Postao/la aharon88 » 01 kol 2005, 12:34
Sada bih opisao slijed dogadjaja koji je doveo do toga da se odlucimo da Luku upisemo u skolu ove godine.<
>To cinim prije svega zbog toga sto ono sto smo u toku tih posljednjih godinu-dvije dana prosli moze da bude od koristi i drugima kao primjer, pa i ohra
enje. <
><
>Krenimo redom. Kao sto sam vec rekao, pocetkom prosle godine Luka se stabilizirao u vrtickoj sredini, i
zo smo primijetili kako svi njegovi pragovi tolerancije (na buku, nova lica, promjene u bilo kom smislu) bivaju fleksibilniji, i da se mnogo bolje snalazi i osjeca u drustvu vrsnjaka ali i uopste u novim sredinama. On je i dalje najvise volio da se zanima onim sto mu inace pricinjava zadovoljstvo (gledanje crtanih filmova, igranje sa plasticnim zivotinjama, listanje slikovnica, lutanje po vrtickim prostorijama...), i nije se osim u rijetkim situacijama aktivno ukljucivao u grupne aktivnosti (kad ga teta Estera ili teta Nada necim namami), ali kako im ni u cemu nije pravio probleme i kako je inace veoma mio djecak, postao je
zo neka vrta zastitnog znaka i opsteg miljenika vrtica. Djeca su sponatno bila izuzetno toleratna i pazljiva prema njemu, i on se navikao da redovno provodi tih par sati u vrticu sto mu je i ispunjavalo dobar dio vremena dok smo mi na poslu a Milica u skoli. Mi smo insistirali da tete rade na tome da on bude za stolom sa ostalima kad se jede ili da bude prisutan na jutarnjim prozivkama, i do neke mjere to su uspijevale, mada ga nije bilo lako duze zadrzati u grupi pogotovo kada je galama. Medjutim, Luka je uvijek imao sjajan pregled situacije oko njega i kada su ostala djeca radila aktivnosti koje su mu zanimljive, i on je u njima pasivno ili poluaktivno ucestvovao na svoj nacin. Tetama je bio veoma poslusan, i one su sa njim imale u pravilu manje problema nego sa drugom djecom.<
>Paralelno sa ukljucivanjem u vrtic, Luka je dva puta sedmicno isao kod mladog defektologa Sanele (pomenuo sam je ranije), koja inace radi u centru "Zastiti me" (za skolovanje djece i omladine ometene u razvoju). Sanela u Centru ima jednu "svoju" prostoriju, u stvari omanju ucionicu sa nesto sredstava, i uz razumijevanje direktora (dakle polu-zvanicno) mi ga tamo vodimo na individulani defektoloski tretman. <
><
>Posto je Centar takodje skolska ustanova, i ne radi kada su skolski raspusti, mi smo prosli ljetni raspust "premostili" tako sto smo zamolili nadlezne u vrticu (sva sreca ljudi u upravi predskolske ustanove u Banjaluci su imali razumijevanja) da Sanela dolazi u vrtic i radi s njim dva puta sedmicno preko ljeta. To nam je s vise strana bilo do
o, jer je i u vrticima preko ljeta "vanredno" stanje sa puno izmjena, tako da je i za Luku bilo lakse da ima poznati kontinuitet, uz to i neprekinut strucan rad s njim, a i Sanela je na licu mjesta mogla da vidi Lukino ponasanje u grupi. Sve je to bilo korisno za ono sto ce uslijediti.<
><
>Dosla je jesen, i vrtic se ponovo vratio u svoj stari ritam, kao i Centar "Zastiti me" gdje je Sanela nastavila rad s Lukom (u nedostatku drugog prostora za individualni rad). Medjutim, tada smo se susreli sa jednim problemom, mada se kasnije ispostavilo kao nesto sasvim drugo. <
>Naime teta Estera je na licni zahtjev premjestena u drugi vrtic (njen odlazak nije imao veze s Lukom), a malo zatim i teta Nada je dozivjela sao
acajnu nesrecu tako da je morala biti na bolovanju. Luka je tako ostao bez dvije osobe sa kojima je u vrticu imao najbolji kontakt i saradnju. Pored toga teta koja je dosla umjesto teta Estere ima kcerkicu koja i sama ima razvojnih problema (neka vrsta cere
alne paralize) i koja je takodje nekoliko sati provodila u vrticu. Van svake sumnje je da je opterecenje za tete koje vode mjesovitu grupu postalo preveliko. One se nisu zalile, ali mi smo
zo uvidjeli sta se zbiva. <
>Okolnosti u vrticu su se naglo promijenile (u mjesovitoj grupi koja je inace sama po sebi koplikovana za organizovan rad) i tete vise nisu mogle da Luki posvecuju onoliko paznje koliko bi bilo potrebno da boravak u vrticu bude za njega razvojno podsticajan. U stvari, to je bilo za nas zvono za "uzbunu" (mada je to prejaka rijec) i da nam predstoji neki novi korak, i da je gotovo sa kolotecinom koja je i nama malo dala da predahnemo.<
>Jer Lukin boravak u vrticu se sada svodio samo na to da on tamo bude i ne pravi im probleme.<
>Tada smo krenuli u akciju. Ja sam vec neko vrijeme imao na umu jednu ideju, a sada se ona ukazala kao nuznost. Naime, razmisljao sam da angazujemo nekoga da bude sa Lukom u vrticu i pomaze mu da se ukljucuje u grupne i druge razvojno podsticajne aktivnosti, jer je postao ocigledno da se to u ovakvim okolnostima nece moci ostvariti, a ukljucivanje u grupu u sto vecoj mjeri i jeste osnovni razlog zasto tamo bude. Naravno, to ne treba silovati, ali s obzirom da je Luki za to cesto potreban dodatni podsticaj ili mamac, neophodno je da neko stalno bude tu i "hvata" ili izaziva takve situacije.<
><
>Preuzeli smo inicijativu, a sticaj okolnosti nas je samo u tome vodio (za mene je to ocit primjer vodstva "odozgo"). Naime, vrtici (mislim na Centar za predskolsko o
azovanje BL, CPOBL) su uveli praksu volontiranja studenata visih godina, apsolvenata pa cak i diplomaca sa filozofskog fakulteta u BL (odsjek psihologija i pedagogija) koji su provodili neko vrijeme u vrticu sa djecom i asistirale tetama, sticuci neophodnu praksu, a i njima je to do
o doslo za seminarske i diplomske radove i dr. <
>Tako je doslo do toga da taman kada sam ozbiljno razmisljao o tome kako i koga da angazujem za rad s Lukom, u Lukin vrtic dospije jedna djevojka koja se vrlo do
o snasla sa njim (a i sa drugom slicnom djecom). Posto je jedna moja bivsa koleginica sa fakulteta odnedavno zaposlena u CPOBL kao pedagog, zamolio sam je da mi pomogne da stupim s djevojkom u kontakt i predlozim joj angazman, da sat dva dnevno 3-4 dana sedmicno radi s Lukom, a da joj mi to platimo.<
>Znao sam da je kljucno u svemu stav i pristup onoga ko pokusava da radi s Lukom, a "struka" dolazi do izrazaja tek poslije toga, dok suva struka bez do
og pristupa ne vrijedi nicemu. Na zalost, djevojka se uplasila da nece biti dovoljno strucna za tako nesto i nije se usudila.<
>Nema veze, idemo dalje. Zamolio sam svoju koleginicu da se raspita ima li neki drugi student ili apsolvent koji bi bio zainteresovan za to.<
>Ona je pronasla dvije djevojke koje su takodje vec poznavale Luku, i zato sam odmah stupio u kontakt sa jednom od njih. Ispostavilo se da je to moja bivsa komsinica ( ) iz zgrade u kojoj sam stanovao 20 godina tako da smo se na neki nacin vec poznavali, iako sam je znao samo kao djevocicu.<
>Njen pristup na prvu loptu mi je dao nadu da ce ovaj "eksperiment" biti uspjesan, i zaista ispostavilo se da sam bio u pravu. Tamara (tako se zove) je bila pun pogodak. Luka je ponovo poceo produktivnije provoditi vrijeme u vrticu, tetama je bilo mnogo lakse ne samo sa Lukom nego i sa drugom djecom, i sve u svemu ovo je bio pravi potez.<
>Iako se i Tamara unutar sebe pribojavala kako ce to sve ici (ali nije to pokazala) bila je dovoljno hrabara da pokusa (kao i svi koji su ista do sada sa Lukom uradili) i sve je ispalo bolje nego sto je mislila da ce biti.<
>Formalni pristanak direktora ZOP sam dobio u direktnom razgovoru (kucaj i otvorice ti se), iako je on pominjao da je upravo u toku akcija za formiranje posebnog vrtica sa boljim uslovima za rad sa djecom sa PP i strucnim timom, ali treba vremena dok se isposluje novac, nadju ljudi...<
>Klimao sam glavom na ono sto je on govorio (ali bio sam cvrst: nemamo vremena da cekamo ikoga i da se oslanjam na "svirale na vrbi"), ali meni je bilo vazno da oni nece praviti probleme sto ce osoba koju mi angazujemo i bez zvanicne diplome biti u vrticu s Lukom.<
>Dok smo mi "ganjali" ovo sa asistentom za Luku u vrticu, Sanela je postigla da on sa njom nasamo ostaje i duze od 30 minuta i to uglavnom aktivno zaposlen zadacima koje mu ona daje, ali najznacajniji korak unaprijed je bio taj sto je napokon uspjela da ga podstakne da radi sa olovkom!<
>Do tada (novembar prosle godine) Luka je svega nekoliko puta uzeo olovku u ruke i sarnuo nesto i to na po nekoliko sekundi, ali otada Sanela i mi kod kuce redovno radimo sa njim na tome i to ide vrlo do
o, barem sam ja zadovoljan.<
>Ove dvije stvari (povecanje kvaliteta boravka u vrticu uz pomoc asistenta i to sto je Luka prihvatio olovku) uz kontantan boljitak i na svim drugim planovima ukljucujuci i razumijevanje i korsitenje govora, bila su kljucni za nasu odluku da pokusamo da ga upisemo u skolu.<
><
>Prije svega, to smo preduzeli zato da se ne bi stvarao preveliki jaz izmedju njega i njegovih vrsnjaka, jer (ako Bog da pa njegovce blokade jos vise popuste) moglo bi nam se desiti da na njega psiholoski lose utice ako suvise uzrastom odudara od sredine u kojoj se nalazi. A on je inace sve vise poceo pokazivati koliki je emotivac i koliko mu spoljno priznanje puno znaci, tj. koliko mu je stalo da je prihvacen, da ga se pohvali itd. pa samim tim koliko mu nije svejedno sta se oko njega desava i gdje i s kim se nalazi. Takodje, primijetili smo da na mladju djecu uglavnom ne o
aca paznju i interesovanje (osim da ih malo gnjavne), nego da ga interesuju stariji djecaci i djevojcice ili njegovi vrsnjaci.<
>Sljedeci put cu, nadam se, zaokruziti ovaj prikaz.<
>Oprostite zbog duzine teksta, ne umijem krace .<
>Svako do
o svima.<
>Goran,<
>Milicin i Lukin tata <i></i>