Mame i bebe forum

Ovo je tema za sve na ovom PDF-u koji su u iščekivanju prinove ili su je već dočekali.

Kako pripremiti naše jednogodišnjake i dvogodišnjakinje na novog člana obitelji.
Što očekivati, kako se postaviti, koje priče pričati… kakva su vam iskustva!!!

Ovdje na pdf-u postoji i tema Mala razlika između djece, je l vam naporno?– tamo ste dobrodošle pisati o tome kako novi poredak utječe na nas mame, a ovdje bismo se usredotočile na najmlađe.

Evo nekoliko članaka za početak:

How to Prepare Your Child for the New Baby – sa Aha-parenting .
gdje nabraja kako pripremiti starije dijete na dolazak prinove, kako mu objasniti da njegovo mjesto nije ugroženo, kako i prije rođenja stvoriti povezanost…

New Baby Making Toddler Clingy - sa Aha-parenting .
gdje se govori da se mogu očekivati povrati u fazama jedan ili dva koraka unazad…

Na istoj stranici ima i drugih vezanih članaka tipa:
Teaching Toddler to Sleep Before New Baby Arrives na web stranici Babycenter:

Preparing your one-year-old for a new sibling

Preparing your two-year-old for a new sibling

Baš me obradovala ova tema
Mi smo postigli napredak, više neće baciti bebu u kantu sada će joj dati sve igračke. Jučer je bio tužan jer je silno htio da mu pokažem bebu i nije mu jasno zašto je u maminoj pupi mrak bebi.

Kupila sam knjigu "Piko dobiva sestricu" nisam mu je još dala, ali dobila sam preporuku za nju.

Ajmo iskusne mame.....

meni su ovdje iskusne mame savjetovale da puno pričamo o tome, da ju ohrabrujem na način da joj govorim kako će seka biti presretna zbog igračaka koje će naslijetiti od nje, pa robicu koju je prerasla će dobiti
kako će joj ona starija sestra već znati reci koji su crtani dobri, koji bezveze... i da jedva čeka da ju vidi i maše joj iz trbuha.

i mogu reci da joj se lice ozari kad joj tako pričamo

Fran je jako sretan kad ga pitam hoće li on naučite bebu nešto, tipa skakati na krevetu, spuštati se na tobogan......onda samo viče DAAAAAAAAAAA! Bebu spominjemo svaki dan, ali ako vidim da ga ne zanima onda prestanem, a sad već on sam pita za bebu.
Od savjeta koje sam ja čula ili čitala za sad primjenjujem taj da mu bebu što relističnije opisujem kako se ne bi razočarao misleći da će se odmah moći igrati s njom. Govorim mu kako će beba biti jako mala, kako će samo spavati, papati, piškiti, kakiti i plakati. on će mami pomoći čuavti bebu, gurat će ju u kolicima, mazat će joj guzu, donositi pelene i svašta će ju naučiti. Sreća pa imamo jako bliske prijatelje koji su nedavno dobili bebu pa će imati dosta prilike upoznati se s bebom. Ovih dana ga vodimo da pomogne okupati bebu. On i bebin brat (koji ima 4,5 god) će bebi prati nožice

Ja očekujem da će mi biti fizički naporno, ali isto tako mislim da će on biti ok prema bebi.
Ono što me muči je vrtić, naime on još ne ide. Da nije beba na putu krenio bi na jesen, ovako mislim da ćemo vrtić odgoditi. Jest da će mi biti teže, ali nekako nemam srca da je on u vrtiću a ja kod kuće (bake su mi blizu pa će mi uskakati, da nisu onda je druga priča, ili da već ide od ranije u vrtić - ovo pišem da me ne bi neke mame krivo shvatile). Pošto neće ići vrtić onda ga planiram upisati na neku aktivnost s djecom, za sad ovdje imamo neku gimnastiku 2 puta tjedno, pa se nadam da će nam to biti ok.

Evo i ja cu vam se prikljuciti drage mame Izbor teme, za veliku pohvalu
Mene ubrzo čeka treci porod. Kada sam rodila Blanku prije 16 mjeseci, sin je bio jako veliki, pa nisam morala nista brinuti. On je i sada njen glavni zastitnik, zabavljac. Jako se slazu, paze,maze.
Ali zato nas ova situacija sada brine, jer beba je jos jako mala da bi shvatila sta ce se dogoditi, pa joj ne mogu niti objasniti, niti pripremiti je. Sa sinom kao i uvijek sve 5, ali sa malom ne znam kako ce to sve funkcionirati. Kao prvo jako sam zabrinuta kako ce mala kad ja odem u bolnicu, gledajuci je sada, stvarno me to rasuzuje. eto, jos jednom pohvala za temu, ohrabrenja su dobro dosla i nadam se da cemo i mi uspjeti u novom poredku

super tema!
ovaj clanak mi je odlican

http://m.24sata.hr/#obitelj/izazovi-rod ... eku-308124

da je nekad potrebno 150% potrebno je. nekad ne izdrzim pa planem a onda cijeli dan moram imati trostruko vise strpljenja jer je jos tri puta gori, testira cendra i tako.

jako jako puno njeznosti ljubavi mazenja, to jedino pali, i onda vidim koliko se on raznjezi prema malenom...

tesko je jer puno toga imse mora braniti pa da sam znala uvela bih pravila i prije, u stanu se vise nebi smjele bacati stvari, pa ni jastuci, jer sad bas bi sve bacao....

imamo nove pelene, puffies, imaju brdo preludih uzoraka i izmjesala sam mu uzorke i onda bira braci pelene, jako fora

cesto mu napunimo bracinu kadu ubacimo casice i brdo pjene pa se kupa nakon njega, i tako...

milky
da i u ovom članku što si linkala, ja bih naglasila i ovo što je Suncokret rekla - da treba biti realan u pričama što će se sa bebom događati i da nikakve igre i interakcije neće biti još skoro nakon rođenja.

bimbo je napisao/la:ohrabrenja su dobro dosla i nadam se da cemo i mi uspjeti u novom poredku

naravno, zato smo tu!

Ja ne znam... Meni izgleda koda mog sinka to nista ne interesira. Ja mu pricam o bebi on o necemu sasvim desetom. Mozda mu je sve to jos preapstraktno. Mozda kada beba pocne udarati dovoljno jako da se osjeti, mozda onda stvarno shvati da mi beba zivi u trbuhu. Inace voli bebe a posebno voli glumiti bebu. . Zato mislim da bi moglo biti problema jer npr. kada vidi na tv-u kako mama drzi bebu on odmah dode meni da i ja njega tako primim. Posto mu govor jos nije dobro razvijen ne znam koliko kuzi sto mu pricam. Pa ja cu pricati a on to sigurno snima negdje u glavi.

kada je najstariji malac dobio bracu imao je 2 godine i 2 mjesca.
Jako mu se vesleio, unaprijed smo puno pričali braci, mazili ga i ljubili dok je bio u buši.
Moje vrijeme u bolnici je teže palo meni nego njemu no i ta 3-4 dana brzo su prošla. Nije mi dolazio jer sam mislila da će biti teže da mi dođe na pola sata i da mora doma nego da uopće ne dolazi. I mislim da je to bila dobra odluka.
Sjećam se kad smo došli iz bolnice on je spavao a mm je morao nešto ići obaviti pa kad se probudio iznenadila sam ga doma i nakon što smo se izgrlili i izljubili i kad sam mu rekla da sam dovela i bracu uzeo je mali stolčič i privukao ga kinderbetu i gledao ga. predivan mi je to bio trenutak i sad kad pišem mogla bi suzu ispustiit baš dirljiv, emotivan, dubok...
Nije išao u vrtić mjesec dana, a mm je morao nazad na posao tako da smo se brzo morali ušemiti. pomagao mi je oko brace, uvijek s tim stolčićem oko kinderbeta. nosio pelene, dodavao robicu. kad god bi mali spavao mi bi se igrali. Imala sam sreće jer je bebač bio jako dobar, puno je spavao i nije ništa gnjavio. NA početku mi je vrijeme dojenja bilo problematično jer bi starijem bilo dosadno ako bi potrajalo. ne bi mogao biti miran i ne ometati me. tada smo uveli crtiće pa bi on gledao crtić dok bi ja dojila u drugoj sobi.
nije bilo apsolutno nikakvih ispada ljubomore, nikakvih problema a danas kada su 3 i 5 godina stari pravi su tim.
u međuvremenu su dobili još jednog bracu. Stariji je tada imao skoro 4, a manji 1,5. Uf ta trudnoća mi je bila jako teška, morala sam mirovati, njiho dvojica još mali, starijem smo već sve mogli objasniti, prošao je to i razumio sve ali manji ništa nije kužio. ni da stiže beba, ni da mama mora mirovat, ma ništa. oni dvojica su već tada super funkcionirali i dolazak još jednog im nije značajno poremetio njihov red. Dobro su prihvatili još jednog člana. Igrali su se koliko je to moguće s bebom. išli u šetnju, gurali kolica.
sad su 5, 3 i 1.5 možete samo zamisliti kako nam je
nemamo nikakvih ljubomornih ispada, problema ili većih svađa. zapravo su divna braća, puna ljubavi i brige prema ostalima.
Ovako kad pišem pitam se zašto i kako me ponekad dovode do ludila

izmedju mojih velikih je 16 mjeseci razlike. posto je to bilo jako davno, puno sam toga i zaboravila, ali znam da sam iz rodilista donijela uz bracu i poklon od brace za seku. to joj je bilo super, i to mislim da je dobra stvar.

snowwhite je napisao/la:kad sam mu rekla da sam dovela i bracu uzeo je mali stolčič i privukao ga kinderbetu i gledao ga. predivan mi je to bio trenutak i sad kad pišem mogla bi suzu ispustiit baš dirljiv, emotivan, dubok...

divno snoww
hvala ti na ovom postu! divna su braca!

Mala Bornica je napisao/la:ali znam da sam iz rodilista donijela uz bracu i poklon od brace za seku.

da, dobro je i ostalu rodbinu i ostale koji budu dolazili u posjete uputiti da nešto s nama u dogovoru donesu za "poklon". također kada dođu da se prvo posvete starijem djetetu, s njim se malo pozabave, popričaju, a beba ne bude nigdje pobjegla.

mislim da je priprema jedno, a pravo iskustvo nesto sasvim drugo i jako individualno.
moj savjet, ne dozvolite sebi da budete iznenadjeni, jer bez obzira ne pripremu sigurno cete biti
da li pozitivno, negativno ili po zahtjevnosti, nije vazno...vazno je da sa vase strane budete spremni na sve kombinacije.

osim toga, prvi kontakti, pa cak i prvih par mjeseci sa novim clanom i nije tako veliki izazov, bar nije bio u nasem slucaju. izazovi su poceli da se desavaju kasnije.

eh da jako je važno kad dolaze gosti, rodbina, prijatelji prvo se obrate starijoj djeci, došli su njima.
onda je moj maks sve vodio do sobe da vide kako je on dobio bracu.

poklon prvi put nismo imali niti spominjali. Drugi put su dobili zajednički od najmlađeg brata ali to više zato što je stvar koju su dugo u tom trenutku bila dobra prilika za kupiti pa je to bio povod.

osim toga, prvi kontakti, pa cak i prvih par mjeseci sa novim clanom i nije tako veliki izazov, bar nije bio u nasem slucaju. izazovi su poceli da se desavaju kasnije.

meni je sada puno veci izazov zadrzati mirnu glavu i njih dvoje obuzdati nego kad su bili mali .

ono sto pamtim jako dobro je sljedece: kad sam s dosla doma iz rodilista, moje malo/veliko dijete od 16 mjeseci se meni cinilo ogromno, skoro pa predimenzionirano. i usi i ruke i sve .

Mala Bornica je napisao/la:ono sto pamtim jako dobro je sljedece: kad sam s dosla doma iz rodilista, moje malo/veliko dijete od 16 mjeseci se meni cinilo ogromno, skoro pa predimenzionirano. i usi i ruke i sve .

ovo je istina. zaista.

i ono na što se treba pripremiti je bura hormona i osećaja koji se bude za novu bebu.
Gotovo da vam smeta starije dijete i velika vas želja vuče da budete sami sa bebom, da se mazite i da uz nju ležite.
Zatim taj osjećaj krivnje koji ide uz te nove osjećaje ljubavi i osamljivanja...

Svako razodblje nosi svoje.
Npr. moja kćer je imala 1,5 godinu kad sam rodila 19mj razlika. To je važno. Zato što još nije bila zrela kao npr. dvogodišnjak ili dvoipogodišnjak. Nije još dobro hodala (tek je prohodavala) i bila je premalena da bi tandemski dojili (prekratka da se nagne preko mene).
To je bio izvor mnogih frustracija i kompromisa.

sada je druga priča u vezi toga no kako je i ona izrasla a i braco postao svjesniji i bolje sudjeluje tako je i to postao problem. Došla je i ljubomora i regresija sa piškanjem i kakanjem svuda i inaćenjem.

Važno je ovo: svako razdoblje, kako rastu, je privremeno. I ubrzo oni narastu i sazriju i dođe drugo doba a ono otprije se nekako zagladi.

Uz puno strpljenja sve bolje prođe.
U starijem djetetu gledajte zbunjenu i ranjenu osobu koja se pokušava nositi sa novim osjećajima.
To pomaže jer htjeli ne-htjeli upadamo u zamku okrivljavanja kada nam starije dijete umlati bebu ili ju ugrize.
S vremenom, ponovo ćete prepoznavati karakter starijeg djeteta i moći razumjeti njegove okrutne postupke a i hormoni se smiruju i ljubav se "vraća" u vaš odnos.

Uvijek kada možete budite sa starijim. Stisnut zube, bebu u krevetić i sa starijm u igru.

mislim da je priprema jedno, a pravo iskustvo nesto sasvim drugo i jako individualno.
moj savjet, ne dozvolite sebi da budete iznenadjeni, jer bez obzira ne pripremu sigurno cete biti
da li pozitivno, negativno ili po zahtjevnosti, nije vazno...vazno je da sa vase strane budete spremni na sve kombinacije.

osim toga, prvi kontakti, pa cak i prvih par mjeseci sa novim clanom i nije tako veliki izazov, bar nije bio u nasem slucaju. izazovi su poceli da se desavaju kasnije.

Ja ću ovaj put potpisati MD od početka do kraja.

U mojoj obitelji svi dolasci novih članova prošli su i prihvaćeni su puno puno bolje nego što sam se uopće i mogla nadati.

i jos nesto mi je palo na pamet: posto sam imala vec bebu doma, imala sam osjecaj da sve znam. pa me malac iznenadio jer je bio sasvim drugaciji od sestrice, drugacije je i jeo i spavao i nis ga iste stvari smirivale, sve sam morala nauciti . a ja sam nekako zamisljala da ce biti isto kao i s prvom bebom.

pčelica_maja_23 je napisao/la:i ono na što se treba pripremiti je bura hormona i osećaja koji se bude za novu bebu.
Gotovo da vam smeta starije dijete i velika vas želja vuče da budete sami sa bebom, da se mazite i da uz nju ležite.
Zatim taj osjećaj krivnje koji ide uz te nove osjećaje ljubavi i osamljivanja...

Ovo me nikad nije pogodilo. Uvijek sam se prije posvetila starijem/starijima, a bebina sam bila tijekom dojenja i noći.

Zapravo se manje dijete i cijeli njegov ritam prilagodi većem i onome što već imate doma.

ajme snow, pa tvoji su divni! i moj je divan al dva put pomazi bracu treci put ga lupi, onak malo al samo da gestom pokaze

kod mene je obrnuto, imam osjecaj da velikog zakidam za nesto jer bebac bas puno trazi, od nosanja do navicavanja do besvijesti. al to je dobro, jer imam vise razumijevanja i strpljenja kojeg stvarno treba...

al isto zna bit tako meden kad beba zaplace da dojuri do njega stavi mu dudu i mazi ga da ga umiri....onak iskreno djecje...

Kod nas s razlike:
P-ME 3,2 god.
ME-K 14 mjeseci
(K-*P* 2,5 godine)
K-B 3,5 god.
B-IP 2,4god.

Paulina je Mariju Elenu dosta teško prihvatila, bila joj je dosadna, išla joj na živce, P je naučila da se s njom jako puno bavim i bila je izuzetno inteligentno dijete, jako rano progovorila, s godinu i pol brojila do deset, sve te gnjavaže s malom bebom su njoj bile ubitačno dosadne i svojevrsno "gubljenje vremena" tu i tamo sam ju poslala baki koja se onda skroz njoj posvetila, vodila ju svukud, ali i utovila, s oproštenjem, zato sad ima malo više kila nego što bi ona htjela...

Katarinu sam rodila kad je Eli tek prohodala, u biti nije ni skužila kaj se desilo, samo je ostala u šoku kad sam ja došla iz rodilišta i donijela novu bebu, taj njezin izraz lica me prati i danas i imam grižnju savjesti što nisam imala slobodne ruke da uzmem nju u naručje, umjesto da sam joj pokazivala novu seku. eh, da mogu vratiti vrijeme...
Njih dvije su kasnije rasle kao blizanke, i nekako su se zbližile s vremenom. P je uvijek bila starija, i njih doživljavala ko bebe.

K. je imala 2,5 godine kad sam izgubila Petra, i to je njima svim trima bilo... nešto nepojmljivo, bilo je na tisuće pitanja a ima ih i danas. Dosta su to emotivno proživjele, i makar su bile male, jako pametna pitanja su postavljale. One njega još uvijek zbrajaju kao člana obitelji, kad se ja nekad zapitam nedostaje li netko, one kažu "braco koji je u Nebu".
K. je dugo bila moja maza. Tako da, kad se rodila B., K. se pretvorila u malu bebu, počela dudati dud, za malo ju nisam vratila u pelene, bilo ju je baš briga, samo bi pustila u gaće! htjela je spavati kraj mene u krevetu... onda smo joj kupili krevet i preselili ju sekama u sobu i još uvijek se borimo s nekim njenim muhama i navikama koje će se, nadam se, promijeniti.

B. je za bracu najprije rekla "to bljak" ona je tek maza kakve nema... cicala je dugo i dugo je zavlačila ruku u moj cicnjak - sad mi se uhvati za ovratnik i visi - uživam!
sad ga je malo po malo prihvatila, sad se igra da je ona Peppa a on George i stalno mu nešto priča, kad plače, dođe k njemu i veli "Tu je Peppa, George, ne pjakati, sase dos mama!"

Njima svima treba neko vrijeme privikavanja, i tu je jako bitno kako ćemo se mi roditelji postaviti, treba biti maksimalno pozitivan. B je meni znala preko IP-a prepuzati, ili ga puknuti i tako, onda sam joj ja rekla da to ne smije raditi jer to bracu buba, on je mali, nisam joj rekla da jezločesta, jer bi ga onda mlatila još jače. Ono, pokazati im da ih volite i da volite i malu bebu i potaknuti dijete da i ono voli malu bebu.

uh, sad sam se raskokodakala... gibam, bebač je bolestan.

Sretno vam svima s prinovama!

hvala sviama na divnim iskustvima koja ste podijelile ovdje. Sad imamo super podlogu za ovu temu. Iskustva su različita i individualna - kao i svi mi, uostalom!

slucajno sam naisla na ovu temu i bas mi je drago. Ja trebam roditi za nekih mjesec dana i takodjer kraj sebe imam bebaca koji ce uskoro 19 mjeseci. Ne pokazuje neki veliki interes za bebu kada mu pricamo i pokazujemo stomak, vjerojatno ne moze povezati jos, pa mu ja onda kad budu male bebice na tv kazem "vidi beba" i onda pokazem i svoj stomak i kazem da i u njemu ima beba. On se smije kiselo..svejedno je njemu

Na pocetku sam tulula ko majmun i nisam bila sigurna sto ce donijeti ova trudnoca. U postpunosti i sa pravim zadovoljstvom sam je pocela prihvacati tek prije neka 3 mjeseca...vjerojatno kad je i trbuscic izvirio, a vjerojatno me i ponasanje od malog svakim danom sve vise ohrabrivalo jer od bebice postaje pravi momcic, iz dana u dan vidim promjene.
Neznam kako ce biti, istina, brinem se, bojim se, bojim se za njegove osjecaje, za svoje...Vidjet cemo kako ce sce to ispasti. Za sad je kolijevka od nove bebice u nasoj sobi, dok brat spava u svojoj sobi oduvijek. Iskreno, nije je ni primjetio. Ni da je pogleda...

Nas su svi strašili da će sigurno bit starija ljubomorna, ali od ljubomore ni lj

Kad sam joj tek rekla da ćemo dobit bebu nije baš reagirala, ono bilo joj je drago, ali nije baš skužila. Onda sam joj rekla da će to bit samo naša beba, kad se sa igrališta budemo vraćali kući sad ćemo i mi imat našu bebu koja će ić s nama doma, a ne s drugim mamama - e tu je počela radost.
Stalno smo puno pričali - osim kad bi vidila da joj se ne da o tome pričat - kako će ona u svmeu pomagat, naravno samo ako bude tila, bez prisile, mama i tata su tu da rade, a ona da uživa s bebom, da pomaže kad i samo ako želi. To joj je bilo ok, da joj seka neće bit obaveza, samo radost. Pripremala je s tatom krevetić za seku, tad smo im i sobu taman završili, sva je bila ponosna kako je ona sredila sobuu za sebe i seku.
Skoro smo stalno više pričali o njoj nego o bebi
I kad se seka rodila niko nije bio sretniji od nje. Ona je ko mala mama, sve bi tila, nekad mi dođe da joj rečem mala makni se i ja bi malo hahahaha
Nekidan mi je rekla za doručkom: mama, baš mi je prekrasno šta imam seku i ona je prava slatkica
Ali važno je bilo i to da kad se beba rodila ni slučajno nismo smili zapustit stariju, kad god bi mlađu spomenili odma bi i stariju s nečim drugim, nevažno. Točno se vidilo u početku da joj to puno znači, ono, seka je super, ali lipo da niste zaboravili na mene. Sad s vrimenom na to manje obraća pažnju, valjda se uvjerila da neće past u drugi plan.
I ona i seka su naj naj naj seke, prijateljice, ekipa... do kad vidit ćemo

super je tema

moj ce stariji imati 34 mjeseca kad beba dodje, ja isto ne mogu zamislit da bi mi on smetao, vise imam neki osjecaj 'sta ce mi sad ta neka beba koja samo spava jede i plače' kad smo mi tako dobra kompa, ali tješe me iskusnije frendice da su takva razmišljanja normalna i da će se sve posložiti kad rodim i da imam emotivne kapacitete za sedmero ako treba, kako ne bih za dvoje djece!

mi pričamo što će biti kada dođe mali braco, gdje će spavati, puštat ćemo mu muziku, on će mi pomagati presvlačiti pelene, ali ne spominjemo dijeljenje igračaka i neku ludu zabavu jer sam čitala da se znaju tako razočarati.

jedino što je skroz samoinicijativno smislio je da će onda on voziti auto naš a mali braco će sjediti iza u sjedalici

snowwhite je napisao/la:

pčelica_maja_23 je napisao/la:i ono na što se treba pripremiti je bura hormona i osećaja koji se bude za novu bebu.
Gotovo da vam smeta starije dijete i velika vas želja vuče da budete sami sa bebom, da se mazite i da uz nju ležite.
Zatim taj osjećaj krivnje koji ide uz te nove osjećaje ljubavi i osamljivanja...

Ovo me nikad nije pogodilo. Uvijek sam se prije posvetila starijem/starijima, a bebina sam bila tijekom dojenja i noći.

Ali nas je i nismo jedini. Mnoge žene su zbog ovoga patile i krivile se jer nisu znale da je takvo što moguće, ne samo moguće nego i vrlo uobičajeno.
Ima dobrih topika na Rodi.

stellina i moji su razlika 19 mj.
sad je prekrasno iako i dalje naporno

pčelica_maja_23 je napisao/la:

snowwhite je napisao/la:

pčelica_maja_23 je napisao/la:i ono na što se treba pripremiti je bura hormona i osećaja koji se bude za novu bebu.
Gotovo da vam smeta starije dijete i velika vas želja vuče da budete sami sa bebom, da se mazite i da uz nju ležite.
Zatim taj osjećaj krivnje koji ide uz te nove osjećaje ljubavi i osamljivanja...

Ovo me nikad nije pogodilo. Uvijek sam se prije posvetila starijem/starijima, a bebina sam bila tijekom dojenja i noći.

Ali nas je i nismo jedini. Mnoge žene su zbog ovoga patile i krivile se jer nisu znale da je takvo što moguće, ne samo moguće nego i vrlo uobičajeno.
Ima dobrih topika na Rodi.

stellina i moji su razlika 19 mj.
sad je prekrasno iako i dalje naporno

Može neki link na te teme na Rodi? Baš me zanima, sada sam uglavnom koncentrirana na pripremu Frana za bebu pa mi se lako može dogoditi da zaboravim na sebe u svemu tome.

Ili ako imate neke tekstove o tome....

Puno hvala svima na iskustvima, stvarno puno znače!

pčelica_maja_23 je napisao/la:

snowwhite je napisao/la:

pčelica_maja_23 je napisao/la:i ono na što se treba pripremiti je bura hormona i osećaja koji se bude za novu bebu.
Gotovo da vam smeta starije dijete i velika vas želja vuče da budete sami sa bebom, da se mazite i da uz nju ležite.
Zatim taj osjećaj krivnje koji ide uz te nove osjećaje ljubavi i osamljivanja...

Ovo me nikad nije pogodilo. Uvijek sam se prije posvetila starijem/starijima, a bebina sam bila tijekom dojenja i noći.

Ali nas je i nismo jedini. Mnoge žene su zbog ovoga patile i krivile se jer nisu znale da je takvo što moguće, ne samo moguće nego i vrlo uobičajeno.
Ima dobrih topika na Rodi.

stellina i moji su razlika 19 mj.
sad je prekrasno iako i dalje naporno

Može neki link na te teme na Rodi? Baš me zanima, sada sam uglavnom koncentrirana na pripremu Frana za bebu pa mi se lako može dogoditi da zaboravim na sebe u svemu tome.

Ili ako imate neke tekstove o tome....

Puno hvala svima na iskustvima, stvarno puno znače!

Ja se mazem maskirnim bojama po licu bas kao vojnici prije nego iskoce iz helikoptera u bitku. Tako se nekako psihicki pripremam da dam bebi njezino a posebno starijem sinu sto vise paznje jer mislim da ce mu to pomoci da bolje prihvati bebu. Jos uvijek ne reagira kada mu pricam da mama ima bebu u trbuhu, samo sam mu neki dan rekla da poljubi bebu pa mi je dao pusu u trbuh.

Sto se tice dozivljaja djece nakon poroda i ja sada imam osjecaj da zelim svu paznju dati starijem da mi je on fokus ali ne znam kako ce to biti u stvarnosti. Za ovo da neke zene dozive starije dijete "odbojnim" nakon poroda sam cula i citala i toga me taaaaaaaaako strah. Moja mama je imala to sa sestrom i samnom, kada me je rodila sestra ju je jako zivcirala, nije voljela biti blizu nje i tako, sve dok se hormoni nisu sredili. Koliko sam nacula, dosta zena ima takve dozivljaje starijeg ili mladeg ali ne pricaju o tome jer se boje osude.

Kazem veceras sinu, dok je pio mlijeko: " H. znas da mami u trbuhu zivi beba?" a on meni kaze:" A meni u trbuhu zivi mlijeko."