Mame i bebe forum

Koja je ustvari prava dob za ponuditi im bojanke? Mi ih imamo odavno, ali uglavnom sam ih ja bojala, ona bi dodavala boje i tako. To je bilo s tri godine, sada ima četiri godine i čini mi se da kad vidi da nije baš dobro to pobojala - da je vrlo nezadovoljna sa sobom i neću reći ljuta, ali ne sviđa joj se rezutat.

Joooj East takav je i V
Da neće više bojati jer nije dobro kao moje
Pa sam ga ipak poticala, bojali skupa... i sad mudrac boja samo manja polja u bojankama i njih riješi bome prilično pedantno, a veća ostavlja meni

Ja svojima nisam bojala, pustila sam ih same. Samo sam rekla da ne idu preko crte i hvalila, hvalila, svaki pokušaj i svaki put ukazala gdje je otišlo preko. To malo pobrišemo i ok. Bojanke su njihov posao, ne naš. Kud bi ja stigla s njih 5 da im bojam bojanke? Isto tako i zadaća. Ja mogu objasniti što treba, ali napisat ju moraju same! Tako se najbolje uči.

moje iskustvo je da bojanke najbolje sjednu od četvrte godine. Možda kod curica ranije.
Čini mi se da tek tada počinju smislenije bojati, prije je sve u jednoj boji, više pošarano nego pobojano.
Moji se ne bediraju kada pređu rub, ja im ukazujem na to, kao mogao si se više potruditi, nema žurbe i tako. ponekad bojam i ja ali ništa to njih ne smeta. nisu zapravo neki fanovi bojanja. stariji je sad već prešao na crtanje a i srednji nekako radije crta pa to boja. A tako ih i u vrtiću potiču, kao bojanke nisu baš najbolji izbor jer ih ograničavaju.

JA sam obožavala bojanke (valjda zato što ih nismo imali u izobilju) pa i njima često printam coloring pages omiljenih likova, predmeta, događaja i sl.

vjerujem da se djevojčice više u tome nalaze i uživaju

nisam za bojanke za melene jer zadaju "okvire" djeci. nek crtaju onako kako oni vide i nek bojaju kako žele. meni tin i sad iscrta cijeli roman u jednoj boji.
ja bi je ponudila tek oko 5g

meni je super bilo bojati joj, jer bi me onda pustila "na miru". ja bih bojala, a ona bi u to se izaigrala sa nečim svojim i samo kad bi trebalo dodavala boje. sad kad je beba tu, nema šanse. a mogu zamisliti sa petoro

ja joj isto printam svašta. a sad sam joj htjela naručiti bojanku Grubzona, pa mi je ustvari žao da ju pošara Možda jednu njoj, jednu sebi da kupim

lidlašice sad je preko blagdana bilo jako lijepih bojanki u lidlu za mislim 13kn, sve sa poznatim likovima iz crtića. za te novce ti neće biti žao ako išara

S četiri nije rano za bojanke ako je zainteresirana.

Meni je upravo bojanje u zadanim okvirima dobro zbog grafomotorike.
Sjećam se da sam i ja jedno vrijeme sklanjala od klinke neku bojanku iz Mullera; bila je tako lijepa, debela i nejeftina da bi na njoj startala .

Duga je napisao/la:S četiri nije rano za bojanke ako je zainteresirana.

Meni je upravo bojanje u zadanim okvirima dobro zbog grafomotorike.
Sjećam se da sam i ja jedno vrijeme sklanjala od klinke neku bojanku iz Mullera; bila je tako lijepa, debela i nejeftina da bi na njoj startala .

Da, moj je kao "kaznu" u vrtiću imao crtanje i bojanje i to mu je jako popravilo grafomotoriku.
Sada ga u školi hvale kako je uredan i precizan.

Moj je sam tražio bojanke još kao jako maleni (vidio u susjede ), a perfekcionist je po prirodi i sve mu mora biti tip-top i inače i odmah bi kužio da je krivo kad prijeđe okvire i onda bi tražio mene da bojam... ali meni je to ok, imam masu vremena za nas dvoje (jer još imam samo njega) tako da mi to nije nezgodno nego lipa zajednička aktivnost, a on uz to vježba motoriku... a šta se tiče razvijanja kreativnosti bojanke tu nisu baš najzgodnije, ali zato puno radimo s plastelinom, vodenim bojama, drvenim bojicama itd.
Voli crtati... nedugo me iznenadio prekrasnim crtežom lokomotive i buketa cvijeća za mamu
Da ih imam više igrali bi se međusobno više, a ovako popodne kad dođe iz vrtića, a ja s posla usmjereni smo jedno na drugo s tatom npr. po uru dvi vremena slaže legiće
Vidit ćemo kako ćemo se reorganizirati na ljeto kad dođe beba

Nisam nikada djeci davala bojanke (osim ako su ih sami slučajno uzeli). Smatram da je puno bolje pustiti dijete da šara i crta po želji. Bojanke su tako dosadne i ukalupljuju dijete u šematsko ctanje.

Pogledajte zanimljivo predavanje Kako suzbiti šablone u dječjem crtežu: prof. Miroslav Huzjak http://tedxtalks.ted.com/video/Kako-suzbiti-%C5%A1ablone-u-dje%C4%8Djem

Ma da, i ja kažem da nisu baš za poticanje kreativnosti, ali kako moj zbilja dosta crta ne vidim da mu bojanke ičemu štete... nama su to dvi skroz različite aktivnosti - crtanje je crtanje i tu si da oduška i mašti na volju, a bojanke doživljava kao neke radne listiće koje rade u vrtiću i to mu se jako sviđa (a usput mu sjajno razvija finu motoriku, slično kao i sitni legići - baš je teta nedavno rekla da joj je najmlađi u grupi, a da ima zavidnu finu motoriku i da kod kolaža i nekih mozaika šta su radili može i te kako parirati starijima)...
Tako da se ne bojim da mu guše kreativnost

Super Vicky .. neka što više slobodno crta, a bojanke nek boja ako ga je volja.

Da, tako se nekako i ja ravnam

Sada ga u školi hvale kako je uredan i precizan.

Bojanke su grafomotorički materijal (poslije slijede slovarice, pisanke).

Zbog visokoslabovidnosti, bojanje nam je glavna vježba zadnjih godinu dana.
Grafomotorika mu je loša (u usporedbi s zdravom djecom, za njega ipak odlična), pa se kroz bojanje popravlja.
I on crta, ali kako ne uočava detalje radi vida, bojanke mu baš naprotiv skreću pažnju na njih, i pomažu u prepoznavanju predmeta na crtežima.
S tim da je i on perfekcionist. Ne može još u isto vrijeme sasvim kontrolirati poteze, i paziti na crtu, pa često prijeđe preko crte i onda se naživcira. Tak da zapravo ne voli bojati, ali dobije to za zadatak kao kaznu za neki neposluh.
Mlađemu neću uvaljivat bojanke, njemu od početka bojice i kistove u ruke, pa nek crta, slika... Ali za starijeg to nipošto nije loše, njemu dobro dođe da ga se tu ukalupi. Kreativnost zato izražava kroz druge stvari, glazbu najviše. Kod nas se svira i bubnja po cijele dane.

Bojanke su tako dosadne i ukalupljuju dijete u šematsko ctanje.

Uopće se ne slažem.
Bojanje i crtanje ne da nisu sinonimi već im je međusobna veza vrlo slaba.

Bojanje unutar zadanih okvira je vježba urednosti i grafomotorike koja je klincima zabavna u određenoj dobi, dodatno zabavnija ako su im likovi koje bojaju zanimljivi.
Ne vidim uopće kako bi ih to ograničavalo u kreativnosti i crtanju.
Na isprintanim likovima za bojanje je poleđina ionako čisti bijeli list.

ja se pak slažem s hajdi, super je ovo predavanje od Huzjaka, preporučam za pogledat.

nemam ništa protiv bojanki, imaju one svoju svrhu, ali činjenica da ponekad djeci zaista zadaju okvire i postavljaju standarde koje sami teško mogu doseći pa to može biti demotivirajuće kad dođe na red crtanje - jer oni sami ne mogu nacrtati tako dobro kao što je nacrtano u bojankama. a jednom kad imaš u glavi preložak toga kako nešto treba nacrtati, onda je teško, posebno djeci, odmaknuti se od toga i smisliti svoj crtež ...
hoću reći, po meni bojanke nisu nešto na čemu treba inzistirati, ali ako dijete u tome uživa, sigurno mu neće štetiti

Sad imam ja pitanje - što s djetetom koje ne želi crtati? Moj skoro 5-godišnjak je tek nedavno prvi put nacrtao čovjeka... Morali smo govoriti što čovjek ima, on je pristao crtati. Trudim se povremeno ga privoljeti na crtanje, ali on to uglavnom odbija (mislim da je problem što sliku iz glave ne zna prenijeti na papir i onda odbija crtati). A ako ipak crta, crta geometrijske likove... i to je nešto valjda. Nama su zapravo bojanke jedini način da nauči držati olovku (makar je usprkos čudnom držanju olovke prilično precizan u bojanju). Od nedavno je postao malko zainteresiraniji za bojanje jer smo nabavili bojanke s omiljenim ninja kornjačama

Jesu li vaša djeca sama pokazala želju za crtanjem ili ih je trebalo potaknuti i kako?

Eh da, mislim da je Huzjak držal predavanje u tetama u vrtiću gdje radi moja sestra, i kad je pregledavao crteže koje su tete morale nacrtati (kuća i cvijet) nakon nekoliko komentara šablona, šablona, šablona, jedino je na sekin crtež komentar bio da netko ipak nije ukalupljen

Morena ja ga ne bih silila. Nek crta što i koliko želi. Nek budu bojice i papir pri ruci.

morena, ja sam moga potaknula. pokazala sam mu kako ja crtam čovjeka - štapići ruke i noge, okrugla glava i pet prstiju, to mi je krajnji domet i svidio mu se. čak ga je i malo "nadopunio". nakon toga nam je odmah nacrtao i svetog nikolu i još svašta nešto. prije toga nije ni jednu liniju htio povući, samo mu je odjednom došlo.
ista stvar i s bojanjem. nije htio ni viditi boje a sad (4 ipo godine) bi mogao po cijele dane bojati. to je u vrtiću zavolio.

Moja nije puno bojala bojanke. Zapravo i nismo joj ih nešto kupovali, a ni bojali umjesto nje. S time da nju bas nije puno diralo sto joj je išlo preko ruba ili je obojano u raznim smjerovima. Sjećam se da ju je baka kad je jednom vidjela na sto to lici išla odmah ispravljati

mi smo od najranijih dana crtali čovjeka prema pjesmici/brojalici.
točka točka točkica (nacrtaš 2 točke oči, 1 za nos)
gotova je glavica (zaokružiš točke u glavu)
duge uši (nacrtaš uši)
tanak vrat (nacrtaš vrat)
trbuh mu je kao sat (ispod vrata nacrtaš veliki okrugli trbuh)
ima dvije ručice (nacrtaš ruke)
ima dvije nožice (nacrtaš noge)
evo našeg Jožice (dodaš za kraj gumbe na trbuh)


prvo ja a onda i klinci s vremenom

Koje se još igre dobre za razvoj grafomotorike a da ne uključuju olovke ? Jel pomaže šerafciger i šerafi, rastavljanje i sastavljanje legića?

snowwhite je napisao/la:mi smo od najranijih dana crtali čovjeka prema pjesmici/brojalici.
točka točka točkica...
evo našeg Jožice

i ja sam tako radila, a mom, sad već velikom, školarcu je crtež čovjeka ostao otprilike na razini ovog Jožice
ne voli crtati ljude, ali svašta drugo zna crtati i ima dobrih ideja.

morena je napisao/la:Koje se još igre dobre za razvoj grafomotorike a da ne uključuju olovke

igranje sa sitnim igračkama, kockicama, kamenčićima i sličnim
prelijevanje vode iz posude u posudu
šaranje štapom po pijesku uz more, i prstom po brašnu (dok radite kolače)
kidanje papira, slobodno ili prema zadanom obliku
igre s plastelinom ili play dohom, i tijestom
rezanje škaricama
lijepljenje papira
nizanje kuglica na konopčić, kao za narukvice