Otkad smo se vratile iz Zagreba, totalno sam zbrkana. Na Goljaku je Margaritu pregledao Đapić, pregled je trajao doslovno pola minute (ne znam da li stoga što smo bile predzadnje, a prije nas ih je bilo čitavo more) i bacio je oko na rendgensku snimku kukova pa je promrmljao samo "pa da, samo ćemo to malo recnuti i bit će dobro". A ja na to

. Radi se o tome što Mardži ima spastičnu tetraparezu i kad ode u spazam, to joj vuče zglob kuka iz čašice. I meni je jasno da ćemo najvjerojatnije kad-tad morati na tu operaciju, ali stalno slušam od svih fizioterapeuta da je to bolje obaviti što kasnije ako se može, jer kad se jednom zareže, tetiva na tom mjestu gubi na elastičnosti i kasnije, kako dijete raste, trebat će opet operirati. Kad sam to njemu spomenula rekao je da su to obične gluposti i da će ova operacija držati kuk na svom mjestu
jedno vrijeme. O tome sam i ja pričala "jedno vrijeme" valjda znači da će kasnije opet na operaciju. Nemojte me krivo shvatiti, ako je operacija zbilja potrebna, ako smo već došli u tu fazu da je ne možemo odgoditi, dobro, ali želim da mi onda objasne kakva je to operacija i koje rizike nosi. Kad sam ga to pokušala pitati, rekao je samo da to nije ništa, nema ni gipsa , za par danasmo kući. To je sve o.k. ali ja hoću znati više. No on nije bio raspoložen raspravljati i samo je rekeo da za tjedan dana dođe mm s uputnicom za pregled na Šalatu. Kad sam rekla da ne može, pitao je kako ne može? Rekoh, ne može, mora raditi, imamo još jedno dijete s kojim nema gdje ako i on dođe u Zg. "Onda vi možete. Doviđenja!" Ja sam bila luda od bijesa. Kako to da ja mogu? Ja sam u to vrijeme još na Goljaku, imamo vježbe, nemam prijevoz i nemam pojma gdje je Šalata. Ipak smo se uspjeli izorganizirati, vježbe su mi se posložile sve popodne tako da nismo ništa propustile, uzela sam taksi (kojeg sam platila 70 kn jer nije imao 5 za vratiti

) i došla s uputnicom koju mi je poslao mm. Bila sam odlučna da me ovaj put eće isprašiti dok mi ne odgovori na moja pitanja, no ispalo je drukčije. Ispalo je da su svi bili naručeni za 9, kad i mi,jer on tad dolazi iz vizite i bolje je da ljudi s djecom čekaju njega nego da on ne daj bože pet minuta čeka između dva naručena pacijenta,a li na to smo već navikli, skoro svugdje rade tako

. Kad nas je pozvao unutra, zvao nas je skupa s još jednim djeteto, meni je smo tutnuo papir u ruku i rekao "soba 8 pa šalter, doviđenja". Naisam mu stigla reći ni dobar dan, a kamolipitati nešto

. Ja znam da je njemu to rutinska i mala operacija, ali meni je to nešto strašno i hoću znati malo više o tome. Hoću da bar pokaže da mu je stalo, da me umiri i iznad svega da bude pošten i kaže koji su mogući rizici, jer svaka operacija ima rizike. Oprostite što sam oduljila, ali sam bila skroz van sebe i morala sam ovo izbaciti iz sebe, jer ću poludjeti! (A već sam sama po sebi luda pomalo i ne treba mi još i on da me izluđuje.

) Zasad smo u fazi čekanja termina u Lovranu, idemo po drugo mišljenje. Zorana nam je preporučila da nabavimo kvalitetnu stajalicu, pa bi se isparvnim pozicioniranjem možda mogla odgoditi operacija. I ta nabavka nam je u tijeku. Ako treba operacija, obavit ćemo i to, ali hoću biti sigurna da treba i da će je obaviti netko tko to ne smatra sitnicom. E da, i nije uopće uzeo u obzir kad sam rekla da je snimka napravljena u totalno lošem položaju, jer je Mardži bila prestravljena i u totalnom spazmu i opistotonusu, a ja je sama nisam mogla držati u normalnom položaju. Rekao je da to nema veze. Mislim da ipak ima, jer ona inače u normalnim okolnostima nije u takvom položaju, a onda joj i kukovi drukčije stoje. Ne znam, možda nisam u pravu i to ne znači ništa, ali nije uspio steći moje povjerenje. Zanima me ima li tko od vas iskustva s njim, pozitivna ili negativna. Je li netko radio tu opreaciju (treba malo poustiti tetive koje vuku kukove prema unutra) i kakva su vaša iskustva? Koliko traje oporavak, kakvi su rezultati?