Naime, malcu ( 3,5 g ) smo sredili vlastitu sobu. Do sad je spavao na svom velikom krevetu, ali u našoj sobi.
Počeo je iskazivati želju za svojom sobom, pa smo mu uredili njegovu.
Sam je birao zavjese, slagao si igračke, na zidu sam mu naslikala velikog Mickey Mousea i slonića Dumba koje obožava i odma prvi dan je popodnevni spavanac odradio u novoj sobi.
Noću se probudio samo jednom, ali je ubrzo zaspao.
I kad ovo čitate, mislite da je sve bajno, ali nije
Pošto je on bio beba koja NIKAD od rođenja nije prespavao noć u komadu, nego je praktički cijele noći bio budan, naučila sam ga spavati uz svijetlo. Obično sam ja u gluho doba noći začorila, svjetlo je ostalo upaljeno i eto ti.. Dan danas svijetlo mora gorjeti, i nema šanse da mu ga ugasim. Evo, to je problem broj 1.
Problem broj 2 je taj što se i dalje budi po noći i to uz plač i vrisak, i to po 3 puta. Onda ja sumanuto ulazim u njegovu sobu, sjedim na njegovom krevetu i čekam da zaspi..Ali to potraje i po sat vremena i tako x3 cijele noći. Umorna sam skroz, a i živčana..I lijepo mu objašnjavamo da kad se probudi, pokraj glave mu je čaša s vodom, neka popije i zaspi, ali ne, to plače i cvili...A identično tako je bilo i kad je spavao kraj nas, samo što sam mu u snu dodala čašu s vodom, i zaspala prije njega, a sad se dižem i još čekam da zaspi...
Problem broj 3 je taj što on NIKAD nije zaspao sam..Popodnevno i noćno spavanje ide ovako- legnem kraj njega, ispričamo priču i ležimo tako dugo dok ne zaspi..Nerijetko od toga prođe i 1 h.
I već mi je toga dosta..Objašnjavamo mu iz dana u dan da smo mi u sobi pokraj, ali nema šanse da sam zaspi. To su suze krokodilske i nema šanse i gotovo.
A lijepša strana ovih problema je pod broj 4, a to je da u kraće vrijeme planiramo prinovu
i nemam pojma kako ću onda to sve uklopiti.. Mala beba, veliki noćni vrištavac, ležanje kraj njega dok ne zaspi a mala beba bude tu...AAAAAAAAAAAAAAAA, jel nam netko može pomoći??
Savjet, bilo što??





užas... nemam pametan savjet, čekam i ja koju pametnu ... 






i nisam vidjela smisla i reda u tome da on proplače veći dio noći, a ja sjedim kraj njega i NE spavam, samo zato da bih mogla ponosno reći da je on u svojoj sobi. Više mi je značilo da se i sama naspavam. A potrebu malog djeteta da noću bude uz roditelja smatram prirodnom i ostvarivom
