustim upaljeno ako ruzno sanjam, a trideset mi je godina i prilicno sam velika za to.

Pa iskreno, nemam pojma..Znam x djece koja legnu, isključi im se svjetlo i to je to..A kod njega i svjetlo gori, i još se boji

Od one noći kad je grmilo pa sam ga uzela k nama u sobu, 2 noći za redom se u h ujutro dignuo iz kreveta, i utrčao k nama..Vratila sam ga u njegov krevet uz plač, ak je zaspao bez problema.
I onda svaku večer jedno te isto- kad se probudiš, popij vode, pokraj glave je, legni i zaspi, nemoj me zvati, i ja hoću odspavat..A kad se probudiš i vidiš da je vani dan, dođi u moj krevet..
Svaku noć ponavljam jedno te isto..
I dogodi se da se probudi oko 1,pol 2 ujutro ( s tim da zaspi oko 22.30 ), i niti ne takne čašu, niti me ne zove, nego se dere i cvili. Dođem k njemu u sobu, a on meni kažže- žedan sam..A čaša s vodom mu je kraj glave.
Onda se probudi u 5 ujutro, i pet me viče da ga dođem pokriti..

I više stvarno nemam pojma kako ću dalje i kako da mu na najljepši mogući način objasnim neke stvari, a da ih on skuži..

Jedino mi preostaje da ga vratim u našu sobu, pa dok stigne bebolinac, možda se svojevoljno prebaci u svoju sobu.
Nemam pojma.

A i još jedan problem je tu, a to je da se uopće ne želi igrati u svojoj sobi..Sve igračke su mu tamo, ali on ni pod razno ne želi provesti ni 30 min u sobi da bi se igrao.
Radije sjedne za laptop u boravku i kuka da mu je dosadno.

MM je rekao da će s laptotpa obrisati sve igrice i instalirati na komp u njegovoj sobi, pa ga možda to malčice zadrži tamo...
Nisam više pametna

[patkica]

patkica wrote:
Kužim te dobro. Srećom, sad kad su ipak veći, ponekad (ne često, al ipak veseli) kad se zaigraju ili udube u nešto, ja zbrišem u svoju sobu i ubijem malko oko samostalno. Dok me ne skuže, pa imaju prekonekoliko važnih i hitnih pitanja . Ili dođu do kreveta i ispituju "jel spavaš" dok me ne probude


Uh, draga, ja ni nemam pojma šta je to popodnevni drijemež.. Kod mene je to postojalo do nekih njegovih 3 mjeseca, kad je čornuo svako malo, onda sam i ja znala s njim, ali poslije...no way...a kamoli sad..

Zwerka, u mom kvotu bitan je dio "sad kad su veći" -tješila sam Fantasy koja ima istu muku i tugu (nemogućnost krmljenja popodne ) da kad porastu da se to popravi
Kad mi je sin imao 3 ili 4 godine nisam na to mogla niti pomisliti.

Mislim da previš briješ da bi on trebao već i ovo i ono....
Dijete s 3 i pol godine se boji mraka. Postoje oni koji nemaju taj strah, ali to ne znači da trebaš brinuti zašto se tvoj bori mraka. Znam puno više malenih koji se boje i žele svjetlo nego ovih drugih. Moji i dan danas žele zaspati sa svjetlom upaljenim, al došli smo polako do toga da su svjesni da ću kasnije ja ugasiti svjetlo i to im je ok. A imaju 11 i 7 godina, kužiš. S tri, 4, 5... nije dolazilo u obzir.

I ne znam dijete koje se s 3 i pol godine igra sam u svojoj sobi Zaboravi na to.
Plus - iskreno - razmišljati o tome da se tako malom djetetu stavi komp u sobu mi je prilično pretjerano.

[Hajdi]

Zwerka, kad čitaš odgovore moraš uzeti u obzir starost djeteta o kojem se radi. Sa tri i pol godine je sasvim normalno da se dijete boji spavati samo u sobi, bez svjetla, da zove mamu usred noći, da ga je strah grmljavine i tako dalje. Također je sasvim normalno da se ne želi igrati samo u sobi, da želi da se igrate s njim i da ga zabavljate. Moja ti je preporuka da ne radite problem od spavanja nego da tolerirate djetetovu starost i potrebe i to će sve doć na svoje. Što se tiče drugog djeteta koje planirate, koliko znam trudnoća traje devet mjeseci pa pretpostavljam da je to dovoljno dugo da se usvoje određene promjene i da dijete sazrije.