8. Kat- gost zdenko domancic

[martina mama]

Hvala, mami. U kojem smislu ste imali poboljsanja, sto ste ocekivali i je li se to dvoje razlikovalo? Koliko dugo se ceka? Kako doci bas do domancica?
Ako neces ovdje, mozes mi i na pp. Jako me zanima iskustvo.
Pozdrav i jos jednom hvala

[MaMi]

Naša su očekivanja bila kao i kod svakoga - ništa manje od čuda nismo očekivali. Dakle, tamo gdje službena medicina još uvijek ne može ništa mi smo očekivali da će uraditi Domančić. Čudo se, naravno, nije desilo.
Tamo smo upoznali brojne ljude koji tvrde da ima je bioterapija pomogla.
Ono što me od prvog puta fascinira i ipak učvršćuje u vjeri da tamo ima neke energije je ono što Domančić i njegovi učenici rade sa svojim klijentima. Domančić ih za vrijeme seanse bioterapije savija naprijed-natrag protiv njihove volje, ljudi plešu, dižu noge...Sam Domančić kaže da to nije terapija za tog klijenta već da je to terapija za mozak onih koji promatraju bioterapija za strane. Prvi puta kada smo bili tamo ja sam mislila da imaju poznate ljude u publici pa prema dogovoru izvode to savijanje, kako sada dolazimo više puta znam da ipak nije nekakv štos niti sugestija već zbilja neka neobjašnjiva energija.
Ne znam koliko se sada čeka. Mi smo prvi puta čekali oko 4 mjeseca. Na web stranici Domančića postoje termini kada se odvija bioterapija i telefoni za kontakt.
Ne znam ti reći kako doći do Domančića. Čini mi se ili preko preporuke ili doći tamo do njegove žene ili njega i zamoliti da te primi.

Zadnja izmjena: MaMi; 25 sij 2011, 21:59; ukupno mijenjano 1 put/a.

[martina mama]

MaMi, opsirno. Hvala.

[Hajdi]

ovo je njegova web stranica pa pokušajte http://www.bioterapija-zd.com/index.htm

[verona]

Po prvi puta se javljam i čitam tako sve po redu i dobre i loše komentare ali ponajviše je onih koji nemaju vlastito iskustvo već ono što su čuli od drugih. To me smeta jer, ruku na srce, sve metode koje nisu medicinske (a njih uzimamo zdravo za gotovo), nisu shvatljive prosječnom čovjeku i njegovom umu, nešto što je nevidljivo i nedodorljivo stvara u nama skepsu i predrasude. Ja imamo iskustvo sa vlastitim djetetom koje ima ozbiljnu dijagnozu i "klasična" medicina nema lijeka za nju. Što mi preostaje? Sumnja ili vjera? Svakao da vjerujem, vjerujem tradiciji, prirodnom iscjeljenju organizma i ako mi netko može dati ono što je za moje dijete najbolje, najprirodnije, to je upravo medota Zdenka Domančića. Zaista postoji taj sklad mira i neiscrpne energije koja vas prožima u dvorani u kojoj se odvija terapija. Moja curica ima 2 godine i nakon drugog tretmana njezino stanje je bolje. Ja kao roditelj želim učiniti sve što mogu da ozdravi, da njezin život bude što kvalitetniji i znam da su to želje svih roditelja i s tom vjerom preporučam svima koji žele, mogu i vjeruju neka probaju, naškoditi neće.

[camelia]

Verona u potpunosti se slazem s tobom

[IRENA]

Verona - dobrodošla..sa svojim izravnim iskustvom...
No ne treba zamjerati onima koji iskustvo nemaju ali kažu svoje mišljenje ( ne mora biti tvrdi stav) pa makar i ne imali osobnog iskustva...
Možda samo razmišljaju i promišljaju.. odvaguju ..netko će razviti vjeru... netko neće...
Ja kao "izdrilani" medicinar nit svoju struku ne uzimam zdravo za gotovo .. pa tako nit bilo što drugo... al sam uvjek spremna , voljna i željna čuti tuđa iskustva i mišljenja...

[martina mama]

Verona, hvala na javljanju. Mozes li malo vise opisati iskustvo i problem zbog kojeg ste isli domancicu. Je li vas tretirao on ili netko od ucenika, ako neces javno, daj na pp jer me bas zanima.
Buduci da se ovdje vec uglavnom svi poznajemo, rado izmjenjujemo iskustva. Naravno da je izravno iskustvo bez konkurencije, ali ja sam postavila pitanje i ireni buduci da se dugo poznajemo i da me bas zanimalo i misljenje jednog, po mom skromnom misljenju, otvorenog medicinara. Zato se nemoj ljutiti da se ljudi ukljuce s misljenjima koja nisu osobno iskustvo. Svako to misljenje mozes filtrirati, uzeti i ne uzeti u obzir.
Cinjenica je isto da sam pokusavala dobiti termin kod domancica u nekom razumnom roku, ali da to nisam uspjela. Tako da smo tu ostali kratkih rukava.

[verona]

Ne zamjeram nikome niti se ljutim. Htjela sam samo ukazati na to da kada ponestane nade postoji i nešto drugo gdje vrijedi pokušati. Naravno o tome ne razmišljamo dok ne moramo. Mojoj djevojčici je dijagnosticirana mišićna distrofija i to sasvim slučajno. Ona ne govori i sporije se razvija što je bio i razlog mog odlaska kod specijalista. Kako za tu bolest nema lijeka osim fizikalne terapije pokušali smo ovom metodom. Njoj je bolje a što će vrijeme pokazati, vidjet ćemo. Kako nema mnogo iskustava o oboljelim djevojčicama, morati ću otvoriti novi naslov.

[mama courage]

razumijem da roditelji pribjegavaju alternativnim oblicima liječenja, jer školsku medicinu (često) ne razumiju u potpunosti, plaši ih, invazivna, teška je, a što je najbitnije i ne smije se zaboraviti - liječnici i školska medicina roditeljima bolesnog djeteta (najčešće) ne mogu obećati ono što nisu u mogućnosti ispuniti, tj. mogu samo ono ponuditi što u granicama sadašnjeg stupnja (med.) znanja stoji na raspolaganju. i sve uvijek s dozom opreza i uz brojne disklejmere, ne davajući previše nade pacijentima. i naravno, u granicama vlastitog znanja i mogućnosti, s opašnošću da ne znaju kako pomoći, da pogriješe u liječenju, da stalno iznova isprobavaju nove načine, sve to može zbuniti, učiniti nesigurnima pacijente, obeshrabriti ih... na stranu sustav kao takav u hr i tisuću zamjerki koje imamo na njega. na stranu i pojedine osobe u bijelim kutama koje bolje da se nikad nisu latili tog zanimanja.

ovo govorim ne kao majka bolesnog djeteta, nego kao osoba koja je netom nakon rođenja imala svoju prvu operaciju, koja je prve tri godine provela više u bolnicama nego u okrilju svog doma (sa 2,5 godine sam imala i sepsu i ponovno jedva ostala živa), koja svih ovih godina pohodi raznorazne doktore, odlazi na tretmane, liječenja, operacije... koja itekako poznaje taj sustav. i koja mu i dalje vjeruje. ne bespogovorno, ne slijepo, nego racionalno, znajući da medicina nije svemoguća al da je jedina koja uistinu može pomoći, znajući da i doktori znaju zgriješiti, znajući da postoji mogućnost drugog/trećeg mišljenja, i inače raznih mišljenja (rijetko baš oprečnih), znajući da svaki specijalist gleda "iz svog kutka" pacijenta (pa su s toga različita mišljenja moguća), znajući da su tretmani bolni, teški, izazivaju mučninu, da lijekovi imaju nuspojave (ponekad jako teške) i da se ne smiju uzimati na svoju ruku, da mi jedan lijek može i pomoći i odmoći, da nakon operacija povraćam, da se od nekih lijekova debljam, da stalno moram kontrolirati tlak i bubrežne funkcije... eh, znajući sve to (i svjesna da uvijek iznova još saznajem i učim u interakciji između mene kao bolesnika i mojih liječnika), znam da bi mi bilo ljepše kad bi posjeta mekiju torabiju i jedan pokret njegove ruke "skinuo" sve tegobe sa mog namučenog tijela, kad bi nekoliko globuli neke smućkane homeopatije zamjenili betablokere koje svako veče uzimam posljednjih desetak godina, kad bi posjeta domančiću "osušila" moju endometriozu, bez da moram uzimati hormonalnu terapiju koja me deblja, poremeti mi san i pravi razdražljivom (što najprije osjeti moje vlastito dijete )... alternativna medicina svašta može obećati, bez garancije i odgovornosti. ako se ne ispuni obećanje - nikom ništa.

alternativna medicina NIJE najbolje što se djetetu (bolesnoj osobi) može ponuditi. to je činjenica. nije ona beskorisna, nikako. ona na tren probudi novu nadu u bolesnicima i njihovim najbližima, ispuni snagom i elanom napaćenu osobu, na tren se zaborave sve tegobe, pa se čini kao da ima pomaka na bolje... moć autosugestije nije zanemariva, moć placeba je prihvaćena i od školske medicine.... školska medicina plaši i nerazumljiva je, alternativna medicina nudi toliko divnih i razumljvijih priča koje svaki laik može shvatiti... "isto se istim liječi"... kako to zvuči divno... "blaga medicina" kako to zvuči ohrabrujuće,... nema nuspojava - ma divno!! ali sve su to kratkotrajni i varljivi pomaci, koji samo imaju smisla, ako se na njih nešto konkretno "nadograđuje", ali sami po sebi, brzo splasnu i sve uglavnom ostane na "anegdotama" kako se nečiji frend/susjed, netko od nekog izliječio pokretom ruke nekog bioenergetičara, pomoću čaja nekog travara iz meksika, odlazeći u lourdes il što već... a u biti, naša realnost nam nudi itekako više primjera kad je upravo alternativna medicina zakazala, jer otkud da i ispuni ono što obećava, kad nema te kapacitete... samo ljudski je zavaravati se, ljudski je nadati se...

zato mene jako ljuti kad se na ovom forumu jave osobe koje tvrde da recimo meki "iscijeljuje" ljude i da ih je "deset progledalo" i "deset prohodalo"... jer takve paušalne izjave više štete nego što donose koristi. nada je dobra, al lažna nada, čemu i kome ona služi? teško se nositi iz godine u godinu s bolešću (bilo vlastitom bilo djetetovom, na čiju bol smo osjetljiviji nego na vlastitu), razumijem sve to, al treba se osvijestiti. i u bolesti, koliko god je teška i mučna ostati priseban i dostojan. pružiti i vlastitom (bolesnom) djetetu dostojanstven život u bolesti. spoznala sam (vremenom) granice i svog zdravlja i onog što mi medicina može pružiti, svakim danom sve bolje razumijem veze koje tu postoje i zašto moje tijelo reagira kako već to čini i zašto je ovaj lijek dobar, a ovaj nije... našla sam svoj put, znam otprilike što me može čekati u daljnjim godinama koji dolaze... a znam da me uvijek nešto novo može iznenaditi i zaskočiti, i da još učim i o svojoj bolesti i o sebi.

iz osobnog iskustva mogu reći da je najbitniji ovaj partnerski odnos sa liječnikom. naći liječnika od povjerenja. ne savršenog liječnika tražiti, jer svaki može pogriješiti (toga treba biti svjestan), nego osobu od povjerenja (naravno, stručnjaka na svom polju, koliko to može biti). kojoj vjeruješ da će učiniti sve što je u njenoj moći da ti pomogne, i uzeti najbolje iz onog što današnja medicina može pružiti. ništa više, a bome ni manje.

[mamashnita od noje]

emsolina, ma super

[nadicab]

emso, predivan post
Svaka ti je na mjestu i potpisujem te u zarez

[danijela81]

Svaka ti je na mjestu i potpisujem te u zarez

i moj potpis na ovo

[martina mama]

Mama courage, ovo je bilo od cuga, iskreno. Bas ti hvala. Po prirodi volim postavljati pitanja. Bude tu vise glupih nego pametnih, ali opet iz svega se nesto nauci.
To da nema carobnog stapica, smo valjda svi shvatili. Tesko je gledati vlastito dijete kako jedri kroz bolest i sasvim je opravdana roditeljska zelja da se pomogne vise. Treba vremena za sve posloziti. Koliko god nagla bila, toliko me strah eksperimentiranja na kozi vlastite djece. Puno lakse eksperimentiram na svojoj. Da je medicina zakon, to sam se uvjerila i u vlastitoj kuci. Da ima granice isto. Da alternativa moze bito samo dopuna cijeloj prici, u to vjerujem i imam dobra iskustva. Da je altwrnativa nemocnija od medicine, isto sam se uvjerila. Domancicev nastup je jedno, a ucinak njegovij terapija je drugo. Zato su me bas zanimala ova iskustva na vlastitoj kozi.
Ma, bas ti hvala za ovaj post. Ubola si ga.

[anabama]

Svaka ti je na mjestu i potpisujem te u zarez

i moj potpis na ovo

i moj potpis na ovo ma bas svaka stoji.... Klasicna i alternativna medicina trebaju "suradivati" koliko mogu

Imali smo u obitelji slucaj kad je klasicna medicina rekla jos samo 10ak dana i otpisala pacijenta... krenulo se na alternativnu metodu lijecenja bioenergijom... jedini uspjeh je bio produljenje zivota pacijenta al samo na par mjeseci
Kao sto emsa kaze prelaskom na alternativno lijecenje odjednom je kod obitelj i bolesnika "usla" neka pozitivna energija, nekakvo smireno ozracje, drukciji kut gledanja na bolest, nekakva pozitiva i nada da ima lijeka... i sve se cinilo da ide na bolje.... al ipak nije... Ipak je klasicna medicina bila u pravu

[mama courage]

hvala vam cure i oprosti martina mama što sam se razmahala i malo skrenula u off topic.

[MAJA Skopje]

Emso odlican post. Al ipak do tog saznanja covjek dodje nakon sto prodje odredjenih godina lutanja. Kad je u pitanju djete koje je bolesno covjek podje svugde i svakome. I nada zadnja umire.

[martina mama]

mama courage, ja sam kraljica skretanja s teme, zato sve super. svako vidjenje je uvijek dobro doslo. Ovo tvoje je tim zanimljivije jer imas iskustvo na svojoj kozi.

[mama courage]

hvala.

znam da nije oportuno, jer pseudoznanost i alternativna medicina su sada tako in, definicije se ispremeću, osnovni procesi i već dugogodišnja znanstvena saznanja se postavljaju naglavačke, znanstvenike se sotonizira, svaka šuša misli da zna rješenje svih svjetskih nedaća (i dospije u medije), a sve se opravdava onom "pa ne može štetiti" (no i to je već diskutabilno, osim placebo effekta, postoji i nocebo, da ne govorim o izgubljenom vremenu koje je možda i najpresudnije u takvim trenucima).

no, fakat apeliram na svaku osobu, da i pored teške bolesti koja je zadesila ili nju ili njoj blisku osobu, krene onim težim putem osviješćivanja i spoznaje da na žalost ne postoji čarobni štapić i da ne treba gubiti vrijeme i energiju u njega vjerovati (koliko god ta samoobmana u prvi tren nudi blaženi mir). znam da je lako to reći, i opet će netko reći: "pa zašto ne probati, ne može štetiti".... zato i velim, to jest teži put koji (fakat najiskrenije) predlažem, al je i iskreniji i dostojanstveniji za bolesnika. sad već zvuči da dociram, pa zato prestajem s pisanjem. al ovo sam već odavno htjela reći (naravno ne prevashodno sugovornicama ovog topica ili ovog pdf-a, nego i prvenstveno onima koji čitaju i nećkaju se). imajte hrabrosti oduprijeti se obmanama.

[martina mama]

Kad ti netko plasticno nije u stanju objasniti kako ce odredjena terapija, zahvat, lijek djelovati, koje su moguce reakcije, moj stav je da mi se pali lampica "bjezi!!!!".
Evo i kod domancica, njegov nastup na tv-u, elokvencija je jedno, ali nekako mi smeta njegova pretjerana kriticnost prema medicini jer tudja manjkavost nije njegova prednost. prednost bi bilo logicno objasnjenje o tome sto se s organizmom dogadja. on kaze da koristi energiju iz prirode i preusmjerava ju na organizam koji tretira. isto tako kaze da nema utjecaja od strane osobe koja tretira. to mi je nekako nelogicno buduci da ta osoba ne prenosi energiju krampom i stoga nije pasivni sudionik u procesu. ma, mozda ne znam dovoljno, ali kad mi je dijete u pitanju, jos sam opreznija. sebe bih mozda i dala tretirati na taj nacin, ali za dijete me strah. zato su mi vazna objasnjenja, a ne to da moram vjerovati da ce sve biti u redu.
da, i ostaje ta zelja da se djetetu pomogne, ali ne po cijenu da bude neciji pokusni kunic.

[nadicab]

emso, svaki ti dao

[verona]

Vidim pokrenula se lavina rekcija i to mi je drago. Neizmjerno cijenim ljude koji u borbi za svoje zdravlje i bolji život ostaju puni nade i vjere i u potpunosti se slažem sa svime što je mamam courage napisala uz malu opasku. Mi nismo napustili suvremenu medicinu ona je napustila nas.Vjerujem u liječnike, njihovo znanje i humanost i uvijek ću stručno mišljenje tražiti u okvirima medicinske struke ali kada vam netko stručan kaža"žao nam je ali mi vam tu ne možemo pomoći osim vam dati vježbice za malenu",što tada? Tada smo krenuli kod Domančića. Izabrali smo taj put i to je sada naše iskustvo. Ono nije smjerokaz i možda nije univerzalno i konačno rješenje ( kako sam već rekla, vrijeme će pokazati) ali je barem neki korak. Moje je dijete još malo (2,5 g) i što ću joj reći jednog dana kada poraste, jesam li mogla što pokušati ili sjesti i čekati da bolest uzme svoje. Svako neka radi po svojoj savjesti a mišljenja će uvijek biti za i protiv.

[nadicab]

naša psihologica između ostalog je jako angažirana i u udruzi dijabetičara. I ona nam priča:
"Dijabetes je stara bolest i kod nje je sve poznato, nema sivih područja. Ali kada sam pitala djecu da li su išli na alternativu, sva su rekla da jesu jer su roditelji ih vodili na to. I da su djeca (ovo su rekla ona starija) pristala na to jer su vidjeli da to njihovim roditeljima nešto znači.
Mislim da ne trebam reći da se nitko nije izliječio.
Naravski da ako je bolest teža i još ako je rijetka tj slabo istražena, da je roditeljsko okretanje alternativi puno veće."

Čak i na ovom pdf-u je bilo dosta roditelja sa svojom djecom i kod Mekkija i kod Domančića - osim osjećaja roditelja da je djetetu bolje, nitko nije progledao ili prohodao ili da mu se vratio sluh.

[martina mama]

Verona, skroz te razumijem. Mi isto imamo epi koju lijekovima kontroliramo dosta dobro, no napadi se i dalje ponekad dogode. Homeopatiju koristimo za ublazavanje nuspojava, za odrzavanje kompletnog organizma u formi.... Nema tu carobnog stapica, ali na dugi rok se itekako vide pozitivni pomaci. Nitko nam nije obecao da ce biti carobnog stapica, niti on postoji, ali naci neko olaksanje u svemu je po meni i vise nego dobro.
Ipak, u cijeloj prici s alternativom je nezgodno sto tu ima svega. Jedno je sigurno da carolije nema.

[mama courage]

Vidim pokrenula se lavina rekcija i to mi je drago. Neizmjerno cijenim ljude koji u borbi za svoje zdravlje i bolji život ostaju puni nade i vjere i u potpunosti se slažem sa svime što je mamam courage napisala uz malu opasku. Mi nismo napustili suvremenu medicinu ona je napustila nas.Vjerujem u liječnike, njihovo znanje i humanost i uvijek ću stručno mišljenje tražiti u okvirima medicinske struke ali kada vam netko stručan kaža"žao nam je ali mi vam tu ne možemo pomoći osim vam dati vježbice za malenu",što tada?

iako se nisam više mislila javljati, kad me tako otvoreno pitaš - reći ću ti. ići na vježbice. nitko ne sugerira da se mora sjediti skrštenih ruku. znanost se svakim danom razvija i možda se ubrzo pojavi lijek koji barem malo može ublažiti simptome bolesti, zaustaviti daljnje napredovanje bolesti ili čak je i izliječiti. a postoje i vježbice. koje nisu za zanemariti i sigurno ne potpadaju pod "čekati da bolest uzme svoje". nekad nije ni njih bilo, zar ne? možda na kraju pruže više uspjeha te dosadne i stalnoponavljajuće, teške vježbice, nego silni odlasci u sloveniju/maroko ili gdje već (sve to osim financijskog troška predstavlja također štrapaciju za bolesno tijelo).

ostaje činjenica da ako školska medicina ne može ponuditi izliječenje, alternativna medicina (osim nekog psihološkog efekta) to može još manje, koliko god nas uvjeravali u suprotno. there's nothing beyond.

edit: ispričavam se što zvučim tako racionalno i suzdržano, svakako se nadam da će vaša dječica izvući najbolje za sebe iz svega što im se nudi.

[martina mama]

Sto se tice putovanja na preglede, tu imamo lijepo iskustvo s klasicnom medicinom. I danas sam sigurna da smo ostali na fizikalnoj u Splitu, da Marta ne bi bila ni blizu ovog stanja. Putovali smo i po razna misljenja neuropedijatara, oftalmologa, psihologa u zagreb. Za neka misljenja smo potegli do londona, pise. Ni za jedno od putovanja mi nije zao ni jedne jedine kune. Nase iskustvo je da treba naci osobu koja je kompetentna u odredjenom podrucju. Isti princip smo primijenili kad smo razmisljali o alternativi. U hr nisam imala nekog dobrog homeopata koji se bavi djecjim epilepsijama. Takva dva imena smo nasli u londonu i odlucili se za jedno od tih dvaju imena. Nije mi zao jedino sto je na duge staze to sve komplicirano za izdrzati.

[Dobri andjeo]

mi smo bili 2 x. nekih poboljsanja nisam primjetila , ali nekako da mogu opet bi otisla. zasto, zato sto me to napuni energijom za iducih par mjeseci. isto i dijete. tesko je reci jel pomaze ili ne, ali recimo najvece sam pomake uocila u motorici, npr . nakon svakog posjeta naucili smo nesto sto do tada nismo mogli, npr voziti bicikl bez pomocnih itd. za ostalo je tesko reci jer i nasi problemi hdb nisu tako veliki pa niti nemoze biti drasticnih poboljsanja. imamo povremenu blagu astmu . dal bi bila teza to neznamo i necemo nikada znati. uglavnom najskuplji je smjestaj u sloveniji.
tesko je i upasti prvi put a k njemu osobno gotovo nemoguce ako nemas vezu.
mi smo uvijek isli kod ostalih terapeuta a onda si mislim to mogu i u zg . i bilo gdje jer sada njegovih terapeuta kao sto su tamo ima svuda. k njemu smo dospili jednom no nije bilo razlike od ostalih terapeuta u filingu. ali kazem, lijepo je otici, atmosfera je super, ta 4 dana se bas preporodis
za domancica trebas znati da je izuzetno napuhan i arogantan, podrugljiv na terapijama, sprda se iz doktora itd, zna i vikat na pacijente itd.. ostali su super

ima knjiga o domancicu za kupiti i u knjiznici. odlicna je preporucam svakome procitati prije odlaska. unatoc svemu od svih alternativaca vjerujem samo njemu i velim opet bi isla no preskupo je sve to, (smjestaj , cestarina ).. edit ; prvi termin smo cekali oko 8 mj, a svaki sljedeci mozes dobiti jako brzo pa i sljedeci mjesec, jer ga uzimas tamo, ili ako zoves kazes da nisi prvi put pa si opet biras termin.
u knjizi pise da trebaju bar 10 termina i vise da bi se vidjelo poboljsanje.
problem je sto i nemoze svatko dobiti dva termina na dan, neki mogu, ali ne znam kako, to bi onda bilo jako dobro, jer za 4 dana dobijes ta 8 tretmana , ali velim to nikako ne mogu svi. mozda tezi slucajevi.


evo knjiga ; http://www.bio-healing.net/p/o-zdenku-d ... -radu.html

evo moze se i online citat, on je jedini alternativac koji je znanstveno provjeren u institutu rudjer boskovic.

dakle , zavrsno preporucam svakom da proba

[mujica6]

emso, predivan post
Svaka ti je na mjestu i potpisujem te u zarez

X
( i ja.)

alternativna medicina svašta može obećati, bez garancije i odgovornosti. ako se ne ispuni obećanje - nikom ništa.

To s alternativom mi je kao onaj (vic) oglas u novinama: "Za tisuću eura sređujem upis djeteta na fakultet. Ako ne uspije upisati vraćam novac". Onda se nađe deset naivaca koji plate tisuću eura, dvoje se upišu na fakultet jer su položili prijemni, a osmero se ne upiše. Mudrac lijepo vrati osam tisuća eura i dvije mu ostanu.

Samo što alternativci ne vraćaju novac.

Istina, niti službena medicina ne vraća novac, ali barem pošteno kaže da ne može pomoći ili ne zna u kojoj će mjeri pomoći

[Dobri andjeo]

domancicu ne trebas platiti ni lipe ako ne zelis ! i doista neki ostave a neki i ne. neki vise a neki i po 5 eura .

[martina mama]

Mujica, nije ni medicina cvjetic kad je placanje u pitanju. Zdravstvene usluge su skupe. Za prosjecnog Hrvata preskupe. I tu ima puno bezobrazluka.
Za zdravstvene usluge u inozemstvu necu uopce govoriti. Jedan moj prijatelj je s djetetom s retinopatijom isao na operacije u Ameriku. Naravno da su operacije sve iskesirali, ali najbezobrazniji detalj mi je bio da su morali platiti 300 dolara da bi uopce razgovarali s lijecnikom o mogucnosima koje ta klinika nudi.