Mame i bebe forum

imam hrpu trivijalnih pitanja, brine me štošta, a nemam koga pitati ni potvrditi svoja razmišljanja.
muče me zapravo glupi komentari okoline na koje najčešće odmahujem, ali toliko su učestali da se povremeno i zabrinem.

Vjeran je 13 mjeseci, puže na guzi, pravilno samo kad ga nekako natrjeramo kroz igru (recimo svi doma raširimo noge i stanemo jedan iza drugoga, a on se provlači kroz "tunel" )
ima i hipotoniju, idemo na vježbice koje stalno prekidamo zbog operacija. on ne surađuje, najviše napretka vidim kad doma skužimo kako ga natjerati na određene pokrete.

e sad, on još ne ustaje na noge, niti jednom nije ni probao. svi mi tupe da mu moram "pokazati" jer on ne vidi, pa ni ne zna da bi to mogao napraviti mislim da ipak toliko vidi, dioptrija mu je +17, nije još korigirana (nema ni leće ni naočale, ali neće ni s lećama baš dobro vidjeti obzirom na prirodu problema). na vježbama sad već dugo nismo bili, jer ne smijemo mjesec dana nakon operacije, a sad su se zaredale dvije jedna za drugom, a sad smo i preselili u Os, pa moram prvo vidjeti gdje se javiti.... terapeutica mi je prije nekoliko mjeseci rekla da je kod Vjerana veći problem vid nego hipotonija, i da je motorički slabiji jer se zapravo boji nepoznatog. fizijatar je tvrdio upravo suprotno, da mu vid za sad ne smeta, da će doći do izražaja tek kad će trebati prohodati, da će mu tu trebati malo više poticaja, i da je do tada za njega bolje da što duže puže.

ima još toga, npr. ništa ne pokazuje prstićem, i svi se čudom čude kako to. čak i oni isti ljudi koji tvrde da se zbog vida ne ustaje. u kojoj dobi djeca uopće pokazuju prstićem na stvari?
ako ima koja mama čije dijete slabije vidi, jel se sjećate kad su vaša djeca počela pokazivati prstićem? imala sam čak komentar da je i inteligencijski vjerojatno malo slabiji (a kao dokaz mije spomenuto baš to pokazivanje). MM je visokoiznadprosječno inteligentan, a Vjeran je od njega naslijedio okice, dakle, nije neki sindrom uz koji bi se manjak inteligencije povezao s vidom. e onda kad objašnjavam da zašto kasni motorika, razvoj živčanog sustava, bla, bla, kažu, vidiš, možda je to povezano.

komentare ima i na govor, da je već trebao nešto i govoriti. govori on besmislene slogove, a ima i par svojih smislenih riječi, ne puno, jedno 4,5. negdje sam čitala da se kod slijepe i slabovidne djece govor razvija kasnije jer ne vide kako drugi oblikuju usta dok govore. meni se čini da je na tom području Vjeran skroz ok, da nema nekih zaostajanja, ali ipak, bubica u uhu je tu.

ima toga još, al nemam sad vremena....

uglavnom, svatko mu želi pripisati i problem koji nema, kao da nije dovoljno i ovo što ima. a ja samo razbijam glavu.

ne razbijaj si glavu, već vježbajte motoriku kad god imate vremena. kako ustati mu slobodno možeš pokazati ako zna pravilno puzati. ali nemoj ga podizati na noge, već nek ti fizijatar pokaže kako se vježba dizanje iz iskoraka. mislim da prije toga i de klečenje sa uspravnim leđima. to klinci inače rade uz kauč.

i da, pokazivanje ima veze sa vidom. kada točno ide, ne znam. moja je negdje sa devet mjeseci pokazivala i vikala "to" (što bi značilo daj mi to). dečki su inače sporiji u razvoju govora, a ti ga možeš poticati neprestanim pričanjem, razgovorom u vezi onoga što radite pazeći da upotrebljavaš obične svakodnevne riječi.

uspravno kleči već dulje vrijeme, tnx eli

potpis na eli

a za vježbanje iskoraka smo mi stavljali magnetiće na frižider i to nešto više da se ona mora ispružiti i dohvatiti ga. ja bih sjedila iza nje i držala nogice te pazila da svaki put (dok bi vježbale) iskorači drugom nogom
ustajanje ne bih forsirala dok ne dobiješ stručno mišljenje fizijatra

pošto je Ida Vjeranova vršnjakinja, mogu dodati da ni ona nema neki bogat rječnik - mama, baba, ta je to?, oda (voda), Ida, tata, piko
prstićem pokazuje neko vrijeme

eli je napisao/la:ne razbijaj si glavu, već vježbajte motoriku kad god imate vremena. kako ustati mu slobodno možeš pokazati ako zna pravilno puzati. ali nemoj ga podizati na noge, već nek ti fizijatar pokaže kako se vježba dizanje iz iskoraka. mislim da prije toga i de klečenje sa uspravnim leđima. to klinci inače rade uz kauč.

to ne, nikako
cekaj da ti fizioterapeut da zeleno svjetlo i da ti pokaze kako...ne mozes mu ti pokazivati ustajanje onako kako mislis da bi trebalo
svaku razvojnu fazu mora do kraja usvojiti, da bi mogao prijeci na sljedecu
nije se s tim za igrati

a sad gledam i mislim si, mozda sam i krivo shvatila sto je eli zeljela reci

uglavnom, stojim iza onoga sto sam napisala, bez obzira sto je eli napisala

:
stvarno sam smotana. htjela sam napisati da ne čeka da sam napravi ili da fizijatar kaže da krenu dalje već nek se što prije obrati istom.

Iz mojeg iskustva, nepokazivanje prstićem je problem i vida ali i fine motorike rukica.
Daj mu neka vadi manje stvari (grah) iz vrećica i posudica, uguraj mu lopticu, šuškavi papir i sl u nogavicu i rukav, nek pokuša sam izvaditi, zalijepi selotejp na rukicu, daj mu da trga papir (to je dosta teško, pa probaj za početnu motivaciju sa wc papirom).

Neka što više puzi na koljenima, tako će u jednom trenutku ispraviti leđa i početi hodati na koljenima, tek sljedeći korak je iskorak uz namještaj. Potakni ga da sam ispravi leđa dok puzi pa nek proba hodati na koljenima, neka gura loptu 50cm promjera, malu stolicu ili guralicu. Bude on to pomalo...

Govor je za sada primjeren dobi, osobito ako je razumijevanje prisutno. Jel te zove mama?

što se pokazivanja tiče, možda pomognu svijetla na boru, nek budu stalno upaljena.

sad ste me zabrinule... nisam nikada primjetila da D pokazuje prsticem?
Danijela sto se tice govora, decki jesu malo sporiji, nemoj oko toga brinuti....

lampice obožava, na glas uzdiše kad ih vidi, sav se rastopi.
fina motorika ruku isto kasni, još nema pincentni hvat, ali kaže terapeutica da bi i to moglo biti zbog vida. kod fizijatra dugo nismo bili, sad u 1. mjesecu idemo na kontrolu, ali tu u Os, komplicirano mi nastavit na Goljaku.
papir trga bez problema, sitne stvari pokupi na podu kad ih napipa, ali uzima sa svim prstima (onako kao što bi mi s palcem i kažiprstom).
puzati na koljenima ga pokušavamo natjerat, ali čim ga se nešto sili, žestoko se opire, tak da to radimo kroz igru, i jedva smo nadošli na način da se može izbjeći puzanje na guzi.

ptica, hvala na savjetima, ne bi mi tako nešto samo od sebe palo na pamet. zove me mam (jako rijetko me općenito zove), baku zove baba, tatu zove tata (donedavno je to bilo ba i ta, odnedavno i ponovi slog), pelenu s kojom spava zove taja, omiljenu lopticu tai (proizvodi zvuk koji smo mi oponašali kao "tang"), moju šogi zove ma i to je to od riječi.

Mojme Roku je dijagnosticiran Dystony sy, hipotonija, isli na Goljak. Ono sto hocu reci na temu ovog topica je da su meni strucnjaci ERF-a govorili da se govor pocinje intenzivirati kad prestane intenzivni motoricki razvoj, tj. kad svlada hodanje da mogu ocekivati da ce poceti govoriti. Kako je on sa svime kasnio, poceo stajati tek sa 12 mjeseci, prohodao sa 16, poceo je govoriti tek sa 2.5 godine, do tada je imao cetiri rijeci sa znacenjem.

Tako da zasad pusti govor, vjezbajte motoriku.

ali i ne mora biti tako
moj je s godinu dana govorio 15-20 rijeci

Danijela govorno ne kasnite, za to ne brini. Motorički je uobičajeno da djeca s oštećenjem vida usvajaju statičke vještine slično kao i vršnjaci ali i da kasne s usvajanjem tranzicijskog kretanja (s jedne točke do druge). Ovo se uglavnom povezuje s motivacijom i sposobnošću kontroliranja prostora. Nemogućnost kontroliranja prostora rukama (u smislu zaštitnog faktora) je svakako otežavajući faktor za puzanje jer dijete s oštećenjem vida ruke koristi i u smislu samozaštite. Važan faktor je i stimulacija kretanja koja se kod djece s oštećenjem vida odvija kroz vidni (ovisno o težini oštećenja vida), slušni, taktilni modalitet. Tu treba znati da je slušni podražaj manje motivirajuć od vidnog (teže je preoznatljiv i teže se lokalizira u prostoru).
Kako je kod vas prisutna i hipotonija u svakom slučaju se konzultiraj na koji način raditi iskorak i podizanje u uspravni položaj. Pokrete treba izvoditi na pravilan način i uvijek onda kada je prethodna razvojna faza usvojena.
Pokazivanje prstićem je važan korak u dječjem razvoju ali i toje povezano s oštećenjem vida. Koordinacija ruka oko razvija se između 4 i 6 mjeseca a ruka uho između 10 i 12 mjeseca. A to je preduvjet za pokazivanje prstićem (uz naravno kognitivni razvoj).
U svakom slučaju mazite se grlite, omogući mu iskustva različitih modaliteta (meke tvrde podloge, tepih, parket, stavi neki zvučni mobil na ulaz u prostoriju, božične lampice će sad biti motivator također, postavljaj mu igračke na udaljenosti do koje može doći uz trud...), pričaj mu i pjevuši, izmišljaj pjesmice, neka se osjeća sigurnim i sad u novom prostoru pa će se ohrabrit i na veće istraživanje.

kad sve dobro sagledam, ja sam zadovoljna njegovim napretkom.
uvijek se sjetim da do mjesec i pol starosti nije nikada sam pomaknuo glavicu lijevo ili desno, rijetko je mahao ručicama, ma bio je kao statična lutka iz izloga, a ne kao živo dijete.
nakon operacije je sve krenulo na bolje, ali s 3 mjeseca još uvijek nije mogao čvrsto držati glavicu, to valjda zbog hipotonije (vjerujem da je i potpuna sljepoća do prve operacije pridonijela tomu).
i kad ga pogledam sad, ko mali zvrk je. puno se kreće, stalno negdje švrlja, istražuje prostor, ali baš kako kažeš - lakše mu je na guzi jer rukama baš sve provjerava ispred sebe.
nije da ne zna pravilno puzati, zna već neko vrijeme, ali ne želi, i sad si mi tek otvorila oči zašto je to tako. zbilja, rukice mu trebaju. uvijek ih ima ispred sebe, i uvijek ama baš sve dugo pipka kad se prvi put susretne s nečim. moji znaju reći kako se jako lijepo zna zaigrati, da nisu još vidjeli tako malo dijete da je toliko dugo zaigrano i zainteresirano za jednu stvar.
mazimo se puno, to nam je od rođenja jako važno. i tu ima komentara da ću ga razmaziti (MMov brat je rekao da radim kripla od djeteta), ali ne diraju me previše.
prema zvuku se počeo okretati sa 10 mjeseci, sada točno prepoznaje zvukove igrački i ide prema njima. nabavila sam jako puno igračaka s različitim zvukovima, zvončićima, melodijama, klik-klak igračke.. omiljene loptice su mu male didaktičke, sve istih veličina, ali različitih boja i reljefa i svaka proizvodi drugačije zvukove. ima i kockice, svaka površina svake kocke je od drugačijeg materijala, i još jedan set gdje svaka ima drugačiji svjetlosni efekt.
trudim se, radim puno s njim, a nekad mi se čini da baš i nema nekih rezultata.
a kad pogledam u globalu, ima, greška je jedino to što slušam kako ga svi uspoređuju sa zdravom djecom jednake dobi. nekada je to stvarno deprimirajuće. a nekada se i ozbiljno zabrinem.

Danijela ne uspoređuj ga s drugima. Ne treba uspoređivati međusobno djecu niti kad nemaju dodatnih teškoća. Postoji dob do koje se očekuje da dijete usvoji neku vještinu ali velike su i individualne razlike.
Ne brini da ćeš svog dečka razmaziti, njemu pogotovo treba tvoj dodir i maženje. Time mu radiš samo dobro.
To da koristi rukice kao samozaštitu je super. Bilo bi vam dodatno otežavajuće da ga morate tome učiti. I to ti govori o njegovom kognitivnom statusu .
Napredak uvijek dolazi u skokovima. I meni se za mog mališana čini često kako jedan period stagnira pa onda odjednom pokaže nešto novo. Takva je priroda razvoja. Kod vas su možda ti periodi duži ali moraš znati da on i u tom periodu uči i napreduje samo ti to ne vidiš.
Ne brini, radi što radiš i dalje.

Eh ovako Ivona je takđer dijete visoke slabovidnosti(+14)također hipotonija,što se tiće puzanja ispravno
puže samo kada ju tjeramo ali samo kratke relacije večinu vremena puže na guzi.Sada ima 6 i pol godina prvi
ali doslovno prvi puta je stopalima sama stala na pod sa tri godine sve moguće smo s njom radili da
to napravi i ranije ali jednostavno nije išlo,sada hoda(uz pomoć,držimo ju za jednu rukicu) i diže se sve samostalno ali
hodanje samostalno na prostoru koji joj nije savršeno poznat zasada nam neide najbolje,ima i problema sa ravnotežom,
također i mentalno kasni za svojim uzrastom sada je narazini djeteta od 3-4 god.selektivno(nešta zna više nešta manje).
Pokazivanje prstom ni dan danas nema nego kaže šta hoće,govor je danas u relativno dobrom stanju,
razumije apsolutno sve i ispituje sve ju zanima,zna odgovoriti kada juse nešto pita,ali(opet ali)
nezna zasada reći č,š,ž,đ,lj,r iako nam logopedica kaže da će polako i to usvojiti,jer problem nije samo
vizualni nego ima dosta i s mentalne strane pa tako za neke stvari dijete jednostavno mora i samo nadoći.
Ali moj vam je savjet da svakako vježbate sve ali baš sve,možda se rezultati nevide odmah ali
sve to ostaje negdje u glavicama pa će doći i vrijeme kada će to znati i koristiti!!

ja ti mozda mogu pomoci odgovarajuci iz svog iskustva..moj adrian je potpuno slijep..eventualno vidi malo svijetlo,ali to samo ja primjecujem,dokica ne..

danijela81 je napisao/la:e sad, on još ne ustaje na noge, niti jednom nije ni probao. svi mi tupe da mu moram "pokazati" jer on ne vidi, pa ni ne zna da bi to mogao napraviti

adrian je prohodao tek s tri godine,a ja sad mislim da ni tad ga jos nisam trebala staviti na noge jer nismo bili jos u toj fazi..to je bilo na inicijativu terapeutice koja nema veze s fizijatricom koja ga je pratila,vec je ona radila privatno i htjela isprobati da li moze..da,mogao je ali nije jos dobro usvojio prijasnje faze tako da nije dobro usvojio ni hodanje i zato ja sad mislim da mu nogice idu prema unutra i da su mu stopala spustena..
uglavnom..sto se tice tog 'pokazivanja'..potrebno je raditi vjezbe koje ti propise fizijatar i nis drugo posebno mu ne trebas pokazivati..kad ce bit u fazi da nauci stajanje pokazat ces mu ustajanje a uostalom dijete i samo dode do toga kad bude samostalno i mogao to napraviti..dakle,ono ce se samo ustati uz namjestaj ako bude spremno to uciniti ,vidjelo il nevidjelo.. ..moja preporuka je da samo vjezbate to sto trebate..

danijela81 je napisao/la: terapeutica mi je prije nekoliko mjeseci rekla da je kod Vjerana veći problem vid nego hipotonija, i da je motorički slabiji jer se zapravo boji nepoznatog. fizijatar je tvrdio upravo suprotno, da mu vid za sad ne smeta, da će doći do izražaja tek kad će trebati prohodati, da će mu tu trebati malo više poticaja, i da je do tada za njega bolje da što duže puže.

ja mislim,i govorili su mi,da je upravo zbog vida motoricki losiji nego sto bi bio da vidi..a to znaci da se upravo zbog straha od nepoznatog boji krenuti..radi toga mu se jos vise pojaca spazam jer ne zna sto je ispred njega i nije opusten pa mu ni misici nisu opusteni..i to se jako dobro vidi kad dodemo u nepoznati prostor,on se sav ukoci i nece se ni pomaknuti..

danijela81 je napisao/la:ima još toga, npr. ništa ne pokazuje prstićem, i svi se čudom čude kako to. čak i oni isti ljudi koji tvrde da se zbog vida ne ustaje. u kojoj dobi djeca uopće pokazuju prstićem na stvari?

moj adrian nikad nije pokazivao prsticem i naravno da je to povezano s vidom..ali se zato uvijek okretao u smjeru od kuda dolazi neki zvuk..

danijela81 je napisao/la:komentare ima i na govor, da je već trebao nešto i govoriti. govori on besmislene slogove, a ima i par svojih smislenih riječi, ne puno, jedno 4,5. negdje sam čitala da se kod slijepe i slabovidne djece govor razvija kasnije jer ne vide kako drugi oblikuju usta dok govore. meni se čini da je na tom području Vjeran skroz ok, da nema nekih zaostajanja, ali ipak, bubica u uhu je tu.

adrian je poceo pricati isto teko tek s tri godine..cijelo vrijeme sam se bojala sto ce biti,hoce li razviti govor.da li ce biti normalno inteligentan,iako su govorili da je..hoce li ikad propricati..i onda je poceo s tri godine s par rijeci..a s pet godina je pricao recenice od tri-cetiri rijeci a bi tek sad s 6 pricao ko navijen ali doslovno!do nedavno je pricao u drugom licu i najcesce samo ponavljao pitanje..a sad prica i kad ga se nis ne pita,ima spontani govor,prica i engleski i zabavlja nas sve svojim 'mudrim' izrekama..
nadam se da sam te bas malo umirila..i da vidis da to s govorom ne znaci nista..i dasse tu jos svasta moze desiti..meni je logopedica pokazala vjezbice za rucicu..rekla mi je da te fine vjezbice zapravo utjecu na razvoj govora..odnosno sto dijete ima razvijeniju finu motoriku razvijeniji je i govor..ja sam mu svakodnevno vjezbala zglobice na saci..svaki zglob svakog prsta pa cijelu saku i tako dalje..masirala,trljala..izgleda da je uspjelo

Danijela81,

kakav problem sa vidom ima V?

koliko sam skužila da je progledao nakon operacije,da li je imao urođenu mrenu obostrano?

Ja bih rekla da vid i motorika imaju veze, i ako se radi o tako visokoj dioptriji naročito...ja bih pokušala nabaviti leće

Moja H. je imala mrenu, operirana je sa 6 mjeseci, i nosi leću, samo na jednom oku... problem je, ali dijete bolje vidi definitivno, mi naručujemo specijalne leće iz amerike, to je jedino riješenje... čak je lakše (uvjetno rečeno) ako dijete ima obostrano jednaku dioptriju jer se onda oči podjednako razvijaju (ako je jednostrano onda slabije oko uvijek kasni)

uglavnom, ako sam u pravu, mogu dati na pp preporuku gdje obaviti pregled i nabaviti leće

samo hrabro

mama Jelena, baš po tvojoj preporuci (s drugog foruma ) naručili smo leće, one čekaju već mjesecima, ali zbog stalnih upala, glaukoma, operacija, terapija.... Vjeran ih još ne nosi. čekamo da se situacija smiri, da šavovi zarastu i da prestane terapija. i tako već mjesecima
tvoji savjeti tamo (a i ostalih mama) su nam puno puno pomogli, hvala H.

i dok sam se ja tako žalila, jučer je moj Vjeran ustao na noge, sam uz pridržavanje za kauč. još nije siguran, djeluje mi totalno klimavo pa ga sprječavam dok ne odemo na pregled kod fizijatra

hvala svima, umirile ste me

eto vidis

a možeš uživo dobiti još dobrih savjeta u našoj udruzi OKO