Juce sam na jednoj slavi razgovarala sa majkom DS djevojke od 25 godina. Nekako sam cijelo vrijeme ogorcena na sistem, i uvijek nekako mislim da mora vise, da mora bolje, a da se ne pomjeramo SA MRTVE TACKe. A ONDA NAKON RAZGOVORA Sa njom vidim koliko se toga promjenilo u proteklim godinama. Pola razgovora sam preplakala i tako mi je tesko doslo kad sam slusala njihovu zivotnu pricu, tek onda mi je postalo jasno kako je tek tesko tada bilo. Nije imala produzeni porodiljski dopust, tako da je nakon godinu dana morala nazad na posao. Skraceno radno vrijeme nije imala i nije imala na osnovu cega da ga trazi, tad to nije postojalo. Djevojcicu nisu htjeli u vrtic, morala je placati tetu da ju cuva sve do 7 godina. Kad je trebala u skolu, zaratilo se, pa su izbjeli, pa ih tamo gdje su izbjegli nisu primili, bio je svud haos, a o DS curici u redovnoj skoli se nije ni razmisljalo. Sve je morala sama, dosta doktora uopste nije htjelo da se ''bakce sa takvim djetetom''. Izmisljala je i pokusavala na sve moguce nacine da podstakne njen razvoj, ali bez ikakvog pracenja ili savjetovanja. Dovoljno se osamostalila da je ostajala sama kuci kad su roditelji isli na posao, a ona porasla, spremala je po kuci i zabavljala se nekim svojim aktivnostima. Svud su je vodili, maksimalno ukljucivali u svakodnevne aktivnosti i u svemu tome uspjeli da od nje naprave predivnu djevojcicu koja je vecinu stvari mogla sama. Ali meni se srce steglo kad sam samo pomislila kako je bilo nailaziti na sav taj otpor i nerazumjevanje. Ja se zalim kad me jedan ljekar pogleda krivo i galamim na cijeli svijet, jer moje dijete MORA imati onakav odnos kakav ja mislim da svako ljudsko bice zasluzuje. Kako je tesko majci cije dijete nigdje ne moze, cijem su djetetu sva vrata zatvorena, a nema nacina da se izbori da sve to bude bolje

Svaka im cast na upornosti i na volji, na svemu sto su sami uspjeli da naprave, ja mislim da bih u nekom trenutku ostala bez snage i zivaca i da bih se jednostavno slomila.
Mada, to sam mislila i ranije za neke ljude, a shvatila da sam puno, puno jaca nego sto sam mislila tek kad sam dobila svoju princezu

I won't put my hands up and surrender...
There will be no white flag above my door...