Ne znam ništa o metodi g.Domančića pa nisam kompetentna komentirati metodu( da ga citiram) a i nisam je probala pa da imam neko iskustvo.Znači - nit imam znanja nit iskustva ( glede Domančićeve metode) tak da sam tu niš koristi. Posebice onda ne znam jel bi bilo ok probati u slučaju epi...
Jedan od mojih čvrstih stavova ( a stav i jest nešto čvrsto – ukopano , od čeg se ni milimetar ne pomiče) jest primum non nocere ( prvo - ne čini štetu - ak još možeš činiti korist juuupi) ... Dugo mi je trebalo da shvatim kako mi to treba biti prvi princip ( kao mlada liječnica mislila sam da sam popila svu pamet i da je bitno "sigurno i suvereno" uzeti stvar u svoje ruke ( i pamet) i sve ću riješiti... život ( profesionalni i osobni) me lijepo naučio da tome baš i nije tako...
U emisiji sam g. Domančića prvi puta vidjela i čula i zaista jest elokventan i dojmljiv kao jedna osoba koja zna što hoće i zna kako to ostvariti - onak dojam čvrste i snažne osobnosti. Mene to osobno malo straši ( a to pak ima veze s mojom osobnosti i to mi je prvi dojam..)...
U samoj emisiji mi je bilo zanimljivo kako je( bez obzira na nekompetentnost „oficijelnih“ liječnika da komentiraju metodu ) ipak pozvalo ko goste čak dvije liječnice. Ne mogu se otet dojmu da je (ipak) time trebalo metodi dati neki ajmo reći „oficijelni – od medicinarske struke- legitimitet i potvdu“… a ne vidim razloga tomu … No valjda je urednik/ca emisije imala neku viziju što zapravo želi reći...
A što se tiče mog stava o metodama i postupcima koje nisu u okvirima "službene", "zapadnjačke" ili kako su je jučer zvali u emisiji "školske"medicine -nemam unaprijed negativan stav - ali sam sumnjičava... no takva sam i kad "službena" medicina tvrdi da je nužno npr.provoditi neki postupak ili dati neki lijek a da mi nisu baš uvjerljivi pokazatelji da će to biti dobro za mog kokretnog pacijenta ...priznajem da me ono što ne poznajem čini još opreznijom i više sumnjičavom.
Problemom mi se čini što u RH nije nikako riješeno ( zakonski) pitanje "alternative" pa imamo svega i svačega što si tepa da je "alternativa"..pa bude i zloporaba a bogami i štete po pacijenta/čovjeka ( ne samo financijske)..Mada kako naši kreiraju zakone – bojim se da bi nastao još veći miš maš.
Za neke stvari tipa akupunktura,kiropraktika, homeopatija...( te mi prve padaju napamet i nešto malo o njima znam...) mislim da su komplementarne "službenoj" medicini i da se mogu lijepo s njome sljubiti, kombinirati...Više zapravo mogu govoriti o onome čime se bavim i što radim i gdje ja vidim mjesta kritici moje vlastite struke.. odnosno "školske" medicine koju radim svaki dan .. i kako te mane spoznajem svakog dana ... to više vidim ono što je ta "školska" medicina negdje usput zaboravila i zanemarila- s nadom da će se ipak negdje usput "prisjetiti"..npr.“službena" medicina danas neadekvatno odgovara na probleme i poteškoće suvremenog života - nekad je bilo jednostavno - jedan uzrok -jedna posljedica -jedna akcija koja će riješiti problem. Primjerice zarazne bolesti.Nemamo adekvatnih odgovora i akcija za npr. kronične nezarazne bolesti ( uza svu silu lijekova još nam je bar 2/3 hipertoničara loše regulirano uz svu silu novijih i boljijih lijekova) i nebitno što su oni loše regulirani već što umiru prerano od posljedica te iste hipertenzije....Nemamo za sada rješenja za tzv. probleme življenja (psihološke, psihosocijalne..) i nažalost još uvijek je u osnovi ta okrenutost bolesti (patogeneza) a trebala bi više biti orijentacija zdravlju ( salutogeneza). Još je orijentacija organu, organskom sustavu a nije čovjeku .. Orijentacija simptomu a ne stvarnom uzroku...Orijentacija postizanju referentnih vrijednosti lab nalaza a ne boljem osjećanju čovjeka.
Zaboravili smo ono tradicionalno iscjeliteljsko – liječnik kao lijek… dati nadu.. dati podršku.. dati potporu…tako potaknuti, probuditi kod čovjeka (namjerno ne pišem pacijenta – jer je bolest samo faza u životu čovjeka) i njegove unutrašnje snage – koje vjerujem da postoje mada (za sada) nismo iste izmjerili u postojećim SI mjernim jedinicama…
To što smo mi „školski“ zaboravili, ljudi trebaju – i tražit će gdje ima…
Na snazi je medikalizacija ( nema tegobe za koju nemamo tabletu) , sve veća okrenutost tehnologiji ( nema te glavobolje koju ne bismo odmah na prvu na MR) ..također i defanzivna medicina ( strah od mogućih tužbi - pa bolje da se pacijentu mam napravi sve što imamo na raspolaganju...)... Još je u odnosu liječnik pacijent naglašen paternalistički odnos ( doktor šef a pacijentovo je da sluša...)..
Evo - naružih svoju struku do neba ( s time i sebe) i to na topicu o g. Domančiću ( možda me pozovu u neku novu emisiju

) ...no nije samo do struke već i do sustava ( ne samo u RH..a u RH posebice ).. A ponešto i do pacijenta koji (ako se dogovorimo za partnerski odnos) mora znati da snosi onda i dio odgovornosti za odluke u kojima je sudjelovao... Jer i to preuzimanje odgovornosti ima (po meni) značajan pozitivan doprinos u očuvanju i poboljšanju zdravlja….. pojedinca i društva..
…
Nisam mislila ovako puno .. no pitala me martinamama o mom stavu – a ja se raspisala…