Vratili smo se prije par dana, ali malo sam u gužvi pa nikako ne stignem do kompa.
Uglavnom, danas je 9. dan kako Ivan nema ni jednog napadaja i nijednog trzaja

.
Prije par tjedana su također privatno otišli do jedne doktorice (u Čakovcu) i ona im je rekla da da je Ivanovo liječenje prešlo granice ambulantnog i da to sada treba riješavati klinički.
Odveli su ga u Klaićevu gdje bi bio od ujutro do navečer kad bi šogorica odlazila po njega (spavao je doma). Ponovno su mu napravili apsolutno sve testove od kojih je bio najvažniji onaj koncentracije lijekova u organizmu. Testovi su bili porazni. Npr. za Apilepsin je normalna koncentarcija od 600-650, a on je imao jedva 80. Za ovaj drugi lijek je normalna razina od 100-150, on je imao 20.
Cijelo ovo vrijeme, dotična doktorica (neću je sad ovdje ponovno spominjati) mu je davala doze apsolutno nedovoljne da i najmanje utječu na smanjivanje, a kamoli na prestanak napadaja.
Bili smo svi redom šokirani (uključujući i doktore u Klaićevoj) jer takav propust si jedna takva stručnjakinja ne može i ne smije dopustiti.
Uglavnom, Ivan je sada puno bolje; počeo je razgovijetnije govoriti, prije neki dan je nakon dugo vremena pola sata proveo trčkarajući s drugim klincima, pogled mu je ponovno bistar i može ga duže vremena fokusirati na jednoj stvari ili osobi, a da ne počnu trzaji... Ma super!
Kako se radi ipak o dosta velikm dozama lijekova trebat će još dosta vremena da se organizam navikne i da Ivan bude u mogućnosti potpuno normalno funkcionirati, ali nama je i ovo sada pravo malo čudo tako da možete zamisliti koliko olakšanje i sreća sada vladaju u obitelji.
A Ivanova mama svaki tren na svijet treba donijeti malenu princezu (jučer joj je bio termin) tako da je ovo definitivno jedno jako lijepo razdoblje za sve nas

.
Hvala svima još jednom na svim savjetima, sugestijama, lijepim riječima...
