Mame i bebe forum

Nova sam na forumu, i predstavila sam se na topicu za predstavljanja, ali zapravo mi je vaznije da se predstavim ovdje na grupama potpore.
Vec sam neko vrijeme samo kibicer na ovim vasim stranicama, ali cesto mi je to kibiciranje bilo vrlo korisno.

Za razliku od vecine vase djece, moj sin svoje 'posebne potrebe' i teskoce ima tek unatrag 10 mjeseci (iako ce uskoro napuniti 10g). U trenutku smo ubaceni u svijet rehabilitacije, i u njemu se pokusavamo sto bolje snaci.
Antun je naime, krajem prosle godine operirao tumor malog mozga. Nakon operacije zaostale su znatne posljedice: izrazita ataksija (jos ne hoda samostalno, a i u svim ostalim aktivnostima otezano funkcionira), dizartrija, problemi s vidom (zbog stecenog strabizma ima dvoslike).

Pocetnu rehabilitaciju od 6 mjeseci odradili smo u kr. toplicama.
Nakon povratka u zg sklopili smo program terapija najbolje sto smo mogli. Kod fizijatra ide na goljak, iako na terapije za sad ne idemo tamo. Fizikalnu ima preko patronaze (5x tjedno, nasli smo bobath terapeuticu), radnog terapeuta (2xtjedno) i logopeda (1x tjedno) privatno, 1xtjedno jos dodatno fizikalna kod S. Petrac u krapinskim.
Jako bi nam trebao (i njemu i nama roditeljima) i psihoterapeut, a planiramo i hipoterapiju i halliwick. Samo kad dan ne bi trajao samo 24 sata...
Naime, covjek se vratio i u svoju staru skolu, u 4. razred i to iz njega isisava jako puno energije. S druge strane, skola djeluje na njega jako poticajno, daje mu osjecaj da moze, i da je bar donekle, opet onaj stari. U skoli ima asistenta, a razred ga je odlicno prihvatio. Uzasno sam se bojala skole, ali izgleda da je ipak dobro krenulo.

Ja od nedavno opet radim, na pola radnog vremena. Funkcioniramo nekako.
Nekad sam puna nade, i imam osjecaj da smo ga okruzili dobrim i strucnim ljudima.
Ali i dalje imam osjecaj da to nije dovoljno, a da nam neka stoperica neumoljivo otkucava iznad glave.

Kad citam vas, imam osjecaj da jos puno toga moram nauciti.

uz toliko ljubavi, brige i topline A. će se sigurno u oporaviti u najvećoj mogućoj mjeri...
Podrška, poticaj, ljubav u paketu s suradnjom stručnjaka i okolinom u kojoj se dijete kreće su dobitna kombinacija...vi to sve imate...sretno

a zakaj i toncek

Dobro došli na forum, stvarno iz svake tvoje riječi izvire ljubav i upornost

i sve preporuke za fizio S.P. iz Krapinskih, kod nje smo i mi išli i moram priznati da mi je u tom razdoblju bila i fizio i psihijatar i prijatelj...

posebna mom hrabrom imenjaku

a zakaj..ja vam zelim dobrodoslicu...cini mi se da ste se jako dobro snasli..da vec imate sve strucnjake oko sebe koje trebate imati..da u skoli imate asistenta i da je okolina jako poticajna..ma super!

a zakaj i tonček,svako dobro

dobro došli i tvoja djeca imaju predivnu mamu
vjerujem da ste na dobrom putu

a zakaj i tonček

na jednom drugom forumu već dugo čekam vijesti o vama, drago mi je si se javila
vjeruje da će se Tonček rehabilitirati najbolje što može, šaljem vam puse

a zakaj najtopliji pozdrav tebi i tvom tončeku

u vašim promijenjenim životnim okolnostima mislim da činite najbolje što možete da pomognete svom djetetu.

čini mi se da mu zbilja pružate maksimum.jako mi je drago da povratak u školu funkcionira u najboljem mogućem redu.upravo me taj tvoj dio posta rasplakao,jer se iz tih redova točno osjeti koliko je tvome sinčiću stalo da pohađa školu i da u njoj dobro funkcionira...miš mali....ma koliko da mu to energije oduzme i ma koliko se morao truditi.

jako mi je drago da si po savjet došla upravo ovdje,jer ćeš sigurno dobiti neprocjenjivu pomoć.
ja sam je sigurno dobila,kad sam samo napipavala u magli s ničim konkretnim,samo bojazni da nešto nije kako treba.

nadam se da ćeš dobiti kvalitetnu info i o psihijatrima,za takav vid pomoći malenom i vama,a jako jako puno znači i podrška ovdje.

a zakaj, nadam se da mi ne zamjeraš, ako te samo kratko pozdravim. često sam mislila na tebe posljednjih godinu dana. i na tebe i na tvoje dijete. neću više uzurpirati ovaj topic, samo kratki pozdrav od mene.

puno snage i sreće ti želim! sve najbolje tebi i sinu i ostatku obitelji!

hvala svima na dobrodoslici

ronin, dugo te nisam citala, nisam znala sto se stobom zbiva do sad. Vidim da i vi imate svoju borbu, i mislit cu na vas.

Emso, tebi pusa.

Samo da pozdravim i zaželim dobrodošlicu.

mama courage je napisao/la:a zakaj, nadam se da mi ne zamjeraš, ako te samo kratko pozdravim. često sam mislila na tebe posljednjih godinu dana. i na tebe i na tvoje dijete. neću više uzurpirati ovaj topic, samo kratki pozdrav od mene.

puno snage i sreće ti želim! sve najbolje tebi i sinu i ostatku obitelji!

Dobro nam dosla.

a zakaj je napisao/la:Nekad sam puna nade, i imam osjecaj da smo ga okruzili dobrim i strucnim ljudima.
Ali i dalje imam osjecaj da to nije dovoljno, a da nam neka stoperica neumoljivo otkucava iznad glave.

Kad citam vas, imam osjecaj da jos puno toga moram nauciti.

Dobro nam došla, nadam se da će ti gp pomoći! A taj osjećaj da sat otkucava i da se moglo još više i bolje i to da imaš puno toga za naučiti... to valjda nikad ne prestaje. Naša je pedijatrica rekla da je dobro da se tako osjećamo,jer nas to tjera dalje u trenucima kad bi inače odustali, ali vidi se iz tvog posta da ste mu pružili puno toga i da ste na dobrom putu. Jako je bitno što je povratak u školu tako dobro prošao i štodjeluje poticajno na njega. Samo hrabro!

a zakaj - tako dobro "odradjuješ-ete" da ti nemam kaj ( a zakaj) pametno napisati..
Ljubav, upornost,znanje -sve imate - samo naprijed...
A sat nam kucka svima...u svemu.. i vjerojatno nikad baš nećemo biti ispred vremena.. al se trudimo .. a i vi..
I stalno se preispitujemo " jesmo li dovoljno brzi i dovoljno dobri" ..

jesmo sve dok se trudimo
Naprijed !

Ja sam samo došla izraziti divljenje majci Hrabrost, ali najviše lavu Antunu. Držite se!

OFT, bez ikakvih hard feelings
I-Sta, zašto misliš da je "za kaj" majka Hrabrost? zar zbilja msiliš da ti ne bi bila uz svoje dijete, pružala mu svu svoju ljubav i podršku? Plakala od očaja i straha, ali sa smiješkom okrenula licem svom djetetu jer te ono treba, treba tvoju vjeru u dobar ishod svega?
Jer sve smo mi majke, majke Hrabrosti, Čelične volje, Nemjerljive ljubavi ... sve ono što majku čini - majkom.

to je ustvari normalno ljudsko razmišljanje,baš nedavno sam razmišljala o tome

kad tako čitaš o naporima koje mame djece s posebnim potrebama čine da bi njihova djeca što bolje funkcionirala u svijetu,to se iz perspektive "normalnog"(ispričavam se na nespretnoj riječi) roditeljstva čini kao herojski napor,svojom dinamikom totalno različit od uobičajene roditeljske svakodnevnice,dovoljno naporne same po sebi

kad si mama djeteta s pp sve što činiš kao da ti se podrazumjeva-pa kako bih mogla drugačije,misliš.dođe ti normalno kao disanje.

nadicab je napisao/la: I-Sta, zašto misliš da je "za kaj" majka Hrabrost? zar zbilja msiliš da ti ne bi bila uz svoje dijete, pružala mu svu svoju ljubav i podršku? Plakala od očaja i straha, ali sa smiješkom okrenula licem svom djetetu jer te ono treba, treba tvoju vjeru u dobar ishod svega?

Ja se najiskrenije nadam da je ovo pitanje upućeno meni bila čista retorika.