Mame i bebe forum

ali mislim doista podivlja. Naime, moj mališa je sad 1,5 godinu i u zadnje vrijeme ima totalno ludu foru da kad nešto nije po njegovom tako se baci unatraške da mi je par puta skoro ispao iz ruku i razbio glavu. On inače je tvrdoglav i inatljiv i čim nešto nije po njegovom u stanju je urlati i po 15 minuta, bez obzira što time neće ništa dobiti. Grizenje i čupanje je opet postalo popularno, a taman smo ga se pred koji mjesec riješili.
Ja u pravilu takvo ponašanje ne trpim i kažem mu da to ne smije, da me boli, preduhitrim ga da me udari.Kad se izvije ide u kaznu, tipa vraćamo se kući iz vana ili mu uzmem igračku s kojom se igra i sl. Nije da pali, i dalje izvodi sve moguće kerefeke. Počela sam ga stavljati u kut ali ne doživljava me baš nešto .
Kako vi rješavate takve situacije?

Mislim da ti ovaj dio s kažnjavanjem nema smisla u toj dobi i da on ne razumije šta mu time poručuješ (stavljanje u kut i sl. šta si pisala). U toj maloj dobi sve se svede da duboko udahneš (ili par puta udahneš; i bez pjevanih misa jer njih ni mnogi stariji ne razumiju) kažeš da se to ne smije i taljigate dalje dok ne prođe. Moja se bacala unazad, doduše iz fore i bilo je gadnih situacija pa sam ju automatski ispuštala iz ruku dok se ne smiri, kratko rekla da je to opasno jer će jako glavu lupiti i probala je zabaviti nečim dok se ne smiri.

Bilo je takvih situacija, ali jedino sto pomaze (potpisujem Dugu da su kazne besmislene u toj dobi i po mom misljenju kontraproduktivne) je preusmeravanje paznje (hoce nesto, dam mu nesto drugo, pocnem da pevam pljeskam rukama....napravim razne vrste diverzija i uglavnom je uspevalo, a moj primerak je i danas sa 4 godine extra inatljiv).

U toj dobi K. nije nešto posebno divljao a i kad je isprobavao nismo mu popuštali jednostavno smo nastavili npr. mm i ja razgovarati (kao neobraćamo pažnju na njega - moš' si misliti) to radimo i sada kad će za koji dan navršiti tri godine i govori NEĆU, dere se za svaku sitnicu.... zna biti dana kad je prekrasan i dana kada je nemoguć. Uveli smo stolicu (njegova kutija za alat ) za razmišljanje - i to mu je najveća kazna. MM ponekad pretjera i zna se izderati na njega što mu je kontraefekt jer ništa ne postigne a ja pričam, pričam, objašnjavam...... i ide nam sve bolje. Kad sam rekla mužu da očekujem još godinu dana da će nam ovako dresirati živce poludio je. Nije lako, ali razgovor i bavljenje djetetom, te čvrsti stavovi (ne npr jedan dan nešto može onda jedan dan ne može, ili mama kaže ne a tata da - od toga nastane kaos) je jedino kvalitetno rješenje.
Proći će

znam da će proći, i stariji je imao svoje žute minute. Ovo sa kutom, ma znam da je besmisleno, to sam napravila par puta i to više zato da sebe smirim nego njega.
Fascinira me koliko su zapravo njih dvojica različiti, jer sa starijim sam se oduvijek mogla sve dogovoriti, a mališa je tvrdoglav ko magarac.

Da i mene je to ponasanje izludjivalo, ali npr. N je postajala nesnosljiva, kad bih ja bila nervozna, odsutna i umorna, onda bi vjerovatno osjecala neku vrstu odbojnosti pa da bi privukla paznju na sebe znala se derati, raditi nesto sto ne smije...

Joj vjeruj mi da je toliko bila ziva i ponekad fakat nesnosna, ja sam se pitala sta da radim ako ovo potraje, danas je gledam i pitam se jel ovo ono moje isto djete...

Iz tog perioda su mi najmrze rijeci, to je faza..., da, stvarno su to neke faze,kojima trebas naci nacina da ih primiris, znas koja je tek meni razlika, nedzli je bila ziva, to se rijecima neda opisati a ovaj mali, prava mala mirnica i slatkica, ali je i on ispitivac i vec polako provjerava koliko moze ici

Zaboravila sam, a i davno je bilo, cak pre dve godine, u momentima najstrasnijih shiza pomagao je zagrljaj. Samo cucnem rasirim ruke i on dodje i stisne se meni uz vrat i tu odplace, smiri se ili mi objasni kako moze sta je bilo.

Da jos nesto, najstrasnije size su bile bas pre nego sto je pravo progovorio, valjda je bio besan sto je nemocan da recima izrazi to sto hoce.

ovo je baš zanimljivo. Moj mališa se isto tako iz petnih žila trudi objasniti što želi ali još uvijek priča uglavnom svojim jezikom. To fakat mora biti strašno frustrirajuće.

N je postajala nesnosljiva, kad bih ja bila nervozna, odsutna i umorna, onda bi vjerovatno osjecala neku vrstu odbojnosti pa da bi privukla paznju na sebe znala se derati, raditi nesto sto ne smije...

istina

kad počne deranje, izmjenjujemo se mm i ja, uskače onaj koji je "svježiji" taj dan. A M. je tako grlata da kad se počne derati, nije svejedno nikome u tramvaju/robnoj kući/trgovini

Evo mene opet
Sada smo dve godine i 4 mjeseca. Trenutačno me (ponovo ) izluđuje griženje i tučnjava i beskonačna tvrdoglavost. Imali smo težak period zadnjih godinu dana jer prvo je mm bio u zg-u na specijalizaciji osam mjeseci pa ja 6, pa učenje za ispit, tako da smo fakat malo bili normalna obitelj. Sad je to konačno iza nas, ali sigurna sam da je dio ratobornog ponašanja i zbog toga. Problem mi je u tome što zaista ne znam više kako da se postavim. Zaita je zeznut karakter, jer ako nešto nije po njegovom, poludi i počne divljati. Ako ne dobije u potpunosti nešto što želi, tipa, on i brat istovremeno žele istu stvar koja se može podijeliti i svako dobije sov dio, ako ne dobije sve onda baca i ono što ima i opet počne divljati. Znam da svi kažu da su to one grozne dvije godine, ali ...do kad će više .

tajci je napisao/la:ali ...do kad će više .

moja slobodna predpostavka...do puberteta
nemam pametan savet, pošto svi moji metodi uspevaju za sada uspešni, malo sam hitlerasta, ali jedino tako mogu znači, kod nas prolazi i priča, i zagrljaj, i urlanje (PMS) i sve

Mene ovo isto muci - te histerije, bacanja i sl. Dora povampiri bar jedanput dnevno. Doslovno. Histerise do povracanja. Vecinom uopce ne razumijem sta hoce/nece.
U zadnje vrijeme kad je totalno histericena stavim je na krevet u sobu i kazem da kad se smiri i bude mi htjela reci sta hoce/nece da dodje jer je ja ovako nista ne razumijem. Tada se dere jos par minuta, a onda kao da se nista nije dogodilo dodje i kaze "Mama, prestala sam pjakati". Kod nas to jedino donekle pali jer zagrljaj, pricanje, preusmjeravanje paznje... ne dozivljava.
A ne bih rekla da ne zna sta radi jer ima izjave tipa: nece obuti papuce, ja inzistiram da ih obuje, ona odgovara - "Pusti me, mama, pjakat cu". Po tome zakljucujem da pokusava takvim ponasanjem dobiti sta zeli, a meni je to ponasanje neprihvatljivo i zelim da ona to zna. Stalno joj ponavljam da se sve mozemo dogovoriti ako mi lijepo kaze (jer zna sve reci kad hoce) i da dok se dere i vristi ja je ne razumijem.
Uskoro idem i na ragovor kod djecjeg psihologa (ne zato sto smatram da se ona ponasa nesto zabrinjavajuce nego da mi pomogne da se ja ispravno postavim) pa cu vidjeti gdje grijesim.

Joj, mi smo isto ušli u neku ludu fazu. Sve ovo što pričate o preusmjeravanju pažnje, zagrljajima, pjevanju i sl. do sad je palilo, ali ovo sad je Kod nas nema razgovora ili objašnjavanja. Kad ja upotrijebim riječ NE ili NEMOŽEŠ njoj to valjda u glavi odzvanja kao DA. Lijepo joj objasnim da se ne baca jer će razbiti glavu na zidu, a ona dođe do zida i iz sve snage lupi glavom i onda počne plakati. Kaj je najbolje onda počne mene tuči jer sam joj kao ja rekla da to napravi. Ista stvar je kad maše sa bebom koja je užasno tvrda pa se namjerno lupa s njom ili kad joj kažem da neide na stepenice pa padne i sl. Da ne pričam da me stalno tuće i gura i grize i onda viće na mene:"Nemooojjj me gujati."....."Nemoj tući Ninicu", a niko ju ni ne pipne. jel to zato što čekam bebu ili je to isto neka uobičajena faza, ali stvarno više ne znam šta napraviti i kako reagirati. Jučer me dotukla do kraja da sam poludila i prvo se pravila da me uopče nema pa se MM bavio s njom, ali kad je i njemu počela raditi scene stavila sam je u kinderbet i otišla iz sobe. Cure moje kakav je to plač bio. To još nisam u životu čula, srce mi se paralo pa sam i ja na kraju plakala. Otišla sam po ju i bile smo si super, ali to je trajalo možda pola sata i onda sve iz početka

I mi smo imali ludu fazu koju smo na koncu nekako uspijeli prebroditi. Još uvijek je prisutna, ne svakodnevno, npr. dva puta tijedno.
-Kada je Nikola agresivan prema drugoj djeci, odnosno, kada se grize, tuče ili sl. onda ga stavim "u kaznu", a to je spužvasta foteljica u njihovoj sobi na kojoj mora sjediti, a ja zatvorim vrata na sobi (nije u mraku!). Znači---kazna je izolacija. Nakon 2-3 minute otvorim vrata i kažem u da sada smije van i mora reći oprosti osobi koju je povrijedio i pokažem mu koliko to tu osobu boli.
-Kada je tvrdoglav i divlje ljubomoran na starijeg brata, stoji mu pred TV-om, baca hranu oko sebe, maše s čašom u kojoj je mlijeko, pljuje hranu u tanjur, gađa se s hranom, neda se svući ili obući itd...onda ga odgurnem od sebe i kažem mu "Neću te, makni se od mene!" Ovo mu je najgora kaznena mjera!
-Kada histerizira zbog umora što se redovito događa navečer pred spavanje, jer se u vrtiću ne može dovoljno naspavati---e, tu ništa ne pomaže, nabrzaka ga okupam i stavim spavati jer nikakvo, ali nikakvo maženje, objašnjavanje ili sl. ne pomaže. Jednostavno za to nema pomoći. Proći će jednom...

juliska,

još uvijek isprobavam metodu sa mirnim kutkom. rezulati su nereprezentativni

ja odem u mirni kut

tajci, a kako malome ide komunikacija, govor i to?
nedavno sam se načitala o tom griženju i divljanju baš u periodu 1-4 godine. i djeca jako često to rade kad ne uspiju izraziti svoju želju, misao. nešto u stilu: igramo se u parkiću, ja želim tvoj auto, al ti to ne znam objasniti pa kažem DAJ, a ti naravno ne daš pa te ja ugrizem.
kad bih znao lijepo reći MOLIM TE MOGU LI, možda bi mi ti i dao...

i tak... to su te neke frustracije. curice ih navodno imaju rjeđe jer su brbljavije pa im je lakše (soft skills hehe).

ak nije to, provjeri imaš li nekoga u svojoj okolini od koga je mogao pokupiti takvo ponašanje. netko iz vrtića u koji ide i sl. a može biti i netko od starijih, odraslih.

i da, ignoriranje pali. to je onaj princip: željeno ponašanje nagradiš, neželjeno ignoriraš.
i unaprijed objašnjavanje. kad idete u dućan da zna točno po što idete. kad idete u posjet da zna točno što smije, a što ne... i sl.
malo više nekog rasporeda... sigurno postoje situacije u kojima je stres veći i mogućnost za njegove ispade veća. tada uvedeš neki stroži raspored i neku sitnu nagradu ako sve prođe po planu (koju, naravno unaprijed najaviš) - naljepnice npr.

nisam neka iskusna majka, ali sam čuvala baš takvu djecu i sjetila se svega toga dok sam gledala BBC seriju "Little angles" - nešto u stilu super dadilje. toliko dobrih i kvalitetnih savjeta nisam nigdje vidjela.

samo hrabro... tek su mu dvije godine!

i još jedna fora roditeljstva...

znate kad ste s nekim vani pa vam kaže "sad NEMOJ gledati tamo jer je tamo..." a vi se istog trenutka okrente?
e pa... tako i djeca. u rečenici NEMOJ skakati, oni čuju samo skakati...

cookie je napisao/la:još uvijek isprobavam metodu sa mirnim kutkom. rezulati su nereprezentativni

Kod Stefana je time out, gde on MORA negde sedeti izazivao samo histeriju i to sam prestala da upotrebljavam nakon dva pokusaja.

Pricati i samo pricati.

wiksy, naš ti izlazak tipa u dućan izgleda ovako: zlato, ako budeš dobar dobit ćeš bananka/bombone/cedevitu, što li već. Hoćeš li biti dobar? DAAAA. Putem nekoliko puta to ponovimo. U dućanu sve super....jedno pet minuta. Nakon toga: peam (tako kaže za sebe) hoće van iz kolica, neće se voziti. On hoće uzimati sve stvari s polica i igrati se s njima. Nakon petnaestog pokušaja da smirim malo čudovište krenu prijetnje. Mama ti neće kupiti.....Na to moje drago i milo djetešce reagira kao da sam mu rekla dobar dan. Iliti, zaboli ga živo što neće dobiti svoju nagradu.
Trenutačno sam na ignore modu, ali ignoriram njegove ispade. Tipa, ako ćeš plakati, a ti plači. Iako ga je počelo ful smetati kad sam ja tužna. A najbolja mi je fora kad mu kažem da me sad to boli što me ugrizao, pa kad krene objašnjavati kako me on nije ugrizao. Ili kad siđem s kata i dobijem izvještaj, mama, peam tuko tatu, peam grizo baku...

mmar, ovaj tm-ov lijek mi je tako dobar.
A ovo za mirni kut, JA BI U MIRNI KUT

Curke,

tajci je napisao/la: Nakon toga: peam (tako kaže za sebe) hoće van iz kolica, neće se voziti. On hoće uzimati sve stvari s polica i igrati se s njima.

Tajci, ne znam kako da ti kazem, ali meni je to sto on hoce van iz kolica i sto hoce uzeti sve stvari s polica i igrati se njima, hmm, sasvim normalno. I nekako ga skroz razumem (jer sam sa S. prosla taj period, pa sad prolazim sa M.). I naravno da ga bas briga za bananka i cedevitu.

Da se razumemo, ne kazem da je lako izdrzati s mamine strane gledano.

tajci je napisao/la: Nakon petnaestog pokušaja da smirim malo čudovište krenu prijetnje. Mama ti neće kupiti.....Na to moje drago i milo djetešce reagira kao da sam mu rekla dobar dan. Iliti, zaboli ga živo što neće dobiti svoju nagradu.

haha, znači da ga je baš briga za nagrade, on samo želi tebe izbacit iz takta! majstor mali!
ili pokušaj naći nagradu koja je njemu bitna. npr. reci mu da će moći izaći iz kolica i odabrati nagradu. to je samo primjer. daj mu nešto do čega mu je zbilja stalo, pa će to shvatiti ozbiljno.
al svakako probaj biti cool, ozbiljna. mojoj frendici je uspjelo malu smiriti tako da su "zajedno" kupovale. ono "što misliš, ove ili ove jabuke? hoćeš mami pomoći odabrati? ajde mi molim te to pridrži? što još trebamo kupiti? jesi vidio ima li još wc papira? ..." i to od prvog trenutka kad uđete u dućan "hm... trebam kupiti kruh. jel vidiš gdje je?" znam da je naporno, al njoj je pomoglo u roku tjedan dana...

dajem savjete jer se sjećam koliko je nju to umaralo, te "epizode".

i da, potpisujem za MIRNI KUT!

Ima 2 god. i u fazi divljanja.
Izbjegavam trgovine i kave na terasi.
Prekjućer sam trebala ići u školu maloj da svi roditelji ukrašavamo jaja i svakako kako ga nemam gdi ostaviti uzela bih ga sa sobom ali....... nije se dao u školu on hoće doma voziti diddi (autić) po dvorištu,nikako ga nisam mogla nagovoriti i da me susjedi ćudno ne gledaju ,pa kaj radim sa malim,nismo ni išli u školu nego smo ostali vani
jedva ćekam da malo naraste

________

DiI

Principessa je sa cca 2,5 god. imala jedan napad: šetali smo riječkim Korzom i stala je pred izlogom s igračkama; ni nakon 15tak min nije htjela dalje, a ono mrak, kiša pada, dućan zatvoren...MM i ja smo joj na kraju rekli da mi idemo, na što se bacila na leđa u lokvu vode i počela urlati i lupati rukama i nogama. Čučnula sam kraj nje i mirno je uhvatila za ruke. Bila je bijesna i mokra i otimala se: kad sam skužila da je OK mirno sam joj rekla da joj je to baš bedasto jer sad moramo doma, a ne na kolače, na što je ona počela još jače. Rekli smo joj da mi idemo, a ona kako hoće. Bilo je preužasno ostaviti je da leži u lokvi i ne okretati se, ali sva sreća pa je Korzo pješačka zona, a bilo je malo ljudi pa smo znali da joj se niš ne može desiti. Ukratko, odmakli smo nekih 30-40m kad je počela vikati da je čekamo i dotrčala za nama. I počela se umiljavati i žicati da idemo na kolače, ali smo joj dali do znanja da je mokra i prljava i da možemo samo doma...opet se rasplakala, ovaj put od jada. Otišli smo kući, a ona to više nikad nije ponovila. E, sad, koliko je ova metoda pedagoška nemam pojma: psiholozi bi vjerojatno rekli da smo joj usadili strašne traume, ali nama je pomoglo a Principessa je danas divno samostalno dijete koje itekako zna gdje su granice. Naravno da ih testira, ali to je dio odrastanja, zar ne?
Mislim da je ključno bilo to što smo i MM i ja (bar prividno) zadržali mir i nismo joj dali do znanja da nas je izbacila iz takta. A to je bilo moguće jer smo ranije raspravili što ćemo i kako ako krene show na javnom mjestu (potaknuti iskustvima prijatelja), pa smo u neku ruku bili spremni. Ali da je teško, teško je

crvena, to sam ja isto napravila sa starijim, samo u zg-u na cvjetnom. I to je bio prvi i zadnji put da je takvo što napravio. Ali s njim se oduvijek sve moglo dogovoriti.
Ali, narast će i malo čudovište moje

Najbolja je fora bila jučer. Otvara bombon i baca na pod, namjerno. I kažemo mu da ne baca, on se smije.Kažemo mu da podigne i baci u smeće, on se i dalje smije. Onda sliejde prijetnje ako ne pokupi nema tog crtića. On lijepo kaže tata pokupi. I tata mu kaže da ako on pokupi neće biti crtića. Naravno, to moje dijete ne obadava ni pol posto i mm pokupi papire. Na to moj malac kaže tata, hvala ti, baš si dobar.

ajme strašno,moj je 14 i po mj,a što će poslije biti ne želim ni pomišljati
Stalno radi drame,oko svega,baš oko svega,nema te stvari koju on nije izdramatizirao
Vani je isto koma,vidi tuđu loptu pa je želi uzet kad mu je ne dam to su šokovi. Zna se dogodit da mu neko dijete i da loptu pa onda vidi drugo dijete s drugom loptom pa oće i njegovu,kao da cijeli svijet postoji samo za njega
Pitam se gdje sam li pogriješila

Kao prvo

Iz dana u dan sve je vece veselje s K.
U zadnje vrijeme ima takve ispade kad mu nesto nije po volji da ja ne mogu vjerovati. Pocne se bacati i vristati iz svog glasa, cupati me i udarati ako ga primim. Prava scena.
Prvih par dana sam to pripisivala tome sto mu rastu ocnjaci, ali opet pa ne moze to biti razlog sad vec danima.
Pocela sam onda primjenjivati metodu da ga stavim u krevetic gdje se uistinu smiri za cas kad vidi da sjedim pored i ne reagiram na urlanje i bacanje.
Onda se pocne igrati i jos me pokusava ukljuciti u igru.

Ja se tad pitam pa da li je on razmaze?
Kolegica mi je rekla da je njen necak bio isti takav i da ima dijagnozu hiperaktivnost.

Naravno da svi mene optuzuju da sam ga razmazila, i istina je da mu ja sve pustim, pa da me i cupa i tuce i svasta, da se igra i sa daljinskim i slicnim NEuredacima.

Opet s druge strane svog omiljenog i najdrazeg dedu slusa sve sto mu kaze. Kad deda kaze NE onda je to tako (uz neke iznimke), kad ja kazem NE onda je jos vise uporan i konta mene.