problemi upisa djece s posebnim potrebama u vrtić
Poštovani roditelji,
nova sam na ovom forumu i željela bih progovoriti o problemu upisa djece s posebnim potrebama u vrtić.
Jedna sam od majka koja je zbog komplikacija u trudnoći (placenta previja totales) imala prijevremeni porod.
Rodila sam sinčića u 32 tj. trudnoće.
Nisam dobila inekcije za razvijanje pluča djeteta, pa je malecki drugi dan svog života prestao disati i hitno prebačen u KBC Rebro di je bio priključen na respirator i od samog početka bio pravi borac za život.
Tako se on vodi kao neurorizično djete sa posebnim potrebama.
Krenuli smo na fizikalnu terapiju i dala sam cjelu sebe u njega i hvala Bogu, mali se izvukao i sada nipočemu ne odstupa od svojih vršnjaka.
Zbog njegove navezanosti na mene porodiljni dopust mi je produžen do njegove 5 godine uz preporuku uključivanja u vrtić (uz moju podršku) isključivo među zdrave vršnjake zbog njegovog daljnjeg razvoja.
E tu dolazi do problema!
Njemu su sada 4 godine, dali smo zahtjev za gradski vrtić, predali papir u kojem se on još uvjek vodi kao djete sa posebnim potrebama (jer sam zamolila dužu adaptaciju uz moju prisutnost), i djete je istog časa bilo diskriminirano.
Šta da vam kažem, svi su dobili pozive za psihologa samo moje djete ne.Onda sam krenuka da pitam u čemu je problem.
Prvo, pozvali su me sa djetetom na razgovor i pred njim gospođa ravnateljica i gospođa psiholog počele navoditi sve moguče argumente zašto ga ne žele upisati, kako je on mentalno bolesno djete, psihički bolesnik, priljepile mu sve moguče bolesti, ukratko rečene "ŽELJELE SU OD ZDRAVOG DJETETA NAPRAVITI BOLESNO!!!!!" Djete nisu ni htjele pogledati, samo papir star godinu i pola dana.A koliko je djete napredovalo od onda do sada, nije ih bilo briga.
Tražile su da im donesem potvrde od neuropedijatra, pedijatra i psihologa da je djete zdravo, a kad im donesem nemogu mi obećati upis.
Grrrrrrrrrrr.
Obećala sam im da ću za svoje djete otvoriti i 1oo vratiju ako treba, što sam i učinila. U roku 5 dana donjela sam im naleze iako se za preglede čeka i 2 mj. Mali je ok, psiho test u višoj vrijednosti (115 IQ), sa kojeg se psihologinja vrtića i dalje sprdava jer si je u glavi umislila kako je mali bolestan i gotovo.
Vidjele su da se ne šalim i da sam spremna na sve.
Sada će malog primit (posljednja je bila od teta u čiju će grupu mali).
Željela bih potaknuti mame koje se nađu u sličnim situacijama da se nedaju pokolebati i da ne dozvole da se njihovoj djeci radi nepravda već da se bore za svoje malo.
Ja, doktori, ali i osobe kojim pričam o načinu kako su se postavile gospođa ravnatelj i njihova gospođa psiholog, jednostavno su zgroženi i nemogu vjerovati da takve osobe rade na rukovodećim mjestima pojedinih vrtića.
Meni su nanešene duševne boli, a djetetu nepravda koja me boli najviše na svjetu, i jednostavno sam morala progovoriti o tome kako bih olakšala dušu a mamama otvorila oči kad im se kaže da nema mjesta za njihovu djecu u vrtiću.
Pozdrav
nova sam na ovom forumu i željela bih progovoriti o problemu upisa djece s posebnim potrebama u vrtić.
Jedna sam od majka koja je zbog komplikacija u trudnoći (placenta previja totales) imala prijevremeni porod.
Rodila sam sinčića u 32 tj. trudnoće.
Nisam dobila inekcije za razvijanje pluča djeteta, pa je malecki drugi dan svog života prestao disati i hitno prebačen u KBC Rebro di je bio priključen na respirator i od samog početka bio pravi borac za život.
Tako se on vodi kao neurorizično djete sa posebnim potrebama.
Krenuli smo na fizikalnu terapiju i dala sam cjelu sebe u njega i hvala Bogu, mali se izvukao i sada nipočemu ne odstupa od svojih vršnjaka.
Zbog njegove navezanosti na mene porodiljni dopust mi je produžen do njegove 5 godine uz preporuku uključivanja u vrtić (uz moju podršku) isključivo među zdrave vršnjake zbog njegovog daljnjeg razvoja.
E tu dolazi do problema!
Njemu su sada 4 godine, dali smo zahtjev za gradski vrtić, predali papir u kojem se on još uvjek vodi kao djete sa posebnim potrebama (jer sam zamolila dužu adaptaciju uz moju prisutnost), i djete je istog časa bilo diskriminirano.
Šta da vam kažem, svi su dobili pozive za psihologa samo moje djete ne.Onda sam krenuka da pitam u čemu je problem.
Prvo, pozvali su me sa djetetom na razgovor i pred njim gospođa ravnateljica i gospođa psiholog počele navoditi sve moguče argumente zašto ga ne žele upisati, kako je on mentalno bolesno djete, psihički bolesnik, priljepile mu sve moguče bolesti, ukratko rečene "ŽELJELE SU OD ZDRAVOG DJETETA NAPRAVITI BOLESNO!!!!!" Djete nisu ni htjele pogledati, samo papir star godinu i pola dana.A koliko je djete napredovalo od onda do sada, nije ih bilo briga.
Tražile su da im donesem potvrde od neuropedijatra, pedijatra i psihologa da je djete zdravo, a kad im donesem nemogu mi obećati upis.
Grrrrrrrrrrr.
Obećala sam im da ću za svoje djete otvoriti i 1oo vratiju ako treba, što sam i učinila. U roku 5 dana donjela sam im naleze iako se za preglede čeka i 2 mj. Mali je ok, psiho test u višoj vrijednosti (115 IQ), sa kojeg se psihologinja vrtića i dalje sprdava jer si je u glavi umislila kako je mali bolestan i gotovo.
Vidjele su da se ne šalim i da sam spremna na sve.
Sada će malog primit (posljednja je bila od teta u čiju će grupu mali).
Željela bih potaknuti mame koje se nađu u sličnim situacijama da se nedaju pokolebati i da ne dozvole da se njihovoj djeci radi nepravda već da se bore za svoje malo.
Ja, doktori, ali i osobe kojim pričam o načinu kako su se postavile gospođa ravnatelj i njihova gospođa psiholog, jednostavno su zgroženi i nemogu vjerovati da takve osobe rade na rukovodećim mjestima pojedinih vrtića.
Meni su nanešene duševne boli, a djetetu nepravda koja me boli najviše na svjetu, i jednostavno sam morala progovoriti o tome kako bih olakšala dušu a mamama otvorila oči kad im se kaže da nema mjesta za njihovu djecu u vrtiću.
Pozdrav
i trpjeti ta njihova bockanja i podsmjehivanja, ali znate kako se ono kaže; TKO SE ZADNJI SMIJE, NAJSLAĐE SE SMIJE.
i nježno osjećajno biće kao i svako drugo djete........ Pa šta ta djeca mogu očekivati od života ako im se već u samom startu povrijeđuju njihova prava.Po takvom se i ne ćudim što je sve više nezadovoljne i depresivne djece.
ali rukovodioci
su primjer prave katastrofe, živi dokaz da živimo u sasvim krivom sistemu.
nemam komentara za takve primitivce 

a to nam je za godinu dana iako je on CP u kolicima potpuno ovisan o tuđoj pomoći

i mi i doktori.
To je mana pisane riječi, nemreš odmah sve ispitati što nam nije jasno da nam se objasni.
)