AUTIZAM

[aharon88]

Zahvaljujem svima jos jednom.<
>S obzirom da je korisnicko ime "aharon" koje inace koristim vec zauzeto, morao sam oda
ati novo pri registraciji na ezboard.<
>Procitao sam temu o funkcionalnom ucenju, i mislim da mi je jasno o cemu se radi.<
>Otprilike takav pristup (vjezbanje za stolom uz opisanu asistenciju roditelja) sam sreo u jednom somatopedskom udzbeniku kojeg sam nabavio u Beogradu.<
>Moguce je da su vjezbe unekoliko drugacije ili drugacije organizirane, ali cini se da je to u osnovi isti pristup.<
>Knjigu koju ste preporucili sam vec porucio, cini se da je zaista do
a.<
><
>Posto, cini se, zaista ima zainteresiranih, rado cu vam iznijeti neka nasa iskustva u radu sa nasim djetetom i posavjetovati se s svima koji to zele.<
><
>Kod svog sina (Luke) smo primijetili da najveca smetnja u neusmjerenosti paznje, i zbog toga smo ponekad bili prisiljeni u pocetku da sa njim radimo kao da ima motorickih problema, iako ih zapravo nema, nego je to bio samo nacin da mu se jasno stavi do znanja sta se od njega zeli i da ga se usmjeri na takvu aktivnost. Kada ga se uspije potaci na nesto on uglavnom relativno
zo napreduje - glavni problem je da ga se zainteresuje ili barem da se od njega "iznudi" da radi ono sto zelimo.<
>Veoma cest slucaj je da on napola "ukljucen" hoce da samo otalja (mehanicki odradi) vjezbu ili drugu aktivnost koja se od njega trazi, kao da kaze "daj da to stamburam na
zaka pa da me ostavis na miru da ja radim sta hocu".<
>Takodje desava se da neke stvari koje je vec usvojio (npr. kada trazim od njega da nesto uradi) ne radi kako treba samo zato sto se u stvari nije ukljucio i zaista shvatio sta zelim od njega (barem na svoj nacin i u svom kodnom sistemu), nego je samo razumio da "nesto" hocu, a onda je po svojoj "kartoteci" prelistao (po intonaciji moga glasa, mjestu gdje se nalazimo ili necem drugom samo njemu znanom) sta bi to moglo biti sto ja hocu od njega, i onda podje da to uradi iako to nema nikakvog smisla, i iako je mozda prethodnih 10 puta u toj situaciji reagovao primjereno.<
>No s druge strane, kada je ukljucen, nema apsolutno nikakvih problema da takve radnje bez greske uradi i ako sam mu ja samo glasom zapovjedio sta da radi, nicim mu vise ne pomazuci. <
>Dakle, kod njega je osnovni problem: da li je "prisutan" ili "nije prisutan". Kada hoce a kada ne. Medjutim, moze se reci da se periodi "prisutnosti i zainteresovanosti" znacajno produzuju i prosiruju.<
>Kod njega postoje neke motoricke nerazvijenosti, odnosno preciznije: manjak vjestine koji je posljedica nevjezbanja ili ne radjenja nekih pokreta i aktivnosti, ali vjezbom ih uglavnom vrlo
zo savlada, najveci je problem stimulisati ga da to vjezba(npr. odvrtanje cepa na boci od mineralne vode itd.)<
>Luka je veoma krotko i bezazleno stvorenje i u principu uopste nije agresivan pogotovo u poredjenju sa djecacima njegovog uzrasta. Povremeni ispadi agresivnosti ili nervoze su uvijek na neki nac in uzdrzani i nikada bezrazlozni!<
>Apsolutno najveci problem kod njega je razumijevanje, a ne govor sam po sebi. Logopedica je primijetila da mu je govorni aparat zapravo odlicno ocuvan (kako ne govori) i da bi on govorio - kad bi znao!<
>Naime, on je tek sada poceo da cesce upotrebljava rijeci (u posljednje vrijeme i jednostavne recenice - koliko ih stvarno razumije ili ne to jos nismo nacisto) za komunikaciju i mi nastojimo da to stimulisemo kako god znamo, ali sto nenametljivije. <
>Inace, vec neko vrijeme kako radimo sa njim vjezbe raspoznavanja i stimulacije govora vidjeli smo da mu nija nikakav problem da ponovi neku rijec pa cak i recenicu za nama, ali pitanje je koliko ih razumije (nekad da, nekad ne).<
>Luka vrlo cesto sam sebi govori svojim "jezikom" mada se trudimo da mu ostavljamo sto manje vremena za te njegove "
bljarije" samo sebi i uopste njegove samozabave koje ga udaljuju od naseg svijeta, ali u posljednje vrijeme cak i kad se zabavlja sam sa sobom sve cesce koristi "nase" rijeci i recenice. <
>Posebno karakteristicno je za njega da sam sebi igra neke sekvence iz crtanih filmova i desava se da prepoznamo sta on to radi i tada se trudimo da uzmemo ucesca u tome.<
>Ono na cemu najsporije napredujemo s njim je sama osnova komunikacije govorom: konstrukcija pitanje - odgovor.<
>On jos uvijek ne razumije da na pitanje treba da se odgovori i kada ga nesto pitamo on cesto ponovi nase pitanje umjesto da na njega odgovori (osim u nekim situacijama na koje je vec navikao, kada ga u vjezbama raspoznavanja pitam ko je ovo, sta je ovo i sl.).<
>Kada to prevazidjemo mislim da cemo uciniti ogroman korak naprijed.<
>Eto toliko za ovaj put.<
>Hvala za podrsku i puse .<
>Svako do
o!<
>Drzite se i neka Bog cuva vas i vasu djecicu a vi mu se istrajno molite, jer On pomaze i blagosilja svaki iskren i predan trud pogotovo za svoju djecu! <
>Milicin i Lukin tata<
><
> <
> <i></i>

[nadicab]

<
>tvoji postovi su veoma zanimljivi i s puno stručnosti napisani, tako da iamm osjećaj da ćemo mi još puno i od tebe naučiti.<
>Ako si knjigu naručio, čestitam jer mislim da si napravio odličan potez i da ćeš u njoj naći dosta toga što već radiš ali ti možda kakav caka pomogne. Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[folne]

Aharone, postovi su ti prekrasni. Kao majka dva zdrava dječaka kad čitam ove postove budem i posramljena gledajući koliki trud ulažete u svoju djecu. Želim vam sve najbolje i s nestrpljenjem očekujem novi post. <i></i>

[aharon88]

Najljepsa hvala!<
>Nema nikakvog razloga da se osjecas posramljenom.<
>Hvala Bogu da su tvoji djecaci (Filip i Karlo, ako se ne varam) do
o i zdravo, a ja vjerujem da ces ti uciniti sve sto je do tebe da budu i veselo i bez
izno (koliko god je to u ovom smutnom vremenu moguce) .<
>I samo tvoje prisustvo na ovakvom forumu svjedoci da imas svijest o
izi za djecu, i vjerovatno se to pretace i u djela u svakodnevnom zivotu.<
>Jedino sto mogu da kazem za svoj slucaj da je zaista situacija u kojoj sam se nasao mene okrenula mom domu i djeci vise nego sto bi to bilo da je sve "normalno".<
>Jer ljudima je danas postavljeno suvise zamki koje ih odvlace od onoga sto je blizu i blisko i traze ispunjenje Bog zna gdje i u cemu ne znajuci da pravog ispunjenja nema "tamo negdje" sve dok ne nauce da ga ne nadju u sebi i svojoj neposrednoj okolini (pouka divne Koeljove knjige Alhemicar, u stvari samo izravno receno ono sto nam je kroz Svete Spise na mnoge nacine govoreno).<
>Posto vecina ljudi zivi u porodici, samim tim nema sto traziti izvan nje sve dok ne nadje istinski mir, ispunjenje i blagostanje unutar svog doma.<
>Oni cija djeca nemaju ovakvih problema su u velikoj prednosti ali precesto tu prednost ne koriste. Mislim da ti nisi od takvih.<
><
>Mozda je za mnoge situacija slicna mojoj u stvari nacin da to zaista osjete i u djelo pretoce, otkrivajuci ne
ojena blaga koja su mu bila pred nosom ali nije bio u stanju da ih vidi. <
>A nijedno blago koje se olako stice covjek ne cijeni (takvi smo ). Ali doprijeti do svog djeteta koje ima problem bilo koje vrste i naci mu se kao pomoc i podrska na njegovom razvojnom putu (pa ma gdje to vodilo) to je pravo blago za roditelja i preko tog blaga malo ih se moze naci zaista vrijednih a istovremeno mnogima pristupacnih.<
><
>A samo Bog zna sta ce da se zbude i na koju stranu ce se zbivanja okrenuti, nase je da svojski uradimo sto je do nas ne forsirajuci nista, jer jos jednom kazem: sve ima svoj razlog razumjeli mi to ili ne, prihvatali mi to ili ne.<
>Pa, bolje za nas ako prihvatimo, jer dokle god se protivimo situaciji kakva jest bivamo zaslijepljeni i nemamo kuda naprijed i samo se u zidove udaramo. Onog casa kada je prihvatimo u stanju smo da vidimo neke nove i mozda sasvim neocekivane puteve i rjesenja koja prevazilaze ista sto smo bili u stanju da zamislimo. Jer cesto samo putovanje ka necemu biva mnogo vrednije i vise ispunjava sa svim svojim usponima i padovima nego sam cilj ka kojem smo tako ceznjivo putovali. <
>Cilj ce doci kad tad, ako smo istrajni (mada se moze desiti da ga mi drugacije vidimo kako na putu sazrijevamo) ali sam put je ono sto je prava vrijednost za nas ako smo toga svjesni.<
>Ali ako smo u grcu i stalno uvrijedjeni sto su stvari (bas nama) takve kakve su, sve prolazi pokraj nas a cilj je sve dalji.<
>Eto opet sam se malo raspisao i to vise o nama roditeljima nego o djeci, ali mozda je u ovom momentu to bolje.<
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[Sanja]

Aharone nemaš pojma koliko mi je tvoj post do
odošao i isprintat ću ga te pokazati cijeloj svojoj obitelji.Ma koliko god mi ponekad bude jako teško zbog mog djeteta uvijek kažem Bože hvala ti ,jer ima stoput gorih stvari i nažalost sve ih je više na ovom svijetu i uvijek kažem sama sebi ma kolika god mi gorčina bila zbog onoga što je moglo biti, treba se boriti i dati svu svoju bezuvjetnu ljubav da dijete bude sretno i da se osjeća voljeno.Pozdrav svima sa foruma!!! <i></i>

[aharon88]

Mnogo hvala na lijepim zeljama i do
olj volji jer svaka do
a misao koju nam uputite vec cini blagodat i nama i nasoj djecici.<
><
>Zaista radeci sa svojom djecom i pomazuci im u njihovom trenutno ometenom razvoju mi mozemo uciniti da ovaj svijet ne bude tako crn kako mnogima moze izgledati, jer je svaki dom u kojem se zdusno i predano radi na tome da djeca u njemu budu sretna - taj dom je svijetlost i u najcrnjem mraku.<
>Jer onaj ko je u stanju usreciti dijete, pogotovo ako to dijete ima problem, taj zaista doprinosi da ovaj svijet bude bolji i ljepsi, a i sam se neminovno kroz to cisti i bistri pogled da moze razluciti bitno od nebitnog u zivotu.<
><
>A ako uspijemo doprijeti do nase djece na pravi nacin i pomoci im da budu zdrava sretna i zadovoljna iznutra, ko zna, mozda se to unutrasnje zdravlje i sreca pocne ispoljavati i spolja na sasvim neocekivane nacine.<
>Mnogi ljudi koje srecemo danas na ulici su imali problema kao djeca i mnogi posljedice nose i danas, ali ipak zive dobar zivot jer se mozda nekad neko za njih izborio ljubavlju i predanoscu. <
>Isto tako neki ljudi koji imaju tjelesne ili druge nedostatke zive mnogo bogatiji i sadrzajniji zivot od (zapanjujuce) velikog
oja potpuno tjelesno zdravih osoba (dapace, "zdravi" vrse samoubistva svaki dan jer nisu uspjeli nauciti sta da rade sa svojim zdravljem!!), ali je i to sigurno zahvaljujuci tome sto ih je neko u pravo vrijeme podrzao i pruzio im ruku kad im je bilo potrebno.<
>Ta ruka nam je svima potrebna i najbolje je ako je ta ruka roditeljska.<
>Bilo kako bilo, s vidljivim ili sasvim nevidljivim plodovima, van svake sumnje to je nesto vrijedno da se covjek na to usmjeri, u svakom slucaju mnogo vrednije nego uspjeh neke kompanije ili bilo kakva karijera ili drugi jos isprazniji cilj.<
>Jer biti dobar roditelj - to je karijera nad karijerama.<
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[aharon88]

Nadice mnogo hvala sto si me uputila na knjigu "Dijete sa posebnim potrebama" koja je zaista izvrsna i veoma korisna. <
>Tek sam ozbiljnije zagazio u citanje ali je ocigledno da je sam pristup pun pogodak, i mnogo toga sto su ljudi tamo napisali apsolutno je potvrdjeno nasim iskustvom ali i onim sto smo mogli cuti i nauciti od strucnjaka koji su nam dosada pruzili pravu pomoc. <
>Knjiga ce nam svakako pruziti dodatni podsticaj i usmjerenja u radu sa nasim Lukom, i to ce, uvjeren sam, s Bozijom pomoci i blagoslovom, dati ploda u svoje vrijeme.<
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[Nincka]

samo mala podrska i nas <
>Citam vas i pratim. Zelim vam puno strpljenja, upornosti i uspjeha <
>Pusa Luki i Milici <i></i>

[aharon88]

Draga Elizabeta i druge mame i tate koje pronalaze nesto konstruktivno i podrzavajuce na ovoj temi, odlucio sam da svoje ucesce ovdje nastavim.<
>Cinim to tim radje jer su dogadjaji pokazali (i jos pokazuju) da moj optimizam nije bio bez osnova, ali takodje da i trud koji cijela moja porodica ulaze nije uzaludan i da se moj djecak budi. Naravno, za nekoga ko stvari gleda pesimisticno, isti ovi dogadjaji koje namjeravam opisati ne bi izgledali tako kao meni, ali ja sam navikao da se radujem malim pomacima naprijed i pozdravljam ih (pa cak i onima koje samo naslucujem kako dolaze iz dubina bica mog djecaka ali se jos nisu pokazali). Osim toga, kad pogledam unazad, tih malih pomaka je zaista mnogo, i oni su svi skupa ucinili da sve sada izgleda bitno drugacije.<
>Ono sto je sigurno najveca i najuocljivija promjena u odnosu na prije dvije tri godine je to da se opsta atmosfera oko mog djecaka promijenila iz dosta deprimirajuce na mnogo optimisticniju (sto vec samo po sebi daje novi dodatni podsticaj i njegovom razvoju). I on sada djeluje mnogo srecnije i ispunjenije i na svim planovima njegove blokade popustaju.<
>Da ne bih sada suvise "krao" od svog radnog vremena, nastavicu ako Bog da sutra ili neki drugi dan, a do tada svako do
o svima mamama i tatama i njihovoj djecici zeli<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[elizabeta]

<
>Procitala sam malo ove stare postove ; za sada zelim samo quotati par Aharonovih recenica ; mislim da ih vrijedi posebno istaknuti i razmislisljati cesto o njima :<
><
>quote :<
><
><
>..."Pa, bolje za nas ako prihvatimo, jer dokle god se protivimo situaciji kakva jest bivamo zaslijepljeni i nemamo kuda naprijed i samo se u zidove udaramo. Onog casa kada je prihvatimo u stanju smo da vidimo neke nove i mozda sasvim neocekivane puteve i rjesenja koja prevazilaze ista sto smo bili u stanju da zamislimo. Jer cesto samo putovanje ka necemu biva mnogo vrednije i vise ispunjava sa svim svojim usponima i padovima nego sam cilj ka kojem smo tako ceznjivo putovali. <
>Cilj ce doci kad tad, ako smo istrajni (mada se moze desiti da ga mi drugacije vidimo kako na putu sazrijevamo) ali sam put je ono sto je prava vrijednost za nas ako smo toga svjesni...."<
> <i></i>

[aharon88]

"Putovi su za putovanja, nisu za odredista!" izreka je iz usta Tajlandskog kralja koju sam nedavno cuo u sjajnom filmu "Ana i kralj" sa Jodie Foster i onim divnim kineskim glumcem koji je glumio u jos divnijem filmu "Pritajeni tigar skriveni zmaj".<
>I sasvim tacno, dosadasnji put u radu sa Lukom mi je donio pregrst vrlo dragocjenih zivotnih iskustava, koja inace vjerovatno ne bih stekao ili bih jednostavno propustio da prodju kraj mene. <
>Kada se covjek rijesi grca da sve mora biti bas onako kako je on sebi zamislio, i prihvati ono sto mu se desava, uz maksimalan trud da se bas u takvoj situaciji kakva jeste preduzme sve najbolje, stvari se same po sebi pocinju raspetljavati (mada cesto idu sasvim drugim tokom od onog koji smo ikad zamisljali), a nove prilike za pozitivna iskustva i radost samo se nizu. <
>Takodje i ako naidjemo na neprijatne ljude, ili ljude koji nas samo zavlace, ljude koji bi trebali da pomazu a samo nam odmazu, treba potraziti one koji imaju drugaciji pristup i naci ce ih se. Ako su jedna vrata zatvorena, treba kucati na druga. Ko trazi taj i nadje, ko kuca i otvara mu se.<
>Ono sto sam prozivio zadnjih nekoliko godina u cjelosti potvrdjuje gore receno.<
>Evo sada cu ispricati ono najbitnije, i ono sto mislim da moze da bude od pomoci i drugima.<
>Prvo cu reci kakva je sada situacija, a onda ukratko i ono njabitnije kako smo do toga dosli.<
>Luka sada ima 7 godina, i upisali smo ga u redovnu skolu u prvi razred (znate to je onaj poluskolski, polupredskolski). <
>Zvuci sjajno ovako napisano zar ne. <
>Ali evo sta to u realnosti znaci:<
>zakonska osnova za inkluzivno o
azovanje u BiH i RS (zivimo u Banjaluci) postoji od prosle godine. To je ocigledno zakon kojeg je neko donio po ugledu na svjetske trendove, ali za koje drustvo realno jos nije spremno i predstoji mukotrpan posao za mnoge da to prakticno zazivi, tj. da ne bude samo mrtvo slovo na papiru. Medjutim, meni je to dovoljno da imam argument njima razumljiv da se borim za svog djecaka ne cekajuci da neko drugi nesto pokrece. Jer dok se oni sjete, mom djecaku dragocjeni momenti prolaze i ja to nisam htio da cekam, kao sto ni dosad nisam cekao na druge da nesto rjesavaju. <
>Jedina dilema koju sam imao je da li je rano da ovu godinu upisujem Luku u skolu ili ne. Ali moj osjecaj je bio da je bas sada pravi momenat, a mnogo toga do sada mi je potvrdilo tu procjenu iako ce se sve najbolje vidjeti u septem
u.<
>Ali pripreme smo do
o uradili, period pocetne adaptacije na prostor u skoli i ucionici smo vec prosli (o tome cu reci kasnije detaljnije sta, kako i kojim redom smo cinili). Ja sam kao i uvijek optimista, a Luka je moje povjerenje u njega uvijek opravdao i ne sumnjam da ce tako biti i dalje.<
>Sada da se vratim godinu dvije unazad. Pokusacu da ukratko rezimiram sta se sve desavalo.<
>Kao sto sam ranije u svojoj prici rekao profesor Bojanin iz Beograda (koji je aprila 2003 prvi zvanicno dijagnostikovao Lukine probleme kao autizam) je podrzao sve sto smo i kako smo do tada preduzimali, a najvaznije je bilo sto nam je dao podrsku (i to napisao u nalazu) da se Luka na 3 sata ukljuci u redovan vrtic. Mi smo to u stvari vec pokusali skoro godinu dana ranije, ali nismo uspjeli jer nismo imali nikakve "nalaze" niti ista osim roditeljske intuicije da je to ono sto mu moze pomoci. Nasu odiseju u trazenju konstruktivne pomoci za naseg djecaka sam detaljno opisao ranije i necu se na to vracati.<
>Skoro istovremeno sa upisom u vrtic (novem
a 2003.), pronasli smo jednu mladu djevojku defektologa koja je ucenica profesora Bojanina i koja je izmedju ostalog bila 6 mjeseci u Americi i ako nista bar je vidjela kako se tamo radi, st oje davalo nadu da ona mozda moza biti osoba koja ce primijeniti nove pristupe u radu, a ne krute stare koji su u ovakvim slucajevima uglavnom totalno nedjelotvorni.<
>Zaista, to je, kasnije se pokazalo, bio pun pogodak (naravno bilo je tu kojecega, ali ovo je rezime necu sada u detalje).<
>Svakako veliku ulogu u svemu imalo je i moje ucesce na ovom forumu gdje sam saznao za izdavacku kucu "Ostvarenje" i sjajnu knjigu "Dijete sa posebnim potrebama". Naime, prakticarski pristup te knjige i niz izvrsnih savjeta, ali nadasve realan a podsticajan pristup, bili su prekretnica za mnoge clanove moje porodice, da iz apatije i deprimiranog stanja pocnu nesto konkretno da rade sa nadom da to ima smisla (a to je
zo pokazalo rezultate). Tu sam knjigu svima preporucivao i dao na citanje ili kopiranje (nek mi oproste ljudi iz "Ostvarenja" , ja bih vise volio da su bili voljni da je kupe i time podrze ovu sjajnu izdavacku kucu), vaspitacicama u vrticu, pedagozima, defektologici, mojim roditeljima... <
>Imao sam srece (kasnije sam uvidio, mnogo srece) sa ekipom u Lukinom vrticu, jer su jedna vaspitacica (teta Estera) i jedna pomocna radnica (teta Nada) pokazivale izvanredno snalazenje u radu sa Lukom (prije svega prirodan i neusiljen odnos) i dosta su se trudile oko njega, a i on im je to uzvracao kako to samo on zna i volio ih je. Naravno, pocetak je bio tezak, i morali smo prvo ja pa onda deda (super deda koji cijelo vrijeme cuva Luku i Milicu i voda ih po vrticima i skolama i radi s Lukom prije podne, trebalo mu je samo udahnuti malo optimizma) biti u vrticu i prakticno glumiti tete i Luki i drugoj djeci, i "mamiti" Luku na razne nacine da ostane u vrticu i ne pobjegne (uz veliku pomoc teta Estere), ali ta je faza trajala relativno kratko i Luka je
zo mogao ostati u vrticu sam, dok je deda u pocetku bio u autu pred vrticem (za svaki slucaj) a poslije je normalno isao kuci i dolazio po njega kad ostala djeca idu na spavanje. Tako je Luka provodio u vrticu nekih 2 do 3 sata. Za 18 mjeseci koliko je Luka bio u vrticu, samo jedamput smo morali doci po njega ranije.<
>Nije se previse ukljucivao u grupne aktivnosti, bar ne aktivno ali se
zo navikao na prisustvo druge djece i poceo da uspostvlja kontakte s njima na svoj nacin. <
>Nastavicu drugi put.<
> <
> <i></i>

[elizabeta]

<
>I ja cu jos jedanput pohvaliti knjigu DIJETE S POSEBNIM POTREBAMA (Greenspan i dr. ) koju jos uvijek proucavam.<
>Floor - time pristup posebnoj djeci ; ali ne samo djeci s p.p. ; nego i sasvim "normalnoj " ali donekle neobicnoj djeci ; za mene je bio pravo otkrice ; iako smo cak posve instinktivno ; i prije knjige ; na neki nacin krenuli tim putem .<
>Zahvaljujuci toj metodi moje najmladje dijete (curica) uspjeva od djeteta "rasijane i kratke koncentracije " postati izrazito zaigrano ; veselo i koncentrirano dijete .<
>Drugim rijecima ; uvucena u svijet izrazajne igre ; naglasenog govora i gesti ; i sama puno toga ponavlja -od rijeci ; melodija do gesti .<
>Ako joj pristupis nonsalantno i neizrazajno ; ona se "izgubi " u svom svijetu . Iz istog razloga je vjerojatno posebno privlace mnogi crtici (PINK PANTER ; BUGS BUNNY ;TOM I JARRY...) te posebno kompjuterske animacije .<
>Ovu metodu kombiniramo s nekim elemenmtima ABE .<
>Zao mi je sto smo kod sina kasno saznali za elemente autizma ; sad vec ide teze s ponavljanjem rijeci i gesti.<
>Inace ; njemu je takodje 7 god, dosta sam slicnosti uvidjela sa AHARONOVIM sinom. Mi smo odlucili jos 1 godinu ostaviti ga u vrticu NAD LIPOM jer on dosta napreduje u poznatom okruzju ; jako voli rutinu ; da je sve uvijek na isti nacin ; sve na svom mjestu...Zavolio je tete i vrtic ; napreduje u socijalizaciji i prakticnom dijelu (
iga o samom sebi ) koncentracija se popravila (opet uziva u raznim slagalicama i "mozgalicama "); vrlo je topao s dragim mu osobama ; prava maza ; razumije cak izvrsava i dvoslozne radnje...Ali ono sto "stoji na mjestu " je odsustvo rijeci (skoro potpuno) ; ne izgovara nista skoro od onog sto je izgovarao redovito s 3 godine . Te rijeci jesu "u njemu " ali ih ne mozemo "iscupati van ". Dalje ; kad mu je dan bio pun uzbudjenja- pojacaju se stereotipije ; sad (preko praznika ) je puno mirniji sto se toga tice .<
>Imamo i problem zadrzavanja stolice ; napravili sve pretrage ali cini se da je u granicama normale ; onda je cini se ; ipak - psiholoski.<
>Ovo je bilo nesto na
zinu od mene . AHARON ; nastavi ti s pricom ; posebno me zanima kako Luki ide s govorom ; ima li stereotipije; i ima li mozda i on problema sa stolicom. Ali ; idi ti kako zelis s pricom ; svojim redom; ja sam samo malo uletila zbog dosta slicne nam situacije . <i></i>

[aharon88]

Elizabeta, zaista kod nasih sinova ima dosta slicnosti. <
>Govor je i kod Luke ono sto se najteze i najsporije razvija. Mi do sada nismo imali srece sa logopedima, pa smo mu mi prakticno jedini logopedi. <
>Luka ima stalnu tendenciju za minimalnom upotrebom govora, odnosno da sto jednostavnijim rijecima i izrazima rjesava ono sto mu je potrebno. <
>Medjutim, s obzirom da su pomaci naprijed ipak vidljivi koncentrisacu se (kao i uvijek) na to i na nacin kako smo do toga dosli. Jer da ipak nismo dosli do necega sto smatram dovoljno prihvatljivim (i sto se nadam da ce tokom naredne godine biti jos bolje) ne bismo ni pokusavali sa upisom u skolu, jer je i to samo po sebi dovoljan izazov i skok, pa i odredjen rizik.<
>Ono sto je kamen temeljac za sve akcije koje doprinose Lukinom razvoju je motivacija. To je i u knjizi "Dijete sa posebnim potrebama" naglaseno i pun je pogodak.<
>Zaista, kada god uspijemo prirediti aktivnost koja je za Luku zanimljiva i motivirajuca, rezultat mami osmjehe na licu i poigravanje i toplinu u srcu. Tako je na svim poljima, tako je i sa govorom. Ono sto je sigurno najveca i najupadljivija promjena koja je kod Luke nastala je ta da ga je relativno lako zainteresovati za neku igru ili aktivnost, cak i kada se bavi nekom od "svojih" repetitivnih radnji i igara. Dovoljno je samo ponuditi mu nesto dovoljno privlacno i uciniti to na pravi nacin.<
>Takodje, ono sto je lijepo i do
o je sto je to sada vec poprilican
oj stvari (aktivnosti) koje njega zanimaju, i ponekad je dovoljno da ga se samo pozove (pa cak i iz druge sobe) i on ce doci. Takodje, ono sto je izuzetno do
o je to sto svoje cak i repetitivne aktivnosti (kao sto je mlacenje plasticnim zivotinja ispred ociju i "
bljanje" sa njima) ne radi vise unedogled, a posebno to sto cak i te aktivnost ikoje on radi (a koje se nama mozad ne svidjaju) mijenja, tako da nema nista sto radi mjesecima, nego ga nesto "drzi" par sedmica pa to napusti i predje na nesto drugo.<
>I mogu da kazem da on te "svoje" radnje radi iskljucivo onda kada ga mi nismo zaposlili necim drugim (dakle kada mu je dosadno), i kada bismo uspjeli da ga 24 sata okupiramo njemu zanimljivim aktivnostima, vjerujem da ih vise nikada ne bi ni radio. (Naravno, zivi smo ljudi, oboje radimo i to nam je nemoguce, ali trudimo se sto vise ga pozitivno aktivirati)<
>Nema nicega vise o cemu je ovisnik, iako su mu crtani filmovi jedno vrijeme bili blago receno droga a i sada mu puno znace (ali ipak ih doziramo na normalnu mjeru).<
>Medjutim ovdje bih kao koristan primjer naveo bas to kako smo u cijelosti po uputama iz pomenute knjige, iz negativne situacije uspjeli da uspostavimo komunikaciju ukljucujuci i govor, a i sada je to sto smo time postigli ostalo i gradi se dalje. <
>Naime, posto imamo nesto kao tavan na koji se dospijeva pokretnim ljestvama koje su zakacene za strop, na kojem su djeca dobila po jednu prostoriju, i posto je u Lukinoj sobi bio video rekorder i televizor sa punom policom video kaseta sa crtanim filmovima, on je vrlo cesto htio da ide gore i gleda crtane filmove. Ja sam se pravio da ga ne razumijem sve dok od njega ne izmamim:"oce gore" (u kasnijoj fazi me prvo trebao pozvati da dodjem, pa onda da kaze sta hoce). Ja mu onda na licu mjesta uz kombinaciju normalnog govora ("Sta hoces" , "Gdje hoces da ides" gesti i izraza lica izmamim da "oce na tavan"). Ja onda opet zapocinjem "Hoces da..." i gestama pokazujem na ljestve i prema dolje, a on onda nastavlja "oce (da) spustimo (s)tepenice". Onda ja njemu kazem da dodje na tacno odredjeno mjesto da bi (istovremeno vjezbajuci koordinaciju pokreta) iz moje ruke preuzeo aluminijske ljestve i polako ih spustio na pod da bi se popeo gore. On to sve vrlo vjesto odradi i popne se gore, otrci da uzme omiljenu kasetu i stavi je u video.<
>Ali daljinski upravljac od video rekordera je kod mene negdje sakriven, a rucne komande rekordera su zakljucane. Dakle mora da trazi daljinski. Ja sam u medjuvremenu vec "otisao" i on mora ponovo da me zove: "Zo tata!"<
>(Digresija: Ovo "zo" je ostatak kad smo ga nukali da zove "zovi tatu" u vrijeme kada mu je to bilo strano i kada nikoga nije zvao, ali i ta faza je bila i prosla i on nas od prije otprilike godinu i po do dvije svjesno zove kad mu nesto treba, i to je pomak na bolje. Ponekad, pogotovo mene, zove i bez priperka "zo", ali meni je to simpaticno i slatko i ne ispravljam ga. Ono sto je takodje pomak ostvaren u posljednje vrijeme je i to da kad amu se ne odazovem onda on zove ponovo i to jacim glasom, dok je u pocetku to zvanje bilo sasvim stidljivo. Inace svoje unutrasnje emocije i osjecaje na svim planovima sada izrazava mnogo jasnije pa i govorom. Sve su to vrlo vazni pomaci koji obecavaju razvoj onoga sto je dugo bilo blokirano.)<
>Kada me Luka napokon dozove vireci kroz otvor na stropu, ja onda dodjem da ga pitam sta hoce, a on kaze "oce daljinski". Ja ga onda pitam "Hoces da tata do..." a on "donese daljinski" (potrudim se da onda kaze kompletnu frazu "(da) tata donese daljinski" sto obicno uspijem pa i vise puta). Ja mu onda donesem daljinski i pokazem ali ne dam dok ne zatrazi, stimulisuci ga gestom (otvaranja i zatvranja sake sa sto zivljim mrdanjem prstima-tako smo i naucili sta ta gesta znaci). Tada on uz slicnu gestu kaze "daj ide daljinski" (ovo "ide" se u njegovoj glavici poslozilo kao univerzalna rijec za akciju, tako da je on stavlja gdje on misli da treba) i tek onda ga dobije.<
>Medjutim posto on u stvari vise crtane filmove ne gleda nego uglavnom premotava na mjesta koja voli, i posto zna da mu ja to bas i ne dam, onda mi cim dobije daljinski u trku prema video rekorderu preko ramena dobaci "osta miju tata" (ostavi me na miru).<
>Eto tako smo od u stvari nepozeljne stvari (dugog premotavanja video kaseta na ista mjesta) dosli do vrlo korisnih aktivnosti samo zato sto je Luka bio motivisan.<
>Inace cijeli ovaj primjer je vec proslost, jer je video pokvaren (nije ni cudo) i nismo ga ni popravljali , ali efekti su ostali i razvijamo ih i dalje.<
>Sada jos osvrt na zadrzavanje stolice. Luka takodje povremeno ima problema sa tim, ali obicno samo u odredjeno doba godine. Mislim da je svjesno poceo da ide kakiti na solju vec u 4. godini (a tada je imao velikih problema sa stolicom koja je ponekad bila toliko velika i tvrda da smo je prstima morali cupati da bi pocela da izlazi), ali otada imamo "sezone" pustanja pomalo u gace (vrlo vrlo rijetko se bas ukaki, i to samo zbog straha od bolnog kakanja ili od nas sto cemo gaprekoriti ), i sezone sasvim normalnog kakanja cak i sa
isanjem toalet papirom (mada obicno tu trebamo mi dovrsiti
isanje ili ga oprati ali prije svega zato jer, lopuza, voli da ga peremo u kadi-cak sam jedno vrijeme ne sasvim neosnovano sumnjao da se namjerno kaki da bih ga ja prao ). <
>Siguran sam da tu "pretrage" nemaju sta da traze i da se radi o psiholoskom momentu, jedino sto je tu jos vazno je ishrana. Luka vec neko vijeme postepeno siri svoj spektar ishrane i ukusa hrane i pica koje prihvata (a i to je pokazatelj pozitivnih promjena), ali npr. veoma voli i da jede djetelinu (jednostavno je ucupa u dvoristu ili na nekom travnjaku), vinovu lozu, razne trave, pa cak i cvijece. Sve se to odrazava i na stolicu. Tesko je tu biti pametan i uvidjeti sta sve utice, ali siguran sam da je Luka svjestan stolice i kako je vrlo discipliniran i poslusan (iako istovremeno veoma svojeglav), valjda ce i to da se poslozi i oko toga se ne
inem previse. <
>Toliko za ovaj put, nastavicu za koji dan.<
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[aharon88]

Sada bih opisao slijed dogadjaja koji je doveo do toga da se odlucimo da Luku upisemo u skolu ove godine.<
>To cinim prije svega zbog toga sto ono sto smo u toku tih posljednjih godinu-dvije dana prosli moze da bude od koristi i drugima kao primjer, pa i ohra
enje. <
><
>Krenimo redom. Kao sto sam vec rekao, pocetkom prosle godine Luka se stabilizirao u vrtickoj sredini, i
zo smo primijetili kako svi njegovi pragovi tolerancije (na buku, nova lica, promjene u bilo kom smislu) bivaju fleksibilniji, i da se mnogo bolje snalazi i osjeca u drustvu vrsnjaka ali i uopste u novim sredinama. On je i dalje najvise volio da se zanima onim sto mu inace pricinjava zadovoljstvo (gledanje crtanih filmova, igranje sa plasticnim zivotinjama, listanje slikovnica, lutanje po vrtickim prostorijama...), i nije se osim u rijetkim situacijama aktivno ukljucivao u grupne aktivnosti (kad ga teta Estera ili teta Nada necim namami), ali kako im ni u cemu nije pravio probleme i kako je inace veoma mio djecak, postao je
zo neka vrta zastitnog znaka i opsteg miljenika vrtica. Djeca su sponatno bila izuzetno toleratna i pazljiva prema njemu, i on se navikao da redovno provodi tih par sati u vrticu sto mu je i ispunjavalo dobar dio vremena dok smo mi na poslu a Milica u skoli. Mi smo insistirali da tete rade na tome da on bude za stolom sa ostalima kad se jede ili da bude prisutan na jutarnjim prozivkama, i do neke mjere to su uspijevale, mada ga nije bilo lako duze zadrzati u grupi pogotovo kada je galama. Medjutim, Luka je uvijek imao sjajan pregled situacije oko njega i kada su ostala djeca radila aktivnosti koje su mu zanimljive, i on je u njima pasivno ili poluaktivno ucestvovao na svoj nacin. Tetama je bio veoma poslusan, i one su sa njim imale u pravilu manje problema nego sa drugom djecom.<
>Paralelno sa ukljucivanjem u vrtic, Luka je dva puta sedmicno isao kod mladog defektologa Sanele (pomenuo sam je ranije), koja inace radi u centru "Zastiti me" (za skolovanje djece i omladine ometene u razvoju). Sanela u Centru ima jednu "svoju" prostoriju, u stvari omanju ucionicu sa nesto sredstava, i uz razumijevanje direktora (dakle polu-zvanicno) mi ga tamo vodimo na individulani defektoloski tretman. <
><
>Posto je Centar takodje skolska ustanova, i ne radi kada su skolski raspusti, mi smo prosli ljetni raspust "premostili" tako sto smo zamolili nadlezne u vrticu (sva sreca ljudi u upravi predskolske ustanove u Banjaluci su imali razumijevanja) da Sanela dolazi u vrtic i radi s njim dva puta sedmicno preko ljeta. To nam je s vise strana bilo do
o, jer je i u vrticima preko ljeta "vanredno" stanje sa puno izmjena, tako da je i za Luku bilo lakse da ima poznati kontinuitet, uz to i neprekinut strucan rad s njim, a i Sanela je na licu mjesta mogla da vidi Lukino ponasanje u grupi. Sve je to bilo korisno za ono sto ce uslijediti.<
><
>Dosla je jesen, i vrtic se ponovo vratio u svoj stari ritam, kao i Centar "Zastiti me" gdje je Sanela nastavila rad s Lukom (u nedostatku drugog prostora za individualni rad). Medjutim, tada smo se susreli sa jednim problemom, mada se kasnije ispostavilo kao nesto sasvim drugo. <
>Naime teta Estera je na licni zahtjev premjestena u drugi vrtic (njen odlazak nije imao veze s Lukom), a malo zatim i teta Nada je dozivjela sao
acajnu nesrecu tako da je morala biti na bolovanju. Luka je tako ostao bez dvije osobe sa kojima je u vrticu imao najbolji kontakt i saradnju. Pored toga teta koja je dosla umjesto teta Estere ima kcerkicu koja i sama ima razvojnih problema (neka vrsta cere
alne paralize) i koja je takodje nekoliko sati provodila u vrticu. Van svake sumnje je da je opterecenje za tete koje vode mjesovitu grupu postalo preveliko. One se nisu zalile, ali mi smo
zo uvidjeli sta se zbiva. <
>Okolnosti u vrticu su se naglo promijenile (u mjesovitoj grupi koja je inace sama po sebi koplikovana za organizovan rad) i tete vise nisu mogle da Luki posvecuju onoliko paznje koliko bi bilo potrebno da boravak u vrticu bude za njega razvojno podsticajan. U stvari, to je bilo za nas zvono za "uzbunu" (mada je to prejaka rijec) i da nam predstoji neki novi korak, i da je gotovo sa kolotecinom koja je i nama malo dala da predahnemo.<
>Jer Lukin boravak u vrticu se sada svodio samo na to da on tamo bude i ne pravi im probleme.<
>Tada smo krenuli u akciju. Ja sam vec neko vrijeme imao na umu jednu ideju, a sada se ona ukazala kao nuznost. Naime, razmisljao sam da angazujemo nekoga da bude sa Lukom u vrticu i pomaze mu da se ukljucuje u grupne i druge razvojno podsticajne aktivnosti, jer je postao ocigledno da se to u ovakvim okolnostima nece moci ostvariti, a ukljucivanje u grupu u sto vecoj mjeri i jeste osnovni razlog zasto tamo bude. Naravno, to ne treba silovati, ali s obzirom da je Luki za to cesto potreban dodatni podsticaj ili mamac, neophodno je da neko stalno bude tu i "hvata" ili izaziva takve situacije.<
><
>Preuzeli smo inicijativu, a sticaj okolnosti nas je samo u tome vodio (za mene je to ocit primjer vodstva "odozgo"). Naime, vrtici (mislim na Centar za predskolsko o
azovanje BL, CPOBL) su uveli praksu volontiranja studenata visih godina, apsolvenata pa cak i diplomaca sa filozofskog fakulteta u BL (odsjek psihologija i pedagogija) koji su provodili neko vrijeme u vrticu sa djecom i asistirale tetama, sticuci neophodnu praksu, a i njima je to do
o doslo za seminarske i diplomske radove i dr. <
>Tako je doslo do toga da taman kada sam ozbiljno razmisljao o tome kako i koga da angazujem za rad s Lukom, u Lukin vrtic dospije jedna djevojka koja se vrlo do
o snasla sa njim (a i sa drugom slicnom djecom). Posto je jedna moja bivsa koleginica sa fakulteta odnedavno zaposlena u CPOBL kao pedagog, zamolio sam je da mi pomogne da stupim s djevojkom u kontakt i predlozim joj angazman, da sat dva dnevno 3-4 dana sedmicno radi s Lukom, a da joj mi to platimo.<
>Znao sam da je kljucno u svemu stav i pristup onoga ko pokusava da radi s Lukom, a "struka" dolazi do izrazaja tek poslije toga, dok suva struka bez do
og pristupa ne vrijedi nicemu. Na zalost, djevojka se uplasila da nece biti dovoljno strucna za tako nesto i nije se usudila.<
>Nema veze, idemo dalje. Zamolio sam svoju koleginicu da se raspita ima li neki drugi student ili apsolvent koji bi bio zainteresovan za to.<
>Ona je pronasla dvije djevojke koje su takodje vec poznavale Luku, i zato sam odmah stupio u kontakt sa jednom od njih. Ispostavilo se da je to moja bivsa komsinica ( ) iz zgrade u kojoj sam stanovao 20 godina tako da smo se na neki nacin vec poznavali, iako sam je znao samo kao djevocicu.<
>Njen pristup na prvu loptu mi je dao nadu da ce ovaj "eksperiment" biti uspjesan, i zaista ispostavilo se da sam bio u pravu. Tamara (tako se zove) je bila pun pogodak. Luka je ponovo poceo produktivnije provoditi vrijeme u vrticu, tetama je bilo mnogo lakse ne samo sa Lukom nego i sa drugom djecom, i sve u svemu ovo je bio pravi potez.<
>Iako se i Tamara unutar sebe pribojavala kako ce to sve ici (ali nije to pokazala) bila je dovoljno hrabara da pokusa (kao i svi koji su ista do sada sa Lukom uradili) i sve je ispalo bolje nego sto je mislila da ce biti.<
>Formalni pristanak direktora ZOP sam dobio u direktnom razgovoru (kucaj i otvorice ti se), iako je on pominjao da je upravo u toku akcija za formiranje posebnog vrtica sa boljim uslovima za rad sa djecom sa PP i strucnim timom, ali treba vremena dok se isposluje novac, nadju ljudi...<
>Klimao sam glavom na ono sto je on govorio (ali bio sam cvrst: nemamo vremena da cekamo ikoga i da se oslanjam na "svirale na vrbi"), ali meni je bilo vazno da oni nece praviti probleme sto ce osoba koju mi angazujemo i bez zvanicne diplome biti u vrticu s Lukom.<
>Dok smo mi "ganjali" ovo sa asistentom za Luku u vrticu, Sanela je postigla da on sa njom nasamo ostaje i duze od 30 minuta i to uglavnom aktivno zaposlen zadacima koje mu ona daje, ali najznacajniji korak unaprijed je bio taj sto je napokon uspjela da ga podstakne da radi sa olovkom!<
>Do tada (novembar prosle godine) Luka je svega nekoliko puta uzeo olovku u ruke i sarnuo nesto i to na po nekoliko sekundi, ali otada Sanela i mi kod kuce redovno radimo sa njim na tome i to ide vrlo do
o, barem sam ja zadovoljan.<
>Ove dvije stvari (povecanje kvaliteta boravka u vrticu uz pomoc asistenta i to sto je Luka prihvatio olovku) uz kontantan boljitak i na svim drugim planovima ukljucujuci i razumijevanje i korsitenje govora, bila su kljucni za nasu odluku da pokusamo da ga upisemo u skolu.<
><
>Prije svega, to smo preduzeli zato da se ne bi stvarao preveliki jaz izmedju njega i njegovih vrsnjaka, jer (ako Bog da pa njegovce blokade jos vise popuste) moglo bi nam se desiti da na njega psiholoski lose utice ako suvise uzrastom odudara od sredine u kojoj se nalazi. A on je inace sve vise poceo pokazivati koliki je emotivac i koliko mu spoljno priznanje puno znaci, tj. koliko mu je stalo da je prihvacen, da ga se pohvali itd. pa samim tim koliko mu nije svejedno sta se oko njega desava i gdje i s kim se nalazi. Takodje, primijetili smo da na mladju djecu uglavnom ne o
aca paznju i interesovanje (osim da ih malo gnjavne), nego da ga interesuju stariji djecaci i djevojcice ili njegovi vrsnjaci.<
>Sljedeci put cu, nadam se, zaokruziti ovaj prikaz.<
>Oprostite zbog duzine teksta, ne umijem krace .<
>Svako do
o svima.<
>Goran,<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[elizabeta]

Quote: A on je inace sve vise poceo pokazivati koliki je emotivac i koliko mu spoljno priznanje puno znaci, tj. koliko mu je stalo da je prihvacen, da ga se pohvali itd. pa samim tim koliko mu nije svejedno sta se oko njega desava i gdje i s kim se nalazi. <
><
>Da da ; mozda se cini neobicno; ali i za mog malog ovo itekako vazi ! Drago mi je zbog Luke ; a pruza mi i nadu za mog Franu .<
><
>Inace ; kod mene jedna pomalo za
injavajuca novost : stigli su Franini novi nalazi ; gastroenteroloski.<
>Irigografijom je utvrdjen izrazito prosiren rektum (3 ) ; suzenje na zavrsnom djelu<
>Biopsijom -nisu nadjeni elementi zivc. pleksusa<
>Inace je fizioloska aktivnost o.k.<
>Ovaj nalaz moguc je i kod dugotrajnih zacepa ; ali postoji i sumnja na MEGACOLON (HIRSPRUNGOVA BOLEST )-bolest gdje jedan segment crijeva nema zivc.stanica; pa je pasaza otezana (lijeci se odstranjivanjem operativnim tog segmenta i spajanjem zdravih ). <
>Zato bi sad ; da vidimo je li o tome rijec trebali napraviti kirursku biopsiju ; u dubokoj anesteziji ; naravno uz hospitalizaciju .<
>E sad ; kako ovakve pacjente na normalan nacin hospitalizirati ? Jedino rjesenje za nase male invalide je uzeti bolnicki apartman (dnevno oko 230 kn); kao i god. odmor za ostat s djetetom u bolnici .<
>Nakon 2-tjednih klizmi ; tako isciscen ; puno se bolje i ponasao ; sigurna sam da ce mu napredak i o ovome ovisi.<
>Sad je opet nakon 10-dnevnog zacepa pocela faza enkopreze (ja to zovem -kakanje u ratama ) i vec je nervozniji.<
>Sve ovo uz normalnu ishranu <i></i>

[elizabeta]

edit : ne znam otkud mi se ovaj pehar potkrao???!!! <i></i>

[aharon88]

Elizabeta drzi se.<
>Ti najbolje znas svoju situaciju i vi u svojoj porodici donesite odluku sta cete dalje, ali bih ti rekao samo nekoliko stvari.<
>Prvo, podsjetio bih te da su problemi sa kakanjem relativno cesti kod djece sa ovakvim razvojnim problemima, a ne vjerujem da je kod svih moguce dijagnosticirati to... kako li si vec rekla.<
><
>Moje licno istrazivanje i intuicija mi govori da je jedan od glavnih uzroka stanja mog, a vjerovatno i tvog djecaka niz blokada koje oni svjesno, podsvjesno i nesvjesno podrzavaju, jer ih je nesto sto kaze nas narod "nasjeklo" (najvjerovatnije strah ili vrlo neprijatno iskustvo ili niz iskustava, koja uopste ne moraju biti nama vidljiva i razumljiva). Takodje treba imati u vidu i mogucnost da neke stvari oni dozivljavaju drugacije nego mi tako da na njih nesto sto je nama neprimjetno ili jedva primjetno moze jako uticati, dok nesto sto je nama vrlo upecatljivo njima uopste nije (ovaj put necu govoriti sire o tome, samo naglasavam cinjenicu koju mislim da treba imati u vidu).<
>Svaka blokada (hajde da kazemo "psihicka", mada je rijec o mnogo suptilnijim stvarima, ali bitno je da je neopipljiva) ima svoju manifestaciju na planu funkcionisanja naseg opipljivog tijela i rada njegovih organa.<
>Dakle, jednako kao sto je rak (karcinom) u ogromnom
oju slucajeva u stvari materijalizirani stres, tj. sikiracija, tako je i zatvor stolice jedna materijalizirana manifestacija blokada koje nasa djecica nose i koje im stvaraju probleme na vise polja.<
>"Moderna" medicina uglavnom pokusava sve sto se covjeku zbiva objasniti na planu funkcionisanja covjeka kao hemijsko-fiziolosko-mehanicke masinerije, i zato je u pogledu poremecaja koje imaju nasa djeca toliko puno lutanja i promasaja, pogotovo kada su u pitanju uzroci njihovog stanja. Metode koje se primjenjuju u danasnjoj medicini su uglavnom "mesarske" (malo je grubo to receno). I one imaju svoju vrijednost u mnogo cemu, naravno, ali u nekim slucajevima su totalni promasaj.<
><
>Pokusacu to objasniti na primjeru racunara (to mi je struka). Molim da mi oproste oni koji ne mognu ovo pratiti, ali kako prepostavljam da svi ucesnici foruma imaju bar osnovno poznavanje racunara i njegovog funkcionisanja, nadam se da ce svi uhvatiti sustinu.<
><
>Racunar ima dvije osnovne komponente/plana: hadrver (masineriju) i softver (programi). Kada se racunar "pokvari" tj. kad postoji poremecaj u njegovom radu, uzrok tome moze da bude na planu hardvera (masinerije), na planu softvera (nesto se po
ljavilo u programima ili operativnom sistemu) ili kombinovani (i jedno i drugo "
lja"). Moguce je da se desi da racunar savrseno funkcionise na planu hardvera, ali softver je toliko poremecen da je racunar neupotrebljiv ili vrlo otezano upotrebljiv. A nasa medicina poznaje i rjesava skoro iskljucivo hardverske probleme, a softver je totalno izbacila iz razmatranja (govorim o sada dominantnom pristupu). <
>Hardver bez softvera i softver bez hardvera nemaju smisla, a njihova medjusobna prepletenost daje racunar sa kojim mozete svasta raditi, ali kada se problem pojavi treba pazljivo razmotriti sta se zbiva i od cega poci. Ponekad je dovoljan hardverski zahvat, ponekad je potrebna samo mala softverska intervencija, a ponekad nesto mnogo kompleksnije da bi se racunar doveo u do
u funkciju. Ali onaj ko i ne razmatra softverske probleme, svoju moc da popravlja racunare ce svesti na u stvari vrlo skromnu mjeru. <
><
>Covjek je mnogo kompleksniji od racunara, ali ova analogija ipak moze da pomogne da se mozda bolje shvati nesto sto je na zalost jos uvijek u maloj mjeri prodrlo u medicinsku praksu, ali ne moze proci puno vremena prije nego sto se i to promijeni. Na izvjestan nacin, misija nase djece (bas djece sa poremacijima ovakvog tipa i drugih za koje pravi odgovor jos ne postoji) i jeste da "natjeraju" ljude u medicini i uopste da pocnu da stvari posmatraju mnogo sire, dublje i fleksibilnije. Uopste uzev, pojava velikog
oja ovakve, "nestandardne djece" sluzi globalnoj promjeni u svijesti i promjeni nekih okostalih o
azaca, koji se uskoro moraju mijenjati da bismo spremni docekali opste promjene na nasoj planeti koje bi mogle vrlo
zo uslijediti i u kojima se bez velike pozitivne promjene u svijesti ljudi nece moci snaci.<
><
>Draga Elizabeta (i drugi mame i tate). Ako je ista sto sam napisao na ovom forumu ikoga ohra
ilo i dalo prostor nadi za vasu djecicu, to mi je drago i u stvari glavni uzrok zbog cega ovako otvoreno i dosta detaljno iznosim svoje licne stvari i zbivanja sa mojim sinom (moram priznati ne toliko voljno, imam iskustva koja me navode na oprez, ali neka Bog cuva Luku od svega pa i mojih gresaka).<
>Sto se tice slucaja Frane i moguce operacije, to mu bas moze biti od pomoci a, mozda mu samo bude maltretiranje, to mozete procijeniti samo vi i vasa porodica. Ono sto sam gore iznio rekao sam samo zato da bih vam mozda dao mogucnost da stvari posmatrate iz malo drugacijeg ugla (ako vec i sami niste razmisljali na taj nacin) jer je to dragocjeno kod donosenja teskih odluka. <
>Jednostranost je uvijek losa i nije do
o spika odbacivati nijedno rjesenje, ali uvijek je do
o posavjetovati se sa svojom intuicijom, ukuliko ste u stanju da drzite pod kontrolom emocije i pogotovo strahove. Strahu nema mjesta iako nas on stalno napada, ali svaki istrajan i iskren trud, pogotovo za djecu biva nagradjen uspjehom, pa cak i ako se na tom putu ponekad pogrijesi.Istrajnost i ljubav sve to poprave na kraju. To vam tvrdim svim svojim bicem. Zato samo naprijed, ne bojte se nikoga i nicega, pa ni "pogresnih" odluka.<
> <
>To sto je Franu i mom Luki stalo do naseg priznanja i sto to spolja pokazuju vec govori da oni izmicu onom sto stoji u definicijama autizma, i to je svakako nesto sto trebamo i te kako uhvatiti i cvrsto drzati i zadrzati jer smo time draga Elizabeta vec otvorili put do njihovih dusica.<
>Na neki nacin to je vec priznanje i sa njihove strane da nastavimo kako smo poceli. A mi mozda i ne znamo kakvo nas blago tamo unutra ceka, ako ne posustanemo i svoje putovanje cvrsto i istrajno nastavimo.<
>Svako do
o<
>Goran<
>Milicin i Lukin tata <
> <i></i>

[elizabeta]

<
>Quote:Jednostranost je uvijek losa i nije do
o spika odbacivati nijedno rjesenje, ali uvijek je do
o posavjetovati se sa svojom intuicijom, ukoliko ste u stanju da drzite pod kontrolom emocije i pogotovo strahove. Strahu nema mjesta iako nas on stalno napada, ali svaki istrajan i iskren trud, pogotovo za djecu biva nagradjen uspjehom, pa cak i ako se na tom putu ponekad pogrijesi.Istrajnost i ljubav sve to poprave na kraju. To vam tvrdim svim svojim bicem. Zato samo naprijed, ne bojte se nikoga i nicega, pa ni "pogresnih" odluka.<
><
><
>Aharon ; tj . Gorane ; velika ti hvala na ovom zadnjem postu ; puno mi znaci; posebno u ovom periodu. ; a nadam se da ce mnogima jos znaciti .<
>Gotovo citav post pozeljeh kvotati ali evo...Ovo sto sam izdvojila naslanja se bas na moja cesta razmisljanja ; u trenucima kad se pitam : zasto ? kako ? dokle ? Na koji nacin prigrlit vlastitu sudbinu ; sve ono sto nosi neminovno?<
>Odgovore dobijam jer se i uvijek iznova pitam ; kako ti ono rece : kucaj pa ce ti se i otvoriti !<
>Odgovore dobijem "iz sebe "; a vrlo cesto "izvana" i prihvacam ih kao DAR . Dobijam ih od nekih bliskih ljudi ; od dragih mi prijatelja ; a evo - i od neznanih ; a ipak vrlo srodnih dusa.<
>Cesto ; vrlo cesto ih nalazim u knjigama. Pa da se nadovezem na tvoja razmisljanja; citiram ovaj put jednog dragog mi knjizevnika :<
><
>"...Jer sa svakim uspjesnim korakom nije samo mjesto na kojem sam bio postajalo svjetlije. I ja sam takodje postajao svjetliji; i to u mjeri - kako sam velik korak ucinio i koliko je i mjesto postajalo svjetlije. To je preo
azba...Gotovo svakog dana sam radio bilancu ; i onda bih ustao i radio dalje na zadaci dana : prskati ; saditi ; kopati i plijeviti-stalno ; jer PREOBRAZBA nije djelo koje se moze dovrsiti !......................<
>Nikakav cvrst odgovor i tvrdnja. Nikakva cvrsta pogodba i ustanovljenost .Nikakvo nacelo . Nikakvo uvjerenje .<
>Neka dodje zrak i neka me prozme. I neka pece sunce. Jedini nacin da sazrim....<
>Paradoks je pokusaj da se bude istinitiji od istinitog. Paradoks je apsurd . Ali ja se sjajno osjecam u tom paradoksu .<
>JER MENI JE APSURD STALNA OTVORENOST ZA MOGUCNOST CUDA !"<
>(BELA HAMVAS-Kap prokletstva-eseji )<
><
>Eto ; malo filozofski receno ono sto je AHARON pokusao o
azloziti ; sigurna sam da ce se on (a nadam se i jos neki ) u ovome pronaci ! <i></i>

[vanja]

samo da vas ohra
im svojim iskustvom : Jan je imao problema sa enkoprezom do skole intenzivno, onda se periodicki stanje poboljsavalo i pogorsavalo do nedavno (on ce uskoro 11g), ali u zadnje vrijeme (da pokucam!) skoro da se potpuno rijesilo <
>dakle: strpljenja, strpljenja, strpljenja....<
> <i></i>

[elizabeta]

<
>Vanja ; jeste li radili neke drasticne zaokrete u prehrani ili ?<
>Da li je Janu dijagnosticirano prosirenje rektuma ? Sad mi se cini da sto god da napravimo ne mozemo potpuno rijesiti problem ; jer kako god se dijete hranilo ; ta hrana se u pros. dijelovima sklona nakupljati ; a zbog prosirenja distalniji dio je suzen -zbog tog suzenja i dolazi ; mislim ; do enkopreze .<
>Najvise me
ine to odsustvo gangl.stanica iz nalaza biopsije ; sto bi znacilo da sam zivcani podrazaj ne stima na dijelu crijeva ; pa je onda taj podrazaj iskljucivo mehanicke prirode (tj. nakupljena velika masa pritiskom na stijenku potice praznjenje ; znaci da bi on dobio osjecaj za tiskanje i praznjenje potrebna mu je ta "velika masa ") ?! <i></i>

[aharon88]

Oprostite za uskakanje, svakako je Elizabeti u ovom momentu najvaznije da cuje odgovor od Vanje, pa
isem ono sto sam bio napisao.<
>Ako neko zna kako da o
isem svoj post nek mi kaze pa da ovaj o
isem jer je cist visak. <i>Edited by: aharon88 at: 2/8/05 15:00<
></i>

[vanja]

Mi smo svojedobno bili naruceni na niz pretraga vezano uz enkoprezu, ali ih na kraju nismo napravili jer je svaki pregled kod dr. kada bi ga dr. morao dirati bio katastrofa, a svaka hospitalizacija ...<
>Zato jos uvijek nismo sredili stvar niti sa kozicom na pisi, odgadjamo dok mozemo <
>Pokusavali smo sa prehranom prije regulirati, ali kako on jede jako malo stvari, zavrsilo je neslavno. Jede svaki dan svjezi kravlji sir i jabuke - ja mislim da mu ta kombinacija odgovara. <
>Ali ono osnovno za sto mislim da je utjecalo na poboljsanje situacije su dva faktora : prvo je polazak u skolu, gdje si nikad nije dopustio "nezgodu" (pa mislim da je tako i nesvjesno, silom prilika, uvjezbao barem zadrzavanje stolice), a drugo je opcenito veca opustenost zadnjih godina, doma pogotovo, i to pogotovo odkad je dobio sestricu (Nina sad ima 2 god.)...a btw. mi smo prije par mjeseci nabavili i psa (stene la
adora) i uz nju se, nakon pocetnog grca u kojem je bio prvih dana, postepeno opustio (stene je ipak neodoljivo - pogotovo njegovo vlastito : ) toliko koliko nikad prije nije . Cak ju i seta sam vani, uz stotinu problema koje ima pritom, ali ih svladava, na svoj nacin .<
>Cesti fizicki kontakt sa stenetom koji je neizbjezan jer je stene zaigrano i stalno u pokretu , kao i osjecaj pripadnosti koji osjeca prema svom psu su nevjerojatno stimulirajuci i ljekoviti, preporucam <
>Psa se moze dobiti i potpuno skolovanog preko Udruge za skolovanje psa vodica.<
>Inace, Jan se prije bojao pasa (kao i manje-vise svih drugih zivotinja).<
> <i></i>

[elizabeta]

<
>Vanja ; puno hvala !<
>Inace ; moj Frane ; a posebno u zadnjih godinu dana NAPROSTO OBOZAVA pse ; takvo nesto jos nisam vidjela ; on ih doslovno zaskace i grli ; cak krene i onim sto se cine najopasnijima...mi bi protrnuli ; a on im pridje s tako puno ljubavi da ovi to ; ocito osjete ; i uzvracaju mu ljubav !<
>Cini mi se cak da bi najradje razgovarao s njima !<
>Zato mi je Vanja ; bas drago da si ovo o tvom JANU i psu ispricala ! Jos smo ; nazalost ; u stanu koji je tijesan i za nas ; pa nismo u prilici imati psa ; ali nadam se da ce se situacija promijeniti kad jednom kupimo nasu kucicu !<
><
>Gorane ; sad nastavi ! Svi mi; ja mozda pogotovo ; skacem s teme na temu ; s filozofskog na prakticno ; i tako ukrug.<
>Nastavi pisati ; bas smo izvukli "jednu lijepu nit " ; mislim na ona nasa razmisljanja...<
>A i o LUKI nisi zavrsio .<
>I bas mi je do
o da je ovaj topic takav kakav je ; jos kad nas se vise ukljuci ...<
>Go on ! <i></i>

[aharon88]

Do
o Elizabeta, nastavljam, ali prvo zelim posebno da pozdravim Vanju i njenu ekipu. Vanja hvala. <
><
>Sada da nastavim o tome kako se ovog proljeca razvijala situacija kod nas i kako smo naposljetku dosli do upisa u skolu.<
>Vec sam rekao da je Tamara uspjela da napravi promjenu u vrticu sa Lukom (otprilike ono sto smo i prizeljkivali) i da je njegov boravak tamo postao bitno produktivniji.<
>Da se razumijemo, nisu to nikakvi spektakularni rezultati, kao sto nista do sada nije islo naglo i spektakularno, ali cinjenica je da je skoro svakodnevno barem nakratko Luka ucestvovao u nekoj aktivnosti sa drugom djecom ili barem uz drugu djecu. Cesto je Tamara koristila razne prilike da oformi manju grupu djece ili neko pojedino dijete iz grupe i zapodjene neku igru u kojoj je Luka ucestvovao. Povecana je disciplina sjedenja za stolom kad se jede, pranja ruku sa drugom djecom, (mada je Luka u vrticu jeo samo hljeb, i to korice od hljeba, dok je sredine uglavnom ostavljao, sto je ponekad prouzrokovalo smijesne situacije za stolom) i boravka na prozivci, lutanja po drugim prostorijama je skoro nestalo, repetitivne "igre" su napustane, gledanje crtanih filmova smanjeno, ali ipak najcesce su se Luka i Tamara zanimali igrama koje je Tamara smisljala ili improvizovala i koje su onda privlacile i drugu djecu, pa su onda nastajale pogodne prilike i za grupne aktivnosti. Takodje Tamara je primijetila da Luka cesce mijenja interesovanja i aktivnosti i da je uopste u njegovom ponasanju sve manje repetitivnosti. To je zaista bilo dosta do
o, ali je sve vise dolazilo do izrazaja i to da njega ne zanima mnogo kontakt sa djecom koja su mladja od njega (osim u rijetkim slucajevima) i da mu u stvari vise odgovaraju uredjenije situacije (tipa daj mi zadatak da ga uradim, i po mogucnosti me pohvali da sam ga do
o uradio ) nego ipak dosta haoticno stanje u vrticu mjesovite grupe. Upravo to je primijetila i defektolog Sanela, koja je sa njim postigla tako dobar rezultat da je Luka kada je ona radila sa njim individulani tretman bivao preko 30 minuta 80% vremena zaokupljen zadacima koje mu je ona zadavala, i to da ga cak vise nije ometalo ni kad neko sa strane upadne u prostoriju u kojoj radi, ili prisustvo druge djece koje je Sanela s vremena na vrijeme priredjivala. Vec sam rekao da su oni vec uveliko radili sa olovkom i finijim zadacima (slagalice i jednostavnije mozgalice su za njega vec bile "boza") a i mi smo kod kuce redovno radili i primjetili promjene kod njega.<
>Kod Sanele je cak dosao u tu fazu da ostaje i po 50 minuta (i to aktivnih 50 minuta), cak da Sanela mora pozivati dedu koji je cekao ispred da ga vodi jer ona ima drugih obaveza i ne moze vise ostati s Lukom . Dakle morala ga je "istjerivati" <
>Dakle, Sanela je jednostavno uspjela u njemu probuditi zelju i ispunjenje aktivnostima koje su razvojno podsticajne, i koje mogu da dovedu do toga da Luka pocne stizati svoje vrsnjake.<
>I takodje, ona je pravovremno osjetila da je Luki potreban prelaz sa igranja i mazenja, na sistem blizi skolskom zadatak - izvrsenje zadatka, ucitelj - ucenik. A sve to sa velikim stpljenjem i umjesnoscu, ali moram da izdvojim tu osobinu kao kljucnu, sa povjerenjem u njega i njegove mogucnosti.<
>A to Luka vrlo do
o osjeti, i mislim da je to kljucna komponenta i mog i njegovog odnosa, medjusobno povjerenje.<
>A on to povjerenje ne iznevjeri, i uvijek kad treba on je pravi.<
><
>Jednu od bitinih komponenata rada s Lukom koju bih svakako pomenuo je i to d aga ja popodne kad se vratim s posla skoro svakodnevno nekuda vodim (a i kad nekuda idem rijetko idem bez njega, osim kad sam siguran da to gdje idem bas nikako ne mogu d aucinim njemu zanimljivim). Pogotovo su blagotvorni cesti odlasci u park jer Luka mnogo mnogo voli da skace na trambolini (i to radi sa izuzetnom okretnoscu pa je cak razio sopstven stil koji i druga djeca pokusavaju da oponasaju), da se okrece na ringispilu i na gumi-ljulji (zavrtim ga na gumi tako da izvodi takve kruzne akrobacije da je vec postao poznat po tome) i svi u parku ga vec do
o znaju. I uvijek se tu u parku na nekoj od mnogo
ojnih sprava nadje neka prilika da sretne nekog ko mu je zanimljiv i s kim uspostavi ovakav ili onakav kontakt (uglavnom je to posmatranje i oponasanje uz iskazivanje radosti smijehom ili
bljanjem ali ponekad i pokusaj da se uspostavi neposredniji kontakt ili npr. zajednicki skace na trambolini). Tu sam uvidio koliko njega zaista vise zanimaju starija djeca i primjetio da on svoj "ukus" koji se vrlo jasno moze odrediti: Luka ne o
aca paznju na tromu ili agresivnu djecu, a veoma voli djecu koja su razigrana, ziva i kojima se oci blistaju. Takodje, primijetio sam da voli curice, pogotovo one sa dugom kosom. <
>(Izuzetak je njegova sestra Milica koju voli moza najvise od svih nas i koja nema dugu kosu).<
>Ono sto je sigurno jeste: Luka ima vrlo izrazenu licnost i sada to u mnogo cemu pocinje sve vise dolaziti do izrazaja, a njegov unutrasnji svijet pocinje da se sinhronizuje sa svijetom u kojem zivi i blokade koje je postavio popustaju.<
>Idemo dalje .<
><
>Inace Elizabeta, u pravu si, slazemo se u stocemu, i drago mi je da smo se sreli.<
><
>Svako do
o<
>Goran <
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[elizabeta]

<
>I mog Franu je tata navikao na te duze setnje nakon vrtica ; lutaju po citavom gradu ; istrazuju ; slikaju se...i nikad nije umoran . I to mu je postala takva droga ; da bi ; ako ga je tata morao vratiti doma (ponekad je morao nazad na posao ) ; bio uzasno ljut ; napravio bi pravu scenu urlajuci i po sat vremena . Inace je ; kao i Luka ; tip do
ice ; drazesnog djeteta. Ali eto ; mozda je u neku ruku i pozitivna stvar da ipak pokaze karakter tj . da stavi do znanja sto zeli<
>Mi smo ga za sad ; prepustili u ruke vrtickog osoblja ; a kad stigne doma ; nazalost ; vrlo malo je vremena za neki metodicniji rad ; pogotovo sto se i curici moramo posebno posvetiti ; uglavnom se sve svede na igru ; mazenje (sto mu je isto jako potrebno ) U zadnje vrijeme prisutna je interakcija u druzenju s
atom ; cak vrlo cesto je on taj koji inicira. Neki dan mu je rekao : dodji ; dodji... a zaista je rijetkost da nesto izgovori . Ima sve izrazeniju potrebu za dodirom ; i vrlo cesto snazno stisce u zagrljaj
ata i seku . <i></i>

[Dinkic]

Ispricavam se sto upadam, jer sam malo bila na GO te nisam redovno sve pratila no vidjeh da je Sanja napisala da se u Novigradu odrzava kamp na kojem ce se raditi po funkcionalnoj. <
><
>Koliko mi je poznatu u RH po funckionalnoj radi samo 10-15 roditelja uz vodstvo terapeuta iz Slovenije koji su educirani i odo
eno im je poducavanje od strane gdje Stroh iz UK koja je zajedno sa svojim suprugom i suradnicima ovu metodu rada napravila. U RH nema obucenih strucnjaka za functional learning iako nama roditeljima je to velika zelja jer mi koji koristimo mozemo reci da nasa djeca imaju rezultate, a mi roditelji nacin kako raditi sa svojom djecom i vrlo aktivno sudjelovati u njihovom razvoju.<
><
>Osobno mi se dogadjalo da nasi strucnjaci kazu kako oni znaju sto je to funkcionalna i kako se radi no cini mi se da se mijesa izmedju ostalog i s Munhenskom funkcionalnom koja koliko sam cula ima drugi cilj i drugo podrucje rada.<
><
>No vrlo rado bih cula sto ce to biti u Novigradu te ako netko ima vise informacija bit ce mi jako drago i unaprijed hvala. <i></i>

[Dinkic]

Gorane i Elizabeta, s velikom paznjom citam sve sto ste napisali i vasa iskustva. Kako prijateljica s posla ima dijete s autizmom tako vrlo cesto izmjenjujemo iskustva, misli, rad, probleme, dileme, ideje, materijale. Nedavno smo organizirali predavanje "Kako nauciti citati djecu s poteskocama u razvoju" i bili su osim roditelja djece sa sindromom Down (moje dijete ima sindrom Down) i roditelji djece s autizmom, cere
alnom, teskocama vida... te strucnjaci koji rade s njima. <
><
>Hvala !!!!!!! <i></i>

[Blizanci]

Kopiram nešto materijala koji sam našla vezano za autizam.<
>Sorry što upadam ovako.<
><
><
><
>Suprotno uobičajenom mišljenju, veliki
oj autistične djece sposobno je uspostaviti očni kontakt, smijati se ili pokazivati privrženost. <
><
>Iako je razumijevanje autizma znatno uznapredovalo od kada ga je 1943. prvi puta opisao liječnik Leo Kranner, većina ljudi, uključujući i stručnjake, još uvijek ne zna na koje sve načine autizam utječe na ljude. <
><
><
><
>Definicija <
><
>Autizam je kompleksni razvojni poremećaj koji se pojavljuje u prve tri godine života, premda se ponekad dijagnosticira puno kasnije. Utječe na normalan razvoj mozga u području društvenih i komunikacijskih vještina te obuhvaća široki spektar poremećaja. Osnovne karakteristike uključuju narušenu društvenu interakciju, narušenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju te ograničene i repetitivne oblike ponašanja. Simptomi mogu varirati od blagih do teških stupnjeva. Blagi autizam poznat je i kao Asbergerov sindrom. <
><
><
><
>Uzroci i faktori rizika <
><
>Autizam je stanje povezano s biološkim i neurokemijskim abnormalnostima mozga. Točan uzrok tim abnormalnostima još uvijek je nepoznat, ali je to vrlo aktivno područje istraživanja. <
><
>U prošlosti se smatralo kako je autizam mentalna bolest uzrokovana lošim odgojem. Niti jedan znanstveni dokaz nije podržao tu ideju zbog čega je i odbačena. <
><
>Čini se da veliku ulogu igraju genetski faktori. Jezične i spoznajne nepravilnosti vrlo su uobičajene kod rodbine autistične djece. Kromosomske abnormalnosti i drugi neurološki problemi također su uobičajeni u obiteljima autistične djece. <
><
>U općoj populaciji, autizam pogađa 0,2 posto djece, ali rizik da će par imati drugo autistično dijete povećava se za više od 50 puta – od 10 do 20 posto. Osim toga, vrlo je vjerojatnije da će autizam imati identični blizanci nego neidentični blizanci ili druga
aća i sestre - sve te činjenice sugeriraju na jak genetički utjecaj. <
><
>Autizam 3 do 4 puta češće pogađa dječake nego djevojčice. Obiteljski budžet, o
azovanje i stil života čini se da ni na kakav način ne utječu na pojavu autizma. <
><
>Neki su roditelji za
inuti zbog nagađanja da MMR cjepivo (ospice, zaušnjaci, rubeola), koje djeca primaju nakon 12 mjeseci života, može uzrokovati autizam. Ta se teorija bazirala na činjenici da se pojava autizma konstatno povećava u vrijeme kada se prima MMR cjepivo i na činjenici da se djeci s regresivnim oblikom autizma simptomi pojavljuju upravo u vrijeme kada prime cjepivo. <
><
>Nekoliko velikih istraživanja nije pronašlo nikakvu povezanost između autizma i cjepiva, dok Američka pedijatrijska akademija i službeno zastupa to stajalište. <
><
>Neki liječnici povećanu pojavu autizma pripisuju novijim definicijama autizma. Pojam "autizma" danas uključuje puno širi spektar djece. Na primjer, dijete kojemu je dijagnosticiran visokofunkcionalan autizam prije 30 godina jednostavno bi se smatralo čudnijim ili ekscentričnim. <
><
><
><
>Simptomi <
><
>Većina roditelja autistične djece sumnja da nešto nije u redu u vrijeme kada dijete ima oko 18 mjeseci i traži pomoć u vrijeme kada dijete ima dvije godine (iako se dijagnoza najčešće postavi znatno kasnije). Djeca s autizmom obično imaju poteškoće u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, društvenoj interakciji i "pretvaračkim" igrama. U nekim slučajevima zna biti prisutna agresivnost prema sebi ili drugima. <
><
>Neka autistična djeca izgledaju normalno prije prve ili druge godine života, te se naglo "vrate" i izgube komunikacijske i društvene vještine koje su stekli prije. To se zove regresivnim oblikom autizma. <
><
>Ljudi s autizmom imaju osobine poput ponavljanja određenih pokreta tijela, pokazivanja neobične povezanosti za predmete ili pokazivanja znakova izrazite potresenosti kada se promijeni rutina. Pojedinci također mogu iskusiti naročitu osjetljivost u osjetima vida, sluha, dodira, okusa ili mirisa. Takva djeca, na primjer, odbijaju nositi "čupaviju" odjeću i postaju pretjerano uznemirena ako ih se na to tjera zbog osjetljivosti njihove kože. <
><
>Kombinacije nekih područja mogu se afektirati u promjenjivim stupnjevima: <
><
><
>· Komunikacija <
>- nemogućnost započinjanja ili održavanja komunikacije <
>- razvoj govora je usporen ili ga uopće nema <
>- ponavljanje riječi <
>- o
nuti izgovor <
>- korištenje besmislene rime <
>- komuniciranje gestikulacijom umjesto riječima <
>- kratka mogućnost koncentracije <
><
><
>· Društvena interakcija <
>- pomanjkanje empatije (neosjetljivost na osjećaje i želje drugih) <
>- poteškoće u sklapanju prijateljstva <
>- povučenost u sebe <
>- preferiranje provođenja vremena nasamo <
>- djelomični ili potpuni izostanak očnog kontakta <
><
><
>· Osjetni poremećaji <
>- smanjena ili povećana aktivnost osjetila <
>- stavljanje predmeta u usta <
>- struganje po površinama <
>- pomanjkanje reakcije na bol <
>- pomanjkanje reakcije na glasne zvukove <
>- izbjegavanje fizičkog kontakta <
><
><
>· Igra <
>- pokazuje smanjeni interes za maštovite i kreativne igre <
>- pokazuje smanjeni interes za imitiranjem ponašanja drugih <
>- preferira samotne ili ritualne igre <
><
><
>· Ponašanje <
>- učestalo ponavljanje nekih tjelesnih pokreta <
>- jaka potreba za rutinom i nepromjenjivosti <
>- ispoljavanje snažnih ispada bijesa <
>- izrazito uska polja interesa <
>- opsesivno zanimanje za određenu stvar, ideju, aktivnost ili osobu <
>- jasna distanciranost <
>- agresivnost usmjerena na sebe ili druge <
>- pretjerana aktivnost ili prepasivnost <
><
><
><
>Testiranje <
><
>Ne postoji jedinstveni medicinski test za dijagnosticiranje autizma. Dijagnoza mora biti bazirana na individualnim razinama komunikacije, ponašanja i razvoja. Veliki
oj ponašanja koji je povazan s autizmom povezan je i s drugim poremećajima, zbog čega je potrebno izvršiti različita testiranja kako bi se otkrili i drugi mogući uzroci simptoma. <
><
>Rutinsko ispitivanje razvoja trebalo bi biti obavljeno na svakoj redovitoj kontroli kod pedijatra. Dodatne pretrage su potrebne ukoliko postoji za
inutost od strane liječnika ili roditelja. <
><
>To se naročito odnosi ukoliko dijete ne usvoji neka postignuća: <
><
>· "
bljanje" do 12 mjeseca <
>· gestikulaciju (pokazivanje, mahanje pa-pa) do 12 mjeseci <
>· pojedine riječi do 16 mjeseci <
>· spontano spojene dvije riječi do 24. mjeseca (ne samo ponavljanje) <
>· izostanak bilo kakvih govornih ili društvenih vještina u bilo koje vrijeme <
><
><
>Upravo zbog toga što je autizam tako širokog spektra, jednostrano promatranje ne može precizno predvidjeti djetetove sposobnosti. Dijete bi trebao pregledati multidisciplinarni tim. Te bi pretrage uključile opsežne govorno-jezično-komunikacijske pretrage, spoznajne i testove prilagodbe, osjetilno-motoričke procjene i okupacijske terapije, neurofiziološke, behaviorističke i akademske procjene. <
><
>Ponekad su ljudi neskloni donositi dijagnoze autizma zbog mogućnosti "etiketiranja" djeteta. Iako je klasificiranje na način koji sugerira ograničenja neprikladan, s obzirom na široki raspon autističkih stanja, pogrešna dijagnoza može onemogućiti djetetu pravu pomoć i tretman. <
><
><
><
>Liječenje <
><
>Intenzivna i odgovarajuća rana intervencija daje izrazito zadovoljavajuće rezultate kod većine autistične djece. Većina programa temelji se na interesima djece i visokostrukturiranom programu konstruktivnih aktivnosti. Vizulana pomoć također je često djelotvorna. <
><
>Tretmani su najuspješniji kada su rađeni prema određenim individualnim potrebama. Iskusni specijalist ili tim trebao bi izraditi individualizirani program. <
><
>Postoje i neki "popularni" tretmani za autizam koji nemaju znanstvenu potporu, a često kao pozadinu imaju izvješća o "čudesnim izlječenjima". Ukoliko imate dijete s takvim stanjem, mogao bi pomoći razgovor s roditeljima druge autistične djece i s liječnicima specijalistima te također pratiti napretke na ovom području koje se u
zano razvija. <
><
><
><
>Prognoze <
><
>Autizam ostaje problematičnim stanjem za osobu i njegovu obitelj, ali su prognoze danas puno bolje nego što su bile prije. Nekada su autistične osobe zatvarale u institucije. Danas, uz odgovarajuću terapiju, većina se simptoma autizma može poboljšati, premda će kod većine ipak ostati neki siptomi koji će ih pratiti cijeli život. Većina osoba s autizmom sposobna je živjeti sa svojom obitelji ili u zajednici. <
><
>Autizam može varirati od blagog do teškog oblika. Individualne prognoze ovise o stupnju nesposobnosti i terapiji koja se prima. <
><
>Stres koji autizam može prouzročiti osobi i njezinoj obitelji također može dovesti do psiholoških komplikacija svih uključenih. Neke autistične individue, pak, mogu imati razvijene spektakularne talente u nekim područjima poput slikarstva ili matematike. <
><
><
>Roditelji obično sumnjaju na autizam puno prije nego što se postavi ta dijagnoza. Zovite liječnika ako imate bilo kakvih sumnji oko autizma ili sumnjate da se vaše dijete ne razvija normalno.<
>_________________<
> <i></i>

[timonic]

Htjela bi Vam se zahvaliti na preporuci za knjigu "Dijete s posebnim potrebama", pokusavam je sto prije iscitati i sto bolje primjeniti odgovarajuce metode rada sa svojim djetetom, ona mi je trenutno jedina "strucna pomoc", radimo i medicinsku gimnastiku, i tvrde nam (fizijatar) da ce se sve drugo "posloziti" kad Marija prohoda, ja u to nikad nisam vjerovala, jednostavno mi to nema nikakve logike (pre do
o i nerealno da bi bilo istinito)<
> <i></i>

[Ejla]

Nisam još zrela da se skroz uključim aktivno, ali vaši opširni postovi su mi odlični i vrlo korisni.<
>Ono zbog čega se uključujem je - paranoja. Može li se nakon autizma i svega što čovjek nauči o tome, imati i podizati drugo dijete, a da ne budemo paranoični?<
>I najmanja sitnica u razvoju koja ima samo prizvuk nečega što podsjeća na autizam, u želucu mi momentalno izazove grč i svako nekoliko preispitujem i testiram i najradije bi požurila cijeli taj razvojni proces... I tada sam ljuta jer mi taj osjećaj i strah kvari uživanje u odrastanju tog mog zdravog djeteta.<
>Prolazim to sad već drugi puta - i čini mi se da ih rodim još deset, opet bi bilo isto.<
>Netko je jednom napisao na forumu da nema ništa podmuklije od autizma... <i></i>